Silvestrovo 2013.

U protekloj godini (1.1.2013.-29.12.2013.):

Pred kraj godine

Naglašavam opet da su sva razmišljanja koja slijede autorova (tj. moja) i nemaju veze s bilo kojom službenom ili neslužbenom funkcijom koju autor obavlja.

***

Obično se pri kraju godine prisjećamo lijepih i ružnih stvari koje smo u njoj proživjeli i pokušavamo za sve zahvaliti Bogu, pokajati se za ono što smo loše napravili te izvući pouke ili barem reći: bilo, pa prošlo.

U Katoličkoj crkvi najvažniji dogođaj prošle godine zasigurno je ostavka Benedikta XVI. sa službe Kristova Namjesnika, događaj bez pravog presedana (povjesničari koji su takve stvari puno bolje proučavali kažu da je abdikacija Celestina V. bila u bitno drugačijim okolnostima). I dalje su stvarni razlozi Benediktova odstupnja ovijeni velom tajne, a česti posjeti, telefonski pozivi itd. novog rimskog biskupa i starog pape u miru ne doprinose razjašnjavanju situacije. Što se mene tiče, jednako sam u mraku kao i kada je ta senzacionalna vijest objavljena. Nakon kratkih konklava pojavio se na lođi bazilike sv. Petra novi Sveti Otac Franjo. Odmah nas je iznenadio svojim neformalnim načinom ponašanja i govora. Od početka su svi detalji upućivali da je to osoba koja vrlo dobro zna što želi napraviti, što mu odgovara, a što ne i da je spreman svoje mišljenje jasno dati do znanja. Iskustva argentinskih tradicionalista nisu mu išla u prilog. Dakako, za mali postotak tradicionalnih katolika u golemoj svjetskoj Crkvi to je bio početak određenog straha i nesigurnosti. Za mnogo veći ili barem glasniji dio katoličke javnosti Papine geste nagovještavale su novu vrstu otvorenosti drugima i drugačijima. Bilo je očito da u nekim stvarima određeni krugovi pretjeruju u nadanjima, do sad nije došlo do pokušaja mijenjanja dogmatskih učenja Crkve. No, nesumljivo je da su određene Papine riječi i potezi otvorile prostor spekulaciji - što se sve može ili mora promijeniti. Geste osobne pastoralne skrbi ili životnog stila mediji su preuveličavali ispunjavajući ih smislom koji možda ni sam rimski biskup ne bi prihvaćao. Pojavila se nova forma papinskih intervjua u kojima Papa diskutira kao jedan od nas, ili bolje rečeno kao jedna od slavnih ličnosti koje pune novine i televiziju. Iznosi svoja viđenja stvari, a nakon objave i reakcija se pojedine rečenice eventualno preciziraju, drugačije tumače ili odbacuju.

Novi je Papa vrlo brzo počeo preuređivati kuću po svom nahođenju, što je naravno, ne samo očekivano, nego ponekad i nužno. Ipak, reforme su kao i neki drugi naglasci ovog pontifikata pokazale višeznačno lice. S jedne strane se pokušava štediti ili pokazati skromnost u liturgijskim ili čisto osobnim stvarima, a s druge strane pojavljuju se beskorisne inicijative. S jedne strane govori se o čišćenju kuće, a s druge postavljaju na položaje osobe sumnjivih karakteristika. I svakako najjasniji primjer koji svakim danom postaje sve dramatičniji: s jedne strane klikće se "milosrđe, milost" čak i po cijenu krivog razumijevanja nepromjenjivog katoličkog moralnog nauka, a s druge stoji u postkoncilskoj Crkvi rijetko viđen postupak razaranja vitalne i plodne redovničke zajednice protiv koje i najcrnje optužbe zasigurno nisu gore od nečistoće koja se tolerira.

