"Ako na njegovu poruku gledate" žmireći na jedno oko i iz žablje perspektive, "onda bi i poziv na vodstvo trebali čitati kao njegov poziv da svi prihvate cjelinu crkvenog nauka."

Nisam namjeravao komentirati poruku biskupa Uzinića povodom "Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije" u kojoj je biskup potpuno izostavio, moglo bi se reći nepravedno diskriminirao, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe. No, javio se svojim tekstom apologet neokonzervativnog opusovskog pogleda na Katoličku Crkvu, I.Dž. i ponovno pokušao zamutiti vodu. Budući da su komentari G.A. na portalu narod.hr i S.M-G. na stranici Vjera i djela sasvim prikladna reakcija na prvotni biskupov tekst, ne vidim potrebu da strukturirano i potpuno kritiziram bilo taj tekst bilo ovu najnoviju apologiju. Zadržat ću se na nekoliko izdvojenih točaka. 

U ključnom dijelu svoje poruke preuzvišeni gospodin Uzinić kaže 

"Od homoseksualnih osoba molim oproštenje što se zbog ovoga mogu i dalje osjećati odbačeni i od Crkve, ali i što oni i obitelji kojima pripadaju još uvijek u Crkvi, koja kao „obitelj obitelji“ treba biti obitelj za sve svoje članove, ne mogu dobiti ono obzirno pastoralno vodstvo koje im prema ‘Amoris laetitia’ treba biti zajamčeno."

Pod "ovoga" zbog kojeg se ispričava biskup spominje prije toga "diskriminaciju, agresiju i nasilje, uvrede i pogrdne komentare na račun homoseksualnih osoba".  Nije jasno zašto bi se biskup ispričavao za "agresiju, nasilje, uvrede i pogrdne komentare" koje, pretpostavljam, nije sam učinio ili izrekao. Izgleda kao da je to jedna od onih jeftinih isprika koje osobu ništa ne koštaju, a signaliziraju superiornost u odnosu na one koji su takvo nešto činili ili bi po sudu javnosti činili kad bi mogli i smjeli. Zanimljivija je ova "diskriminacija" koja se pojavljuje u trenutku njemačkih blagoslova homoparova, proguravanja na hrvatskim sudovima homootimanja djece i preuzimanja vlasti u glavnom gradu od strane "teoretičara lezbijskog sindikalizma". No meni je još zanimljivije da to govori novi nadbiskup grada u kojemu se odvio jedan sada već gotovo zaboravljeni skandal kada je uprava bogoslovije suočena s nepobitnim dokazima bila prisiljena otpustiti nekolicinu homoseksualnih bogoslova. Je li to signal da se pod novom upravom u ionako laksnoj mjesnoj crkvi neće više vršiti čak ni takva isforsirana diskriminacija? 

Prije deset godina u Rijeci se otkrivao gore spomenuti slučaj, a u Dubrovniku je za biskupa posvećen rektor druge bogoslovije, one splitske. Može li nam biskup Uzinić ili netko od njegovih suradnika koji s oduševljenjem prenose kako su svjetski mediji pronijeli biskupovu antihomofobnu poruku, pojasniti što je mons. Uzinić poduzeo kako bi osobe s homoseksualnim sklonostima u njegovoj biskupiji dobile "obzirno pastoralno vodstvo" koje spominje? Pretpostavljam da nije čekao do Franjinog dokumenta da započne takav rad, ali ako i jest, od te pobludnice (i izdajničkih sinoda koje su joj prethodile) prošlo je već više od pet godina. Jesu li osnovane grupe potpore poput onih u inozemstvu? Jesu li barem imenovani biskupijski egzorcisti? Jer ako biskup nije ništa konkretnoga napravio, onda je Džebin patetični vapaj o "grijesima propusta" kojim završava svoj komentar osuda upravo samog biskupa. Kratka bezvezna poruka na Facebooku je laka i korisna za skupljanje bergoglio-bodova, ali od osobe koja u rukama ima popriličnu moć upravljanja, očekuju se djela. 

