Na stranicama iste zajednice odakle su preuzeli taj video, nalaze se i ove, ako ne veličanstvene, onda barem divne fotografije mise i polaganja redovničkih zavjeta (?).
Učinilo mi se ovo zgodnom prilikom za upozoriti kako u Africi ima i puno boljih primjera u kojima slavlje sv. Potvrde izgleda veličanstveno. Sastavio sam slideshow u nastavku od slika koje sam našao na internetu. Nažalost, nema video snimki, pa sam dodao kao zvučnu pozadinu poznati himan Duhu Svetomu. Pogledajte i usporedite (što prije, to bolje jer možda se netko bude žalio na copyright).
Izvori:
Institute of Christ the King Sovereign Priest
Confirmations in African Missions of Gabon - 2010
http://www.institute-christ-king.org/news/151/109/Confirmations-in-African-Missions-of-Gabon/
Priestly Fraternity of Saint Peter
Sacrament of Confirmation in Nigeria - 2014
http://www.fsspnigeria.org/pages/photos/2014/sacrament-confirmation.php
Veni Creator Spiritus - Gregorian chant performed by Portuguese vocal ensemble Coral Vértice (based in Lisbon, Portugal)
https://archive.org/details/VeniCreatorSpiritus
E moj Toma , zar je ovo za cudenje , ta zar u nas nema i jos gorih
OdgovoriIzbrišiprimjera kreativnosti? Pitala bi jeli dopusteno za vrijeme klanjanja pred PRESVETM OTAJSTVOM izvoditi karizmatske pjesme u kombinaciji s krunicom Krvi Kristove ? Molim vas da mi netko odgovori .
Hvala vam ! Andela
ps. Zar mi nemamo tradicionalni obred slavljenja Presvetog Otajstva koji cjelovitije iskazuje hvalu i slavu ? Zar je dopusteno i po osobnim kreacijama javno slavljenje ?
Hej, čovječe!!! Pa Dancing bishop iz bespuća Mozambika je nekakav liturgijski "50 Cent" u provincijalnoj kombinaciji s pop-grupom ABBA i njihovim štihom tipa Dancing Queen. Rađa se nova prelatska rapperska zvijezda na crnom kontinentu.
OdgovoriIzbrišiMožda Franjo ustanovi Dancing Prelaturu u kojoj će Tim Bergoglio, pardon stručnjaka razvijati nove liturgijske i sakramentalne koncepte po predlošku revolucionarnog plešućega biskupa u "Crkvi lijepih osjećaja". Bože, oslobodi ljude od modernih (i bilo kakvih) liturgijskih plesova!
Svaka razlika s tradicionalnim Obredima uopće nije slučajna.
Xavier
Pogledao sam slide-show uradak i čini se, naravno, OK. Ostaje pitanje: A kamo s plesom? Je li ples samo relikt jedne religijske i kulturne prakse koji je ostao u Starom zavjetu ili pak nešto drugo? Zašto ga, primjerice Isus, spominje u Evanđelju? Zašto se spominje u mudrosnim knjigama? Je li doista samo riječ o vrsti plesa koji bi pripadao sekularnoj stvarnosti ili ima i nešto sakralno? Je li postavljen kao kamen spoticanja ili poticaj da ga se vrednuje na pravi način. Bojim se kako ova usporedba prikazana kroz dva različita pristupa istoj stvarnosti ne daju baš najbolji odgovor na pitanja koja me zaokupljaju u smislu plesa. Dakako ne mislim pritom na lambadu i slične plesove. Pretpostavljam kako će se nizati više argumenti protiv, nego argumenti za, a riječ Gospodnja, stalna i nepromijenjiva, nezabludiva i nepogrešiva jasno progovara o plesu. Kako vi to zamišljate? Spada li to na liturgijsku ili neku drugu praksu?Unaprijed hvala na smislenim odgovorima. Łongin
OdgovoriIzbrišiJadni Afrikanci, vidi se da debelo kaskaju. ... Ovakav ples više ne prolazi u Rimu, današnji mainstream u liturgiji je Tango i to onaj izvorni, sirovi, neotesani sa ulica Buenos Airesa .
OdgovoriIzbrišiUkratko, unatoč vrlo lijepoj fotografiji definitivno danas trendovske mise, jako će teško kardinalska kapica sletiti na ovu biskupsku glavu... naravno uvijek postoji šansa na godišnjoj Bergogliovoj "gdje je to na karti" lutriji ....
