Evo reklamne sličice (kao i uvijek kliknite na sliku za uvećani prikaz):
Kalendar sam nabavio danas po cijeni od 30 kn, ekskluzivno mjesto nabavke je u crkvi sv. Martina prije ili poslije tradicionalne mise nedjeljom. Evo i moje dvije mutne fotografije da vidite kako izgleda naslovnica i jedan mjesec:
Ja sam jako zadovoljan, a čuo sam pohvale i od drugih kupaca. Vrlo ograničena prva naklada već je rasprodana, a čujem da će se raditi druga.
Ovdje ili na facebook stranici Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj možete ostaviti svoje utiske, komentare, pohvale i (konstruktivne) prijedloge.
Napominjem, kako ne bi došlo do nerazumijevanja, kako je ovo liturgijski kalendar i to opće Crkve, tj. svaki dan daje stupanj i boju te ime i oznaku za misu koja se taj dan treba služiti prema misalu iz 1962. godine. Dakle, ovdje nećete naći mnoštvo imena na koje smo navikli u uobičajenim zidnim katoličkim kalendarima, a nema ni nekih lokalnih specifičnosti. Razlog za izostanak lokalnih posebnosti je što smo smatrali da će se kalendar koristiti i u drugim krajevima Hrvatske (i šire), a ne samo u Zagrebačkoj nadbiskupiji te također to što naši hrvatski svetci i blaženici godine 1962. uglavnom nisu bili beatificirani ili kanonizirani. Moja želja bi bila da iduće godine možda nekako uključimo samo napomenu da je određeni dan spomen takvog svetca, ali jasno mi je da to za sobom povlači izlazak iz liturgijskog karaktera ovog kalendara u neke druge vode. U svakom slučaju u kvadratićima ima dovoljno mjesta da si slobodno pribilježite eventualne specifičnosti.
Hvala autoru ovog projekta!
Sve pohvale za kalendar! Daleko najljepši od svih koji se ovih tjedana prodaju.
OdgovoriIzbrišiMolim Vas da objavite mail autora ili neki kontakt za naručbu. Hvala! Poz iz Rijeke.
OdgovoriIzbrišiAutora mozete kontaktirati preko facebook stranice (nisam siguran kako to ide, ali valjda Facebook ima neku takvu mogucnost). Druga opcija je da posaljete mail na tomablizanac na gmail.com i onda ja to proslijedim autoru na mail.
IzbrišiAko se ne koristite Facebookom, možete mi se javiti mailom, imate ga u "opisu" profila (kliknite na Aggelos).
IzbrišiVelike zahvale i pohvale! Već mi krasi zid!
OdgovoriIzbrišiKojeg iznenađenja! I to sve po '62. Svaka čast!
OdgovoriIzbrišiŽao mi je da nema naših hrvatskih svetaca i blaženika, no opet takav tip kalendara donosi jasnoću da na međunarodnoj razini pripadamo (čini mi se sve manjoj) skupini katolika, ali onih pravih katolika svih boja kože, jezika i sa svih kontinenata, no opet jednog obreda i jezika te s jednim poglavarom. I da se malo udaljimo od naše "autokefalije" i malo više prepoznajemo potrebe sveopće Crkve uključujući se u veliku obitelj Tradicije!
Kikii
Nevezano uz ovaj kalendar, kad ste već spomenuli našu "autokefaliju", uvijek se sjetim 27. lipnja i blagdana sv. Ladislava Kralja koji je zaštitnik (i osnivač) zagrebačke (nad)biskupije. O Lacku danas gotovo nigdje ni riječi, više se spominje njegov plašt u riznici nego činjenica da je on nekakav patron.
IzbrišiNeki izvori čak govore o tome da je Ladislav trebao biti vrhovni zapovjednik križara u 1. križarskom ratu, no umro je nekoliko mjeseci nakon što je Urban II. pozvao na križarski rat (na koncu u rat nije krenuo ni francuski kralj Filip I., u sukobu s papom, ni njemački Henrik IV., u sukobu s papinskom službom općenito, ni engleski frankofoni kralj Vilim II.; išli su brat engleskog i francuskog kralja, brojni vojvode i grofovi te južnoitalski Normani, bez vrhovnog zspovjednika).
