četvrtak, 12. ožujka 2020.

Pandemija


The chances of anything coming from Mars
Are a million to one, he said (ah, ah)
The chances of anything coming from Mars
Are a million to one, but still, they come

Danas je naš zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić, objavio Odredbe i upute o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika (1, 2, 3). U njima nema mnogo novosti u odnosu na slične odredbe koje su već stupile na snagu u drugim biskupijama.

U prvoj se točki poziva bolesne i starije osobe te one koji su bili u žarištima zaraze ili u kontaktu sa zaraženima da se "suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti". Šteta što nadbiskup nije jednostavno udijelio dispenzaciju od nedjeljne obaveze svim rizičnim skupinama i onima koji zbog trenutne zaraze ne mogu ili ne žele doći na misu.

U drugoj točki traži se da škropionice budu prazne, tj. bez blagoslovljene vode. Očiti propust je što nije privemeno ukinuto prikupljanje milostinje u gotovini, posebice s obzirom na kasniju odredbu o načinu primanja pričesti.

U trećoj točki slijedi kriptična uputa "Neka se kao gesta pružanja mira u slavlju euharistije ili u službama Božje riječi ne koristi uobičajena gesta rukovanja." Pretpostavljam da to ne znači kako se možemo vratiti na drevnu praksu poljupca mira, ali bilo bi jasnije i praktičnije naprosto naputiti svećenike da ovu gestu (koja je i inače stavljena na slobodan izbor celebranta) ispuste.

U četvrtoj točki nalazi se varijanta standardne, ali ništa manje svetogrdne odluke o dijeljenju pričesti na ruke. "Primanje svete pričesti u redovitosti prilika poznaje dva oblika: na jezik ili na ruke. Sasvim je razumljivo da će u ovim neredovitim prilikama vjernici biti pričešćivani primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima. Neka i ta gesta u pobožnosti bude poticaj da živimo svjesni toga nebeskoga dara koji primamo."
Ovo "sasvim je razumljivo" pokazuje da onaj tko je sastavljao ovaj dekret shvaća kako ne može pravno propisati da se pričest mora primati na ruku jer je taj način primanja pričesti samo dopušten u onim zemljama gdje su biskupske konferencije to zatražile od Svete Stolice. S druge strane, pravo pričesnika da primi svetu pričest na redoviti način, tj. na jezik, potvrđeno je među ostalim u uputi Redemptionis Sacramentum. Kongregacija za bogoštovlje ponovila je istu stvar u odgovoru na upit vezan uz epidemiju gripe 2009. i slične mjere koje su neke biskupije tada donosile.

Nema potrebe da ponavljamo sve što je rečeno o izrazitoj opasnosti od profanacije Presvetog oltarskog sakramenta kod primanja na ruke niti o čisto naravnoj nerazboritosti jer su ruke često onečišćene zbog kontakta s kvakama, klupama, novcem itd.

Kako sam već primio neke upite, napominjem kakva je situacija vezano uz tradicionalnu latinsku misu. Budući da u našem obredu ne postoji (niti je predviđena, niti je dopuštena) mogućnost primanja pričesti na ruke, a kako je zabranjena pričest (na jedini ispravan način) na jezik, pričest se do daljnjega neće dijeliti vjernicima na tradicionalnim misama nedjeljom u crkvi sv. Katarine. Ovo, dakako, nisam ja ni izmislio ni odlučio, nego sam se raspitao kod rektora crkve Krista Kralja na Mirogoju preč. g. mr. Borne Puškarića kojemu je povjerena pastoralna skrb za vjernike koji pohode tradicionalnu latinsku misu u Zagrebu i kojemu zahvaljujem na trudu koji u to ulaže.

Siguran sam da vjernici koji redovito slušaju tradicionalnu misu razumiju kako u misi mogu sudjelovati i bez primanja pričesti, a vjerojatno su naučili i neki od obrazaca duhovne pričest (npr. kratki opusdeiovski: Želim Te primiti, Gospodine, onom čistoćom, poniznošću i pobožnošću kojom Te je primila tvoja Presveta Majka, duhom i žarom svetaca.)

