utorak, 8. siječnja 2013.

Patnja laika

Prije nekoliko tjedana objavili smo izvadak iz romana vlč. Bryana Houghtona, tj. poglavlje naslovljeno Velečasni, želim postati katolkinja. Meni je to jedan od najboljih postova koji su se pojavili na ovom blogu. Zato mi je drago da danas imamo još jedan tekst istog autora. Hvala osobi koja je oba teksta lijepo prevela!


Patnja laika
vlč. Bryan Houghton

1983. "duh koncila" već je puhao gotovo dvadeset godina. Odnio je sve što je bilo specifično katoličko, od papinske tijare do ribe petkom. I nije se činilo da će se oluja utišati. Ja sam se trebao pomiriti s tim da ću ostati isključeni svećenik – u obustavi rada do kraja svojih dana. Ali bio sam svećenik, milošću Božjom, pa sam mogao prikazivati staru misu, moliti stari brevijar i, općenito, živjeti po svojim vjerskim uvjerenjima.

Ali nesretnih laika mi je bilo neopisivo žao. Bili su prepušteni na milost svećenika, ljubitelja promjena, i od njih se tražilo da zaplješću na svaku inovaciju. Najviše su, očigledno, patili roditelji kojima više nije bilo zagarantirano da će svojoj djeci moći prenijeti svoju vjeru. Hladna okrutnost biskupa i svećenika me zaprepašćivala. Nisam poznavao nijednog koji je pokazao ikakvu sućut prema njima. Zato sam odlučio sâm napisati knjigu koja bi barem donekle iznijela na svjetlo patnju i tugu izazvanu onime što se događalo u Crkvi. Tako je nastao roman "Judithin brak", a ovo je posveta koju sam za njega napisao:

"Zaređen sam za svećenika 30. ožujka 1940. i u lipnju iste godine poslan u Slough, radničko predgrađe Londona. Tako je rođena župa Svetog Antuna u toj londonskoj spavaonici. U rujnu 1954. poslali su me u mjesto Bury St Edmunds, gdje sam se brinuo za župu St Edmunds sve do 29. studenog 1969. Zapravo sam tada dao ostavku na svoju dužnost i istog dana, u ponoć, otišao. Zašto? Jer je sutradan ujutro, na prvu nedjelju Došašća, stupao na snagu novi Ordo Missae.

Reći ćete da je riječ o tvrdokornosti, pa čak i o pretjerivanju. Ali bila je riječ o pitanju koje je zadiralo u srž stvari. Srž stvari, odnosno općenito provođenje reformi, a pogotovo liturgijske reforme, počivala je na pretpostavci da su laici jadne neznalice. Podrazumijevalo se da ih potiče samo strah od pakla, da su pobožni zbog praznovjerja i vjerni iz navike, da križ vide kao totem, a misu kao magijski čin. Osim toga, te se nesretnike posve neopravdano vrijeđalo optužbama da su, većinom, nedjeljni katolici koji su preko tjedna nevjernici. Tu su strahovitu izmišljotinu širili – i još uvijek šire – biskupi i svećenici koji najčešće, kao odrasli, nisu upoznali laički život. Gdje god radio, laik svaki dan podnosi ruganje i podsmjehe, a kada noću legne u postelju, mora ostati katolik.

Nisam u položaju da sudim o župljanima svoje subraće, ali mogu govoriti o svojima iz Slougha i Bury St Edmundsa, iako ne mogu dovoljno naglasiti svoje divljenje prema tim ljudima, zbog njihove prosvijetljene vjere i iskazane pobožnosti. U tome je čitavo pitanje. Reforme su proizašle iz radikalne kritike. Što se mene tiče, nisam želio činiti ništa što bi se moglo protumačiti kao kritika divnih ljudi kojima sam po ređenju dan da im služim. Bio sam posve svjestan toga da više učim o Bogu zahvaljujući njima nego što su oni mogli naučiti o njemu od mene.