Obradovala me vijest da je papa dopustio snimanje samo njegova ulaska i izlaska iz rimske bolnice u kojoj je za Božić proveo nekoliko sati. Ostalo vrijeme provedeno s malim bolesnicima i njihovim roditeljima proteklo je u privatnom druženju. Možda je to dobar recept za budućnost. Ponuditi medijima nekoliko kratkih prilika za slikavanje, a ostatak vremena provesti potiho radeći. Nije baš nužno da čujemo koga je sve Papa zvao na telefon, od kojeg trgovca je što naručio ili s kime je večerao. Također, mislim da je intenziviranje twitter poruka za vladanja ovog pape dobra stvar. Čini mi se da njegovom načinu izražavanja odgovaraju te sažete pouke. Svakako, puno bolje nego intervjui. Nisam još pročitao apostolsku pobudnicu Svetog Oca Franje. Kažu da iznimno obiluje riječima, pojavile su se po internetu analize nekih neobičnih fraza, ali ne mogu po njima previše suditi. Encikliku Lumen Fidei sam uz nešto muke nedavno završio. Ima nekoliko interesantnijih mjesta koja mi se čine tipično Benediktovim, ali sve skupa nije doraslo prvim dvijema Benediktovim enciklikama o ljubavi i nadi. Unatoč tome, ipak je bolja od enciklike Caritas in veritate, jednog od najdosadnijih dužih tekstova koje sam ikad pročitao.

***

U Hrvatskoj je politička vlast nastavila svoje bezumno bavljenje temama koje nemaju veze s onim što bi trebala raditi. Nećemo se prisjećati baš svake besmislene odluke poput nasilnog uvođenja spolnog odgoja, nasilnog uvođenja čirilićnih ploča itd. jer o tome imate gdje čitati. Dovoljno je spomenuti se kako su hijenski pokušali progurati svoj zakon o zaštiti komunističkih zločinaca voljenoj Europskoj Uniji usprkos. Pa su postiđeni morali odustati. Pa su kao išli igrati se s ustavom, čini mi se prije zbog tog razloga, nego što ih je briga za nacionalne manjine ili koja zajednica osoba treba imati ista prava kao i muž i žena u braku. Uglavnom, toliku količinu nesposobnosti i tupastog inaćenja već dugo nismo vidjeli kao prošle godine među našim političarima. Tu ubrajam i Mesićevog Karamarka i ove ostale koji blesavo zure sa strane.

No, neovisno o svemu tome, treba čestitati inicijativi koju je predvodila dr. Željka Markić. Žena je zaista preuzela na sebe težak križ znajući da će je naši odvratni mediji pokušati ocrniti i uništiti na sve moguće načine (usput, ima li koja relativno normalna novinska stranica danas na hrvatskom internetu, nešto kao Vjesnik prije gašenja?). Ona i suradnici uspjeli su unatoč svim protivštinama. Mnoge su zvijeri ostavile svoj trag ili da upotrijebim sliku iz meni drage priče, mnogi su se rašljasti jezici pokazali. Pomalo je razočaravajuće da od normalnih komentatora ne mogu izdvojiti nikoga osim Nine Raspudića. Mislim, bolje išta nego ništa, ali ipak je to premalo.

***

Nećemo dalje o politici, prisjetimo se nekih bližih crkvenih zbivanja. U Crkvi u Hrvata sve je po starom. Nisam baš pratio je li tko od biskupa počeo nositi željezni križ na prsima i slično, ali sam neki dan nabasao na fotografiju na kojoj se uspoređuje kardinal Bozanić sa zlatnim misnim ruhom i lijepim pastirskim štapom i papa Franjo koji ima obično bijelo ruho i drži u rukama kipić Isusa. Nadam se da nitko od vjernika ili još gore svećenika neće pasti na takve primitivne provokacije, nego će se držati onih poruka koje sam Sveti otac Franjo izričito naglašava poput važnosti dostupnosti i redovitosti sakramenta ispovijedi.

