Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali ako bude još par ovakvih članaka, optimisti se mogu nadati promjeni koju je netko predložio, "kapici" na zadnjem slovu koja bi Glas Koncila pretvorila u Glas Koncilâ.
 |
| (uvećani prikaz) |
subota, 18. veljače 2017.
Bravo, Glas Koncila!
Sigurno niste očekivali ovakav naslov! Nisam do sada spominjao ovaj ocvali tjednik hrvatskih biskupa u pozitivnom kontekstu. No uvijek treba pohvaliti dobre inicijative, pa tako i članak objavljen u najnovijem broju. Naslov članka je vjerojatno uredničko ekumensko pružanje ruke onima koji se ponose "velikanom" o kojemu govori taj osvrt.
Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali ako bude još par ovakvih članaka, optimisti se mogu nadati promjeni koju je netko predložio, "kapici" na zadnjem slovu koja bi Glas Koncila pretvorila u Glas Koncilâ.
Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali ako bude još par ovakvih članaka, optimisti se mogu nadati promjeni koju je netko predložio, "kapici" na zadnjem slovu koja bi Glas Koncila pretvorila u Glas Koncilâ.
Broj komentara: 14:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Ne samo naslov nego također prvi i zadnji odlomak proturječe, izvrsnom, ostatku teksta. Nedavno je čitateljskim osvrtom u "Glasu Koncila" upozoreno na jednoga drugog "velikana", Teilharda de Chardina, pa je i tada urednički naslov odudarao od upozorenja u tekstu. Postavlja se pitanje kakav učinak postižu takvi osvrti. Izneseš nepobitne dokaze nečije neveličine, pa ga proglasiš velikanom? O'Brien, iz Orwellove "1984.", pada na pamet.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Meni je citav tekst na neki nacin jos simpaticniji zbog toga. Velik covjek, jest da je bio ubojica, bogohulnik, sotonist, bludnik, mucitelj i mrzitelj, krivokletnik, neumjerenik itd..., ali velik covjek. Pa to je ogoljena slika ekumenizma i medjureligijskog dijaloga, lijepa satira. A jos kad Glas Koncila takvo nesto objavi... kako kaze ona reklama - neprocjenjivo.
IzbrišiDobro sto te rekli Toma, Koncil samo prati koncil :)
OdgovoriIzbrišiIspod prijevod clanka sa OnePeterFive od kardinala Kocha, predsjednika ureda za promicanje krcanskog jedinstva ili bolje receno “jedinstva”.
Koch: Martin Luther bi u Drugom Vatikanskom koncilu nasao “svoj koncil”
Jucer smo vas obavijestili da ke filatelističko-numizmatički ured u Vatikanu planira izdati markice sa slikom Martina Luthera. Kardinal Kurt Koch, predsjednik pontifikalnog ureda za promidzbu krscanskog jedinstva u intervjuu za vatikansko sluzbeno glasilo-L’osservatore Romano dao je zapanjujuce razloge za ovako bizarnu odluku.
L’Osservatore Romano je nedavno objavio (hereticke) smjernice Malteskih biskupa za Amoris Laetititu. Prisjetimo se koji je smisao ovih novina po rijecima kardinala Tasrcisio Bertonea: ”Osnovane da brane katolicku vjeru i rimskog pontifa, dnevne novine su postale glavni alat rimske kurije za sirenje doktrina Petrovih nasljednika, te vijesti vezanih uz Crkvu.
Kochovi prievodi nisu jos dostupni na engleskom, ali je jedan od nasih prevodioca, Andrew Guarsney dostavio istaknute djelove. Kad Koch kaze Lund, onda se referira naravno na papin posjet proslog listopada:
“Dogadjaj u Lundu ne samo da nije bio prihvacen sa zahvalnoscu, nego je naisao na kritiku i opoziciju. Iz katolicke perspektive postoji strah od protestantiziranja katolicanstva, dok se sa protestantskog gledista spominje izdaja reformacije.
Ovakav stav odbijanja Lutherovih reformi nije vise moguc za katolike u vremenu ekumenizma. Ekemunizam daje jedno opce pravilo, a to jest zajednicko sudjelovanje u dobru i u zlu…
Ideja ekumenskog pokreta je da se reformacija ne odnosi samo na protestante, nego i na katolike, te sukladno da je obiljezavanje reformacije moguce samo u sklopu ekumenkse zajednice. Obje strane se pozivaju na dijalog gdje katolici uce o reformaciji, a protestanti o katolickoj Crkvi na nacin da obogate svoju vjeru.
