Nekoliko drevnih članova Društva Benedictus odlučilo se na hodočašće poći sljedećom rutom (plavo je trasa dolaska u Mariju Bistricu, a ljubičasto povratka u Zagreb). U polasku iz Dubeca idemo zetovim busom 270 do zadnje stanice u Blaguši, stazom 61 do planinarske kuće Grohot, a onda stazom 62 do spajanja sa stazom 66 kojom stižemo u Mariju Bistricu. U povratku se išlo stazom 65 do Laza Bistričkog, a onda stazom 33 i 28 do Planine Gornje odakle se busom 263 vraćamo u Dubec. Za svaki smjer je dovoljno tri sata normalnog hoda s uobičajenim pauzama.
Evo nekoliko fotografija i dojmova s hodočašća.
Prohladno jutro kao da je stvoreno za žustriju šetnju.
Za nešto manje od sat vremena od Blaguše evo nas na Grohotu gdje se čovjek može malo okrijepiti i odmoriti.
Ne bi bilo loše da ovdje jednom imamo misu.
Kao što možete pretpostaviti, pogled s vidikovca je lijep u svako doba godine. Ja sam zadnji put istom rutom išao u kolovozu i bilo je jednako zanimljivo popeti se na vrh "piramide".
Nastavljamo.
Spust u maglu koja se do našeg dolaska već razbježala.
Po putu smo naišli na podsjetnik prolaznosti života.
Pjevušeći Pojte, pojte romari, stigoh u Bistricu.
Prvo je na programu bila pobožnost Križnog puta za koju u ovo korizmeno vrijeme teško da ima prikladnijeg mjesta u našoj domovini.
U podne je naš duhovni pastir celebrirao misu na pokrajnjem oltaru u bistričkoj bazilici. Uz tihu misu pjevali smo korizmene i marijanske pjesme.
Misni obrazac je bio od subote drugog korizmenog tjedna s čitanjima o Jakovu i Ezavu te o razmetnom sinu, starijem bratu i milosrdnom ocu. Dodane su i molitve iz zavjetne mise protiv pošasti.
U kratkoj propovijedi celebrant nas je potaknuo da zahvalimo Bogu što možemo sudjelovati u ovom hodočašću tijekom korizmenog vremena te da ne dopustimo da nam strah i pretjerana navezanost na tekuće vijesti zamrače pogled na naš korizmeni i uopće životni put.
Nakon mise izmolili smo pred svetohraništem i Gospinim čudotvornim kipom molitve iz ophoda za pomora i kuge (Rimski obrednik, str. 337). Posebnost je u tome što se tijekom litanija zazivi protiv kuge udvostručuju, u jednoj od molitava se spominje uz Bogorodicu i sv. Sebastijan, a završna molitva kaže:
Daj, molimo, Gospodine, da nam uspije pobožna molba, i umilostivljen odvrati kugu i pomor; neka upoznaju srca smrtnika: i da takvi bičevi dolaze, kad se ti rasrdiš i da prestaju, kad se smiluješ. Po Gospodinu našem...
Nakon obilne pizze u restoranu Bistrica, zaputio sam se natrag. Već vidim da će mi neki od isposnika u komentarima prigovoriti kakvo je to pokorničko hodočašće gdje se jede obilna pizza. Ne morate se truditi.
I u povratku me nije mimoišao podsjetnik na smrtnost.
Gdje je još ovog ljeta bio blatni put, sada potočić žumori.
Duhovno i tjelesno osnaženi vratili smo se svojim domovima. Tko zna što nas čeka sutra, no barem smo danas iznijeli svoje molitve i brige dragoj Majci Spasiteljevoj i Majci našoj.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.