Bilo je i obraćenika. I sâm sam jedan od njih, zato mi je uvijek pred očima misterij milosti. Koliko sam ih primio, ne znam. Dvjesto? Više? Među njima je bilo vrlo učenih ljudi, a i – doslovno – klošara. Sve sam ih učio o istim vječnim istinama. Možda je riječ o oholosti, ali ne mogu reći da sam ih, primajući ih u Crkvu, prevario.

A što reći o onima koji se obraćaju radi ženidbe? Obično se takve prezire. Imam pisani dokaz o tome iz ruke jednog biskupa. A kako im se ja divim! Nema sumnje da postoji analogija između ljudske ljubavi i ljubavi Božje, u suprotnom Bog ne bi u čovjekovo srce tako duboko usadio ljudsku ljubav. Koliko mogu procijeniti, ja pripadam onima koje bi se moglo nazvati "obraćenicima intelektualcima". Što to znači? Jednostavno to da je Božja milost popravila ono u čemu je zakazala moja inteligencija.

"Obraćenici radi braka" svjedoče o nečemu sasvim drugome: da njihova ljudska ljubav teži prema božanskoj ljubavi. A o svome obraćenju daju najsjajniji dokaz: rađanje novog života. Kako ih možemo prezirati? Shvaćate li sada što me potaknulo da podnesem ostavku? Nisam želio učiniti ništa što bi bilo izvor sablazni za moje divne župljane.

Koliko ja znam, i koliko god to bilo nevjerojatno, nitko već dvadeset godina nije objavio ništa kako bi uzveličao kreposti laika i oplakao njihove patnje. Kada su se pokušavali buniti, prigovaralo im se da su neposlušni i da nisu odani ili, pak, da potiču podjele. Iz te je konstatacije nastao ovaj roman. Cilj mu je pokazati da barem jedan svećenik zna u kakvoj se strašnoj situaciji nalaze laici.

Posvećujem ovu kratku knjigu svojim nekadašnjim župljanima iz Slougha i Bury St Edmundsa. Ona je samo skroman znak mojega divljenja za njihovu ustrajnost u vjeri i moje zahvalnosti za primjer neuništive pobožnosti koji su mi pokazali.
vlč. Bryan Houghton

22 komentara:

  1. Ako je netko čitao Tolstojev Rat i mir, možda se sjeti situacije kad basnoslovno bogati grof Pierre (Pjotr) Bezuhov vođen idejama prosvjetiteljstva i članstvom u masonskoj loži (s njegove osobne strane riječ je bila o plemenitim pobudama bez osobnih interesa) oslobađa kmetove iz nekih svojih sela i šalje djecu s polja u škole. Naravno, reforme propadaju i oslobođeni kmetovi željeli bi se vratiti na staro. Velečasni H. je lijepo napisao da su reformatori Superkoncila zamislili da puk Božji tavori u mračnim jamama i da ga treba obrazovati i prosvijetliti po programu pisanom u kuli sveučilišnih profesora. To su oni profesori koji vjerojatno nikad nisu služili misu osim bogoslovima pred kraj studija i postdiplomantima kanonskog prava, koji nisu bili ni na jednom sprovodu običnog prostog puka osim nekad davno u svojoj obitelji, koji nikad nisu sate i sate proveli u ispovjedaonici. Svi veliki radikalni reformatori, od francuskih prosvjetitelja, preko Marxa i Engelsa do ovih potonjih nisu niti jedan dan proveli s onima za čiju su dobrobit reformirali stare strukture. Rezultat je jasan. Napomena: gornje kvalifikacije u obzir uzimaju dobronamjerne ljude kojima je jedini grijeh oholost i samouvjerenost, ali bilo je i onih sa zlim namjerama.

