petak, 31. svibnja 2013.

Alojzije Bavčević - Pričest na usta ili na ruku


Na redu je u ovim danima nakon Tijelova osvrt na knjigu prigodne tematike. Radi se o vrlo važnom i prijepornom pitanju primanja pričesti na ruku. Autor je vlč. Alojzije Bavčević, a knjiga nazvana Pričest na usta ili na ruku izdana je u vlastitoj nakladi. Ako želite nabaviti ovu knjigu, preporučujem da kontaktirate autora preko župnog ureda u Vepricu (potražite njegov telefonski broj u imeniku) ili pokušajte preko Verbuma. Ja sam besplatno, ali indirektno, dobio ovu knjižicu koja sadrži šezdesetak ilustriranih stranica tiskanih na sjajnom papiru.

Započet ću najprije s par prigovora da taj dio odmah riješimo. Izbor fotografija nije na nekim mjestima posebno dobro napravljen, a ima i slika vrlo loše rezolucije. Deklinacija stranih imena je, blago rečeno, neobična, sa sufiksom nakon crtice. U nezanemarivom broju citata reference su nepotpune ili su čak potpuno izostavljene (usp. izjavu kardinala Šepera u točki 90). Time se oslabljuje apologetski domet ovog djela. Konačno, jedna vrlo osobna primjedba s kojom se ne morate složiti. Na naslovnici je fotografija mozaika kojemu je autor p. Marko Ivan Rupnik, a nalazi se u kapeli u Vepricu. Zaista mi je ružan taj mozaik i svaki put kad uzmem u ruke knjigu preplašim se (i to ne u dobrom smislu straha Božjeg).

Vratimo se sada na sadržaj ove knjige i njezine jake strane. Autor je u 158 točaka nejednake duljine donio brojne citate sabora, povijesnih dokumenata, liturgijskih propisa te crkvenih otaca, svetaca, papa, kardinala, biskupa i teologa. Počevši od posljednje večere nije propustio spomenuti nijedan važniji izvor na koji je naišao proučavajući ovu tematiku. Posebno je korisno što je u ovom djelu poprilično dobro uspio razdvojiti ono što su drugi rekli ili napisali od svojih komentara. Na kraju iznosi i neka pastoralna iskustva koja mi se čine vrlo odmjerena i realna. Ako sam ja kao obični vjernik laik vidio kako bezobzirno mnogi postupaju prema posvećenim hostijama, pronašao odbačenu hostiju na klupi, upozorio malo dijete koje je dobilo hostiju od nesmotrenog djelitelja pričesti da se to ne može nositi po crkvi, itd. itd. onda je svaki svećenik, a pogotovo onaj s višegodišnjim iskustvom vidio i puno gore primjere.

Nikako ne bih htio da mislite kako osuđujem ljude koji pobožno primaju pričest na ruku. I mene su svećenici učili isključivo taj način pričešćivanja i tek sam kasnije otkrio da su mi tako uskratili odgoj pravog odnosa prema Gospodinovu Tijelu. Usto, čini se da je moderni način pričešćivanja prilagođen sprječavanju pobožnog primanja pričesti. Red za pričest mora ići što brže, nema klečanja (za što je pričesna klupa ili ograda bila vrlo prikladna) i prema tome usta su na mnogo većoj visini, pa i iznad svećenikove glave, treba izgovoriti na brzinu amen prije no što svećenik, često pazeći da to učini sa sigurne udaljenosti, ubaci hostiju u naša usta. Sve to izazivalo je u meni, a vjerujem i u drugim vjernicima određenu neugodnost. Jasno, to je trivijalna primjedba u odnosu na važnost da se ne izgubi neka posvećena čestica, ali treba realno priznati kako stvari stoje.

S druge strane, postoje snažne struje koje su se zalagale, a i danas se zalažu za pričest na ruku. Dakako, pozivaju se na povratak prošlim praksama vrlo često iskrivljujući i činjenice i tumačenja vezana uz te prakse. Takvima neće odgovarati brojni citati iz knjige don Alojzija Bavčevića. Oni me podsjećaju na čovjeka koji bi se htio vratiti na stanje prije primjerice proglašenja neke dogme, pa ostaviti stvari pomalo u "oblacima". Ovdje se, naravno, ne radi o dogmi ako govorimo samo o načinu primanja pričesti, ne i o tome što takav način podrazumijeva u shvaćanju otajstava. Ali, rezati živo stablo da bi se došlo do sjemena iz kojeg je izraslo nikako ne može biti razumno djelo ili pak plod Duha. Nema smisla zatvarati oči pred time da su, primjerice, neokatekumenska bogoslužja dizajnirana tako da umanje važnost stvarne prisutnosti Gospodinove pod prilikama kruha i vina. Slično je i s modernistima kojima je jedini cilj naglašavanja gozbenog aspekta sv. Mise uništavanje shvaćanja da je to Kristova žrtva na križu. 