Čini mi se da se sinoda Zagrebačke nadbiskupije još priprema, ispravite me ako griješim. Ne znam je li bilo kakvih važnijih događanja u Hrvatskoj osim proglašenja blaženim Miroslava Bulešića. Budalesanja jednog čovjeka nadasve mi se ne čine vrijedna pažnje. Što se ovog virtualnog svijeta tiče, zapazio sam da je biskup Uzinić aktivan na internetu, to mi se čini pohvalno. Tako je reagirao i na snoviđenja neke moderne proročice u knjigama koje se nepretenciozno nazivaju Knjiga istine. Meni je nepojmljivo da bi netko uzeo čitati takve nemušte tekstove, pa još pročitao nekoliko svezaka. Pa zar su ti ljudi pročitali sve što su napisali npr. sv. Franjo Saleški, sv. Alfons Liguori ili sv. Terezija Avilska, pa sad nemaju boljeg duhovnog štiva. Čak i ako im je do viđenja i proroštava, imaju puno kvalitetnije literature na raspolaganju.

***

Ostalo je još barem nakratko se osvrnuti na zbivanja vezana uz tradicionalnu latinsku misu u Hrvatskoj. Više ćemo čitati za koji dan ili tjedan u godišnjem izvještaju Društva Benedictus gdje obično saberemo sve događaje koji s ovom temom imaju ikakve veze, ali možda je ovdje prilika reći nekoliko riječi koje ne bi sasvim pristajale u navedenom kontekstu. Čini mi se da se skupljaju crni oblaci. Prije navedena zbivanja na globalnom planu kao da su dala određenim silama vjetar u leđa. A jedan od najradosnijih i najvažnijih događaja na planu tradicionalne latinske mise u Hrvatskoj, ne samo u prošloj godini, nego sigurno i desetljećima, pokušat će se u skladu s tumačenjima onoga što je uslijedilo prikazati kao presudni moment u borbi protiv strašnih tradicionalista. Ja bih ipak pozvao one koji imaju ili žele imati udjela u ovoj priči da stave crno na bijelo što će im pojedina akcija donijeti, pa da razborito izvažu koliko će im to dugoročno koristiti. Mislim da je dovoljno ovom prilikom rečeno.

***

S obzirom da ja ipak često odlazim na nove mise, svake nedjelje se iznenadim koliko je atmosfera drugačija na staroj misi. Sasvim nevezano uz moje duševno stanje, uz prijepore o pjevanju ili sviranju na tihoj misi, pa čak i teološke razlike između dvaju obreda koja su nesumljivo znatno važnije, naprosto mi je puno lakše osjetiti da stojim pod Križem sa svetim ženama i sv. Ivanom ili čak (ako će netko od modernih prigovoriti) da uz učenike slušam Gospodinov svečani govor na Posljednjoj večeri.

Premda nisam ljubitelj vina, popit ću kad ovo objavim malo onoga koje je blagoslovljeno na blagdan sv. Ivana riječima "...neka se po njegovim zaslugama izbave od svakog otrovanja i kakve mu drago štete svi koji [...] piju iz ove čaše, i neka se, prinoseći sebe tijelom i dušom, oslobode od svakoga grijeha". To je i moja želja za sve nas!

Nema tradicionalne mise 5.1.2014. Ima misa 6.1.2014.

Prenosim s mailing liste Tradicionalna Misa:

U nedjelju 5. siječnja 2014. neće biti tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu.
Na Bogojavljenje (koje u Hrvatskoj nije zapovijedani blagdan) 6. siječnja 2014. tradicionalna misa će se održati u redovitom terminu s početkom u 11,30 sati.

Sretan Božić!

Svim posjetiteljima ovog bloga želimo sretan Božić!

(izvor)

Dvorani neba
doniješe glase narodom:
Isus se rodi,
spasenje plodi porodom, porodom.

Betlem je mjesto
u kome čisto Djetešce
Rodi se za nas
otkupi da nas, Janješce, Janješce.

Štalica prosta
bi njemu dosta prigodna;
O dobrog Kralja,
komu je štala ugodna, ugodna.

Sveti Toma milo plače

Sveti Toma milo plače, milo plače ter dijaše(!)
Otud ide Majka Božja, pita Tomu: "Šta te boli?
Boli li te, Tomo, glava?" "Ne boli me moja glava,
Već me boli srce moje, što sam Boga uvrijedio."
O Isuse budi hvaljen po sve vijeke vijeka. Amen.

