utorak, 14. veljače 2017.

Apologeti bergoljoizma


Glede Müllera i Amorisa, 
Jimmy Akin diže ruke

Jimmy Akin, "viši apologet" u "Catholic Answers", zadnjih je nekoliko godina proveo pišući članak za člankom o svakoj novoj bergoljovskoj senzaciji, pod naslovom "... stvari koje valja znati te prenijeti drugima". Broj stvari na "znanje i prenošenje" o onome što je Franjo rekao ili učinio mijenjao se ovisno o teškoći pokušaja da se na dobro istumači proizišla sablazan i pomutnja.

Međutim najnoviji nastavak Akinove uljepšavaće serije odaje čovjeka koji je potpuno smeten i ne zna kojim bi putom krenuo. Akin ima ništa manje nego dvanaest "stvari koje valja znati te prenijeti drugima" o onome čime sam se pozabavio u svom jučerašnjem članku, naime o kriomičnom ispravljanju pobudnice Amoris laetitia od strane kardinala Müllera, koji se, čak i dok napada tumačenje što joj ga je dao sam Franjo, i dalje pretvara da je ona sasvim zdrava i pravovjerna. Do kraja svojega popisa međutim Akin se zapetljao i ne nudi ništa osim daljnje pomutnje.

Članak počinje nevoljkim priznanjem, u podnaslovu, kako se čini "da kardinal Müller ima vlastite poglede na to kako tumačiti pobudnicu 'Amoris laetitia' te da se ti pogledi ne slažu s tumačenjem koje bi papa Franjo volio da joj damo". Kažem nevoljkim jer nam kardinal Müller nije izložio svoje "poglede", nego vjerodostojni nauk Učiteljstva, pri čemu se, na veliku žalost, kardinal pretvara da AL tomu nauku ni na koji način ne proturječi niti ga potkopava.

Akin priznaje — u drugoj od svojih "dvanaest stvari koje valja znati te prenijeti drugima" — da bi tumačenje AL-a koje bi nekim ljudima što žive u drugom braku dopustilo da nastave sa svojim odnosima i primaju Svetu Pričest "bilo u neskladu s povijesnim katoličkim shvaćanjem jer takvi parovi ne bi bili valjano vjenčani te bi njihovi spolni odnosi bili preljubnički". Poput kardinala Müllera međutim on propušta spomenuti da je upravo to tumačenje odobrio Franjo u pismu buenosaireskim biskupima.

"Stvari koje valja znati te prenijeti drugima" br. 3-11 nimalo ne rasvjetljuju taj prijepor. Baš naprotiv, Akin (pod br. 6) priznaje da ga "pomalo zbunjuje" Müllerova izjava da je "nemoguće da smrtni grijeh supostoji s posvetnom milosti. Da bi prevladali to besmisleno protuslovlje, Krist je za vjernike ustanovio sakrament pokore i pomirenja s Bogom i s Crkvom."

Akin tu mudruje o tome jesu li pri svakom objektivno smrtnom grijehu ispunjeni uvjeti za subjektivnu krivnju (teška stvar, potpuna svijest, slobodan pristanak), ali Müller očito misli na objektivno stanje preljuba i nemogućnost po sebi da onaj tko trajno ima izvanbračne spolne odnose sudjeluje u Presvetom Sakramentu dok svjesno nastavlja činiti isti grijeh. A tko nije svjestan da Crkva, slijedeći uputu našega Gospodina, poučava da razvod i "ponovno vjenčanje" uvijek jest preljub?

Pri kraju članka, ne stigavši svojom uzaludnom analizom ama baš nikamo, Akin (pod br. 11) konačno priznaje: "Čini se dakle da kardinal Müller iznosi vlastite poglede o tome kako tumačiti taj spis te da su ti pogledi drukčiji nego što bi papa Franjo volio da spis tumačimo". Upravo tako! Samo što su, kako smo već napisali, Müllerovi "pogledi" zapravo nepromjenjivi crkveni nauk.

I onda stižemo do Akinova naprosto smiješnog zaključka: 

"12) Ako se papa i pročelnik Kongregacije za nauk vjere ne slažu o nečemu takvom, stvar je, izgleda, vrlo ozbiljna. Što nam je činiti? 

Moliti za obojicu — i za Crkvu u cjelini."

Stvarno? Moliti za obojicu? Hvala ni na čemu, gosp. Akine. Ipak, nameće se nekoliko očitih opaski:
• Zašto "moliti za obojicu" ako je Müller u pravu da je AL sukladna s njegovim tradicionalnim tumačenjem toga spisa? Ako je AL naprosto tradicionalan spis, kako Müller tvrdi, za što bismo onda trebali moliti? Prije bismo trebali zahvaljivati što nam je Franjo posve tradicionalno izložio crkveni nauk.