Obiljezavnje reformacije u 2017. godini moguce je jedino kroz ekumensko zajednistvo. U sirem kontekstu, postaje jasno da je Lutheru zaista stalo. Nije se htio odvojiti od katolicke crkve i osnovati novu crkvu, nego je htio obnovu krscanstva u duhu evandjelja. Luther je gurao reformaciju Crkve, a ne reformaciju koja ce razbiti jedinstvo Crkve. Cinjenica da se to tada nije uspijelo tada je politicke naravi. Izvorno, reforma je bila pokret unutar Crkve, a rodjenje protestantizma je rezultat politickih odluka.
S obzirom da je obnova Crkve bila glavni Lutherov cilj, razdjela Crkve, rodjenje protestantizma i odvajanje protestanstkih zajednica od katolicke Crkve ne bi trebale biti gledane kao uspijeh reformacije, vec kao privremeni neuspjeh. Zapravo, stvaran i pravi uspijeh reforme biti ce vidljiv kada prijedjemo preko svih razlika izmedju krscana te se ujedinimo u duhu evandjelja u jednu Crkvu.
S ovim na umu, drugi vatikanski koncil, koji se neopozivo zalagao za krscansko jedinstvo i obnovu katolicke Crkve dao je neizmjeran doprinos da mogu reci da bi Martin Luther u ovom koncilu nasao ‘svoj koncil.’ Da se se ovaj koncil odvio u njegovo vrijeme sigurno bi mu se svidio.
...Biti ce to veliki uspijeh ako bi obiljezavanje bio korak blize zajednickoj crkvenoj zajednici. Ovo mora ostati glavni cilj svih ekumenskih napora i u tom smjeru se obljetnica reformacije treba kretati. Melanchthon (desna Lutherova ruka) se dokazao kao “veliki ekumenist svojeg vremena”, pokazavsi nam kako bi to zajednicko slavlje trebalo izgledati danas. Ovo je nova ekumenska prilika gdje bi 2017. godina mogla oznaciti pocetak novog puta potpunoj crkvenoj zajednici luterana i katolika…”
A sad, neke stvari o kojima treba razmisliti.
OdgovoriIzbrišiNeznam sto je to “ekumensko doba” i da li postoji lijek za to. Ono sto znam jest da za nas katolike “sveopce poslanje” (Mt 28, 18-20) vrijedi za sva vremena, bez iznimke.
Niti neznam sto “ekumenska zajednica” znaci prelatima poput Kocha. Ono sto znamo je da je odbijanje obracenja NE-katolika na pravu vjeru moderna vatikanska ideja. Cesto u ekumenskim krugovima slusamo o “zajednickom putovanju”, kao da postoje paralelni putevi prema Raju, neovisno o teoloskim razlikama.
Koch zatim kaze da je odvajanje za Luthera bio neuspjeh. “Zapravo, stvaran i pravi uspijeh reforme biti ce vidljiv kada predjemo preko svih razlika izmedju krscana te se ujedinimo u duhu evendjelja u jednu Crkvu.”
Meni to zvuci kao nejasan koncept “ekumenizma povratka u katolicku Crkvu”. Nisam siguran, jer ujedinjana Crkva-koja bi se trebala podrazumijevati-nije definirana kao “Katolicka Crkva.” Ako je to ono sto misli, odlicno, medjutim za tako nesto postoji vrlo mala vjerojatnost, s obzirom na sadasnju situaciju u Rimu.
Medjutim tada je rekao nesto zapanjujuce, “Drugi Vatikanski koncil, koji se neopozivo zalagao za krscansko jedinstvo i obnovu katolicke Crkve dao je neizmjeran doprinos da mogu reci da bi Martin Luther u ovom koncilu nasao ‘svoj koncil.’ Da se se ovaj koncil odvio u njegovo vrijeme sigurno bi mu se svidio.
Sjecam se jedne price svog prijatelja iz ranih dana otkrivanja katolicke Tradicije. Vozio se po ruralnoj Virginiji i pukla mu je guma. Shvativsi da nema rezervnu, otisao je do najblize ustavove, sto je u ovom slucaju bila luteranska crkva. Pitao je da li moze pozvati pomoc sa njihovog telefona (ovo je bilo doba prije mobitela), a oni su kao savjesni krscani bili vrlo ljubazni te su ga pozvali na nedjeljnu misu dok ceka. Dali su mu brosuru mise sa ispirintanim tekstovima liturgije unutra.