Dakako, u našem online kalendaru, smo za Zagreb predvidjeli slavljenje Martina (kao titulara crkve, i baš je ove godine pao u nedjelju), Ladislava i Florijana jer su njihovi blagdani I. i II. reda pa nadjačavaju nedjelju (prva dvojica) odnosno moraju biti komemorirani (Florijan).
Ovo s "autokefalijom" bila je zezancija. Htjedoh kao hrvatski katolik naglasiti neizmjernu vrijednost pripadanja Katoličkoj Crkvi koja je internacionalna te vjernost njezinu poglavaru, Svetom Ocu.
IzbrišiPremda su u nekim drugim narodima vidljive tendencije svojevrsnog udaljavanja od Rima-uglavnom su to oholice iz nekih velikih naroda, ne svi pripadnici-u našem narodu ne vidim posebne opasnosti, osim dakako, tiraniju njemačkog progresizma po katoličkim učilištima.
Još jedna meni vrlo bitna novost: na osnovi saznanja iz Qumranskih spisa te ostalih pisanih dokumenata iz prvih stoljeća može se tvrditi da je datum Kristova rođenja povijesna činjenica, odnosno s velikom vjerojatnošću povijesno utemeljen datum.
Le calendrier des Jubilées, pronađen kod Esena, korišten dva stoljeća prije Krista, ali i u prvom stoljeću poslije Krista, uspoređen s gregorijanskim kalendarom, pokazuje nevjerojatnu novost: svećenici su obavljali svoju dužnost dva puta godišnje-jedanput u posljednjoj dekadi rujna. Dakle, rođenje Ivana Krstitelja također se može s velikom vjerojatnošću držati povijesnim datumom. 24.6., devet mjeseci nakon navještenja arkanđela Gabrijela Zahariji koji je u posljednjoj dekadi rujna, 23.9., obavljao svoju svećeničku dužnost u Hramu, rodio se sveti Ivan Krstitelj. A nakon Navještenja Blažena Djevica pohitjela je u gorje k Elizabeti. U Svetom pismu stoji da je Elizabeta bila već u šestom mjesecu trudnoće, a to je bilo potkraj ožujka, dakle na dan Navještenja 25.ožujka. „A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!"“Luka 1,36-37
A Sveti se Ivan rodio točno tri mjeseca kasnije.
Prema tome i datum Božića je datum koji se može sa sigurnošću rekonstruirati na osnovi svetopisamskih i prastarih židovskih i kršćanskih izvora.
A ono o povezivanju s poganskim blagdanima-premda je Crkva uvijek radila na inkulturaciji(ne mislim na postkoncilsku, izdajničku), nekim se poganskim običajima i blagdanima davalo novo, kršćansko značenje, s Božićom to nije bilo nužno. Povezivanje s blagdanom pobjede sunca može biti čista slučajnost. U poganskom je Rimu bilo oko dvjesto blagdana. Stoga ne čudi da je i tih dana bio jedan blagdan!
Kikii
Jasno mi je da je primjedba o autokefaliji bila šaljiva, dok sam ja namjerno prebacio na ozbiljniju stranu.
IzbrišiŠto se tiče rujna i Zaharijine službe židovski sedmi mjesec je uz prvi (pasha) liturgijski bio najbogatiji. Tu su bili prvi dan mjeseca, deseti (dan pomirenja) i blagdan sjenica koji se slavio 8 dana. Čitanja na rujansku kvatrenu subotu (Lev 23) govore o potonja dva blagdana. Oni padaju otprilike u zadnju dekadu rujna (kažem otprilike jer je židovski kalendar lunarni pa se malo razlikuje od jedne do druge godine).
Smiješno je da je jedan od "glavnih" argumenata protivnika povijesnosti datuma slavljenja Božića primjedba kako pastiri u to vrijeme nisu mogli biti cijelu noć vani po hladnoći sa svojim stadima koja su morala biti u stajama, nipošto na otvorenome.
IzbrišiA onda se kasnije otkrije kako crne ovce nisu ni smjele biti u stajama, pa su ostajale vani po cijelu noć. Osim toga, kraj prosinca upravo je vrijeme kada se ovce "janje"-to znamo i iz iskustva po našim krajevima. Priče baka i prabaka koje su po hladnoći Božićnih dana bdjele s ovcama koje dobiju janjce da ih stado ne pregazi ili ako nastupe komplikacije da janje ne ugine itd.
