Kriza Crkve – dominantno pitanje glede apostatskoga i heretičnoga dokumenta „Instrumentum laboris za Amazoniju“
Dominantno je pitanje sljedeće:
„Ako biskupi, kardinali, Papa, svi zakoniti svećenici Našega Gospodina Isusa Krista, formalno potpišu magisterijalni dokument koji se naziva Instrumentum laboris za Amazoniju, a koji sadrži očite hereze i predstavlja jasnu apostaziju (otpadništvo) od vjere katoličke jer se predlaže, izravno kršeći Prvu Božju zapovijed, miješanje vjere u sveto i nedjeljivo Trojstvo s vjerom u androgina božanstva otac-majka amerindijanskoga poganstva, idolatrijskoga i panteističkoga klanjanja snagama prirode, imoralnoga u mnogim svojim vidovima; čiji izvor očito nije u Bogu Jednome i Trojstvenome, nego u neobraćenome indijanskom puku, sa svojim običajima i navadama i svojim teritorijem, a i jedno i drugo su izdignuti na razinu „teoloških mjesta“ ili „svetih“ stvarnosti jer se zamišljaju kao živo svjedočanstvo prisutnosti Boga oca – majke u prirodi; taj gore spomenuti izvitopereni dokument, pokazujući na taj način da želi kršćanstvo zamijeniti jednom drugom religijom, pogansko – kršćanskim hibridom u kojemu bi kršćanstvo ostalo samo ljušturom, a k tome isti dokument promiče i druga krivovjerja ili zablude koje naginju krivovjerju, želeći uvesti svećeničko ređenje oženjenih muškaraca, napadajući na taj način obvezu kleričkoga beženstva te čak i ređenje žena koje su pape odvajkada proglašavale nemogućim jer je to onkraj ovlasti Crkve; osim toga, odbacujući i u ovome slučaju dvotisućljetni crkveni nauk, uvođenje laika obaju spolova u upravu Crkve, povrjeđujući joj tako sakramentalno – hijerarhijski ustroj; promjenu materije Euharistije koja bi omogućila promjenu supstance Sakramenta u odnosu na djelo Našega Gospodina Isusa Krista kako je određeno na Posljednjoj večeri čineći je nevaljanom;
Razmotrivši sve to i uzevši u obzir sve osude koje su, premda u različnim tonovima, o ovome dokumentu u medijima neosporno izrekli uzoriti kardinali Brandmüller, Müller, Burke, Pell; biskupi mons. Schneider, Eleganti, Azcona, Viganò; mons. Bux, svim se vjernicima nameće sljedeće pitanje iznimne važnosti: zar svi Kristovi svećenici (biskupi, kardinali i Papa) potpisnici takvoga dokumenta, ne postaju samim činom da su ga službeno prihvatili, hereticima , odvajajući se dakle de facto od jedine i istinske Kristove Crkve koja jest Katolička Crkva i stvarajući tako raskol u virtualnome smislu.
Paolo Pasqualucci, katolički filozof, 6. rujna 2019. godine
Izvor: http://chiesaepostconcilio.blogspot.com/2019/09/crisi-della-chiesa-la-questione.html
Tko je bio danas na TLMisi slusao je zavrsno Evandjelje po Ivanu u kojem kaze- i bi poslan covjek od Boga... Takvog covjeka mi trebamo . Onoga koji ce biti poslan od Boga . No postoji li uopce takav covjek koji bi mogao napraviti potpunu reviziju unutar Crkve. Takav covjek koji bi mogao ispraviti sva zastranjenja u koja je upala. Moze li netko od ovih gore navedenih biti taj covjek koji je poslan od Boga. Tesko , jer svaki od njih tesko da zadovoljava samo jedan od potrebnih sagmenata covjeka kojeg trebamo da to obavi. Ni svi zajedno ne bi to mogli odraditi. Jedina Osoba koja bi to mogla izvrsiti pravedno i potpuno bez kompromisno je sam nas Gospdin Isus Krist. On je taj Jedini koji to moze. Ocistiti svoje gumno vijacom i gvozdenom palicom. Sazgati vatrom pljevu. Odvojiti zito od kukolja. Jedini dostojan uzeti knjigu i slomiti pecate. Sve drugo osim direktnog Bozjeg upliva u ovu situaciju bilo bi pusta tlapnja , beznadno i nedovrseno.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Sve mi se čini da će se dogoditi nešto u smislu 'tresla se brda, rodila se fusnota'. Kao i s AL. Odnosno vjerojatno će biti lamentiranje o zemlji, ljudima, gladi, bolesti, patnji, svemu i svačemu, solidarnosti, bratstvu i jedinstvu sa zaključkom koji ne vodi ničemu. Ne očekujem ništa spektakularno od ove, po mojem kakvom takvom mišljenju, prerazvikane sinode. Nema kritične točke, nema snažnije opozicije, broj spomenutih oponenata je na razini beznačajnosti tako da bi eventualna snažnija reakcija na moguće hereze tek post festum mogla možda probuditi neke uspavane da se trgnu i počnu vjerovati i djelovati kako treba. Ł
OdgovoriIzbrišiMalo nade u to, jer pod utiskom koji dolazi još uvijek od Prvog Vatikanskog sabora episkopat je skup papinih, sada Bergoglijevih paževa, koji nikako da shvate da je Krist povjerio Crkvu ne samo Bergogliju nego i njima. U takvom stanju oni su toliko zadovoljeni s lijepim i obilnim papirom paketa koji im on šalje da su spremni prigrliti ma kakav sadržaj. Jedini od naših koji je prokužio taj trik sada se nažalost povlači.