Ferdinand Zvonimir
Doista izgleda mračno!Ali dajte ljudi,na početku korizme?!!Mora li se tražiti ovakvi primjeri po svijetu i zašto bi se to uopće komentiralo?Nekima su ovakvi primjeri samo povodi da se obruše na Crkvu!.No daleko od toga da takvi u biti samo ispoljavaju svoje osobne frustracije,neostvarenosti,pomanjkanje ljubavi nekoga iz njihove vlastite sredine,rane koje nisu zacjeljene...Naravno,svako ima pravo na svoje mišljenje ali takvim nekatoličkim ponašanjem stvaraju veliku štetu ne samo sebi(jer tu blagoslova nema)nego i svima nama štovateljima Svetih Otajstava...Nažalost ovakvi istupi na ovakvome tradicionalnome blogu teško da mogu udobrovoljiti one koji odlučuju o imenovanju svećenika za liturgijsku službu Sv.Mise po tradicionalnom obredu....Ako se sad na početku ovako počelo,što će biti na završetku korizme?Hoće li se u srcima ovih ljudi s ovakvim razmišljanjima i komentarima na uskrsno jutro dogoditi RADOST?IIMolimo za sve njih jer želim i vjerujem želimo svi, vazmenu radost našeg bratskog i sestrinskog zajedništva!
OdgovoriIzbrišiSmatram da ovo nije s zlom namjerom , jer svi smo dionici jednog tijela , mislim da je ovo djelo postavljeno kao opomena na promisljanje svima nama kako bi se izbjegle lakrdijska ponasanja pojedinih koji postavljaju glumacke predstave s ljudima zeljnih popularnih pokazivanja i dokazivanja svojih moderatorskih bezumlja po nasim zupama . Mislim , a ako se varam opomenite me slobodno da vrijeme upotrijebljeno na predstave vise je uludo baceno . Mozda bi citanja sv. Pisma dodatno bilo plodonosnije , zatim katekizam i predaje crkvenih otaca koja su u crkvi odavna prihvacena i postavljena kao nauciteljska sigurno bi dala vise ploda. Ovo vise pitam te mi stoga ne uzmite za zlo . Hvala
OdgovoriIzbrišiAndela
Ponavljam!Ovakvim izjavama NEĆE SE stvoriti raspoloženje poglavara koji odlučuju o dodjeli službe svećeniku koji bi bio na raspolaganju služenja ne samo Sv.Mise nego i drugih Sv.Obreda drevne tradicije!!!Ne dopustite sebi da svojim jezikom i pisanjem NA DUŽE VRIJEME odgodite odluku!Mnogo je onih tradicionalnih vjernika koji ne žele ovakav način komunikacije unutar Crkve!NIJE KATOLIČKI!! NE ŽALOSTITE druge vjernike koji u poniznosti,tihoj molitvi strpljivo čekaju svećenika i ne uzimajte sebi za pravo DA MISLITE U IME DRUGIH!Kad bi ste bili od povjerenja već bi vam se sugeriralo gdje u Zagrebu,Osjeku,Zadru,Rijeci...možete otići na tradicionalnu Misu iza zatvorenih vrata(za sada privatno)!
OdgovoriIzbrišiU da, sve vrvi od privatnih misa, jedino trebate lozinku i otvorit ce vam celebranti.
IzbrišiAko je istina, tim gore. Tradicionalne mise se služe u zatvorenim ormarima, a crkve nam sve više sliče na diskoklubove...
IzbrišiAko se nastavi tim putem, nije daleko dan kada će nam se, kao u Nizozemskoj, u gotičkim crkvama održavati sajmovi ezoterije, okultizma, tarot karata i gatanja iz graha...
Poradi takvog odnosa prema liturgiji iduće sinodalne smjernice će dodatno produbiti krizu nove liturgije koja je od početka koncipirana kako bi izazvala kaos, što je vidljivo samo onima koji kritički promatraju koncilske reforme. Na Zapadu je pojava poprimila masovne ekstremne primjere liturgijskog novoobrednog kaosa.
IzbrišiVrijeme je za udar na istok, tj. na slavenske i druge euroazijske narode. Koncilski su dekreti tu samo kako bi ubrzali dinamiku razgradnje vjere a glavni pokretač krize je liturgija pape Pavla VI. ili njegova evolutivna varijanta koja se stalno mijenja na gore. Taj proces je dijelom njezine prirode. Doći će vrijeme kada će samo oni koji budu pohađali staru Misu sačuvati svoju katoličku vjeru, dok oni koji ostanu na novom obredu s dodatnim izmjenama neće to uopće više biti.