U skladu s Gospodinovom uputom da budemo "mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi", prenosim kratki izvadak iz starog Rimskog obrednika o tome kako se pričest dijeli izvan mise (što je bilo i uobičajeno kroz stoljeća): docx, pdf.

Nema smisla da se previše uznemirujete oko onoga što ne možete promijeniti. Milošću Božjom nitko nas ne može natjerati na svetogrđe. Ako trebamo štogod pretrpjeti kao kaznu za svoje grijehe, grijehe svojih sunarodnjaka i subraće u vjeri, nemamo se prava na to tužiti (koliko god svi mi padamo u toj stvari). Zahvalimo Bogu na svemu dobrom što nam je dao, molimo zagovor Blažene Djevice Marije da se povuku bičevi gnjeva Božjeg te da se naši pastiri i braća vrate pravoj vjeri.

Broj komentara: 25:

  1. Izvanredni djelitelji nisu prali ruke ni prije ni poslije djeljenja. Novce treba skupljati na kraju mise.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Zakon iznad čovjeka, ah... Znači bolje ostati bez pričesti nego je primiti na ruku... Svašta

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bolje se ne pricestiti ako to nije moguce, nego svetogrdno primati pricest.

      Izbriši
  3. Gdje Crkva naučava da je pričest na ruku svetogrđe?
    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pricest na ruke je znatno podloznija svetogrdju jer u praksi znaci nepaznju na sitne cestice koje su Presveto Tijelo Kristovo, samopricescivanjem navodi na zaboravljanje i brisanje razlike izmedju svecenika i vjernika te potice gubitak vjere u Kristovu stvarnu prisutnost. Ona je novotarska, protivna tradiciji i u proteklim desetljecima je ocevidno pokazala svoje negativne efekte.

      Dalje od toga ne predvidjam raspravu na ovom postu jer smo takve prilike vec imali.

      Izbriši
    2. Celebrant koji se dotice Presvetog obavezno purificira ruke, kalež. Tjelesnik se purificira.
      Ako je predvidena podijela pricesti na ruke, jesu li predvideni i uvjeti za purificiranje ruku vjernika koji ce primati Presveto na iste? Ako nisu, onda je takva pricest bez sumnje svetogrdna, ne samo podlozna svetogrđu.

      Izbriši
  4. Bez obzira na moguću purifikaciju ruku, laici nemaju posvećene ruke, samo svećenici.
    Svidio mi se i komentar na prikupljanje novaca. To se nije izbacilo.
    K.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ako netko po savjesti ne želi primiti Pričest na ruku, i smatra da je to veliki grijeh,ja mu to kao svećenik ne mogu i neću nametati. Ono sto mogu savjetovati jest duhovna pricest!

    OdgovoriIzbriši
  6. Od nepropustenih komentara izdvajam one koji bi raspravljali o pricesti na ruku, one koji nas upucuju na pricest kod grkokatolika ili FSSPX-a te one koji nisu shvatili da ne mogu besmisleno brisati objavljene komentare pa opet komentirati ulogirani. Eto, da ne mislite kako vam neki komentar slucajno nije prosao.

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja cu doci lijepo stati u red, sklopit ruke, kleknuti, pa ako odbije dati mi pricest na jezik, vracam se nazad u klupu. Treba se borit i priznat Kristovima. Ovo nema veze s vjerom, ovo je otpad teski. Gdje je Crkva, valjda ima neki zupnik u Zagrebu koji nece sudjelovati u ovim ludostima. Btw kakva je to duhovna pricest, vjerujem da razmatranje i zelja za Presvetom donosi mnoge milosti, ali ne moze zamjeniti pravi sakrement pogotovo kad su razlozi manjak vjere naseg klera koji zbog virusa prehlade odbijaju dati pricest na jezik i prisiljavaju nas da cinimo grijeh. Don Josip Muzic jednom je na svom facebooku napisao "Gdje grijeh nastaje tu poslusnost prestaje".
    JZ
    BVB

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Biti neodgovoran u vrijeme pandemije je jos ludje.
      Luka

      Izbriši
  8. župnik na istoku grada i dalje pričešćuje pod obje prilike kao i prije. ne želim napisat koji je kvart da mu ne stvorim probleme, možda ga i kazne...

