BLAŽENI ALOJZIJE NA MISI
(da blaženi Alojzije na Misu dođe)
Dođoh na Misu u Crkvu svoju
Upitah se je li katolička,u nekakvom znoju.
Ali što ja to vidim, stolice prazne ,zidovi goli,
Već preda mnom stol kao oltar stoji.
Žene neke, polugole uđu, hihotom,
Gologlave, ni kleknuti ne mogu.
Vidjeh djevojčice odjevene u halje, i neku djecu,
Trgaju se tko će upaliti svijeću.
I eto poče muzika ta,
Gitate, bubnjevi, udara kako tko zna.
Zaljuljaše se u ritmu modernom tom,
Kukovima njišu i ruke dižu Bogu svom.
I evo glavnog zbivanja tog,
Svećenik stari u habitu svom
Okrenu se k nama, glavom klima,
Kao da broji koliko nas ima.
I odjednom presta buka ta sva,
Prekriži se svatko, kako umije i zna.
I već prvo čitanje krenu,
Na ambonu vidjeh polugolu ženu.
Izrecitira ona nauku svu,
I vrati se zanosna kao u snu.
I svećenik eto Sv. Evanđelje čita,
Poslije nam nešto o tome priča.
Govori o milosti, oprostu i vjeri,
Priča nam ono što bi mi htjeli.
Uši nam škaklja, sve je u redu,
Ništa nije strašno, otpustiš li i prevariš ženu.
I evo već pretvorba je tu,
Isus se daje za gozbu svu.
I nahrani svijet, i staro i mlado,
Cure ga dijele, kako im drago.
Red se pomiče, primaju Ga svi,
Stojećki na usta il' na ruku čistu.
Dođoh i ja i klekoh pred Isusom,
Tajac i zbrka i zastoj se stvori.
Cura se smije što pred njom klečim,
Niti ne zna da klečim pred Najvećim.
Prođe i ta neugodnost sva,
Srce mi zasja i ostasmo samo Isus i ja.
Rekoh sam sebi, Alojzije jadni,
O kako smo duboko i jadno mi pali.
Amen.
VOLIŠ LI ME OD DRUGIH VIŠE?
Voliš li me od drugih više,
čuh tvoj glas od šapata tiše.
U oholosti svojoj pomislih Ti reći:
Isuse ja sam Tvoj ljubavnik najveći.
Ali zagrizoh usnu i ne izustih ništa,
upitah sam sebe vrijedim li išta?
Promislih brzo, kakav odgovor da Ti dadnem
kad i preko slamke na putu, često ja padnem.
Što da odgovorim ja grešnik Tebi,
lažem bližnjeg, lažem i sebi.
Reći ću samo kao apostol Petar baš,
"Isuse moj, pa Ti sve znaš."
Ja samo znam, dosta Te ne ljubim
jer ljubiti Tebe dosta, tad sigurno gubim.
Isuse, čuj me, poslušaj ovo još molim,
uzmi za ljubav što od drugih, drugačije Te volim. Amen.
ZNAO SI
Znao si, Oče, kakav ću biti,
Znao si da ću se tući i piti.
Znao si da ću i krasti i lagati
i da ću bližnjega varati.
Znao si da ću Te psovati
i suditi i bluditi.
I da ću biti tvrde šije,
onaj koji se od tebe krije.
Znao si da ću klevetati i ogovarati
i da po cijele noći neću spavati.
Da ću se drogirati i piti
i protiv Tebe i Tvojih biti,
i da to neću kriti.
Znao si, Oče, da ću Ti Sina izdati,
i za manje nego Juda,
za manje od 30 škuda.
Oče, sve si znao, a ipak si me sazdao
I mojoj me majci dao.
I prije nego se rodih, Ti si me znao.
Znao i zvao, zvao i zvao,
Čuh Te i rekoh "Jao."
Sve si Ti, Oče, davno, davno o meni znao,
Oprosti moj, Oče, jer mi je žao, žao, žao... Amen.
KAO ŠTO SUNCE
Kao što si jutrom Sunce rodio
i mene si, Oče, po roditeljima stvorio.
I baš kao što Suncu dao mi da putujem,
da kroz život s Tobom drugujem.
Kad gle, već je podne tu
i mog pola života prođe, baš kao u snu.
I oblaci zakloniše Sunce i oluja će,
život me valja, gniječi, al' s Tobom ne dam se.
I večer je tu, sunce ide zalazu,
a moj život k vječnom počinku.
Kao što je Sunce završilo svoj krug
i ja moram pred Isusa, vratiti svoj dug.
Kad gle, jutrom, Sunce se opet rađa
i moja vječno zaplovit će lađa.
A sad, Sunce, zbogom, okrećem poslijednji list
U vječnosti s Bogom, zasvijetlit će mi Krist! Amen.
S. R.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.