Smiješno je kako protivnici Tradicije nađu tisuću zamjerki, postave hipoteze, kao primjerice o Pilatovici("Pilat kao rimski upravitelj nije smio povesti sa sobom suprugu" i sl.).Kad se pak otkrilo da je nekoliko godina prije Krista na snagu stupio suprotan zakon, svi zašute i ne spominju to više, a traže nove gluposti da dokažu da je sve u Evanđelju čisti mit, legenda, mašta ili čak i laž! A treba biti glup i vjerovati takvima, a nevjerovati Crkvi!
Kikii
Divno!
OdgovoriIzbrišiPriča s autokefalijom uopće nije bezopasna. Sjetite se msgr. Rittiga i činjenice zbog čega je zapravo osuđen bl. Stepinac. Nije idealan izraz "Crkva u Hrvata". Reduktivan je. Što je sa našom braćom po vjeri Talijanima, Mađarima, Nijemcima, Česima, Slovacima, Rusinima itd. koji su hrvatski državljani i žive u Hrvatskoj? Pogledajte samo poslijeratne biskupe na tlu Hrvatske i BiH: Salis-Seewis, Lach, Schepper, Bauerlein, Pichler, Bukatko itd. Vam ta prezimena zvuče hrvatski?
OdgovoriIzbrišiE sada...nećemo baš ni sebe odviše kritizirati. Nije mi bio ni cilj. Mislio sam kod „autokefalije“ na zadrtost našeg neokonzervativnog miljea i papagajski katolicizam prepun monologa i citata te raznoraznih budnica i krilatica, a u biti se sve sastoji u zelotskim napadima na Tradiciju i samoživom pseudosamaritanskom ljubljenju brata (?!)modernista i grijeha njegova, a to sve dobro prolazi kod pretpostavljenih, u medijima i kod moćnika te otvara mogućnosti karijere u kleričkim i ne samo krugovima. U najboljem slučaju, po onoj Hegelovoj teza+antiteza=sinteza. Modernist+tradicionalni katolik=“normalan“vjernik????????Salva nos, Domine…
OdgovoriIzbrišiA glede napuhanih nacija: na svojoj sam koži doživio kako se (neki)Francuzi, i oni pravovjerni, ne mogu oteti kompleksima "La Grande Nation". Nijemci (neki)glume kozmopolitizam, na riječima naravno...Moglo bi se nastaviti u nedogled. No, svugdje ima više normalnih ljudi koji razumiju što znači biti katolikom,prihvaćaju i vole druge i drukčije, ne odričući se ZDRAVOG domoljublja, a to želim hrvatskim tradicionaliostima. Upravo je to blagodat rimokatolika, našeg svetog jezika, iste liturgije i jednog Poglavara sviju, opet daleko od prisilnog ujednačavanja marksističkog tipa.
I u Njemačkoj je jedan Zolitsch(Volksdeutscher iz Bačke) u Austriji biskup Ägidius Zsifkovits(hrvatskih korijena), pa biskup Karlić u Argentini također-no svi su oni dobri Nijemci, Austrijanci, Argentinci i ostali.
Tako su i ovi gore spomenuti biskupi bili dobri Hrvati ovih ili onih korijena. Inače, prezimena su vazda dvojbena…Sama što je kod velikih naroda „in“ pripadati većini, a kod manjih, kao što smo mi, „in“ bilo dokazivati da neki drukčijeg prezimena nisu Hrvati.
Kikii
Samo htjedoh reći da ne valja izjednačavati religijsko i nacionalno opredjeljenje, kao što to npr. čine Srbi. I da je u tom smislu "Crkva u Hrvata" u eklezijastičkom smislu loš pojam, a teritorijalno se ne zna što točno označava. Inače, mnogi su optuživali papu Pija XII da na biskupske stolice u FNRJ imenuje uglavnom Nijemce...
IzbrišiMala informacija: biskup Pichler se izjašnjavao kao jugoslOven.
IzbrišiKoliko znam, biskup Pichler se u turbulentnim godinama liturgijske reforme, 1964/5.-1970. (od donošenja konstitucije Sacrosanctum Consilium do stupanja na snagu Novus orda) jako trudio što prije tridentsku misu (odnosno okljaštrenu tridentsku misu) prevesti na hrvatski (dok sa Šeperom to nije bio slučaj).