Hermeneutika diskonkontinuiteta kod mnogih prelata, svećenika i laika prekinut će sve spone s naukom Crkve. Radi se o izglednoj disperziji pastira. Ta ista hermeneutika ima jasno omeđene granice iza kojih se nalaze svi oni koji su do danas otpali od Crkve.
Xavier
Poradi kompromisnog odnosa prema liturgiji buduće sinodalne smjernice će dodatno produbiti sakramentalnu krizu kroz novu liturgiju, a koja je koncipirana kako bi izazvala doktrinarni kaos izazivajući slabljenje vjerske prakse, što je uočljivo samo onima koji kritički promatraju koncilsku; kako pastoralnu tako i liturgijsku reformu.
OdgovoriIzbrišiVrijeme je za napadaj na "periferije". Vidljivo je u preslagivanju prelatskoga kadra kroz imenovanje novih, u većini liberalnih snaga, kako bi se u slučaju da ciljana skupina ne dobije službeni legitimitet, nastavio tih i polagani proces prilagodbe novoj sakramentalnoj agendi pape Franje.
Glavni je inicijator krize liturgija pape Pavla VI. ili svima poznata njegova evolutivna varijanta koja je u konstantnom procesu promijene, a ona je dijelom njezine prirode. Dolazi vrijeme kada će samo oni koji budu pohađali tradicionalnu Misu sačuvati zdravom osobnu vjeru, dok oni koji budu preferirali novi liturgijski obred popraćen novim sakramentalnim praksama - pod liturgičarima koji će u međuvremenu napraviti izvjesne liturgijske korekcije novog Misala - doći će u opasnost gubitka katoličke vjere.
U takvim okolnostima hermeneutika diskontinuiteta bi u mnogih prelata, svećenika i laika prekinula i posljednje spone katoliciteta i izazvala definitivno odstupanje od cijelokupnoga Nauka Crkve. Radi se o realnoj opasnosti sakramentalne disperzije spomenutih crkvenih pastira, a time i ostatka vjernika. Hermeneutika kontinuiteta ima jasno omeđene granice iza kojih se nalaze svi oni ljudi koji su tijekom povijesti do današnjice otpali od Katoličke Crkve.
Dakle, jedini izlaz je u povratku staroj sakramentalnoj i ostaloj praksi koja bi izričito bila blagoslovljena tradicionalnim obredom svete Mise kao jedinim obredom koji trebaju koristiti rimokatolici - nasljednici zapadnog liturgijskog koncepta.
Xavier
Iako se mnogi pozivaju na katolikos i tradiciju ovdje ipak prevladavaju protupapinska mišljenja. Prije će biti da je to kalvinistička zadrtost ili rabinistički juridizam nego li katolička tradicija. Problem je kao i uvijek:u površnom poznavanju povijesti Crkve i u svim njezinim liturgijskim mjenama koje je imala. Zatvaranje u veličanstvenu izolaciju i moralnu paniku uvijek je nužni izlaz za slijepe štovatelje slova...
OdgovoriIzbrišiGuenon
Guenon, ha? Nekako ne odražava njegov duh. Pa taj je još 1950-ih napisao znameniti tekstić "Quo vadis Ecclesia"?, užasnuto primjećujući prve infiltracije modernističkog duha u vrhove Crkve.
OdgovoriIzbrišiKermit,
IzbrišiNe brinite se! To je samo jeka od zlo-duha Koncila a koja se odbija od zidova Tominog bloga. Stara arapska poslovica glasi: "Nikada ne biste došli do cilja kad bi bacali kamenice na svakog psa koji zalaje na vas!"
"Zloduh Koncila" je terminologija koju je prvi spomenuo papa Benedikt XVI., kad je shvatio da je štošta trulo u "državi Danskoj".
