O, Cannoli

Prije nekoliko mjeseci naišao sam na internetu na recept za talijanski desert koji se zbog oblika naziva cannoli i palo mi je na pamet da bi bilo dobro isprobati taj kolač. Kako je već uobičajeno, zaboravio sam nakon nekog vremena na taj plan, pa premda su cannoli koje sam probao za nedavnog putovanja nakratko oživili ugasnuli plamen, ubrzo po povratku u Zagreb životne brige učinile su svoje. No, neki dan sam tražeći jednu knjigu naišao na knjižicu za koju nisam ni znao da je imam pod nazivom Slatki dobar tek (Neobična obiteljska kuharica). Prolistavši je danas, pogled mi je odmah pao na stranicu s receptom za cannole. Shvativši da to ne može biti slučajno, odlučio sam se konačno napraviti te kolače i to po receptu iz dotične kuharice koji navodim u nastavku.

Cannoli

Sastojci (za šest osoba) za tijesto:

150 g brašna, 50 g maslaca, prstohvat soli, 1 žiličica kakaa, 1 žličica kave, 1 žlica šećera, 1 bjelanjak, malo bijelog vina, ulje

Sastojci za kremu:

250 g kravljeg sira, 150 g šećera, 50 g raznog kandiranog voća, 20 g crne čokolade

šećer u prahu za posipanje

Izmješajte brašno, komadiće maslaca, šećer, kakao, kavu i prstohvat soli dodavajući vina koliko je potrebno da biste dobili kompaktno tijesto. Kada ste ga dobro izradili, prekrijte ga krpom i ostavite da odstoji otprilike sat vremena na hladnome mjestu. Zatim ga tanko razvaljajte. Izrežite kvadrate (otprilike 10 x 10 cm), premažite ih maslacem i zamotajte oko limenih cilindara (možete ih nabaviti gotovo u svim supermarketima) koje ste također namazali maslacem. Rubove premažite bjelanjkom.

Cannole pržite u toplom ulju, najbolje dva po dva. Kada poprime zlatnu boju, izvadite ih, pustite nakratko da se ocijedi višak ulja te ih položite na filtar papir kako bi se upila sva nepotrebna masnoća.

Kada su se lagano ohladili, nježno ih odvojite od limenih cilindara. Zatim pripremite kremu kojom ćete ih puniti. Izmiješajte kravlji sir (prethodno ga protisnite kako bi bio pjenast), šećer, kandirano voće narezano na kockice i usitnjenu čokoladu. Pripremljenom smjesom punite cannole pomažući si pritom dugačkom tankom žlicom.

Prije posluživanja pospite ih šećerom u prahu.

Ja sam u gornjem receptu zamijenio kavu još jednom žlicom kakaa jer ne volim okus kave i u mojoj obitelji se uvijek tako postupalo (i u drugim kolačima, npr. tiramisuu itd.). Tako su moji cannoli bili tamniji nego na slikama i u drugim receptima (v. 1, 2), ali dobro, ja nemam predrasuda u takvim stvarima. Također nisam premazivao bjelanjcem i maslacem (osim tubica prvi put prije upotrebe) te posipavao šećerom u prahu. Inače, limene cilindre može se nabaviti primjerice u Nami. Ovi koje sam ja imao bili su malo uži na jednom kraju što je zgodno jer olakšava skidanje pečenih rola. Na početku su mi se rolice odljepljivale nakon nekoliko trenutaka prženja. Treba ih dosta čvrsto stisnuti. To me toliko frustriralo da sam zapjevao i pjesmicu od koje se sada mogu sjetiti samo dva stiha: "O cannoli, zašto mi činite to? / Zar u vama čuči neko tajno zlo?" Punio sam ih sa dvije smjese. U jednoj je bilo čokolade i malo ruma, u drugoj komadići sušenih brusnica i marelica.

Evo dvije slike, na prvoj je pogled izbliza, a na drugoj je i stranica iz kuharice tako da provjerite ako sam nešto krivo gore prepisao te dva metalna valjčića.

Reakcije su bile uglavnom dosta pozitivne. Jedina iznima je Marko koji je rekao da "mu nešto baš ne paše u sljubljivanju te blage kiskosti koju daje sir" ili tako neku besmislicu. Drago mi je da je mama koja inače za većinu mojih gastronomskih prijedloga kaže "Makar šta!" ovaj puta na kraju ipak rekla da su joj cannoli fini.

Eto, ako nemate ideju za desert, ovo je poprilično jednostavna slastica. Jedini pipkavi/prtljavi dio je namatanje razvaljane mase tako da se ne rastavi tijekom prženja.