IzbrišiInače, ludovanja s hrvatski jezikom imaju svoju povijest. U povijesti učimo o slavnim i hvaljenim "Zahtijevanjima naroda" u 30 točaka, Gajevom političkom proglasu upućenom kralju Ferdinandu V. (petom koji je okrunjen krunom sv. Stjepana, odnosno Ferdinandu I. od Austrije) tj. de facto njegovom regentskom vijeću (carev stric nadvojvoda Ljudevit kao predsjednik, carev brat prestolonasljednik Franjo Karlo, knez Metternich i grof Kolovrat). Predzadnja točka kaže: "29. Odmah od sada sve domaće časti od najveće počemši, tako duhovničke kao i světske, nesmě drugi imati obnašati nego samo sinovi trojedne kraljevine.". A zadnja: "30. Ukinutje celibata, i uvodjenje narodnog jezika u cerkvu " Točka 29. se donosi u trenutku kad na zagrebačkoj biskupskoj stolici sjedi Slovak Juraj Haulik, čovjek koji je za hrvatski narod već do te polog starinskog hervatskog prava i običaja.1848. dao neizmjerno više. Stvar je još više licemjerna ako se zna da je Gajev otac također bio Slovak, ali je Gaj bio rođen u Krapini. Dakle, niti jednom niti drugom nisu bašm štimala krvna zrnca, ali se Gaj usmjerio na krsni list tj. mjesto rođenja.
Točka 30. je klasična liberalna eskapada koja se pojavljivala s vremena na vrijeme kroz stoljeća.
Ako malo proguglate, vidjet ćete da je riječ o pamfletu tiskanom s obje strane lista (točke 19-30 na drugog strani).
Točka 30. se danas na udžbeničko-povijesnoj liniji ignorira.
Ja bih onda 165 godina kasnije dodao točku 31. "Sve crkve kojima su zaštitinici ugarski kraljevi imaju se posvetiti hrvatskim svecima i blaženicima, oltarne slike ugarskih kraljeva ukloniti, a svi oltari okrenuti prema narodu, polog starinskog hervatskog prava i običaja prve Crkve u vrijeme apostola."
Hahaha.Toč. 31! Pri čemu se naravno, zaboravlja, da "ugarsko" nije isto što i "mađarsko", da je kruna sv. Stjepana nešto širi koncept, i da su se i takvi naši narodni velikani kao pl. Šufflay proglašavali političkim "Vugerima", kako bi se suprotstavili Jugoslovenštini.
IzbrišiInače, da se vratimo kalendaru u kontekstu ugarskih svetaca. Postoji jedno selo na samom jugu Hrvatske, na tromeđi RH, CG i BiH u Konavlima. Zove se Duba. U njemu je Crkva Sv. Stjepana i početkom kolovoza se i dan danas slavi Šćepandan kao veliki pučki blagdan. Uvijek sam se pitao kako je to moguće kad je sv. Stjepan 26.12., dok nisam pribavio naš tradicionalni kalendar i vidio da se radi o sv. Stjepanu kralju! Čiji je dan Novus Ordo kalendar pomaknuo na drugi termin. Lijep spoznaja: ljudi na samom jugu Hrvatske slave i danas sv. Stjepana Kralja po tradicionalnom kalendaru! Kult je, naravno, uveden u doba kada je Republika Sv. Vlaha bila pod krunom sv. Stjepana...
IzbrišiJeste li sigurni da je Stjepan Kralj?
IzbrišiU tradicionalnom općem kalendaru iz 1962. Stjepan Kralj je 2. rujna (ne kolovoza, kao što navodite; možda je tipfeler).
On je zapravo umro na Veliku Gospu, a tijelo je 20. kolovoza dovezeno u Budim i taj dan se Stjepan slavi u Ugarskoj. U prvoj polovici 17. stoljeća odlučeno je da Stjepan uđe u opći kalendar, ali je 20.8. već blagdan sv. Bernarda. Kako u tradicionalnom kalendaru ne postoji više "ravnopravnih" svetaca na izbor, nego je jedan glavni, a ostali se komemoriraju, tako je nakon par desetljeća tijekom kojih je postojalo kao komemoracija na dan 20.8. Kraljevo dobilo svoj zasebni termin 2.9. Međutim, u Ugarskoj se uvijek slavilo 20.8. (pretpostavljam da je postojala neka lokalna privilegija). Reformom kalendara Stjepan Kralj je prebačen na 16.8. (isti dan kad i kod nas vrlo popularni sv. Rok), a Djevičin otac Joakim je sa 16.8. prebačen svojoj supruzi Ani 26.7.