Zato je knjiga vlč. Bavčevića vrlo dobrodošla i svakako je pokušajte nabaviti, pročitati i dati nekom svećeniku kako biste ga pogurnuli iz relativizma i laksizma koji se potpuno raširio u liturgijama diljem naše domovine, ali i iz tako zvanog neokonzervativizma koji često pilatovski učini zlo ne želeći se zamarati istinom, prebacujući naglasak svoga stava (barem u riječima) kako već u nadređenoj kancelariji puhne vjetar.

U ovom kratkom osvrtu nisam donio izvatke iz knjige Pričest na usta ili na ruku, ali s obzirom da je i sama knjiga kompilacija te da je možete pročitati kroz sat ili dva, učinilo mi se boljim barem ukratko spomenuti neke probleme na koje ova knjiga pokušava odgovoriti.

53 komentara:

  1. Evo i jednog zlocestog negativnog osvrta nadjenog na internetu:

    -------------

    NAJKRAĆI OSVRT NA KNJIGU:BAVČEVIĆ, ALOJZIJE: PRIČEST NA USTA ILI NA RUKU

    Umjesto uvoda biblijski tekstovi:

    Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: 'Ovo je tijelo moje za vas. Ovo činite meni na spomen'…Doista kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. (1 Kor 11, 23).

    Tko blaguje moje tijelo i pije krv moju, ima život vječni…(Iv 6,54).
    I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: 'Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje…' (Lk 22,19).

    I dok su oni blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi dade im i reče: 'Uzmite, ovo je tijelo moje.' (Mk 14, 22).

    Zaista kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, nijedno slovce, nijedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom. (Mt 5, 18-19).