    OdgovoriIzbriši
  9. Upute biskupa BK BiH:
    https://www.nedjelja.ba/hr/ljudi-zivot-obicaji/upute-i-odredbe-za-podrucje-bk-bih-za-ponasanje-u-situaciji-pandemije-koronavirusa/14583
    N.

    OdgovoriIzbriši
  10. Na dominikanci.hr osvanuo je dobar tekst o Covid-19 i Svetoj Pričesti: http://www.dominikanci.hr/index.php/28-vijesti/3693-3-korizmena-nedjelja-a . Istodobno Petar Nodilo SJ na bitno.net širi pogreške. Između ostalog piše slijedeće: "u trenutku kad kruh prestaje biti kruh prestaje Kristova prisutnost u hostiji". To je pogrešno. Kruh prestaje postojati u samom trenutku pretvorbe: substancija kruha nestaje, Isus Krist postaje fizički prisutan u hostiji, a ostaju prilike (akcidenti) kruha. Ispravno bi bilo reći slijedeće: "u trenutku kad prilike (akcidenti) kruha uslijed razgradnje prestaju postojati prestaje Isusova pristnost u hostiji". Ovo je vrlo gruba pogreška, da ne upotrijebim neku težu, a sasvim prikladnu riječ. Dalje, P. Nodilo SJ piše kako čudo možemo definirati kao "privremeno zaustavljanje naravnih Božjih zakona". Ta je formulacija nekompatibilna s aristotelovsko-tomističkim konceptom naravnih zakona. Naime, pojmom naravni zakon u ovom se kontekstu podrazumijeva opis kako pojedine stvari (npr. razne mikroskopske čestice, neživi prirodni objekti, živa bića, itd.) djeluju po svojoj naravi (odnosno po onome što one jesu što jesu). Čudo se u ispravnom, tomističkom pogledu shvaća kao Božje uzdizanje neke stvari ili bića iznad njene naravi - Bog povrh moći inherentnih u naravi te stvari daruje moći koje toj naravi nisu svojstvene. Pretvorba i drugi sakramenti su ogledni primjeri čuda. Pod čudo spada i blagoslov vode, kojim blagoslovljena voda stiče svojstva koja su iznad njene naravi. Tvrdnja da Bog privremeno zaustavlja vlastite zakone je apsurdna posljedica pogrešne moderne filozofije, koja sa zahvaljujući pogubnom utjecaju Descartesa i kasnijih modernih filozofa proširila u Crkvi, i koja je, metastazirajući po katastrofalnom Kantu postala uzrok modernističke hereze. Na pogrešne navode o opravdanosti svetogrdne pričesti na ruku ne mislim trošiti ništa više od spomena. Eto, dva članka, dva svećenika, dva suprotna primjera. Jedan u skladu s onim što Crkva naučava uvijek i svugdje, a drugi u skladu s naukom Descartesa i njegovih pogubnih sljedbenika.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jako dobro. A je li cjepidlačenje (jezuitsko?) ako se kaže da pretvorba, strogo uzevši, ne bi bila čudo, nego otajstvo? "Ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo..." Čudo ipak "gledamo". Baš gledam jednu videosnimku od prije nekoliko godina: John Vennari priča o nekom, kaže, briljantnom isusovcu koji ga je uputio u tomističku epistemologiju, a jednom je odbacio neku privatnu objavu jer u njoj navodno Isus naziva Presveti Oltarski Sakrament čudom. Čuda su, poučio je Vennarija taj isusovac, osjetilno zamjetljiva (hod Isusov po vodi, uskrišenje Lazara...), a Euharistija je otajstvo, nešto što prihvaćamo na temelju Kristove riječi, a nije nerazumno, ali nadilazi naš razum i osjetilu je nezamjetljivo...
      M. P.