(Stanislav Preprek: Božićne kolede iz Petrovaradina, Sveta Cecilija, 1. ožujka 1936.)

Tradicionalni liturgijski kalendar za 2014. u prodaji od ove nedjelje

Prenosim s Facebook stranice Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj:

LITURGIJSKI KALENDAR ZA TRADICIONALNI RIMSKI OBRED (2014) U PRODAJI OD NEDJELJE -

Od 22. prosinca 2013., u crkvi sv. Martina u Zagrebu, moći će se prije i nakon tradicionalne svete Mise nedjeljom (kao i na Božić) kupiti liturgijski kalendar za iduću godinu. Cijena ostaje ista kao i prošle godine, 30 kn po primjerku. Za sve ostale narudžbe možete se obratiti ovdje.[...]
Tema ovogodišnjeg kalendara su biskupi Katoličke Crkve koji služe svetu Misu prema tradicionalnom obredu, i to biskupi sa svih kontinenata. Kako je rekao sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik: "„Ondje gdje je biskup – ondje neka bude i zajednica, kao što je Katolička Crkva ondje gdje je Isus Krist!“.

Nabavite što prije za sebe, svoje i sve kojima želite dobro! Nemojte ostati u neznanju!
(Vidi prošlogodišnji)

Treća nedjelja Došašća

Na današnju 3. nedjelju Došašća, te na 4. nedjelju korizme Crkva predlaže da misno ruho bude ružičaste, a ne ljubičaste boje. Objašnjenje ovog postupka već smo odavno iznijeli na ovom blogu, a možete pogledati i ovaj broj liturgijskog tjednika.

Prije dvije godine posudili smo ružičasto misno ruho za tradicionalnu misu u sv. Martinu, fotografije pogledajte ovdje. Nakon toga više nismo bili u mogućnosti posuditi ružičasto ruho, pa je korišteno ljubičasto što je uostalom standardna alternativa koja se primjenjuje u većini hrvatskih župa.

Ove je godine uoči adventa Društvo Benedictus naručilo novi ružičasti komplet ruha za misu (misnica, štola, manipul, veo i bursa) koji je blagoslovljen prema starom obredu (str. 271-273 u obredniku). Kao i obično, molitve starog obreda blagoslova djeluju mnogo moćnije i bogatije od onih novog obrednika. Iznosim samo prvu od triju molitava:

Svemogući, vječni Bože, ti si po svojem službeniku Mojsiju naredio, da se načini velikosvećenička, svećenička i levitska odjeća, u kojoj će se pred tobom na čast i diku imena tvoga vršiti služba: usliši milostivo naše vapaje, izlij milost svoju na ovu svećeničku odjeću, dostoj se nju po svom neznatnom slugi oči+stiti, blago+sloviti i posve+titi preobilnim blagoslovom, da bude prikladna i blagoslovljena za božanske službe i svete tajne. Daj također, da tvoji biskupi, svećenici i leviti, koji će se oblačiti ovom svetom odorom, budu zaštićeni i obranjeni od svih napadaja i napasti zlih duhova; daj da oni tvojim tajnama pravo i dostojno služe i drže ih se te u njima tebi dragi pobožno ustraju. Po Kristu Gospodinu našemu. O. Amen.

Autor u sjeni (ili zagradama) ovog bloga uslikao je danas za nas nekoliko fotografija od kojih izdvajam samo sljedeće dvije (malo sam ih orezao). Vjerujem da ćemo uskoro imati i fotografije bolje razlučivosti, ali mislim da je i na ovima vidljivo kako smo ispravno odlučili. Možda biste i vi htjeli nabavite za svoju crkvu ružičasto ruho (kako lijepo savjetuje i gore spomenuti liturgijski tjednik). Na internetu su dostupne mnoge opcije, a mi smo ovo ruho kupili ovdje.

PS. Kao što je često slučaj, fotografije ne mogu prikladno prenijeti nijanse boja.