    Još i sada se sjećam mojih pedantnih i zahtjevnih profesora teologije u Zagrebu pred pola stoljeća, te onih iz Rima pred 30 i više godina, kojom su upornošću i znanjem tumačili biblijske tekstove i od nas studenata tražili da ne padnemo u đavolsku napast kojom umjesto da služimo pisanoj Božjoj riječi, postavljamo se nad nju i s njome se služimo za naše bolesne 'ponizno' ohole ambicije, nastojeći pri tom, umjesto voditi, zavoditi lako povodljive osobe kojih je pun suvremeni svijet.
    Postavljam pitanje svakome od nas, ali neizostavno onome, koji nas je 'obdario' skupocjenim tiskom napisanom knjižicom, kojoj biblijskoj prevodilačkoj školi pripada on i njegovi epigoni, jači od prevoditelja Jeruzalemske Biblije, kada gornje, jasno navedene biblijske tekstove, u krajnjem slučaju, upućuje da se shvate kao da je Isus učinio i rekao: 'Otvorite usta, zatvorite oči, što dulje isplazite jezik, a ja ću vam ubaciti hostiju…jer vaše ruke nisu čiste kao moje svećeničke koje su čiste jer su posvećene u sakramentu ređenja'. Evo njegova 'prijevoda' iznesenih tekstova:'Na temelju Iv 13,26 gdje evanđelist piše kako je Isus na posljednjoj večeri prije davanja zalogaja Judi zamočio u zdjelu. Znači 'da mu je zalogaj stavio u usta…Kažu da je u semitskoj kulturi običaj da gostoprimac, iz počasti, gostu u usta stavlja komadić hrane' (usp. navedeni tekst str. 3) I u tom stilu čitavo pisanje, u ime koje teologije, u ime kojeg sakramenta i sl?!)
    O neizlječivom strahu tih 'neokarizmatičara' da se ne bi Isus dotakao rukom stalno govore kako ruke mogu i znaju biti prljave, a ja im, nakon skoro polustoljetnog iskustva, mogu reći da nijednom nisam našao prljave ruke onoga koji se pričešćuju na ruku, ali zato prljavih jezika od tih čistunaca, nemoguće je nabrojit.
    Što li je sve učinio 'darovatelj' raskošnog izdanja: 'Pričest na usta ili na ruku' kako bi što dalje u povijesti Crkve prikazao, kako je skoro Isus tražio da se ispruži jezik, ipak priznaje da je u prvih sedam, osam stoljeća Crkve prevladavalo pričešćivanje na ruku, odnosno s rukom i iz ruke!
    Javno ga pitam – je li kršćanstvo bilo jače u razdoblju autentičnog ponavljanja posljednje večere ili je ojačalo kada se je napustio taj način pričešćivanja te preuzelo pokazivanje dužine jezika.
    ...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ...Nisam puno, zbog poznatih razloga, predavao na bogosloviji. Skoro bez iznimke oni bogoslovi, koji se nisu slomili marljivošću i učenjem, postavši svećenici, uvidjevši važnost kateheze, posebno odraslih, a za koju su oni nespremni i nezreli, obvezno su otvarali i stvarali molitvene grupe (vrijeđa me svaki put kada se govori o tzv. molitvenim zajednicama, jer takve na terenu Hrvatske nisam susreo). Bio bi red da crkvena vlast provede obvezatni nadzor kakve su to grupe, koje su im molitve, tko ih predvodi i sl. Prošli mjesec, na hodočašću u najveće marijansko svetište u Guadalupe u Meksiku u kojemu se lakše moli nego li žvače guma, išao sam, ne znajući s molitvenom grupom, kojoj je služio svećenik monfortanac. Moram Bogu zahvaliti što skupa s jednim franjevcem, nisam prihvatio poziv da nakon večere molim s njima. Sa svojom suprugom je pošao jedan hodočasnik i pridružio se jedne večeri molitvenoj grupi. 'Plod' susreta kod tog inženjera, koji je oženjen s liječnicom psihijatricom, jest izjava voditelju: 'Oče, ovo je moj prvi, zadnji i nikada više, dolazak među vas 'izabrane!'
      Nema te zajednice gdje se ne izvodi 'gimnastika' tzv. odmaranja u duhu, a ja to nazivam grezim jezikom – 'povaljivanje' bez duha. Isto tako je i dar 'govorenja jezika.' Najjezičastije su one osobe, koje su sve osim ono što bi trebale biti: majke, žene, djevojke, očevi'. Da bi pokrile svoju rabotu osnivaju, bez ikakva crkvenog dopuštenja, tzv. molitvene zajednice, objave ih u Googleu, nazovu imenima svetaca ili svetica za neke od kojih je reformom kalendara dokazano, da nisu uopće postojale, poput sv. Filomene. Tko se želi uvjeriti neka npr klikne u portal Mirele Madunić pa će vidjeti koje su to 'nadobjave'.
      Radovao sam se sutrašnjoj (5.12.2012.) duhovnoj obnovi u našem prelijepom svetištu Vepric. No nemam snage, nakon ovog dara, kojim me je podario zauzeti i radišni upravitelj Alojzije Bavčević. Bio sam iz prikrajka nazočan kada je on 'mijesio' jednu od svojih molitvenih grupa. Nisam vjerovao da se tako može Isusom i Bogom te Božjom Majkom manipulirati. Dvije osobe iz te grupe su došle meni u Split, najprije da me napadnu, ali nakon nekoliko susreta morao sam slušati stvari, koje redovito izbijaju na površinu u svim grupama, kojima je redoviti pozdrav ili pričanje o svom kršćanstvu slijedeći: 'Koliko si puta bio u Međugorju, kada si zadnji put bio kod Suca, sviđa li ti se on više ili fra Ivo Pavić, a o mom kolegi iz zagrebačke bogoslovije ne mogu vjerovati da je raskošni kalendar za 2013. naslovnici obdaren njegovim velikim portretom. Ja ne znam što bi rekao utemeljitelj njegova reda, asiški siromašak? Sapienti sat. Kod njega mi je drago da kada sam, iako prerijetko, kod njega dok izvodi svoje molitve, ne uključuju tada povaljivanja i padanja, kao ni glosolalije.
      Odgovarati na sve što nas izaziva besplatni Bavčevićev pjesmotvor pričesti u usta, a koju knjigu on poklanja, i neka se ne uvrijedi, nije njegova ruka tako otvorena na davanje, bilo bi mu bolje da je to, što je potrošio na knjigu 'ponizne' oholosti dao sirotinji, koje ima i u bogatoj Makarskoj.
      ...

      Izbriši
    2. ...
      I na kraju što se ne smije preskočiti:
      Nije na žalost mali broj i aktivnih svećenika koji u jednoglasnom koru ponavljaju kako sadašnji papa pričešćuje jedino osobe na koljenima i na usta. U tom refrenu je mnogima jedini pastoral i jedina teologija koju 'objektivno i jedino ispravno' pružaju svojim vjernicima. Javno ih pitam kako pričešćuju na papinskoj misi onih stotine svećenika koji dijele euharistijskog krista onima koji ga žele?! I nisam čuo da je Benedikt XVI ijednog od tih djelitelja sv. pričesti pozvao na račun ili, ne daj Bože, kaznio i suspendirao!
      Pozivam oca nadbiskupa, bibličara i teologa, da pokaže svoj pravi autoritet. Smatram da bi bilo neodgovorno, kada se profesori teologije, koji su stručnjaci u problematici, odnosno teologiji sakramenata, posebno euharistije, ne bi dolično oglasili. S nadom i vjerom da ne budemo zavodnici, nego voditelji ispravnim putovima, Božjeg naroda, od srca želim sretan svakidašnji istinski Božić, kroz sve dane Nove 2013. godine. I da nam najvažnije brige budu kako pastorizirati povjereni Božji narod da se Isusom hrani, a ne da mu svoje komplekse kako će se hraniti, serviramo, na temelju jasnih, glasnih i oslobađajućih tekstova sv. Pisma, onako kako ni najvještiji manipulator ne bi smio servirati skoro kao dogmu vjere, što s vjerom nema blage veze.
      Mogu zamisliti koliko su devijacija u ljudskoj duši proizvele 'kateheze' o dijeljenju pričesti, a i drugim sakramentima kroz 50, 40, 30, 20 i manje godina svećeničke službe. I umjesto da padnu na koljena uz onaj divni usklik: moj grijeh, moj preveliki grijeh, oni upotrebljavaju sve snage a i ne mali novac, da bi, ako je moguće, zaveli izabrane. Tome se mora stati na kraj, ako vjerujemo u Onoga, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i ponudio se da ga blagujemo, a ne da ga, poput cici mici na štapici, jezikom oblizujemo.

