Antun Branko Šimić
UMORSTVO DJETETA
I.
U meni nešto klija
u meni raste netko
Najjače noću u mom snu
To raste uvijek
i kadikad kao da kroz cijelu mene pline
i ispuni me ko tjeskoba
i ko opasnost.
O kuda da bježim
ispred onog što u meni se mojom krvlju hrani?
O bože, zašto stavi
u ljudski život sramotu i glad?
i zašto život što je u meni proklijo
raste kao moja smrt?
U meni svakim časom raste moja smrt
II.
Ne tebe
U tebi ja umorih gotovo svu sebe
i njega koji me je ispunio tobom
kao tamom
Što sada osta meni još od mene?
Uživio se Antun Branko u žensku ulogu. Meni ovo baš i nije duhovna lirika, s oproštenjem. Turobno, pesimistički, sebično. 'Što sada osta meni još od mene?' Išao je velik ispod zvijezda.
OdgovoriIzbriši