Zanimljive kombinacije

Hrvatska komedija 'Svećenikova djeca' redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića proglašena je najboljim filmom u dugometražnoj igranoj konkurenciji 9. filmskog festivala naroda i vjera (Film Festival Popoli e Religioni), koji se od 26. studenog do 1. prosinca odražavao u talijanskom gradu Terni.

Predsjednik ovog festivala specijaliziranog za filmove katoličke tematike je ternijski nadbiskup u miru Vincenzo Paglia koji je ujedno i predsjednik Papinskog vijeća za obitelj (Pontificio Consiglio per la famiglia), dok je počasni predsjednik festivala poljski redatelj Krzysztof Zanussi.
[...]

***

Tijekom svečanog Misnog slavlja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, 8. prosinca 2013. na drugu nedjelju Došašća za kanonika Kaptola vrhbosanskog ustoličen je mons. dr. Pavo Jurišić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera.
[...]

(mozzetta preko misnice, budimo praktični)

***

Hrvatski Viteški Red Templara O.S.M.T.H.

[...]Pokojni papa Ivan Pavao II. nas je učio da sve monoteističke crkve jednako poštujemo. Dakle, prije svega kršćanski ekumenizam. Uz to, na srednjovjekovnoj tradiciji templara je sedam stoljeća prašine. Nije je lako očistiti. Mi smo ti pioniri koji u to krećemo. No, nažalost, imamo vrlo malo razumijevanja od institucija, pogotovo ministarstava. Stjecajem okolnosti, prepoznao nas je Predsjednik države i u posljednje tri godine dva puta nam je dolazio u posjet. Predsjednika uvažavamo tko god bio. Mi smo tradicijski kršćanski dragulj Hrvatske. To je najstarija kršćanska tradicija poslije Krista. O templarima je premalo informacija pa se o nama priča svašta. Ne vidimo puno zainteresiranosti od Ministarstva kulture ili turizma, da zajedno s njima u idućim godinama prezentiramo što više izvornog, pravog materijala.
[...]Žele nas konfrontirati s Crkvom. Templari nisu nikad raspravljali o crkvenoj dogmi. Ona je općeprihvaćena kao cjeloviti temelj kršćanstva i bilo bi iluzorno da si bilo tko dozvoli ulaziti u temelje kršćanstva. Ozbiljni templari se ne bave zadiranjem u crkvenu dogmu, bave se izgradnjom dobrih odnosa sa svim kršćanskim Crkvama.

(kod starokatolika)

(kod katolika)

Promjeniš S u C i dobiješ:

Templarski viteški red Sv. Bernarda i Marije Magdalene O.C.M.T.H.

Pitanje: Jeste li vi ezoterično društvo? Bavite li se alternativom?
Odgovor: Što Vi smatrate pod ezoterijom? Alternativu ( kristali, Reiki, transcedentalna meditacija, rašljarstvo, liječenje pranom, astrologija, ljekovito bilje...)?
Iz Vašega pitanja uviđamo da niste previše pažnje posvetili Svetom pismu. Naime u svemu ovome što smo naveli, a što se smatra alternativom, postoji pisani trag u Bibliji i praksa svetaca koji su se bavili upravo tim područjima u cilju dobrobiti zajednice i pojedinca, premda je Crkva u njihovo vrijeme bila sumnjičava prema takvim njihovim djelatnostima. Posthumno su pak proglašeni blaženima i svecima, te ih se kao takve i danas štuje. Templari kao red su imali od samih početaka kao osnovnu zadaću učenje i spoznaju, te korištenje istih na dobrobit reda i sveukupne zajednice. Templari su karika između svijeta i Boga, tj. učiniti ih jedinstvenim, jer to i jesu. Znanje i spoznaja su u prošlim vremenima bili uglavnom nepoželjni i proganjani institucija vlasti i moći - Crkve i države, jer su budili i poticali individualnost i osobnost te isključivali potrebu za "posrednicima i prenosiocima znanja" (svećenstvo), tako su Templari i svi napredni ljudi u prošlosti bili nepoželjni i proganjani, te spaljivanja na lomačama i na druge načine odstranjivani iz društva. Tu je dakle i uzrok nastanku mnogih - više ili manje ezoteričkih - tajnih društava, koja su okupljala ljude željne znanja, spoznaja i Božje istine.