      Split, 4.12.2012.
      Prof.dr.sc don JOSIP ČORIĆ, Povjerenik za pastoral braka i obitelji

      Izbriši
  2. Vrlo snažne argumente ima dr. Čorić. Šteta što se nije obrušio na tjelesne karakteristike don Bavčevića (nemam pojma kako izgleda, ali može biti loše i ako je debeo i ako je tanak, crn ili plav).

    OdgovoriIzbriši
  3. Pričest na ruku je posljedica neposluha. Božja kazna i oduzimanje vjere nije promašila zemalja u kojima je ova praksa implementirana. Crkva nikada nije zagovarala to kao najboljo opcijo. Na kraju, pričest na ruku nije pravo vjernika nego indult nad kojim ima snago biskup i svaki svečenik, ako smatra, da je opasnost izgube djelova presvetog sakramenta! Redemptoris Sacramentum docet.

    Evo člančič o tome kojeg je napisao jedan frančiškan Brezgrješne
    http://catholicafides.blogspot.it/2013/01/comunione-sulla-mano-un-diritto-del.html

    Pričest na ruku je posljedica neposluha prema Božjoj kazne i oduzimanje religije nije promašio zemalja u kojima je ova praksa ohrabrili.Crkva nikada nije zagovarao kao najbolja opcija. Pričest na ruku nije u pravu, ali indult.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne čitajte zadnji paragraf! Trebao sam, da mi google translate malo pomogne oko nekih rječi. :)

      Izbriši
  4. Evo jedno iskustvo. Mama mi je bila na tjednom skupu kursilja(iako srećom nije član) na moru i vidio sam slike. Zadnju Misu su imali za stolovima za kojima su poslije Mise jeli(a to se izričito zabranjuje u Redemptionis Sacramentum). Čak su za vrijeme Mise na tim stolovima imali tanjure iz kojih će kasnije jesti. Za vrijeme pričesti dobili su zadatak napisati molitvu na papirić, staviti papirić u tanjur i onda je svećenik podijelio Presveto Tijelo na taj papirić u tanjuru da se naznači kako Isus uslišava naše molitve(sličica). Onda su se svi pričestili, stojećki(Hvala Bogu, barem nešto). Dakle, te svinjarije ne protežu se samo na mlade, nego i na odrasle.

    OdgovoriIzbriši
  5. Pretpostavljam da ste ovaj članak apsorbirali. Ipak, ovo se ne bi moglo svidjeti onima koji više polažu na vanjštinu, a manje na nutrinu i samu bit ovog čina
    http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=6&conID=535&act=show

    Longin

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "No, još od 9. stoljeća pričest se redovito dijelila i na ruku..."

      Ovo nije istina. Pričest na ruku (ne zaboravimo plahtu preko ruke) je napuštena nakon prvih stoljeća, među ostalim, upravo poradi rizika od svetogrđa, da čestice Presvetoga Tijela padnu na pod i gaze se. Jedini koji su nakon toga koristili pričest na ruku su bile razne sekte, kulminirajući s protestantima, a sve upravo s namjerom odbijanja Stvarne Prisutnosti.

      Izbriši
    2. Zanimljivo, jer se u ovom citatu navedenom iz SC ne spominje običan puk na običnoj misi, već laici koji daju zavjete i novokrštenici. Nigdje spomena ostalih... Toliko o poštivanju odredbi IIV.
      Spominje se još nošenje djece na blagoslov pri pričest. Mi smo od te prakse odustali jer nakon davanja križića na čelo došli smo na mahanje posvećenom hostijom oko djece (znak križa) na što oni odgovaraju s Amen. Gdje li se to navodi u dokumentima???
      S.Š.

      Izbriši
    3. Iznimno je zanimljivo promatrati ovako raširen dar čitanja ljudskih srdaca koji omogućuje našim modernisima da točno detektiraju kada je inzistiranje na vanjskom znaku pobožnosti u suprotnosti sa unutarnjom pobožnosti.