• Ako se pak Franjo, autor AL-a, ne slaže s Müllerovim tradicionalnim čitanjem toga teksta, onda AL ne može biti ništa drugo nego inovjeran spis, a u tom slučaju zašto moliti i za Müllera, a ne samo za papu, koji je Crkvi uvalio inovjernu apostolsku pobudnicu? 

• Ako se papa i Müller "ne slažu o nečemu takvom", zar onda ne mora jedna strana biti u pravu, a druga u krivu? 

• Kako znamo koja je strana u pravu, a koja u krivu?

Akin se izmiče svim tim pitanjima tvrdnjom da "papa Franjo nije objavio nikakvo autentično tumačenje spornih točaka pobudnice Amoris laetitia niti je Kongregaciju za nauk vjere ovlastio za objavljenje takvog tumačenja".

Dakle Akinov je konačni ishod nula: nitko — čak ni čelnik Kongregacije za nauk vjere! — ne može znati stvarno značenje pobudnice dok nam ga Franjo ne priopći "autentičnim" tumačenjem. Ali što ako Franjo nikad ne objavi "autentično" tumačenje, nego jednostavno dopusti širenje svojega inovjernog "privatnog" tumačenja diljem Crkve, namigujući, kimajući i na druge načine naznačujući da želi upravo to? Ili, još gore, što ako bi Franjo objavio "autentično" tumačenje i ono bi se podudaralo upravo s onim što je napisao buenosaireskim biskupima — da neki javni preljubnici, na temelju "razlučivanja", smiju primati Svetu Pričest a da se ne odreknu svojih preljubničkih odnosa — a rušilo bi nauk Benedikta XVI., Ivana Pavla II. i nauk sve Tradicije? Koliko bi tada stvari gosp. Akin želio da "znamo i prenesemo" drugima?

Kako vidimo iz Akinova jalovoga komentara, afera Amoris laetitia apsurdna je koliko i štetna za Crkvu. To je posljedica pretvaranja da je bjelodano inovjeran spis ili pravovjeran (Müller) ili nedokučiv (Akin). Nikada u 2000 godina nije Crkva bila suočena s ovako strašnom zbrkom poteklom od Svete stolice.

2 komentara:

  1. Opravdavanje je traženje nekakvih olakotnih okolnosti koje bi ako ne opravdale a onda umanjile grijeh. No tko može opravdati samoga sebe pred Onim koji je sama pravednost. Kralj David je ,,slučajno" bio na krivome mjestu u krivo vrijeme. Buljio je sa požudom kroz prozor u udanu susjedu koja se kupala. Ništa strašno da nije gledao sa požudom koja je kasnije rodila grijeh na grijeh. Iz požude do bluda, ubojstva , laži, smrti nevinog djeteta , silovanja , incesta , osvete , ubojstva, izdaje, pobune , čedomorstva... Sve je to sustiglo Davida još za njegova života . Njega Božjeg miljenika. A kriv je jedan požudni pogled sa prozora na koji je pristao. Naš Učitelj neka je Krist , nikakav Mario ili Miler ako je u suprotnosti sa Kristom . Naša pobudnica je Isusov testament. A On lijepo kaže da tko samo pogleda ženu sa požudom već je načinio preljubu. Sve tumačenje više od toga bilo bi pravdanje i dolazi od Zloga. David je živio prije tih Isusovih riječi i zato je imao toliku milost u Gospodina. I kad škakljači ušiju pravdaju grijeh oni time i pozivaju na njega. Razvodnjuju otrovom . Mute da se nevidi jasno. A to rađa time da onda ni u braku ako se nije otvoren životu nema više grijeha. Jedna šezdesetogodišnjakinja i njezin muž mogu misliti da više nemogu imati djece a ipak se čuvaju jer je Sara rodila pod stare dane. A gdje su tu tek rastavljeni pa vjenčani , homoseksualci , pedofili , prostitutke i cijela vojska onih sa olakotnim okolnostima uključujući i mene.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. https://www.bitno.net/vjera/duhovnost/cetiri-vrste-krscana-prema-papi-franji/
    ... poručuje nam.
    No ima i ona početna, prava, ili nulta grupa, kojoj pripadaju svi koji uistinu nastoje hoditi po jedinom pravom PUTU, zagovarajući i braneći jedinu pravu ISTINU, koja vodi u jedini pravi (vječni) ŽIVOT. To su oni koji NASLJEDUJU KRISTA. Toma Kempenac nam je to jako lijepo opisao.
    Postoje i ona peta grupa kršćana. Koju možemo nazvati i petom kolonom, iliti 'petokolonaši'. A to su oni koji su anti-katolici.
    Pametnu nije potrebno više od toga govoriti, a i na koncu svega, "tko smo to mi da uopće 'sudimo'"!
    JbD

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.