(kod katolika, bar mislim)

Nije lako u današnje ekumensko vrijeme jadnim župnicima, kako da znaju koga mogu pustiti u crkvu da polaže mač? Još kad vidiš da vitezovi ovo svoje prenemaganje ozbiljnije shvaćaju nego neki svećenici misu...

***

 (Ivan Merz prima pričest. Mislim stvarno...)

Sveta Odilijo koja si na krštenju progledala, moli za nas!

Deus, lux vera, qui beatam Odiliam virginem tuam a nativitate coecam mirabiliter illuminasti : da nobis, quaesumus, ut illius exemplo et intercessione, oculos a vanitate saeculi avertentes, te solum Deum facie ad faciem in coelesti gloria contemplari mereamur. Per Dominum nostrum.

Bože, svjetlo istinsko, koji si blaženoj djevici Odiliji na čudesan način sljepoću s kojom se rodila izliječio, podaj da mi, prema njezinu primjeru i po njezinu zagovoru, oči naše od taština ovoga svijeta odvratimo i Tebe, jedinoga Boga, u nebeskoj slavi, licem u lice budemo dostojni gledati. Po Gospodinu našem... Amen.

(prekrasna molitva današnjeg blagdana, original ovdje ili ovdje,
a prijevod preuzet odavde)

(lude djevice iz današnjeg evanđelja, desni portal strasburške katedrale)

Jedna kritika tradicionalne latinske mise kako je služena u Vlaškoj

(tradicionalne hrvatske mise zornice)

Tek sam danas primjetio komentar na starijem postu u kojem se iznosi sljedeća kritika koju prenosim kako je i objavljena uz izbačeno samo jedno ime:

poštovani, već par dana razmišljam o tome dali da vam napišem ovaj komentar ili ne pa sam ipak odlučio da napišem. Nije vezano striktno uz ovu temu ali mislim da je najprikladnija(od novijih tema) na kojoj bih vam napisao ove moje primjedbe.
Neki dan sam navratio na misu u Vlašku i moram ovdje iznjeti nekoliko svojih dojmova koji služe kao dobronamjerna kritika. Prema onomu što sam vidio i doživio moj prvi dojam jest da se u crkvi sv Martina okuplja "tradicija s interneta". Naime, onakva misa kakvu vi održavate nema veze sa tradicionalnom Hrvatskom. Žalosno je da je advent, a da nema niti jedne hrvatske adventske pjesme a niti jedne hrvatske pjesme općenito. Salve regina umjesto -Zlatnih krila, padaj s neba itd... Ja pitam za koga su skladali Albe Vidaković, Anselmo Canjuga i drugi prije 1965.? Za koga je bila namjenjena pjesmarica "Chitara octochorda" (1701.)? Za koga je bio izdan Hrvatski crkveni kantual 1934.?-sigurno za Kineze. A kako čujem praksa je da bude ili misa tiha ili ovakva kao u benediktinskoj opatiji. Ovo sve upućuje na to što sam prije rekao da vi tradiciju poznate samo sa interneta sa francuskih, njemačkih ili američkih stranica i youtube clipova, a da pojma nemate kako je to bilo nekoć zapravo. To je jedino logično objašnjenje -ili nemate pojma o živoj tradiciji ili pokušavate glumiti samostansku, sjemenišnu ili katedralnu liturgiju europskih gradova i tako zadovoljavati svoje hireve? Sve je po propisima, ljubu se ručice, pali se na sanctus svjećica a opet je sve tako suhoparno i običnom puku- neprivlačno- a takv puk, predpostavljam, očekujete da će pohađati misu u Vlaškoj?-ili očekujete kakve tradicionalne cistercitske ili kartuzijanske monahe da će doć na misu u Zagreb? Zašto ljudi, zašto? Što glumite? Zašto zatirete tradiciju koju pokušavate oživjeti? U biti vi ste jedna vrsta neokatekumena ali na potpuno suprotnoj strani. Kao što oni talibanski ne dozvoljavaju da se na njihovim "liturgijama" pjeva išta što nije skladao Kiko, tako ni vi ništa što nije Gr. koral- a da to jedno i drugo nema veze sa zdravom pameću! U blizini imate starijih svećenika, [...] primjerice, pa ih pitajte kako je izgledala misa u njihovom djetinjstvu i mladim danima do revolucije '65. -sigurno ne ovakva kakvu vi pokušavate predočiti u sv Martinu koja zbog toga što je ovakva nikad neće zaživjeti-ja vam to garantiram.
MC