      Izbriši
  11. Župnik sa istoka zagreba u svom biltenu: "ovo zlo sa koronavirus om nije li to jedna u nizu opomena koje Bog šalje na nas da bi nas opomenu. Bez obzira od koga je došla i koji su ciljevi onih koji su je poslali u svijet. Zanimljivo je da ovu situaciju najviše koristi đavao da bi se izrugivao i uništio Crkvu. Na što je udario: na svetu vodu koja nas štiti od njegove moći te naši pastiri vele da je treba ukloniti da se njome ne bi štitili. Udario je na presveti oltarski SAKRAMENT-SVETU Pričest, da je ne primamo sveto na usta, već na ruke kako bi mnoge mrvice Živoga Tijela Kristova padale na pod te da ih gazimo. Konačno udario je na najveću svetinju:ne smijete se više okupljati da slavite Boga. Što nam je činiti? Idimo davati zadovoljštine za sva ova zla kojima zavedeni mnogi vjernici pristaju na izazove... "

    OdgovoriIzbriši
  12. Prošli petak sam bio na sv. Misi i svećenik koji je dopuštao pričest na jezik unatoč prijašnjim uputama našeg biskupa o primjeni "sanitarnih mjera", naglasio je da će povodom recentnih Odredbi kardinala Bozanića morati ukloniti blagoslovljenu vodu iz korita na ulazu u crkvu te preferirati dijeljenje pričesti na ruku. No isto tako je istaknuo da ukoliko netko inzistira na primanju pričesti na jezik kako ga neće odbiti jer se ne želi raspravljati i svađati u svetom času primanja sv. Pričesti. Dijeljenje pričesti na jezik također je opravdao načelom različitosti kod primjene pastoralne skrbi.
    Cijelu subotu razmišljao sam kako i što dalje. S jedne strane ne želim se isticati, biti tvrdoglava mazga i dovoditi svećenika u neprijatnu situaciju, a s druge strane ne želim riskirati činjenje svetogrđa do kojeg često dolazi kod primanja pričesti na ruku. Čitajući nedavni post o mogućnosti korištenja malog korporala kod pričesti na ruku, ozbiljno sam razmotrio ovu alternativu. Stoga sam jučer poslije sv. Mise otišao zamoliti svećenika za jedan stari korporal (nije riječ o istom svećeniku s početka posta). Prvo me je s podsmijehom upitao jesam li postao svećenik i za što mi je potreban korporal. Odgovorio sam mu da nisam postao svećenik nego da mi je korporal potreban za primanje pričesti na ruku. Promatrao me je bez riječi. Zatim je rekao da nema korporal na što sam mu odgovorio da mi onda udijeli pričest na usta. Najednom se izobličio i rekao: "nema šanse da te pričestim na usta". Onda sam se i ja smrtno uozbiljio i odgovorio mu da nije higijenski dirati predmete i davati milodar pa netom poslije toga tim istim rukama uzeti pričest. Valjda je u tom trenutku postao svjestan kontradiktornosti primjene "sanitarnih mjera" pa je rekao da se javim časnoj i neka mi dadne korporal. Brižna časna sestrica se potrudila i pronašla mi je jedan laneni, čipkicom ukrašen ubrus. Čak se ponudila da na ubrusu izveze križić. Ubrus sam odmah odnio kod mame i zamolio je da mi zlatovezom izveze 5 križića (po jedan na svaki ugao i jedan na sredini rubca - kao pet Kristovih rana). Ubrus sam maloprije oprao i odnijet ću ga svećeniku na blagoslov. Planiram pronaći prigodnu kutijicu u kojoj će ubrus biti pohranjen i zaštićen. I sad me muči kako izvršiti purifikaciju ubrusa nakon pričesti. Mislio sam zamoliti svećenika da jednom mjesečno izvrši purifikaciju (tko zna koliko će ovo ludilo potrajati). Je li to moguće? Molim za pomoć i savjet.

    Unaprijed zahvaljujem,
    Benedikt

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvalevrijedna je želja da želite očuvati čestice, no čini se da ni ovo nije u redu (pored ostalih razloga) zato što ne možete odnositi sa sobom čestice Presvetog sakramenta... Mislim, u svakom slučaju se čini bolje nego obična Pričest na ruke, no ne zadovoljava minimalne kriterije... Kažete da ste Zagrebačka nadbiskupija... Ako već nećete kod Svećeničkog bratstva sv. Pija X., zašto ne odete kod grkokatolika? On imaju i dalje Pričest na ruku...
      [Tomablizanac, ja one prije komentare (za koje ste rekli da ste ih obrisali) nisam pisao, ali ne vidim zašto biste brisali preporuku, budući da ima ljudi koji ne žele Pričest na ruku, a ipak im je teško bez Pričesti toliko dugo].