      DM

      Izbriši
    4. Pitanje za Longina - a što je sa onima koji ne inzistiraju na vanjskom činu a nedostaje im i unutarnje opredjeljenje? Jer, najčešće, ono izvana samo izriče stanje iznutra ;)

      Izbriši
    5. Caritas-et Veritas
      Vjerojatno. Longin

      Izbriši
    6. www.facebook.com/photo.php?fbid=438268132898782&set=a.167699596622305.40730.167695893289342&type=1&theater Longin

      Izbriši
    7. Gornja poveznica "pričest" ne djeluje, pa ako se administratoru da može je obrisati. Ova s facebooka čini mi se djeluje, pa možda malo poboljša percepciju oko papinskog podjeljivanja pričesti ... uglavnom, još nisam pročitao nigdje niti jedan valjani teološki, sakramentološki, dogmatski, doktrinalni i ini razlog zašto da ili zašto ne podjeljivati pričest na dlan lijeve ruke a potom pričešćivanje desnom rukom pred svećenikom koji vidi taj čin (pritom ne mislim na šarbeliziranje i druge privatne objave, kao niti na moguću profanaciju od strane zlih ljudi koji zlorabe Tajnu za svoje sotonističke seanse) Argumenti s padanjem čestica jednako su mi neuvjerljivi, osim kada je u pitanju pričešćivanje kruhom koji nije onaj redoviti beskvasni prešom ispečen i kružno izrezan, nego neki drugačiji koji se prakticira u nekim zajednicama (tu sam skeptičan kod pričesti na ruku i na purifikaciju od strane neposvećenih ne znam kako bih ih nazvao suradnika ili pomoćnika. Smatram da bi ordinariji u tom pogledu mogli biti malo određeniji i usklađeniji u smislu jednoobraznosti i smislenosti takvih euharistijskih događanja). Longin

      Izbriši
    8. Pa ako Longinu nijedan razlog nije valjan, onda ga zasigurno i nema.

      Izbriši
  6. Imamo iskustva s tom knjigom. Slažem se da ima nedostataka, kako Toma navodi, ali je hvalevrijedna. Pokušali smo knjigu darovati nekim svećenicima, ali su je s gnušanjem odbili, jer "ne treba ih netko učiti o onom što su oni dobro naučili na teologiji".
    Vezano uz tu temu, gdje je pričest jedan od plodova "pastoralnih smjernica" "duha koncila" razmišljam zašto se ljudi dignu na noge kad netko kritizira tekovine IIV, dok s druge strane te pastoralne smjernice smatraju tako lako izmjenjivima i savitljivima da se svakom župniku iz Špišić Bukovice (to je samo usporedba, svaka čast dotičnom, kojeg ne poznajem) daje sloboda da od tog velebnog pastorala radi što i kako hoće, da to prenosi i na liturgiju koja postaje tek jedna, a često i jedina pastoralna praksa prema vjernicima. Dakle, dok jedni od "duha koncila" rade nebuloze, kad se taj isti želi kritizirati postaje nedodirljiva sveta krava, a onaj koji iznosi kritiku, bez obzira koliko opravdanu, postaje šimatik (za te iste to je najčešće i jedini oblik šizme koji priznaju, druge sve treba prihvaćati u duhu tolerancije, milosrđa, ljubavi).
    S.Š.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam se susreo s istim stavom ("ne treba ih netko učiti o onom što su oni dobro naučili na teologiji"). Nije ni čudo da su se od kraja 19. i poč. 20. st. modernisti toliko jako trudili da zaposjednu i preuzmu teološke fakultete (kako je upozorio papa sv. Pio X.), jer je to najlakši i najučinkovitiji način da se iskrivi i uništi vjera u budućim svećenicima, onima koji će biti budući biskupi, kardinali i pape, te preko svih njih da se iskrivi i uništi vjera u vjernicima, preko propovijedi i naučavanja.

      Uistinu se upravo to i dogodilo. Sluge zla znaju što čine.

      Izbriši
  7. Tužno mi je kada vidim kako ljudi brane pričest na ruku argumentima poput "Crka je to dozvolila", ili "Bitno je ono u srcu". Kao da je dosta zadovoljiti se dozvoljenim, bez da se stremi savršenijem i boljem. Dozvoljeno je i odraditi posao na fuš način, pa je savršenije srcem se dati u to što činimo i napraviti kvalitetno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poanta je u tom da nitko ne može niti ima ovlast dopustiti svetogrđe (čak ni papa), a kod pričesti na ruku ono se konkretno događa u prosjeku barem nekoliko puta kod svake Mise (da Svete čestice padaju na pod i gaze se).

      Isto tako, prema tisućljetnoj katoličkoj teologiji i naučavanju papa, nitko osim posvećenih ruka (svećenika ili đakona) ne smije dodirnuti Svetu Hostiju i Kalež, a u protivnom čini se svetogrđe.