Uvijek mi je drago kad čujem argumentiranu kritiku. Ipak, evo kao odgovor i na ovu nekoliko mojih napomena bez posebnog reda. Naravno, pišem ih u svoje osobno ime.

U zabludi ste ako mislite da je naš cilj preslikati jednu misu iz 1950. ili 1900. ili bilo koje druge godine iz prošlosti u današnji dan. Naravno, tadašnje mise su bile neusporedivo svetije od misa kako se danas služe (mislim na nove mise), ali mi moramo danas imati tradicionalnu misu na koju dolaze današnji ljudi i služi se, pogodit ćete - danas. Sigurno da bismo rado uključili i neke tradicije karakteristične za naše krajeve, ali narodne pjesme za vrijeme tihe mise po meni nisu nešto što bi trebalo vraćati. Lijepo bi bilo da imamo misu svaki dan, a pjevanu misu svake nedjelje, da zbor ima mogućnosti i praksu nakon proprija otpjevati i neku narodnu pjesmu kada je to prikladno. Još bi bilo ljepše da se stara misa služi na više mjesta i to negdje tihe mise, negdje pjevane ovako ili onako (u okviru propisa), a negdje i najsvečanije s đakonom i podđakonom ili čak pontifikalne. Nažalost, to kod nas danas nije moguće. Iz moga iskustva na tradicionalnu misu privlače ljude ne pjevanje narodnih pjesama ili skladbi Albe Vidakovića, nego pobožna tišina, ljepota gregorijanskog korala (koji je i vaš 2. vatikanski koncil istaknuo, a tu glazbu je blasfemno usporediti s kikovskim novotarijama), jasne rubrike koje oslobađaju i svećenika i narod od robovanja raspoloženju, ukusu ili pomodnosti, duboko poštovanje prema otajstvu koje se odvija na oltaru...

Vi biste htjeli da pitam one koji staru misu možda ne podnose, možda imaju negativno obojena sjećanja, a sigurno je već gotovo pedeset godina i nisu doživjeli. Vi biste da njih pitam kako bi se trebala tradicionalna misa služiti. Da li ste vi zaista sigurni da bi se prelaskom na narodne pjesme ili one koje spominjete uz zadržavanje rubrika tradicionalne mise privuklo više ljudi na takvu misu. Ili bi trebalo još i prijeći na hrvatski, okrenuti svećenika prema narodu, izbaciti i promijeniti poneke molitve, ukloniti tišinu, dati slobodu svećeniku da ovdje ili ondje kaže koju riječ po vlastitom nahođenju. A zašto uostalom inzistirati samo na našim pobožnim hrvatskim pjesmama, pa zar ne bi trebalo u duhu živuće tradicije prihvatiti i toliko lijepih duhovnih šansona, izbjegavajući, dakako, krajnosti? Znate i sami što ćete tako dobiti.

Uglavnom, volio bih da mi date primjer neke mise koja se služi kako vi mislite da je najispravnije, može i s youtubea ako ne možete takvu naći u Hrvatskoj. Zauzvrat ja ću vas ponovno pozvati da nas posjetite kad naš zbor nauči tako dobro pjevati da može izvoditi skladbe poput ove koju nam predlažete.

