ponedjeljak, 17. veljače 2020.

Tikve sade

U magazinu Dom i Dizajn, prilogu današnjeg Jutarnjeg lista, nalazi se ova "priča iz života" o pet važnih predmeta neke gospođe bodibilderice:


Skrećem pozornost na predmet br. 4:


Ciborij s očitim križem ona koristi za čuvanje zemlje i papirića sa željama. Nadajmo se da je riječ o new ageu, a ne čistom sotonizmu.

***

Proslijeđen mi je neki hrvatski masonski časopis s datumom 19. ožujka 6018. godine istinske svjetlosti. Kaže wikipedija da treba oduzeti 4000 godina, pa izgleda da to izdanje baš i nije pretjerano novo. Pretpostavljam da javno pojavljivanje ima veze s nekim intervjuima i člancima koje sam rubno zapazio u novinama (123). Nisam nikoga prepoznao na fotografijama u tom časopisu što i nije čudno jer se ja ne krećem u utjecajnim društvima.

Samo sam preletio po navedenoj publikaciji i naiđoh na dva detalja koje ću s vama podijeliti.

Ovaj nas slobodnozidarski glasnik informira "Pod zaštitom Velikog Orijenta Hrvatske danas djeluju 4 Velike Lože i 16 Loža" te navodi imena loža među kojima se nalazi i Loža 12. Marko Marulić iz Splita, Loža 07. Ruđer Bošković iz Zagreba te Loža 11. Ivan Merz iz Zagreba. Da, dobro ste pročitali, masoni su jednu svoju ložu nazvali po blaženom Ivanu Merzu. Ne treba posebno naglašavati da je Merz bio protivnik framasona koje eksplicitno spominje primjerice kada piše o školstvu ili međunarodnim organizacijama. Izdvajam samo jedan zapis iz njegova dnevnika:
Beč, 31. III. 1919. 22 g. i 3. mj.

Srbi imaju snažnu masonsku organizaciju. Sav njihov život od Petra pa do zadnjega pobratima u službi je slobodnih zidara. Netko je na temelju dokumenata iznio stvari koje su nas zapravo trgnule. Zar smo mi svi spavali i nismo opazili što se oko nas zbiva? Jedina uzdanica Crkve u nas, naš đački pokret, razdijelio se … Zar su to sve slučajnosti? Nije li baklja nesloge namjerno bačena u naše redove?… Sva neprijateljska štampa je u rukama masona. Zadnji je čas da se organiziramo i započnemo borbu. Kršćanstvo kao zajednički temelj Srba i Hrvata za sada je skoro utopija, jer masoni pomažu pravoslavlje ukoliko je ono u opreci s katolicizmom. Ne znam hoće li biti moguće organizirati jedan dio srpske kršćanske inteligencije, pa da zajednički započnemo rad oko pridignuća kršćanske kulture. No, jao, držim da je prekasno; ne znam bi li se našao među svom srpskom inteligencijom i jedan jedini koji ne bi bio zadojen liberalizmom.

Neka nam pomogne dragi Isus da svladamo sotonu u samome sebi i da ljubimo našega Stvoritelja i našega bližnjega, pa da tako uzmognemo proslaviti i proširiti presvetu Crkvu.
O masonima možete čitati među ostalim u enciklici Humanum Genus ili ovom članku koji aktualizira problem masonerije.

Drugi detalj odnosi se na članak o akademskom slikaru J. F. Za tog se gospodina kaže da je iniciran 2017. godine, a o njegovu opusu navode "Ostvarenja koja su izuzetno zapažena su slike Križni put u Sesvetskom Kraljevcu, o kojem je objavljena i knjiga pod istim nazivom, te oltari Sv. Rok i Sv. Katarina u Petrinji". Interesantno da je u Sesvetskom Kraljevcu kroz osamnaest godina bio župnik budući biskup msgr. Josip Mrzljak. Ovdje se nalazi nekoliko fotografija crkve. Izdvajam prikaz(u) iznad svetohraništa iza oltara


i dvije postaje tog "zapaženog" križnog puta (nažalost, izrezane su iz puno veće fotografije, pa je razlučivost loša)


Kada sam prvi put zumirao fotografiju, malko me uznemirilo ovo oko. Ne u dobrom smislu.

Jedan mi poznanik kaže da je imao sliku spomenutog umjetnika. Bilo je to ulje na platnu s motivom crkve, a nakon što je samo od sebe dva puta palo sa zida, nisu ga više onamo vraćali.

***

Završimo kao i uvijek u pozitvnom tonu s prije citiranim poticajem bl. Ivana Merza: "Neka nam pomogne dragi Isus da svladamo sotonu u samome sebi i da ljubimo našega Stvoritelja i našega bližnjega, pa da tako uzmognemo proslaviti i proširiti presvetu Crkvu."

2 komentara:

  1. Svaka čast autoru bloga na hrabrosti!
    Treba o tim stvarima govoriti.

    K.

    OdgovoriIzbriši
  2. Bikova glava, kornjačin oklop, posvećeni ciborij koga ova "profinjena" žena koristi za svoje ćiribu-ćiriba ludorije (točno u stilu New Age-a, kako ste primijetili) jasno pokazuje u kakvom se stanju nalazi ovo naše društvo(a i europsko, svjetsko) koje tone u propast.
    Naravno, tu je i pas, i ona odvratna slika na zidu ( tko zna s kojom namjerom i inspiracijom naslikana ili kupljena?), praktički sve što "treba" jednom "prosvijećenom", sekulariziranom hrvatskom domu. Jad i bijeda... prije ljudi nisu morali dizati utege da bi vježbali i bili jači, nego im je cijeli dan, od 8-23 bila jedna velika i mučna tjelovježba. Nisu kupovali bikovu lubanju bezveze, bilo im je dosta gledati tijekom godine životinjske kosture po polju što su ih (domaće životinje) rastrgali vukovi i divlje zvijeri. Nisu se igrali sa posvećenim ciborijem niti ga kupovali u crkvi, nego su mu se svake nedjelje, a neki i svakog dana klanjali sa najdubljom pobožnosti, sličnom onoj prvih kršćana, a svećenici bi prije glavu gubili nego izgubili Sveti kalež ili ga nekom tek tako prodali.
    Danas ljudi kažu da su nesretni, ništa nemaju, ništa ne cijene, a koliko toga više imaju od prosječnih ljudi koji su živjeli u doba Juge, NDH, Austrougarske? Ne moram ni nabrajati, ali ipak su tadašnji ljudi bili sretniji, uz sve muke i teškoće što su morali pretrpjeti, i od strane prirode (tuča, poplave) i od strane lošeg režima. Vjera, poštenje i domoljublje, to je bilo što je njima davalo nadu i smisao života, više od svega vjera, ali i ono dvoje isto tako. Sad se to nažalost dobrim dijelom izgubilo, pa nije ništa čudno da su nam neki drugi utjecaji poput New Age-a i filozofije "dobrih osjećaja" bez Boga zakucali na vrata, što nikome nikad dobra nije donijelo, pa tako ni nama Hrvatima, a kao i sva pokvarenost, došlo nam je sa Zapada.

    Ali, bilo kako bilo, ne smijemo se bojati, jer nam je Krist rekao da će biti sa nama u sve dane pa sve do svršetka svijeta. Bit će opet Crkva naša slavna i pobjedonosna kao na Svojim početcima, i u srednjem vijeku, te će nakon ove kušnje opet zasjati svojim punim sjajem! Vršimo pokoru!

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.