Xavier
Na kraju sam pogledao predloženi video s Bitnog, s biskupom koji pleše, i doista nisam pronašao ništa što bi me na bilo koji način potaknulo na grijeh ili prezir prema Bogu, Crkvi, nauku, tradiciji, liturgiji ... Učemu je problem? Vidim radosne kršćane i predokus vječnosti "u ovoj suznoj dolini". Pripazimo kako ne bismo prezreli ikoga od ovih najmanjih, ako ne zbog njih samih, jer ih sam Otac ljubi, ono zbog Evanđelja i Isusa koji "onima koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj" donosi radost. Łongin
IzbrišiLongine, pa zar niste vi jednom spomenuli da ste (bili?) u grupaciji koja je takve stvari (bubnjeve, gitare, ples...) koristila (ja bih rekao pokusavala progurati u nas rimokatolicki obred)?
IzbrišiNe znam Toma čemu ovo pitanje. Postavljeno je na način "kak' da bi se nekaj imal sramit". Vjerojatno jesam spomenuo u nekom postu (ne vodim evidenciju), jer sam doista bio u takvoj "grupaciji". To je, krajem osamdesetih, bila jedna konkretna zajednica mladih u okviru pastorala za koji su tada bili zaduženi salezijanci. Ništa nismo pokušavali progurati u naš rimokatolički obred. Bila je to misa za mlade nedjeljom, koju smo svi s radošću i gotovo nestrpljenjem očekivali, a kroz tjedan smo se sastajali na vjeronauku. Pater je to jako lijepo vodio: pripreme za biblijska čitanja, molitve vjernika i probe zbora. Sigurno nismo pjevali gregorijanski koral, ali bez obzira na pjesme, na gitare, klavijature, udaraljke ili što drugo, bilo je vrlo lijepo. Pjevale su se pjesme koje su tematski odgovarale službi riječi a tako i molitve. Sjećam se kako su se pjevale crkvene pjesme ali i one suvremenijeg štiha, no nitko se nije opterečivao njihovom liturgijskom vrijednošću ili prikladnošću ta nismo bili teolozi i liturgičari nego skupina mladih kršćana koji su osjećali Isusov poziv i koji su se osjećali blagoslovljenima, malo je reći ispunjeno, u njegovoj blizini. Plesa doduše nije bilo. Pljeskanja je bilo. O da i ja sam pljeskao. Vrlo je vjerojatno da bih to učinio opet. Možda sličnim žarom kako ste primjerice pljeskali Benediktu u Branjugovoj. Bog zna. No, imajmo na umu kako je prošlo podosta godina. Toga se rado sjećam i ako bih jednom rečenicom opisao ovo razdoblje to bi bila rečenica koja bi u svom sadržaju imala radost, mir, zajedništvo, prijateljstvo, uzajamno pomaganje, jednostavno, jedna lijepa priprava za razdoblje križeva, odgovornosti, uspona i padova i svega što nam donosi "zrelije" doba. Łongin
IzbrišiProblem je u tome sto je ovaj ples, kao i bilo koji drugi, kompatibilan sa pravim formama sv. Mise u manjoj mjeri nego da unju ukljucimo npr. partiju pikada na dan sv. Sebastijana....
OdgovoriIzbrišiJedan mali štiklec vezan uz tradicionalni obred u negdašnjoj praksi.Sjećam se prof. Zagorca liturgičara koji nam je na predavanju pripovijedao o redovnicama koje su molile Časoslov na latinskom. Kad su recitirale Hvalospjev trojice mladića (nedjeljni psaltir) uredno su na latinskom recitirale/pjevale i onaj dio koji je označen crvenim slovima gdje piše kako se na kraju hvalospjeva ne pjeva Slava Ocu... Uredno su otpjevale ili odrecitirale i crveni tekst i Gloria Patri.... :) Łongin
OdgovoriIzbrišiNa temelju takvih "stikleca" je unistena tisucljetna bastina latinskog katolickog obreda.
IzbrišiTo vi znate. Samo mislim kako postoje solidni temelji za kvalitetniji i precizniji izričaj u pogledu "tisućljetne baštine". Tu se, koliko je meni poznata Crkvena povijest, ne bih složio s vama. Mislim kako bi pojam tradicionalne baštine ipak sezao malo dalje u prošlost preko tisućljeća. Ne treba zaboraviti i starozavjetnu liturgijsku praksu s njenim pojmovima i značenjima koji su u izravnom suodnosu s novozavjetnom, mislim primjerice na Pashalni misterij, beskvasne kruhove ... i bitno novom praksom, kojoj Krist daje novo i produbljenije, uostalom i konačno značenje. Vjerojatno vam je to poznato pa ne bih "solio". Łongin
Izbriši