Završit ću jednim citatom iz članka bl. Ivana Merza:

A što se tiče narodne crkvene poezije i glazbe, ona će opet pod utjecajem latinske, univerzalne glazbe i poezije početi buditi na nov život i cvasti. Uzmite samo naše stare hrvatske pjesmarice pa ćete vidjeti kako Hrvati uopće ne bi imali narodnih crkvenih pjesama da se u prijašnjim stoljećima u našim zemljama nije njegovalo latinsko, službeno, gregorijansko bogoslužje. Na žalost, liberalistički duh nacionalizma, koji je izgubio smisao za univerzalnost, gotovo je sasvim potisnuo smisao za svečano latinsko bogoslužje. Od prijeke je potrebe vratiti mu u svim crkvama njegovo mjesto, a narodna hrvatska crkvena umjetnost kao cvijećem će ga ovjenčati.

PS. Zašto vam smeta ceremonijalno ljubljenje (solita oscula), bi li bilo bolje da se ministrant nasmije svećeniku i potapša ga po ramenu?

(detalj tradicionalne hrvatske mise na otvorenom)

(tradicionalna hrvatska misa u studiju)

(tradicionalna hrvatska euharistijska pobožnost)

Bezgrješna Djevice, moli za nas!

"... valja imati na pameti, da se u sv. pismu udilj isporegjuje ovamo Adam i Krist, onamo pak Eva i Marija. U toj isporedbi vazda je Adam i Eva na jednoj i istoj strani, Krist pak sa Marijom je na drugoj suprotnoj strani. Gdje je Adam tamo je vazda uz njega i Eva ; ondje gdje je Krist, svagda je uz njega i Marija. Ali to su dvije protivne stranke. Jedna je početak i uzrok skvarenju i pogubi, druga je uzrok spasenju i životu. Kako se kod pogube roda ljudskoga spominje Adam, ali tako, da se uz njega i s njim vazda misli i na Evu, tako se kod spasenja spominje Krist, ali se uz njega i s njim razumijeva i Marija. Već ista sporedba ovamo Adama i Eve, onamo Krista i Marije i opreka koja je izmegju njih, otkriva i budi u nas misao: kako je Eva zapletena u grijeh Adamov i kako su oboje uzrok skvarenju roda čovječjega, tako isto treba uzeti, da i Marija zajedno s Kristom ima dijela u poslu spasenja roda ljudskoga i zato da je i ona kao i Krist prosta od Adamova grijeha, po kojem je poguba na rod ljudski došla."

(I. Bujanović, Mariologija, str. 39)

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 38

uvod; čitav serijal

USTANOVLJENJE EUHARISTIJE

IV

Sveti Oče, uvijek ćeš ljubiti ljude jer oni zauvijek posjeduju Isusa Krista! Više nećeš slati munje i potope koji uništavaju zemlju, jer je Euharistija naša duga na nebu. Ljubit ćeš ljude jer ih Isus Krist, tvoj Sin, toliko ljubi! Koliko nas je ljubio, naš dobri Spasitelj! Je li to dovoljno da zasluži našu zahvalnost? Što je još potrebno da mu zauzvrat damo našu ljubav, naš život? Imamo li još kakvu novu želju? Tražimo li kakav novi dokaz Isusove ljubavi? Jao, ako Isusova ljubav u Presvetom Sakramentu ne osvoji naše srce, jer tada bi Isus bio pobijeđen! Naša bi nezahvalnost bila veća od njegove dobrote, naša zloća jača od njegove ljubavi. O, ne, moj dobri Spasitelju, tvoja me ljubav potiče, izjeda me i veže! Želim se predati službi i slavi tvoga sakramenta. Želim te ljubiti toliko da zaboraviš da sam do danas bio toliko nezahvalan, želim ti se potpuno posvetiti da mi oprostiš što sam te tako kasno uzljubio!...

Sancte Michael Archangele, 

defende nos in proelio, 

contra nequitiam et insidias diaboli 

esto praesidium. 

Imperet illi Deus, 

supplices deprecamur: 

tuque, Princeps militiae caelestis, 

Satanam aliosque spiritus malignos, 

qui ad perditionem animarum 

pervagantur in mundo, 

divina virtute, in infernum detrude. 

Amen.