“To je bio Novos Ordo” rekao mi je, sa zacudjenim izrazom na licu. “Manje vise isto u rijec, sa par manjih razlika.”
Uvijek sam razmisljao da bi, katolicka liturgija, ako se sluzi kako treba, trebala biti kamen spoticanja protestantima. Imamo bitno drugaciji pogled na sakramentalnu teologiju od njih. Kasnije sam shvatio da je prava ekumenska agenda ne samo mijenjanje liturgije-u protestantskom stilu-nego pravi protestantski utjecaj na cijeli drugi vatikanski koncil.
Iako je prica mog prijatelja nije teoloska, nego anegdota, ipak nam daje do znanja da je post-koncilarna katolicka liturgija pospustljiva luteranima, toliko da bi cak i Luther osobno bio zadovoljan tim koncilom. Kardinal Koch definitivno tako razmislja, zasto mu ne vjerovati na rijec? On je covjek zaduzen za razumijevanje razlika i slicnosti izmedju ove dvije vjere, tako usko povezane tzv. “duhom Vatikana II.”
OdgovoriIzbrišiCovjek se zapita, sto Koch misli pod “daljnjim koracima za zajednicko crkveno zajednistvo”. Da li je njegova zamisao bezopasno zajednistvo post-koncilijarnih katolika, koji nisu vise nikome ni uvredljivi niti su ikome inspiracija? Ili je to federacija crkva na celu sa papom?
Mozemo samo spekulirati u ovom trenutku. Sto god da je, biti ce nesto vise (ili manje, ovisno iz kojeg kuta gledate) nego sto bi trebalo biti, a to je problem. Treba nam obnova autenticnog katolicanstva - liturgije, teologije, doktrine i katekizma - prije nego mozemo nesto ucitiniti evangelizacijom. Uvijek sam se pitao da li bi se mnogi katolici obraceni iz protestantizma, obratili i u pred-koncilsku Crkvu, a ako ne, zasto? Da li su se obratili u puninu istine ili vrlo cenzuriranu i iskreno receno zaglupljujucu verziju necega sto je oblikovalo zapadnu civilizaciju?
Kao sto sam rekao, bojim se da ce iduca stvar na repertoaru zajednicko pricescivanje. Ako sam u pravu (usprkos “zajednistvu”), ovo je jos jedan korak ka nezamislivom.
Izvor: http://www.onepeterfive.com/cardinal-koch-martin-luther-found-council-vatican-ii/
Bl Catherine Emmerich: “Vidjela sam kako štetne će biti posljedice lažne crkve. Vidjela sam kako ona raste ; heretici svake vrste dolaze u Rim. Lokalno svećenstvo je zapalo u ravnodušje, i vidjela sam veliku tamu.”
Izvor: (http://www.onepeterfive.com/anne-catherine-emmerich-and-the-two-popes/)
I jos jedna vrlo zabrinjavajuca informacija povezana sa Lutherom, federacijom crkva i ostalim uzasima. Izvor je Hilary White..
http://whatisupwiththesynod.com/index.php/2017/02/15/fra-cristoforo-francis-had-plans-with-clinton-to-rehabilitate-catholic-non-negotiables-in-a-soft-manner/
Luther - heretik unatoč lažima i teško prihvatljivim izjavama modernista.
OdgovoriIzbrišiGlas koncila je širio hereze još od 1960-ih. Zar nije zbog toga bilo smijenjeno vodstvo lista, na čelu s ultramodernistom Vladimirom Pavlinićem?
OdgovoriIzbrišiInače, veličanje Luthera je redovita praksa na KBF-u već duži niz godina. Ima to neke veze sa sluganskim odnosom šagijevskih "teologa" prema njemačkim modernistima. Kud njemački modernist okom, tu šagijevac skokom.
Antiliberal
Upravo tako, posve se slažem i prihvaćam. Zar nije jasno čim pogledamo na prvu, naslovnu stranicu Glasa Koncila da piše NOVO LICE CRKVE? Tu svaka priča završava i posve je jasno da je riječ o novoj modernoj Crkvi,nakon 1960.
IzbrišiImela
Ne samo da sam mišljenja, nego sam posve uvjeren, kako bismo konačno morali prisiliti sebe same, da se ne koristimo riječima rječnika neprijatelja Kristove Crkve.