      Izbriši
    2. Poštovani,
      zahvaljujem i Vama na odgovoru i savjetima. No, kako napisah poštovanom Tomi, izgleda da ubrus neću imati prilike koristiti jer su nam upravo ukinuli sv. Misu. Inače, prebivam dosta daleko od Zagreba pa nisam u mogućnosti prisustvovati sv. Misi FSSPX, a kod nas nema ni grkokatolika.

      Benedikt

      Izbriši
  13. Benedikte, ako cete se tako pricescivati, morate biti sigurni da ste sve vidljive cestice pokupili prilikom pricesti (dakako, samo jezikom). Taj ubrus treba kod pranja pazljivo namociti u vodi (u nekoj cistoj zdjeli) kroz barem 12 sati i zatim tu vodu izliti negdje u cistu zemlju (npr. ako imate neki grm u kojem nema zivotinja, mozete ondje izliti vodu). Nakon toga se moze ubrus normalno oprati.

    Bilo bi najbolje da to radite nakon svake upotrebe ubrusa jer kod rasklapanja postoji opasnost (buduci da to radite na ruci) da se eventualne cestice stresu s njega.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovani Toma,
      zahvaljujem na odgovoru i savjetima. Pitanje je samo hoću li ga ikada upotrijebiti jer kako sam maloprije vidio, otkazane su sve sv. Mise u Hrvatskoj. Ispovijedi također.
      Dođe mi misao sv. Thomasa Morea kako se mnogi biskupi poput svinja veselo valjaju u blatu raznih požuda svijeta i tijela. Za ove naše ne znam valjaju li se u blatu požuda svijeta i tijela, ali ako zabranjuju sv. Misu i sv. Ispovijed zbog straha od malo opasnijeg virusa gripe, onda se svakako valjaju u blatu nevjere, kukavičluka i izdaje Isusa Krista. Zanimljivo je da se univerzalna izdaja i zatajenje Isusa Krista od strane njegovih učenika događa baš u sveto vrijeme korizme.
      Ne znam jesmo li mi uopće svjesni čemu svjedočimo. Pa oni više ne vjeruju da čovjek ne živi samo o kruhu i da će onaj koji je spreman izdati Isusa Krista poradi zdravlja i života, na kraju izgubiti i zdravlje, i život i dušu.

      Nisam nekakav emotivan tip, ali ovo me je uznemirilo i u meni bukti oluja različitih osjećaja; najviše gorčine i gađenja. Doslovno mi se na njih povraća. Stoga iskrena isprika ako sam nekog od čitatelja ovog bloga uznemirio.

      Benedikt

      Izbriši
  14. http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2020/03/mjere-za-zastitu-od-epidemije-korona.html?m=1

    Eto, tako se to radi. Pogledajte kako je SSPX primijenio upute a da je u istu ruku ostala blagoslovljena voda i pričest na usta. Ostaje pitanje. Jel su mogli i koncilijaši tako? Naravno da jesu. No oni su neprijatelji Crkve, odnosno gornja vrhuška, najamnici...koji su donijeli odredbe

    Na ovom primjeru se vidi tko je to iskoristio ovu priliku s koronom
    da zloupotrijebi svoj autoritet.

    To su koncilijaši koji su jedva dočekali da maknu blagoslovljenu vodu (ili se u najamnju ruku prestrašili)
    i da zabrane pričest na usta.

    Najveći neprijatelji Crkve.


    OdgovoriIzbriši
  15. Ima svećenika koji i dalje dijele i na usta i na ruke. Da li je, po vašem, u redu primiti pričest na usta ili mi svećenika navodimo na grijeh zato što krši biskupovu odredbu iako je to njegova odluka da dijeli i na usta i na ruke? Marija

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jedino je na jezik u redu primiti pricest, ne na ruke.
      Biskup nema cak ni po kanonskom pravu vlast zabraniti da se pricest dijeli na jezik. Ako je to ucinio, onda je biskup neposlusan i dakako cini grijeh.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.