      Izbriši
    2. http://www.cfnews.org/sacrilege.htm
      http://www.cfnews.org/comhand.htm

      Izbriši
    3. Znam, i sam sam bogoslov i ministriram, tako da imam priliku vidjeti kako kod nekih svećenika čestice mogu proći. Jednako tako poznam Dominicae Cenae bl. Ivana Pavla II. Ono što mi je posebno zanimljivo je činjenica da se svi vole pozivati na IP II. kad je riječ o njegovim liberalnim stavovima (i kod nas na bogosloviji gdje spominju, valjda sa pastoralno-ekumenskog stajališta, kako je on ljubio Kur'an i sl.), dok ovdje prigodno skreću pogled.

      Izbriši
  8. Ovo pismo, koje pretendira biti "poslanica braći u zabludi" je nažalost samo eksteriorizacija agresivnih misli don Josipa Čorića.Iz Splita sam, i nemali broj ljudi koji su bili na misi kojoj je on predslavio su mi pričali da je prozivao i vrijeđao one koji se ne slažu sa pričešću na ruku, te odbivao pričešćivati ljude koji su htjeli kleknuti, i tako primiti pričest.A nažalost, i kao profesor na splitskom KBF-u je bilo sličnih situacija.
    I inače mi je interesantan jedan fenomen.Čovjek koji je iznimno politički osviješten, i detektira svako liberalno strujanje vrlo dobro, na teološkom planu takva ista glavinjanja mjeri potpuno drugačijim "aršinom".Tu je progresivna i liberalno-modernistička misao nešto dobro i poželjno, do granica optužbe i isključivanja onih koji drugačije misle.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da i ja sam iz Splita i slažem se s ovim.

      Izbriši
    2. Ja sam samo Hajdukovac i roditelji su mi se zaručili u Splitu, nisam Splićanin, no poznata je ta činjenica, poglavito južnije od Velebita: gorljive Hrvatine, politički antiliberalni, a teološki mješavina neokozervativnih i čistih protestantskih stavova. I tipična južnjačko(slavenaka) "plemenska" isključivost koja pogaďa najprije tradicionaliste. Revnovanje, ali pod dva stijega.
      Jedino ovaj svećenik s pravom osuďuje zablude karizmatskog pokreta i njihovo očito sektaštvo te sve veći prodor okultističkih elemenata u te krugove. Jasno, karizmatici osuďuju sv.Pričest na ruku: veliku ranu na Mističnom Tijelu. Meďutim, s druge strane nanose velike udarce tradicionalnom načinu moljenja i vjerovanja. Gdje ne stignu modernisti, karizmatici uništavaju vjeru malenih.
      Od Pričesti na ruke i radikalnog karizmatsko-pentekostalnog kaosa-Salva nos Domine...
      Kikii

      Izbriši
    3. Mali ispravak -ovisno o karizmaticima, svećenik kod kojeg sam ja bila je odbijao pričest na usta, a ako bi tko klekao rekao bi mu da ustane. Stav o pričesti mu je bio takav da je i protestante pričešćivao, samo ako su "u Duhu"..A ja nisam srela niti jednog karizmatika ni u niti izvan Hrvatske koji se zalagao za pričest na usta (osim u Poljskoj, jer tamo biskupska konferencija nije odobrila pričest na ruke, pa i svećenici karizmatici pričešćuju na usta). Doduše, ja ih više znam sa kontinenta nego iz Dalmacije.
      S.Š.

      Izbriši
    4. Protestanta se generalno ne smije pričešćivati, kao ni ikoga tko nije u punom zajedništvu sa Katoličkom Crkvom (jer tko se pričesti a van je Crkve... "Bit će krivac tijela i krvi Gospodnje"), tako da je taj svećenik onda činio jači abuzus.

      Izbriši
    5. Ne želim braniti karizmatski pokret niti njihove prakse, ali evo samo da odgovorim @S.Š.

      Mislim da je jedini kod nas fra Ivo Pavić koji se zalaže za pričest na usta te je to počeo prije neke 3 godine govoriti davši primjer Pape Benedikta.

      Izbriši
    6. Hvala, Marko, nisam u toku sa zbivanjima oko fra Ive...
      S.Š.

      Izbriši
  9. Za one koji to već ne znaju, Don Alozije inaće ima još jednu oldičnu knjigu koju bi ja poslao na nekoliko adresa. Knjiga se zove "Neke primjedbe na služenje Sv. mise kod nas. Koliko se sjećam dođe nekih 40 kuna

    Jercegovac

    OdgovoriIzbriši
  10. http://www.pius.info/index.php?option=com_phocagallery&view=category&id=1554&Itemid=675