Što se tiče kolovoza, u kalendaru možete uočiti da postoji komemoracija Stjepana I. pape i mučenika 2. kolovoza. On je zaštitnik hvarske katedrale i biskupije. Možda je Šćepandan njegov blagdan, ako je u početkom kolovoza, a ne rujna.
Htjedoh i ja napisati da je mozda sv. Stjepan, papa i mucenik ako je 2. kolovoza.
IzbrišiS wikipedije evo o premjestanjima blagdana sv. Stjepana kralja (u biti ovo sto je napisao M.B.):
St Stephen is not mentioned in the Tridentine Calendar. His feast day was added to the General Roman Calendar only in 1631, and only as a commemoration on 20 August, the feast of Saint Bernard of Clairvaux. In 1687, it was moved to 2 September and remained there until the 1969 revision of the Roman Catholic calendar of saints. Then the feast of Saint Joachim on 16 August was moved and the date became available for another celebration, so the feast of Saint Stephen of Hungary was moved to that date, the day immediately after his death. Some traditionalist Catholics continue to observe pre-1970 versions of the General Roman Calendar.
In the local calendar of the Church in Hungary, the feast is observed on 20 August, the day on which his sacred relics were translated to the city of Buda. It is a public holiday in Hungary.
U Zagrebu je, naravno, Kraljevo slavljeno 20. kolovoza s osminom blagdana 27. kolovoza (v. npr. ovaj zagrebacki misal, str. 14, 461, 463)
Evo i jedan clanak koji bi vas mogao zanimati
Zaboravih spomenuti da bi lako mogao biti i sv. Stjepan prvomucenik jer je 3. kolovoza nasasce njegova tijela.
IzbrišiEvo s interneta:
Našašće moćiju sv. Stjepana se slavi 3. kolovoza. Prema tradiciji, oko 415. godine, neki svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela sv. Stjepana su iskopani te su kasnije u Rimu zakopani uz tijelo sv. Lovre, đakona. Prema kazivanju, kad su otvorili grob sv. Lovre da u nj polože tjelesne ostatke sv. Stjepana, sveti se Lovre okrenuo na bok i ispružio ruku sv. Stjepanu da legne pokraj njega...
Moja greska u povrsnosti. Isprike. Neki dan procitah da cetiri crte na dubrovackom grbu predstavljaju cetiri ugarske rijeke i da su se do propasti Republike drzale laude kruni sv. Stjepana, pa se zaletih. Koga inace zanimaju specificnosti dubrovackog kalendara svetkovina, mnoge zanimljivosti mogu se naci u recentnoj knjigi Nelle Lonze, Kazaliste vlasti.
IzbrišiHvala za pojašnjenja. Tek sada sam i ja skužio o čemu je riječ, jer u jednoj filijali moje rodne župe slavi se sveti Stjepan 3.kolovoza(puk ga naziva "ljetnim"). A vazda se nosi kip svetog Stjepana Prvomučenika-đakon, a oko njega kamenje. No, ista ta filijala vazda proslavlja i (zimskog)sv.Stjepana, na drugi dan Božića!Dakle, isti je svetac u pitanju. Drago mi je to čuti, jer sveti Stjepan Prvomučenik zaslužuje proslavu dva puta u crkvenoj godini!
IzbrišiKikii
A glede promjene u kalendaru-još su grčki filozofi opominjali da se pravila ne smiju često mijenjati. Na kraju ih se nitko neće pridržavati. S blagdanima je slično. Koja je to bila pastoralna potreba tih bezveznih premještanja blagdana?
IzbrišiI tu, kao i u promjenama u liturgiji, časoslovu i redu čitanja pokazuje se oholost jedne epohe koja sebe drži superiornijom u odnosu na sve ostale te ne preže od onoga što je prijašnjim generacijama graničilo s ludošću: od apostola sve do polovice 20. stoljeća.
Nee znam kako nazvati, opisati i protumačiti taj duh...Nadam se da Gospodin neće još dugo pripustiti ove strahote! Inače, Krist zbilja neće naći puno vjernika kad se ponovno vrati s anđelima svojim, silom i moći!
Kikii
Pa to je upravo dirljivo. A barun Franz Ferdinand Salis-Seewis je imao svicarsko drzavljanstvo. Zato ga komunisti i nisu zatvorili dok je bio ordinarij sede impedita nase nadbiskupije.