    OdgovoriIzbriši
  2. Iako, ima u druga strana - laicima je na jedan način i lakše jer imaju slobodu gdje i na koju misu ići ili ne ići, dok su svećenici uvjetovani svojim obvezama i često moraju činiti ono što ne bi htjeli, a što ih stavlja pred mučnu krizu savjesti (podjeljivanje pričesti na ruku, služenje mise na novus ordo stolu s leđima svetohraništu, toleriranje čitačica, ministranica, itd.).

    jura

    OdgovoriIzbriši
  3. Kod pričesti na ruku često otpadaju čestice Tijela Kristova na pod i zatim se gaze (prema jednom pokusu s neposvećenim hostijama to se događa kod svake 2-3 pričesti na ruku), to su nebrojena svetogrđa svaki dan u većini zemalja svijeta.

    Svaki svećenik koji to zna obavezan je u savjesti ne dijeliti pričest na ruku, bez obzira što mu naredili. Nitko ti ne može narediti da sudjeluješ u svetogrđu.

    Naravno da je velika uvreda Bogu i slaviti Misu okrenutih leđa Svetohraništu, međutim, i sama nova Misa je uvredljiva Bogu jer je, među ostalim, osiromašena, protestantizirana, sadrži dvosmislene riječi i geste, potisnuti su spomeni dogma o beskrvnoj Žrtvi i sakramentalnom svećenstvu, a molitva prije Posvećenja, Prinosna molitva, izmijenjena je verzija židovske molitve iz talmuda koja se inače koristi za običan blagoslov jela.

    Prema biskupu Athanasiju Schneideru, pet je rana na liturgijskom Mističnom Tijelu Kristovu:
    1. Slavljenje Mise s okrenutim leđima Svetohraništu,
    2. Pričest na ruku,
    3. Nova prinosna molitva
    4. Nestanak latinskog jezika
    5. Žene koje vrše liturgijske službe

    OdgovoriIzbriši
  4. Imati svećenika velik je dar. Sjetite se sela Arsa bez svećenika u kojem se ljudi počinju "klanjati životinjama" kada dolazi Župnik Arški.
    Moliti za svećenike sveudiljna je dužnost svih katolika. Svećenik ima Božju pomoć i blagoslov za upravljenje župom. Ako se laici previše miješaju, kao u Njemačkoj primjerice, to ne vodi dobru.
    No, problem je krize da nas sve unesrećuje. Pate i biskupi i svećenici, ali i laici.
    Dobro je da je ovdje i to istaknuto. No, tradicionalnom vjerniku je strana koncepcija bilo čega bez svećenika.
    Jednostavno i svećenici trebaju znati da postoje pravila kojih se moraju svi pridržavati. U pokoncilsko vrijeme osobito se u provinciji osjetilo da su (neki) svećenici umislili da oni "vedre i oblače". Kada su se ukinule sve moguće uredbe, propisi i zabrane,kojih su se oni dotada prvi pridržavali, a njima se prenijela "sloboda djece Božje", oni su sebe proglasili onima koji određuju što može, a što ne. I tada su nastale dvije mjere: jedna prema sebi, druga prema vjernicima.Uslijedio je val posvjetovnjačenosti koji je unakazio život svećenika kao i stalno bombardiranje iz dobro pripremljenih progresivističkih utvrda preko tiska, knjiga simpozija, ali vjerojatno i nadziranog progresističkog misioniranja iza zatvorenih vrata i u četiri oka.
    Što se dogodilo: najprije su otkazale poslušnost časne sestre koje su malo pomalo zbrisale sa župa. Nakon toga kapelani kojima se župnici počesto gade jer nameću nešto svoje, staromodno itd.A onda dolazi do udaljavanja i neposlušnosti vjernika.
    Ako se ne zaustavi val sekularizacije, ljudi će posve izgubiti povjerenje u svećenike što je najgore što se može dogoditi.
    Crkva može funkcionirati samo kada postoje jasne uredbe za sve i kada se svi na isti način pridržavaju. Prevelika elastičnost uvijek otvara mogućnost manipulacije.
    Koje li divote antimodernističke zakletve koju prisežu tradicionalni đakoni na ređenju. Jasno je što svi vjerujemo. Tu prestaje svaka diskusija. Kod sv.Mise postoje rubrike, i tu prestaje svaka diskusija. Kod podjele sakramenata i blagoslovina također. Kada je to zajamčeno, imate okvir u kojem se može razviti plodnja suradnja svećenika, laika i časnih sestara. Danas to sve nalikuje blažem obliku anarhije u kojem jedino modernisti ciljano djeluju i mute!
    Kikii