OdgovoriIzbrišiNpr. ovako:
"Luther - heretik unatoč lažima i teško prihvatljivim izjavama heretika."
Vjerujem da i pametnu i glupanu riječ 'moderan' više laska nego što ga opominje na zlo koje čini ili podržava. Također, i pametnu i glupanu riječ 'heretik' puno jasnije govori kakvim ga se (s pravom) smatra.
JbD
Sve se to može svesti na "konkurenciju na tržištu". Luther je bio pozitivan što je vratio Bibliju u centar (u Katoličkoj Crkvi je to provedeno s priličnim zakašnjenjem na Drugom vatikanskom koncilu). Dotad se katolička duhovnost temeljila isključivo na halucinacijama (tzv. privatnim objavama). Običan puk je o Isusu (i cijeloj Bibliji) znao da se Isus rodio i onda je razapet i uskrsnuo, a to je bilo praćeno folklorom. Što je bilo između (Isusov nauk), bilo je nepoznato.
OdgovoriIzbrišiDovoljno je uzeti neki pretkoncilski (ali i postkoncilski molitvenik, jer navade teško nestaju) gdje se sve svodi na izmoli tu i tu molitvicu iz privatnog ukazanja i onda se obećaju brda i doline. To je možda "dobra" duhovnost za polupismene bakice (jer drugo ne znaju), kod svih razumnih katolika, ali i protestanata i pravoslavaca je, s pravom, predmet sprdnje.
Kako je teško čitati Evanđelje jer traži radikalnu odluku, a tako lako slaviti Božić i Uskrs i izmoliti koju čudesnu molitvicu i evo raja na zemlji, a Nebo bez čistilišta, ne samo osigurano, već mjesto s najvišim korovima anđela i svetih.
Hrvoje
Meni se cini, Hrvoje, da vi halucinirate, ali evo, objavio sam vase misljenje da vidite koliko sam tolerantan.
Izbriši"Kako je teško čitati Evanđelje jer traži radikalnu odluku"
Da, jako je tesko citati Evandjelje i tumaciti ga kako kome puhne jer je kod protestanata svatko sam vrhovni tumac. Ili je ipak teze zivjeti Isusov nauk kako nam je predan u Evandjeljima, ali i Tradiciji, a mogucnost i snagu dobivamo za to preko sakramenata. U tome mi se prijasnje generacije cine daleko uspjesnije, nego ovi vasi hereticko-sizmaticko-modernisticki "krscani".
Luther je bio pozitivan utoliko što je omogućio kraljevima i knezovima da se nakradu samostanske imovine i postanu vrhovni poglavari poslušnih državnih crkava.
IzbrišiEno nama protestanata, sve jedan do drugog sjede i razmatraju Sveto Pismo, pa utvrdili da muškarac muškarca ženiti treba, a udanim damama, kao i onima koje radije liježu sa ženama za biskupice je ići. To je ta kršćanska radikalna odluka.
Među obrazovanom populacijom naći će se više urbanih multi-kulti pussy-riot-feminističkih prosodomitskih kristijanofobnih ljevičara i ateista nego među slabije obrazovanom populacijom. Što dulje u školi, dulje na izvoru zala i više oholosti i prezira spram primitivnih budala neiniciranih u tajne nihilističke gnoze.
"Radikalna odluka" i "susret s Kristom" to je samoopisiući neraščlanjivi pojam iz sekundovatikanskih kratkih osnova prosvijećenog pravorazmišljanja, srodno današnjem progresivnom "institucionaliziranom rasizmu" ili marksističkoj "klasnoj borbi" ili hegelovskom "ozbiljenju Duha".
Mene je često mučilo pitanje tko u biti više škodi mladim ljudima i tko ih gura u grijeh: otvoreni lopovi, kriminalci, bludnici i prostitutke ili oni lažni kršćani koji im govore: "Vidi kako je onima dobro-uživaju, imaju dug život, puni su novaca, je im lijepo...(bla, bla...) A mi koji se mučimo i živimo pošteno, ništa od toga!"
IzbrišiMožda su ovi drugi još gori trovači i sotonini specijalni agenti. Jer ovi prvi nerijetko su iskreniji i otvoreno priznaju da ih se ne smije slijediti. A i život i smrtni čas često pokažu kako im je bijedan bio život.