OdgovoriIzbrišiU tom konavoskom selu, radi se ipak o sv. Stjepanu, papi i mučeniku. Blagdan je 2. kolovoza i slavi se i danas. Zavelo me to što toga sveca nema u novom kalendaru pod tim datumom, pa zabunom pomislih da je riječ o sv. Stjepanu kralju, obzirom na opisane povezanosti krune sv. Stjepana i Republike sv. Vlaha. Međutim, ipak, riječ je ipak o "prežitku" iz tradicionalnog općeg kalendara: "The revision of the calendar in 1969 removed the mention of Saint Stephen I from the General Roman Calendar...". Hvala Tomi na tekstu o mađarskim Hrvatima...
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče blagdana sv. Ladislava, 27. lipnja, koji se slavi kao "glavni" blagdan (uključujući i zagrebačku biskupiju) je obljetnica njegovog konačnog pokapanja u Velikom Varadinu. Mađari slave i "manji" blagdan godišnjice smrti 29. srpnja.
IzbrišiJoš jedna zanimljivost s pomicanjem blagdana. Pohođenje Djevice se po starom kalendaru slavilo 2 srpnja. Reformom je pomaknuto na 31. svibnja (baš na dan kad je u Zagrebu lokalni blagdan BDM od Kamenitih vrata), što nije besmisleno, uzevši u obzir da Pohod dogodio između Blagovijesti i Krstiteljevog rođenja (25. ožujka i 24. lipnja). Zapravo je 31. srpnja u kalendaru iz 1962. dan BDM Kraljice. Taj je pak pomaknut u novom kalendaru na 22. kolovoza, što je u starom bilo Bezgrešno Srce Marijino (ovo je pomaknuto na subotu koja je dan nakon Srca Isusovog).
IzbrišiMarijina crkva na Dolcu ima svoj blagdan upravo na Pohođenje i slavi ga i dalje po starom datumu, 2. srpnja (očito kako ne bi bilo preklapanja s Djevicom od kamenitih vrata 31. svibnja).
I zasto su bile potrebne sve te rosade, pita se covjek, osim da se umanji vaznost svih tih blagdana.
IzbrišiOd "sparivanja" osim Srca Isusova koje je dobilo i blagdan Srca Marijina dan kasnije imade već spomenuto prebacivanje Joakima Ani (sa 16. kolovoza na 26. srpnja) te Monike (inicijalno 4. svibnja; u Zagrebu je lokalni svetac Florijan suzaštitnik nadbiskupije pa se Florijan slavi, a Monika komemorira) sinu Augustinu (Monika 27. kolovoza, Augustin ostaje 28. kolovoza). Onda još Grgur Nazijanski i Bazilije Veliki (po novome skupa baš danas, 2. siječnja), po starome Grgur 9. svibnja (ove godine ga u kalendaru nema jer je taj dan Uzašašće), a Bazilije 14. lipnja. Premiješteni su Matija Apostol (s 24./25. veljače u svibanj jer je biran u vrijeme oko Duhova), Toma Apostol (jer je 21. prosinca valjalo napraviti mjesta Petru Kaniziju koji je po starome 27. travnja), Toma Akvinski, Grgur Veliki i Benedikt Opat (jer su sva trojica u korizmeno vrijeme).
IzbrišiHvala puno na svim pojašnjenjima. U nastavku, jedan vrlo zanimljiv stariji tekst o sv. Mariji na Dolcu (Buntak, 1936), jedinom "ostatku" negdašnjeg cistercitskog samostana.
OdgovoriIzbrišihrcak.srce.hr/file/81710
A glede vjerodostojnosti i "znanstvenosti" Sv.pisma upravo su se u drugoj polovici 20. stoljeća otkrilo mnoštvo neprijepornih činjenica koji idu u prilog točnosti navoda u Evanđeljima, poslanicama itd.
OdgovoriIzbrišiU Qumranu je pronađen svitak s Izaijinim tekstovima-osim nekih nebitnih razlika u interpunkciji, potpuno identičan tekst onome koji se i danas čita u Bibliji.( A većina ostalih tekstova svjetske književnosti ili povijesti su prijepisi iz 7., 8., 12. stoljeća. Unatoč tome, svi vjeruju u njihovu istinitost i na osnovi toga se rekonstruira cijela povijest starog vijeka).