    P.S. A dijeljenje Pričesti na ruke jest strahota koja se najprije mora ukinuti da bi otpočela reforma reforme!

    OdgovoriIzbriši
  5. što ova žena kleči na sred ceste?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To zna ona i onaj tko ju je slikao! Pa i nije baš nasred ceste.
      Mogu pretpostaviti zašto bi neki katolik kleknuo na javnom mjestu. Kad se nosila Popudbina, nosila se javno, išao je ministrant sa zvoncem i fenjerom ispred svećenika koji je bio obučen u talar, roketu i štolu i oko vrata u vrećici nosio Popudbinu.
      Oni koji su ih susreli, klekli bi i na taj način pozdravili Presveti sakramenat.
      Jole

      Izbriši
    2. a to sam i ja pretpostavio, hvala

      Izbriši
  6. A danas naš dragi Zlatko Sudac, na upit novinara zašto hoda po gradu obučen kao modni mačak, odgovara: pa zar bi trebao hodati Ilicom u reverendi s Presvetim u rukama!? Stvarno da čovjek ne povjeruje ..

    ... ako ništa drugo, ovakvom izjavom je konačno pobrao par simpatija na Kaptolu :-)

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne bi dotičnoj spodobi škodilo da se prijavio za pomoć pri blagoslovu kuća i obitelji nekom svećeniku. Siguran sam da bi mu to bilo koji biskup dopustio. Pogotovo ako bi to bilo po nekim selima, teško dostupnim mjestima, gdje bi doista pomogao nekom bratu svećeniku i vjernom puku. Mnogi su njegovi kolege toga dana hodali po blatu, po mjestima gdje nema struje niti asfalta, a on kupuje hrenovke...
      I ne bi mu ništa škodilo da je nosio reverendu. Nije on Grubišić da mu je zabranjeno svećeničko odijelo. Prema tome, prvi izbor odjeće za njega je reverenda. A onda sve ostalo.
      Na tu temu, moram prepričati nedavni doživljaj: dva tjedna prije Božića kolege iz dekanata sastajemo se u jutro na doručku kod jednog kolege koji opslužuje 4 župe. Nakon doručka krećemo u ispovijedanje, što po župnim crkvama, što po filijalama, kako je to već domaći župnik odredio. Nedje je bilo samo nekoliko ljudi za ispovijed, negdje ih je bilo značajnije više. Razišli se, kao da je blagdan rastanka apsotola po crkvama i kapelama, otišli u hladan dan obavljati svoju dužnost. To svećenici rade ovih dana. Ne šeću se i ne posjećuju frizere.
      Uz put, taj sam dan stavio biret na glavu, osim reverende... Kolege su me čudno gledali. Ispostavilo se da sam jedini od njih desetak koji uopće ima biret. Ne brojim dva msgr. koji su bili i koji su si birete napravili tek kad su dobili počasti...
      Seoski župnik

      Izbriši
    2. Svaka čast, kolega!
      Biti svjestan tko si poštujući red i poredak, prije Božića ispovijedanje i pohod bolesnih i nemoćnih, a poslije Božića blagoslov kuća.
      Posebno se slažem s Vašim misljenjem glede pomenute spodobe! U župama koje vodim nemam mnogo ni ispovijedanja, ni blagoslova, svega tridesetak obitelji. Zato sam bio solidaran s drugim župnicima koji imaju puno više. Pomagao sam im u ispovijedanju (besplatno) kao u i bla. kuća (s nadoknadom).
      Jole

