Odnos prema prijesabornom vjeroučiteljstvu
U rukama su mi tvrdoukoričene "Katehetske propovijedi" bl. Alojzija Stepinca, objavljene 2015. godine. Dobio sam ih na dar za rođendan, nakon što sam ih uzalud bio potražio u Knjižnicama grada Zagreba. Jedva sam čekao da se konačno latim tog štiva. No kad sam ih napokon uščitao, povremeno je neugodno šumjelo u priopćajnome kanalu, prijeteći me odvratiti od čitanja. Prijetnja se naposljetku i ostvarila: od daljnjeg čitanja Stepinčevih "Katehetskih propovijedi" u izdanju iz 2015. zasad sam odustao. Iznijet ću nekoliko primjera zašto:
Već u drugom odlomku prve propovijedi piše da Prvi Vatikanski sabor kaže da su svijet i sve u njem sadržane stvari, i duhovne i tvarne, po čitavoj svojoj "supstituciji" od Boga proizvedeni ni iz čega. Prvo izdanje (1956.), ciklostilsko, nema "supstituciju" umjesto "supstancije".
U istoj propovijedi kaže se: "Preporučujemo mu [anđelu čuvaru]… Preporučujemo svetim anđelima…" A u starom izdanju: "Preporučujmo mu… Preporučujmo svetim anđelima..."
U 2. propovijedi piše da je sv. Pavla od Križa privlačila k Bogu cijela vidljiva priroda, kao "propovjednika" Božje stvaralačke moći, a u starom izdanju kao "propovjednik" Božje stvaralačke moći (naime cijela vidljiva priroda).
U 74. propovijedi, onoga tko se pred ovim preljubničkim i grješnim naraštajem bude Krista stidio Krist će se stidjeti kada dođe u "slavu" Oca svojega sa svetim anđelima, umjesto u "slavi" Oca svojega. Ta tipkačka pogreška u citatu prepisana je iz prvog izdanja.
U 85. propovijedi piše da je "nevjernik" Židovima rekao: "Jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem..." Umjesto Krist "nevjernim" Židovima. I to je prijepis pogreške iz prvog izdanja.
U 92. propovijedi, svi su dužni primiti sv. "Krist", također je prepisano iz prvog izdanja.
U posljednjoj propovijedi piše da Duh Sveti duši daruje po sv. potvrdi više negoli kod "Krista" te da kršćansko ime i značaj ne daje potpuno "Krist", nego tek sv. potvrda. U prvom pak izdanju kaže se da više negoli kod "Krsta" daruje Duh Sveti duši po sv. potvrdi. (Nedostaje, kao i u novom izdanju, povratna zamjenica: "...daruje se Duh Sveti duši...", napisao je Lav XIII. u navedenoj enciklici.) Međutim i prvo izdanje pogrešno kaže da ne daje potpuno "Krist", nego tek sv. potvrda kršćansko ime i značaj. U novom je izdanju taj zatipak prepisan.
To nisu sve pogreške, ali i te su dovoljne da me uvjere kako nisam pogriješio kad sam nedavno jednom prijatelju koji me je zamolio da mu Stepinčeve vjeroučiteljske propovijedi posudim preporučio neka radije ode u NSK čitati ih u ciklostiliziranom, nepotpisanom izdanju, jer je ono pouzdanije.
Ovo novo, potpisano, lektorirano, pozdravnim slovom nadbiskupa đakovačko-osječkog te prirediteljevim uvodnim mislima, a i recenzijama trojice doktora znanosti proviđeno izdanje pokazuje da proglašenje bl. Alojzija svetim sam blaženik, doduše, jest zaslužio, ali mi nismo.
Nakon smrti blaženog Alojzija Stepinca udba je ušla u crkvene strukture. Udba se danas najduže zadržala upravo u crkvenoj hijerarhiji. Zato nema lustracije u Hrvatskoj.
OdgovoriIzbrišiPa bi li imalo smisla sve prijedloge sa izmjenama i objašnjenjima taksativno nabrojati i poslati kao prijedlog za neko drugo, revidirano i dopunjeno izdanje? Bojim se kako je i recenzija prošla - onako "preletjevši" kao i mnogo toga (uz dužno poštovanje i vjeru kako recenzenti nisu namjerno neke stvari previdjeli) gdje svakodnevice i obveze .
OdgovoriIzbrišiIskreno, ne znam bi li imalo smisla. Jer glavni je problem onaj koji je naznačen naslovom: odnos prema tradicionalnom "pretkoncilskom" katoličkom vjeroučiteljstvu. Drugim riječima, odnos prema katoličkoj vjeri, prema njezinim istinama. Ja bih se Stepinčevim katehetskim propovijedima htio služiti kao podsjetnikom i opomenom na istine u koje moram vjerovati. Pitanje je kako na te propovijedi gledaju naši teolozi, naši vjeroučitelji, naši crkveni dostojanstvenici. Možda kao Dietrich Bonhoeffer na Vjerovanje, o kojem je rekao da ono ne izražava što netko drugi mora vjerovati, nego što je sam autor Vjerovanja vjerovao.
IzbrišiOp.