Pita se komentator u svojim žalopojkama: "A od čega bi se to pastoralno vodstvo na koje biskup poziva sastojalo ako ne od vođenja pojedinca do prihvaćanja punine istine o ljudskoj spolnosti o kojoj Crkva naučava?" De postavi to pitanje samom biskupu. Neka ti on pokaže gdje je u svojim prijašnjim porukama spominjao makar onaj slabašni dio iz novog katekizma "da su homoseksualni čini u sebi neuredni. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni." U protivnom, možemo sasvim opravdano pretpostaviti da se pastoralno vodstvo može shvatiti i u germansko-jamesmartinovsko-mccarrickovskom duhu ili pak smislu sinoda koje su iznjedrile Amoris Laetitiju:

I nemojmo zaboraviti da je upravo papa Bergoglio pročitao i odobrio zloglasni "međuizvještaj" s Lažisinode 2014., u kojem čitamo da "homoseksualci imaju darove i odlike koje mogu ponuditi kršćanskoj zajednici", da Crkva mora biti "u stanju pobrinuti se za to, prihvaćajući i vrednujući njihovo spolno usmjerenje", te da "istospolne zajednice" proviđaju "uzajamnu pomoć sve do samožrtvovanja" koja znači "dragocjenu potporu u životu partnerâ". Sjetimo se također da je Franjo ustrajao na tome da se taj grozni spis, sramota za Kristovu Zaručnicu, uključi u rad sinode 2015. iako su sinodski oci dokument odbacili.

Kaže Džeba da "kritiku koja povezuje Uzinića s pobunom nekih njemačkih biskupa nije teško pobiti jer se Uzinić o tom pitanju već ranije očitovao, kazavši kako Crkva ne može blagosloviti 'nijednu vezu koja je neregularna i nije u skladu s njezinim učenjem'". No pogledajmo cijelu Uzinićevu izjavu: 

Katolička crkva nijednu vezu koja je neregularna i nije u skladu s njezinim učenjem ne može blagoslivljati, ali to ne znači da ne može blagoslivljati osobe. Stav znanosti prema pitanju homoseksualnosti se promijenio što znači da i Crkva mora promišljati svoje odnose i stavove u odnosu na tu pojavu no ne znači da može olako zaobilaziti svoje naučavanje i koje o tom pitanju nije diskriminatorno jer se isto odnosi na druge veze koje nisu usklađene s naučavanjem i praksom katoličke crkve, rekao je Uzinić.

Najprije, ovo je nabliže što je biskup došao do osude homoseksualnih grijeha. Tipično modernističko zamućivanje. Trebamo "promišljati svoje odnose i stavove u odnosu na tu pojavu" jer se "stav znanosti promijenio" (haha, otprilike kao što se mijenjao i oko covida) bez da "olako zaobilazimo svoje naučavanje" (a ako to učinimo oteško i s brigom na licu?). I sve to skupa nije diskriminatorno jer se isto odnosi i na "druge veze koje nisu usklađene s naučavanjem i praksom katoličke crkve". Postoji ipak poneka bitna razlika između muškarca i žene koji žive nevjenčano ili čak u "drugom braku" u odnosu na par u homoseksualnoj vezi. Prvi u načelu mogu svoju vezu regularizirati i dobiti blagoslov, a drugi ne mogu nikad i ni u kojim uvjetima nastaviti sa svojom vezom i odnosima ako žele živjeti u milosti i blagoslovu Božjem. Da ne spominjem još bazičniju razliku rađanja i odgoja djece. 

Treba, naravno, eksplicitno reći za one koji možda nisu shvatili, da to što se Uzinić ili Džeba zakrivaju iza pobludnice Amoris Laetitia ili nekih drugih slabašnih rečenica iz modernih crkvenih dokumenata ništa ne govori o snazi njihovih argumenata ili utemeljenosti u katoličkom vjerskom i moralnom nauku. Biskup Uzinić očito i besramno šalje signale kojima poručuje da je na Franjinoj liniji i da je spreman preuzeti veće odgovornosti ako ga zadesi ta teška zadaća. Njegovo napredovanje do riječke nadbiskupije pokazuje da je dobro procijenio situaciju i prikladno se integrirao sa svjetovnim medijima i drugim Crkvi nesklonim elementima. Ostaje vidjeti hoće li mu se i dalje isplatiti takva igra i hoće li nam ga Franjo prebaciti u Zagreb. Više bih volio da si ga uzme u Rim, ali za sad mi se to ne čini izglednim. 

U međuvremenu će i Džeba i Uzinić trpjeti nerazumijevanja i vrijeđanja na Facebooku i drugim društvenim mrežama, ali ta strašna patnja učinit će da njihovi napori za drugačijom Crkvom, dijaloga i uvažavanja, poštivanja i empatije, zasjaju još jače na medijskom i influenserskom nebu. 

A tek kad se proširi spoznaja da je nakon notorne heretičarke, za ovogodišnju ljetnu školu nadbiskup Mate "nije mi drago što vas vidim u tolikom broju" Uzinić pozvao za predavačicu notornu antivaksericu, bit će mnoštvo prilika da se, što bi Džeba rekao "Crkva danas angažira".