Slovi kao sigurno da je Sv.Ivan svoje Evanđelje napisao nakon što je Hram već bio razoren, a stanovnici Jeruzalema poslani u progonstvo ili ubijeni. Nije mu ni bilo bitno je li jedno mjesto udaljeno sat ili dva, ili dan hoda. Je li nešto u dolini, blizu rijeke ili...kako je većina svjedoka već bila nestala, a Grci i Rimljani nisu imali pojma o tome. Uostalom, sve je bilo dobrim dijelom razoreno.
Međutim, nakon gotovo 19 stoljeća, židovski su te ostali međunarodni timovi arheologa nakon uspostave države Izraela te mnoštva arheoloških iskapanja i istraživanja imali mogućnost štošta i provjeriti,a to su mnogi onako pedantno njemački i činili. Kažu da su svi takvi navodi Evanđelja po sv.Ivanu točni do u najmanju sitnicu.Niti jedna pogrješka ili krivi navod nije pronađen-zbog toga se o tome i šuti, inače bi nam svi intelektualci nevjernici, koji navodno žeđaju za istinom, to vazda kokodakali.
Ovaj je podatak inače naveo Vittorio Messori, najpoznatiji talijanski katolički publicist u jednoj od svoje tri knjige posvećene egzegezi, ne onoj prestručnoj, a to je uglavnom superznanstveno sjeckanje Svetog pisma popraćeno morbidnim tumačenjima, nego intelektualnoj, vjerničkoj u želji da i ne-egzegeti štošta nauče o Svetom pismu.
Vjerojatno 98% naših bogoslova tako nešto nikada nije ni čulo, a naučeni su da to drže neznanstvenim, diletantskim pristupom i katoličkim fundamentalizmom. A da je grom udario u kupinu pred Mojsijem pa se kupina zapalila-to drže veeelikom znanošću, sretni da oni, za razliku od trećoredica i fundamentalista tradicionalista, znaju o čemu je riječ. A joj otkrića. Takvo nešto nitko bez liberalnog protestantizma, Bultmanna i one primitivne Ranke-Heinemann ne bi ni skužio.
Pitam se kako će Rebić i ostali prokomentirati novu knjigu Sv.Oca o Isusovu djetinjstvu?! Je li i Papa ograničeni fundamentalist?
Kikii
Nažalost, nije to samo hrvatski problem. Inače ne bi oratorijanci ili trapisti iz Mariawalda osnivali vlastite visokoškolske ustanove...Jednom mi je prof. Waldstein, inače emeritus lateranskog sveučilišta i veliki papin osobni prijatelj (i počasni predsjednik "Pro missa tridentina"), rekao da bi bilo najbolje krenuti sa tim sveučilištem od nule. Jer da je broj pravovjernih katolika na katedrama minimalan...
IzbrišiDobro je da ovi mladići uopće postanu svećenicima, čega se oni sve naslušaju. Nije ni čudo da se biskupi tuže zbog indiferentnosti, beskrvnosti i duhovne lijenosti mlađih svećenika. Uvijek me zadivi kad vidim našeg 76-godišnjeg svećenika koji, iako poteško već hoda, na propovjedaonici "grmi" o uzvišenosti imena Isusova, o dvije ruže, crvenoj i bijeloj koje slijede nakon Božića(sv.Stjepan i sv.Ivan)-onda usporedba sa židovskom tradicijom, citiranje Sv.Pisma. Protumači značenje imena sveca, paralele sa Starim zavjetom i još potkrijepi sve svojim doživljajima svetih mjesta u tijeku nedavnog posjeta Svetoj Zemlji te uzvišenost i jedincatost kršćanstva(ali i nedorečenost drugih). Vrlo solidna egzegeza! To je bila druga i drukčija formacija i drugi "Weltanschauung", nažalost!
OdgovoriIzbrišiU Njemačkoj sam bio na propovjedima jednog izrazito pravovjernog mlađeg svećenika,Nijemca-i on je volio egzegezu. No tu je sve vrvjelo od znanstvenosti, grčkih citata itd. Mislim da u okviru jedne nedjeljne i blagdanske propovijedi to nije ni nužno!
A glede Mariawalda i ostalih tradicionalnih redova i samostana koji niču i u Italiji, Americi-neka ih sve dragi Bog blagoslovi i neka oni budu oni o kojima će se u budućnosti govoriti da su obnovili Crkvu!
Kikii