subota, 16. listopada 2010.

Sveti Gerardo Maiella – Katolik

Vraćao sam se jednog dana umoran i ne baš dobre volje s posla i zaustavio sam se na trenutak da provjerim ima li što u poštanskom sandučiću. Odmah sam primjetio da iz mog pretinca vire nekakve novine. Samo mi još to treba – gomila reklamnog smeća koja je prepunila sandučić i zaglavila u otvoru! Ali, kad sam pogledao malo bolje, lako sam razaznao velika slova Catho... Što je ovo?



---------------------

Tako bi vjerojatno počela priča da je piše brat Marko. Ali, s obzirom da sam autor ovog posta ipak ja, ostat ćete uskraćeni za uzbudljivi i živopisni nastavak. Nastavljam u prozaičnom tonu.

Marko je u tom trenutku ugledao među svojom poštom časopis Catholic kojeg izdaju prekoalpski redemptoristi (ili službeno Sinovi Presvetog Otkupitelja) o kojima možete nešto više pročitati u rubrici nedjeljnih blog preporuka. Vjerujem da mu se ovaj časopis koji izlazi četiri puta godišnje dosta svidio. Često sa mnom (koji nemam pretplatu) podijeli poneku zanimljivu vijest ili anegdotu koju pročita u Catholic-u. Pri tome obično doda i član "the", očekujući, dakako, od mene da se zacrvenim jer dok on citira ultrapravovjerni "The Catholic" nema baš previše smisla da ja spominjem što sam pročitao u najnovijem broju Glasa Koncila.

No, eto, situacija ipak nije preloša jer mi nakon što ga zamolim (i nekoliko puta podsjetim) obično donese broj koji je pročitao da baš ne ostanem zaostao u stvarima ispravne vjere i nauka. Tako da vam mogu i osobno potvrditi da je Catholic vrlo dobar časopis s obiljem zanimljivih i poučnih tema, svakako najbolje katoličke novine/magazin koje sam vidio. Ne samo da se ima što za čitati sate i sate, već uz svaki broj dolazi i poklon. Jednom je to (tradicionalni) katolički kalendar iz kojeg mi Marko vrlo ljubazno potvrdi kojeg sveca slavimo ili koji je stupanj blagdana prema starom kalendaru. Drugi put je to neka knjižica o kakvom svetcu ili Božjem ugodniku iz koje nam Marko na nedjeljnom ručku spomene kakvu zgodu na naše izgrađivanje i razonodu.

Što me vodi na prvi dio naslova ovog posta (drugi je valjda sada jasan) – sveti Gerardo Maiella kojeg danas slavimo. Dospjela mi je u ruke jedna od knjižica koje sam upravo spominjao, životopis ovog svetca. Stvarno je izvrsno pisana, a nekoliko redaka o sadržaju možete pročitati na blogu p. Finigana. Niti znam niti bi vrijedilo izdvajati samo nekoliko zgoda i pouka o ovom divnom čudotvorcu, pa vam uz preporuku časopisa i dosadašnjih izdanja otaca redemptorista koje možete nabaviti preko njihovog bloga, ostavljam par rječitih slika.




(foto: 1,2,3,4)

Broj komentara: 6:

  1. svaka pohvala vašem blogu! Teško je naći u ovom moru blogova i stranica nešto sažeto i nezamarajuće

    OdgovoriIzbriši
  2. splendore: tridesetak.
    Inace, vidim da je od ove godine duplo skuplji. Valjda vise nisu mogli drzati prijasnju cijenu (10 funti za 4 broja i svaki sa znacajnim prilozima je ipak vrlo malo)

    OdgovoriIzbriši
  3. Pustinjak danas - kao i nekad!!!:
    hvala na pohvalama. E da nam je u Hrvatskoj samo dva-tri prava pustinjaka, situacija bi bila puno drugacija.
    Doduse, moram priznati da bih medju prvima isao vidjeti sta rade i smetati ih, pa bi morali bjezati dublje u divljinu i planine :-)

    OdgovoriIzbriši
  4. Puno hvala na linku na stariji zivotopis sv. Gerarda. Evo, poticem sve da ga pogledaju, ima puno divnih scena u zivotu sv. Gerarda, poput npr. ove:



    It was at this period that it pleased God
    to reward the fidelity of His servant by
    another great miracle. One day his master
    having gone out for a walk, Gerard locked
    the door of his apartments, carried off the
    key, and proceeded to fetch some water
    from the well in the public square. While
    leaning over the kerb, by some mishap the precious key slipped from his grasp and
    fell into the well below.

    "What will my master say! " cried he in
    uttermost consternation, " what a state he
    will be in!"

    One first moment of dismay! Then, from
    the very bottom of his heart he asked the
    help of God. Suddenly there came an
    inspiration. Running quickly to the Cathedral sacristy, he flew back with a little
    statue of the Infant Jesus in his hands. The
    bystanders, who were witnesses of the scene,
    waited all expectation to see what might
    come next. Amidst a general silence
    Gerard addressed Our Lord with much simplicity, begging Him to restore the lost key.

    Soon he was seen to tie the statue to a
    string. Down it went lower and lower
    into the well. For an instant all was
    suspense. Then behold once more the
    statue reappeared, bearing the key in triumph to its happy owner ! No wonder that
    such a miracle as this was talked of for
    many a mile all the country round. Even
    to this day they will point out to you the
    well, which, in memory of the marvel, was
    henceforth to be known to all as Pozzo Gerardiello or Gerard s well.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.