    Nekoliko fotografija kako se Tijelovska procesija priprema u Göffingenu. Marljive sestre sv.Pija X. satima uređuju oltare uz pomoć KJB-a.Priče o Pričesti na ruke su uvijek tužne, pa evo malo odmora.
    Koliko ljubavi i poštovanja prema Presvetom Oltarskom Sakramentu!
    Inače, rijetko se spominju tradicionalne sestre. I to postoji...nek znaju djevojke! Ne samo kontemplativni samostani.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  11. Ah, da. Postoje i časne sestre tzv."Oblate". Pojam oblati/oblate se rijetko porabi u hrvatskome u smislu posvećenja Bogu.
    Oblate sv.Pija X. su časne koje u pravilu uvide da je nemoguće živjeti zavjete u modernim redovima ili pobjegnu iz ovih redova o kojima govori Splendor.
    Žive u zajednici kao časne sestre s nekim posebnostima i zadržavaju svoju duhovnost.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  12. I sam sam dobio knjigu na poklon od don Alojzija i jedan mi svećenik koji je bio prisutan poslije kaže sa blagim osmjehom "samo se ti i Bavčević bavite takvim glupostima". Ma to je u nas normalno obično su komentari od njegovih kolega svećenika kao "ma on nema pametnijeg posla dolje u Vepricu pa se bavi s tim" i tako slične stvari, don Josipa Čorića osvrt je samo čisti primjer zauzetosti naših splitskih svećenika za važnost (primanja) euharistije. Pomiješaš "čvrstu nauku"koju su dobili na bogosloviji i tu našu dalmatinsku tvrdoglavost i dobiješ svećenike koji su u najbolju ruku indiferentni prema tome ili to toliko banaliziraju i nazivaju ovakve teme "glupostima"... Inače knjiga je jako dobra samo šta na jednom mjestu on pomalo ogorčeno govori o "tradicionalistima" misleći na svećenike i vjernike FSSPX-a koji su kao pretjerano revni u borbi protiv reformi na II Vatikanskom. I krivo navodi na istom mjestu kako se mons. Lefebvre isključio iz Crkve radi te iste revnosti. Sve u svemu knjiga je hvalevrijedna kao i cjeloukupno Bavčevićevo zalaganje za Benediktovu reformu reforme(možete vidjeti na poleđini knjige oltar u Vepricu sa 6 svijećnjaka i križem u sredini) on je jedan od rijetkih svećenika u nas kojemu je uopće stalo do toga, redovito se poziva na papu emeritusa Benedikta XVI i vazda mu je u ustima uzrećica"kako to lijepo papa u Rimu radi(je radio).

    Spalatensis

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oltar u špilji je jako lijep. Međutim, postoji i kućna kapelica s onim Rupnikovim mozaicima.
      Moram priznati da se ni meni ne sviđaju previše. Ostavljaju dojam težine i sumornosti. Ima doduše bizantskih elemenata, pa nekih detalja koji me podsjećaju na kasnoromaničke freske, pa opet i na koptski ikonopis, no svemu nešto nedostaje.
      Međutim, kad uđete u kapelicu, odmah ćete zamijetiti s obje strane oltara po jednu četverostranu, nedovršenu (kamenu) piramidu na koju se stavlja još svijeća, svjetlo: lux.
      Ja sam se šokirao i htjedoh zbrisati.
      Ne želim pretjerivati sa simbolima i prenaglašenim tumačenjima, no četverostrana, nedovršena piramida jest simbol lucifera. I takav simbol nema što raditi pokraj katoličkog oltara. A na oltaru je križ položen i vjernici ga gotovo i ne vide, a križ na mozaiku je dosta nejasan.
      Navodno je netko kasnije „poklonio“ svetištu ove „svijećnjake“. Nisu Rupnikovi.
      Imamo jednu takvu piramidu primjerice ispred Sveučilišne biblioteke u Zagrebu i u većim europskim gradovima. Želi se pokazati nečija prisutnost. Ali, jadni su i bijedni svi neprijatelji Kristovi!
      Kikii

      Izbriši
  13. Netko je spominjao "esej velikog katoličkog teologa Hansa preuzvišenog Kunga" pa evo, ako vas zanima, u njegovom oholo-klevetničkom stilu http://www.jutarnji.hr/papa-franjo---paradoks-/1105985/
    Tomo

    OdgovoriIzbriši
  14. Dometnuo bih da je i vlč Bavčević svjestan pogrešaka u knjizi jer ih već neko vrijeme distribuira s umetnutim listićem koji sadrži ispravke.

    OdgovoriIzbriši
  15. Jeste li znali za ovaj proročki tekst pape Pija XII.?
    Nevjerojatno!
    Inače, objavljen na blogu Christusrex!

    Papa Pijo XII. govori

    "Zabrinut sam porukama Blažene Djevice Luciji iz Fatime. Ova upornost Marije o opasnostima koje prijete Crkvi je Božansko upozorenje protiv samoubojstva mijenjanja Vjere, u Njezinoj liturgiji, Njezinoj teologiji i Njezinoj duši... Čujem svuda oko sebe inovatore koji žele rasformirati Svetu Kapelu, uništiti univerzalni plamen istinite Vjere Crkve, odbaciti Njezine urese i natjerati je da se kaje za Njezinu povijesnu prošlost.