      Izbriši
    3. Kad veće spominjemo reverende i svećeničko odijelo (+kolar), pogledajte slike na ovom linku. Sve sami redovnici. Izgledaju kao skupštine nekakvih mjesne zajednice. http://rorate-caeli.blogspot.com/2013/01/the-church-of-vatican-ii-spain.html

      Izbriši
    4. Ovo bi mogla biti kakva igra za djecu: "Pronađi habit". Ja na 5 slika nađoh 2 (i to oba na istoj slici)...

      Izbriši
  7. U habitima je vruće. Uostalom, od takva su materijala da škaklje...
    Ove su fotografije pokazatelj da smo se oslobodili od farizještine i da smo konačno upoznali slobodu djece Božje.
    Šalu na stranu, postkoncilski optimizam pokazuje, barem u Hrvatskoj,da je čista utopija, ali time i opasan. Neprijatelji Crkve nikada ne miruju i iskorištavaju našu tupavost i obezglavljenost. Biti glup i popustljiv uopće ne znači biti dobar katolik i kršćanin, nego suprotno.
    Svaka čast biskupu Valentinu Pozaiću, inače jednom od zadnjih primjera dobrog isusovačkog predkoncilskog odgoja, na njegovoj hrabrosti. Fašizmu-lijevom ili desnom-valja se oduprijeti. Molimo se da smogne snage podnijeti sve napade i klevete i da ga ovi masonski ulizice ne strpaju u zatvor!
    Molimo se da nakon ovih kušnji bude sve više katolika koji će smoći snage oduprijeti se modernističkoj himbi i destruknivnosti unutar svete Crkve.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. kikii kako se oduprijeti? Kako živjeti u zupi u kojoj je sve modernističko
      B

      Izbriši
    2. Sveti Otac ubrzava reformu. Ako pogledate svete Mise na Božić, Novu Godinu, Bogojavljenje, vide se velike promjene, odnosno šamar cijelom duhu krive reforme, odnosno prevrata.
      U mnogim se biskupijama diljem svijeta stvorio i tradicionalni pokret koji provodi ono što Sveti Otac želi. Utemeljuju se novi redovi,bogoslovije i molitvene skupine. Sami biskupi, kanonici i monsinjori celebriraju.
      Kod nas još ništa od toga.Daj Bože da uskoro dođe do zaokreta u glavama i srcima ljudi, ponajprije svećenika.
      Ja osobno čekam FSSPX koji je jedini kadar povezati ljude i utemeljiti prave pravcate župne zajednice tj.priorate u kojima vjernici mogu normalno živjeti svoju katoličku vjeru, imati kutak daleko od modernizma kojeg mi je već dosta. Ne želim više glumiti idiota i promatrati, vidjeti, znati, a govoriti da ne vidim, ne čujem i ne znam.I ja sam na sve načine pokušavao surađivati u župnoj zajednici, no za tradicionaliste tu poodavna nema mjesta.Niti za one kojima Deset Božjih zapovijedi još vrijedi. Ne zavidim ni onima što ostaju. I to je¨...bolje ništa ne reći, nego govoriti ružno o drugima!
      Jučer sam sat vremena pokušavao uvjeriti jednog teologa da Adam i Eva nisu simboli, nego da su bili prvi ljudi, stvarni ljudi koje je Bog stvorio, da ih je čak Istočna tradicija uvijek držala svetima, tako da postoji blagdan Adama i Eve u bizantskom kalendaru. Badava!
      On misli da sam ja fundamentalist! Obećao mi je da će pročitati novu Papinu knjigu:"Isusovo djetinjstvo". Valja moliti. Sljepoća je toliko strašna. I dobri su zavedeni...
      Kikii