Izbrišitko je taj koji se povlači
IzbrišiProcitao sam ova dva pasusa. To su zapravo dvije recenice. Znam da postoje prosirene recenice, kondicionalne, pjesnicke...Al eto, ja volim u svakoj recenici naci subjekt i predikat. Satro sam se trazeci ih gore... Svaka cast prevoditelju.
OdgovoriIzbrišiDD
Haha, istina.
IzbrišiUkratko:
Ako biskupi potpisu dokument, vjernicima se namece pitanje: Zar svi potpisnici ne postaju time heretici?
Barem prema najnovijim izjavama "leteće konferencije" za tisak moglo bi se zaključiti da papa Franjo i dalje u svome stilu rigidnoga modernista koji svagdje vidi i kudi rigidnost, bez imalo uvijanja, u najgorem stilu slijepoga klerikalizma pojašnjava da je on papa i da ga svi trebaju slušati. Tko ne sluša, taj je shizmatik.
OdgovoriIzbrišiStrahota!
Nažalost, neokonzervativni mutanti trali su nas desetljećima i totalitarnim metodama usađivali nekatolički oblik papolatrije i prihvaćanja svake novotarije koja dođe iz Rima.
Time ne želimo zanijekati potrebu poslušnosti Papi. Međutim, u Katoličkoj crkvi do II. vatikanskoga sabora znale su se granice koje se ne mogu i ne smiju prelaziti. Postojao je strah Božji i osjećaj za odgovornost.
Danas se to sve čini izgubljenim.
Smiješno je i podsjećati da su Papa i biskupi prvi dužni poštovati Božji zakon i da oni ne mogu biti iznad Gospodina Isusa Krista i njegova Zakona.
Nikada nismo bili papisti, nego katolici koji se drže nauka i Tradicije svete Crkve katoličke i apostolske.
Ovaj nauk toliko je izrugan i kao da je pao u zaborav.
Onda nam prijeti apostazija neviđenih razmjera.
Molimo se i nadajmo da će Nebo brzo djelovati i pravovjerje nanovo zasjati.
Kikii
Dobar je naslov :)
OdgovoriIzbrišiOblačan
Nitko od nas ne smije sebi umišljati da je njegovo shvaćanje "tradicije" u skladu s Tradicijom. Svi mi izgrađujemo shvaćenja na temelju utjecaja koji do nas dopiru različitim putevima i u tome se razlikujemo. Najviše što pojedinac može reći je: činim što mogu da mislim i pokušavam živjeti s Crkvom, uvijek spreman da uđem u tu Tajnu dublje i bolje u okvirima svojih sposobnosti, svijestan da nisam nepogrješiv, i uvijek iskreno spreman poravnati stazu kojom idem kad uvidim da krivuda.
OdgovoriIzbrišiSvatko se od nas mora pitati - kadgod popusti napasti da se suprotstavi Učiteljstvu, pogotovo onome kojemu neposredno podliježe -...pitati se: mogu li svoje stajalište braniti pred Sudom Božjim ?
Citat iz ovog članka pokazuje da još ima ljudi koji imaju hrabrosti i poštenja stati iza principa i nazvati crno crnim, a bijelo bijelim.
OdgovoriIzbrišiKad bi bilo puno više takvih, pogotovo među klerom, situacija bi bila daleko drukčija i sadašnje otpadništvo, koje je već puno desetljeća "neviđenih razmjera", vjerojatno bi bilo veoma manje.
No rješenje nije osporavati način na koji je Bog ustanovio Svoju Crkvu, niti prihvatiti zablude modernističkih herezijarha ili relativizam u "shvaćanju tradicije", kako to promiče Mihovil.
Rješenje za vjernog katolika je čvrsto se držati onog što je Crkva naučavala prije modernističke revolucije i odbaciti sve protivno tome, a rješenje za sadašnju muku Mističnog Tijela Kristova može doći jedino od Boga, onda kad On odluči da je vrijeme.
Teško je s primjercima Kvazi - tradicionalisma, koji nisu intelektualno sposobni uočiti razliku između nauka Crkve i njihovog shvaćanja toga nauka. Oni "misle" da je to jedno te isto i primjenjivo samo na njih, dakle "nepogrješivo". Sve što znaju je pridavati etikete svima koji stvarno misle umjesto da "misle".
IzbrišiSmatraju sebe "vjernim katolicima" kojima je objavljeno što je "modernistička revolucija" i što je "Crkva naučavala prije" te revolucije, a pitamo li ih da pojasne te izraze - ušutjet kao obično.
Wer glaubt, so denken zu mussen, mus sich gevissenhaft prufen, ob er - frei von subjektiver Uberheblichkeit und voreiliger Bessenvisserei - for Gottes Gericht seinen standpunkt verantvworten kann.
Nitko, ponavljam: nitko, ne može tvrditi da je njegovo poimanje Crkve istovjetno s poimanjem kojeg Crkva ima o sebi. Možemo samo pokušati da se toj Tajni probližimo.