    Dan će doći kad će civilizirani svijet zanijekati svoga Boga, kad će Crkva sumnjati kako je Petar sumnjao. Bit će u napasti da povjeruje da je čovjek postao Bog. U našim crkvama, kršćani će uzalud tražiti crvenu svjetiljku gdje ih Bog čeka. Kao Marija Magdalena plačući pred praznim grobom, pitat će: "Gdje su ga odveli?"

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gdje, na kojem mjestu je ovo izrekao Pio XII? Koji je izvor, da znam točno...

      Mario

      Izbriši
    2. To je izrekao 1931. godine, dok je još bio kardinal državni tajnik.
      Evo izvora:
      http://alteringliturgy.com/index.php/quotes
      http://pblosser.blogspot.com/2013/01/the-prescience-of-pope-pius-xii.html

      Izbriši
  16. Ako niste već pročitali od srca vam preporučujem svima ovu knjižicu, koja progovara o načinu i metodama unutarnjeg rušenja Crkve.Nećete požaliti http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=memoari%20jednog%20antiapostola&source=web&cd=2&cad=rja&sqi=2&ved=0CCsQFjAB&url=http%3A%2F%2Ftomablizanac.blogspot.com%2F2013%2F01%2Fmemoari-jednog-antiapostola-sb-1025.html&ei=qbevUZSGAsOStAaSpIGoBQ&usg=AFQjCNHDfSnD2ZynfAHpgq2H1NYpl7mWhQ
    Tomo

    OdgovoriIzbriši
  17. Lijepo je što ima takve literature kod nas i što i naši svećenici o tome razmišljaju i pišu, hvala na informaciji.

    OdgovoriIzbriši
  18. Siromasna misijska podrucja u Africi.

    A ne, krivo sam napisao, to je u Bruxellesu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo ste s fotografijama krasno izveli.
      Inače, koji je ovo biskup?
      Kikii

      Izbriši
    2. Nadbiskup Mechelena i Bruxellesa nj. e. André-Joseph Léonard, koji vam je vjerojatno poznat zbog nedavnog "incidenta"

      Izbriši
  19. Bože strahote! Plemenita jednostavnost...

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislio sam na ovu jednostavnu plemenitost novusordovsku...
      Plemenitosti nigdje. Zastrašujući liturgijski minimalizam. Jasno je da kod ovakve forme vrlo brzo nastrada i sadržaj. Dobro je da vjernici uopće dolaze na takve Mise!
      Kikii

      Izbriši
    2. Bila bih jako zahvalna ako bi mi netko objasnio one ružice na misnom ruhu. Je li to marijansko? Vidjela sam to i na još nekim fotografijama...
      S.Š.

      Izbriši
    3. Vjerojatno je isti uzorak na zavjesama i naslonjaču u biskupskoj palači (šala mala, no hard feelings) :) Longin

      Izbriši
    4. Pa moram priznati da i meni sliči na to. Zato se i nadam da ima drugo objašnjenje.
      S.Š.

      Izbriši
  20. "Nema smisla zatvarati oči pred time da su, primjerice, neokatekumenska bogoslužja dizajnirana tako da umanje važnost stvarne prisutnosti Gospodinove pod prilikama kruha i vina."

    Ja stvarno ne shvaćam zašto biste Vi, bez ikakvih dokaza (a jedini mogući dokazi mogu proizlaziti samo iz ljudske slabosti), iznijeli jednu ovakvu neistinu, koja potpuno negira i izvrće jednu priznatu karizmu unutar Crkve udarajući na samu njezinu bit - a nju je izrekao papa Ivan Pavao II rekavši: "Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena". U toj se formaciji koriste drevne mistagoške kateheze, prilagođene današnjem čovjeku, u kojima se osobu posebno uvodi u otajstvo Euharistije, s naglašenim uputama kako primiti i držati Presveto (na ruke u obliku križa i u visini srca!), te kako iskoristiti trenutak do zajedničkog blagovanja za osobno klanjanje i čuđenje nad ljubavlju Svemogućeg Boga koji se udostojao tako izići ususret jednom grešniku.

    Ja Vas ne poznajem, prvi sam puta naletio na Vaš blog, i jedino što sam pročitao je komentar navedene knjige. Sudeći samo po njemu zaključujem da nastojite predmetima svojih komentara pristupati studiozno. U tome kontekstu mi je posebno zanimljiva Vaša opaska na manjkavost (čak i odsutnost!) referenci vlč. Bavčevića. Ipak, Vi, čak i bez ikakvog upućivanja na vanjske izvore, napišete ovakvu jednu izjavu, koja bi nekoga mogla ozbiljno sablazniti na putu Vjere.

    U najmanju ruku Vas molim za ispravljanje ove netočnosti.

    S poštovanjem,

    DBB
    d.b.bergantus@live.de

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.