Tako se čuje i među katolicima: "Protestanti su više učinili za Bibliju....oni iskreno žive, mole se...Luther je ipak..." i ostale neistine i demonske podvale koje sam toliko puta čuo iz usta katoličkih teologa i svećenika. Većina od tih "teologa" niti su kakvi vrsni teolozi, a niti su živjeli s protestantima i uopće ih i ne poznaju.
Lutherova takozvana "Biblija" ponajprije je katastrofalno loš prijevod.
To će vam naši pametnjakovići reći za Jeronimovu Bibliju da navodno nije na razini, što je potpuna neistina, no to naši bogoslovi "znaju".
A za Lutherovu koja jest loš prijevod...e to ne znaju. Osim toga, ta mu je knjiga poslužila za širenje hereza. Puna je iskrivljenih prijevoda i manipulacija.
A da je ta knjiga podijelila Europu, da je zadala teški udarac njemačkom narodu, da je nakon reformacije uslijedilo pustošenje, pljačke i silovanja, ratovi, nemoral, a onda bolesne reakcije u protestantskom svijetu u obliku puritanaca i protestantske ortodoksije koja je spaljivala "vještice" (najradije dobre katolkinje) i to kasnije sve pripisala Španjolskoj i rimskoj inkviziciji, to vam ne će reći.
Našim je bogoslovima i svećenicima glava puna lažnih mitova i priča modernističkih provincijskih piskarala koji se još uvijek dive Rahneru, Kungu, Kasperu, Lehmannu, Martiniju i ostalima.
To je gora indoktrinacija od srpsko-komunističke koja nas je bila dovela do ruba ponora, no njoj smo se jednim dijelom othrvali. Ova modernističko-masonska- s njom će se naš narod trebati tek obračunati ili nas ne će biti.
Kikii
Do liturgijske reforme 1969. Evanđelje se pjevalo na svakoj nedjeljnoj Misi.
IzbrišiU Hrvata bilo je to na hrvatskome. Puk je naizust poznavao dijelove Evanđelja i to one najbitnije.
Još su se u ranokršćanskim crkvama na mozaicima prikazivale scene iz Biblije. Kasnije je Bizant od najranije do najkasnije faze freskama oslikavao svaku crkvu i kapelicu biblijskim scenama: Rođenje Kristovo, posjet Mudraca, Krštenje u Jordanu, Prikazanje u Hramu, svečani ulazak u Jeruzalem, ustanovljenje Euharistije, Raspinjanje, Uskrsnuće, Uzašašće, silazak Duha Svetoga itd.itd.
To je i Zapad preuzeo: već u kasnoj gotici, potom u renesansi i baroku. I siromašni i nepismeni bolje su poznavali Sveto pismo nego današnje generacije.
Svagdašnji život bio je prožet mudrošću Svetoga pisma, čak i običajima. Da ne govorim o srednjovjekovnom kazalištu i prikazivanju scena iz Staroga i Novoga zavjeta.
Ako analiziramo samo frazeologiji ili poslovice našega naroda, vidjet ćemo koliko je u njima citata iz Svetoga pisma i biblijski nadahnutih tekstova. Pa i katoličke pučke pobožnosti, pasionska baština, križni put - sve to vuče podrijetlo izravno iz Svetoga pisma.
Protestanti su samo secirali Sveto pismo i napadali Tradiciju. Kad su shvatili da je Tradicija odredila koje su kanonske knjige, dakle da je Tradicija iznjedrila Novi zavjet,nisu htjeli dati pravo Katoličkoj Crkvi, radije su otpočeli s kritičkom egzegezom koja je faktički iznutra
razorila protestantizam.
Dok je Luther dnevno pio po nekoliko litara vina i debljao se psujući po papama i Crkvi, katoličko je monaštvo - benediktinci, cisterciti, kartuzijanci, kamaldoljani - nastavilo po nekoliko sati dnevno pjevati psalme i pjevati i čitati odlomke iz Svetoga pisma te tumačenja crkvenih otaca. Sveto je pismo bilo i ostalo u srcu Katoličke Crkve i tradicionalne liturgije, dok se protestantizam sve više udaljavao od evanđeoskoga duha i stvarnog Svetog pisma. Mislim da je vrhunac razvoja bilo ono urlikanje biskupa Mullera predsjednika Evangeličke crkve Njemačke da je Fuhrer
Adolf Hitler dovršio ono što je započeo Martin Luther.
Kikii