      Izbriši
    3. Usput, kako to gore spomenuh:Ovo je malo zamršeno pitanje o svetom Adamu i Evi. I kod nas postoji komemoracija Adama i Eve, praroditelja i to na Badnjak.Rimski ih martirologij ne spominje i katolici ih ne slave kao svete, nego kao spašene!
      Istok to više naglašava. Na (velikom)ikonostasu, u redu starozavjetnih patrijarha stoji i (sveti) Adam. A na jednoj od najznačajnijih ikona, ikoni Uskrsnuća stoje Adam i Eva koji predstavljaju ljudski rod koji Krist spasava.Po istočnoj teologiji, samim time što su spašeni, dakle u raju, dobiju naslov "svetog..." odnosno "svete...".
      Htjedoh samo reći da imamo dovoljno dokaza da su to konkretne, povijesne osobe, a ne metafora, legenda ili bajka.
      Čim nekog katoličkog jadnika uvjerite da je samo jedna osoba ili jedan događaj obična metafora, on to odmah uglavnom prenese i na sve ostalo i tu počinje gubitak vjere! Strašno!
      Od liberalne biblijske egzegeze i njezinih paklenih zamki:OSLOBODI NAS GOSPODINE!
      Kikii

      Izbriši
  8. I Splitski skup (ne)razuma poziva se na to da je hrvatska sekularna država. Pa branite i dalje masonsku dogmu vjerske slobode koja je omogućila da se ovaj protubožji milje, iako manjina, nametne većini!
    Trebamo se vratiti katoličkim državama i Kristu Kralju te kršćanskom ustavu koji unaprijed isključuj lijevi i desni fašizam!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Primjena "demokracije" i slobode govora u praksi, citiram današnji naslov iz Jutarnjeg: "SKANDAL U ZADRU Sveučilišnog profesora koji tvrdi da su homoseksualci bolesni suspendirali tek nakon dva mjeseca!". Istovremeno, naslov iz Večernjeg: "Zagreb Pride pozvao na masovno gej ljubljenje pred katedralom".

      Izbriši
    2. Crkva treba pozvati vjernike da se danas suzdrže od bilo kakve reakcije na najavljeni skup, te smireno pozvati sve vjernike i udruge (npr. BBB i Torcidu, Braniteljske udruge …) na molitvu krunice pred katedralom.
      Obzirom da mediji tvrde da većina Hrvata podržava zdravstveni odgoj i samim time sve oblike seksualnosti i rodnih podjela, ne treba biti straha da će doći do incidenata. Policija se može na miru nastaviti baviti istraživanjem bombaša iz Podsuseda.

      S.H.

      Izbriši
  9. Slike govore više od tisuću riječi.
    Željka

    OdgovoriIzbriši
  10. Ja cu pokusati oko 15h kad je navedena manifestacija pred katedralom najavljena, doci i izmoliti u katedrali krunicu kao sitnu zadovoljstinu za ove uvrede Bogu.
    Naravno, ponjeti cu i blagoslovljene vode po starom obredu.

    OdgovoriIzbriši
  11. Ovi sve više provociraju, a mi katolici sve više pokazujemo kako ljubimo bližnje. Iz dana u dan javna su mjesta pod vlašću tame, a mi ponovno stjerani u sakristije i kripte.
    Učimo iz povijesti Crkve. U katoličkoj državi-bilo u monarhiji ili nekoj vrsti izravne demokracije, ove bi stvari rješavala policija i sudstvo koji su u parlamentarnoj demokraciji i sekularnoj državi u rukama neprijatelja Crkve.
    No, vjerska sloboda-velika je pobjeda liberala. Dok je god na snazi u državi, ali ponajprije u srcima katolika, bit ćemo uvijek na strani gubitnika, uvijek ćemo morati uzmicati(Ukidanjem vjerske slobode ne ukida se toleriranje krivih vjera i neistomišljenika). No, uskoro će liberalizam prijeći u radikalizam, kao i uvijek. Proglasit će slobodan lov na katolike!

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.