Do sad objavljenih pet svezaka sabranih djela bl. Ivana Merza dostupni su za preuzimanje u pdf obliku na stranici o blaženiku. Treba pohvaliti postulaturu za marljiv i temeljit rad te stavljanje materijala na internet tako da svima budu lako dostupni.
***
Sv. Kristina, Tirol, 26. I. 1917.
Duboki doživljaj pobožnosti u franjevačkoj crkvi
Pax+
Dragi moj Nina!
Hvala Ti na Tvojoj karti. Stigla je... U Bozenu (Bolzanu) mi se je osobito svidjelo. Dobio sam donekle dojam kakav je bio religiozni život u srednjem vijeku. U nedjelju Ti je na hiljade svijeta išlo u crkvu (franjevačka!) i van. Cijeli promet. Neprestano se sv. Pričest dijeli. No najviše me se je dojmilo kad sam pred odlazak, radni dan je bio, otišao u crkvu da se svojih grijeha kotarišem i da primim Onoga najvećeg što nas slabiće tako voli. Nisam se ni nadao, vani je još bio mrak, tu i tamo se vidjela kakva zakukuljena osoba gdje se nekamo žuri. Inače je bilo tiho. Kad stupih u veliku gotsku crkvu, duboko me dirnu gdje su klupe ispunjene osobama što poput duhova nepomično sjede; na svim oltarima, sprijeda i sa strane (ima ih preko deset), fratri velikih tonzura služe mise u crvenim lijepim plaštevima. Sad na ovom oltaru sitna zvonca srebrnim glasom zabrencaju, a onda se opet na drugom oltaru okrene misnik i raširivši ruke šapće: »Dominus vobiscum.«
Neopisivo duboko djeluje crkva gdje se uz mistični sjaj od mnogo i mnogo svijeća obavlja u isti čas toliko puta taj misterij svih misterija. I svijet u toj tišini stupa glavnom oltaru gdje svećenik u nekakvom crnom čipkastom ogrtaču dijeli Kruh Gospodnji.
Direktno se osjeća kako je čovjek kano na nekom otoku usred burnoga mora; na otoku istinitog i pravog života. Iz onih malih ženica što su trpjele i na sebi razumjele sfingu ovog života proizlazi u tim velikim časovima, kada su sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg, neko čudno nadnaravno svjetlo koje cijelu crkvu ispunjava melodijama nečujnih pjesama anđela. Nemam riječi da izrazim kako religiozna okolina pozitivno djeluje na čovjeka![...]
***
Dolomiti, 28. III. 1917.
Bijela nedjelja u sunčanoj alpskoj prirodi
+ Dragi Nino,
Osvanula Bijela nedjelja. Veliki predjeli Alpa sa svojim vršcima, dolovima i stranama sijevaju od bjeline. Tamno zelene omorike se dižu veličanstveno u vis i diče se sa svojom svijetlo-modrom pozadinom. Svjetlo, svjetlo i sjaj posvuda. U doli je napravljena mala kapela, pokrita smrčevim granama, a sprijeda na njoj je drveni križ. Zdesna su pod stijenama, crnima od dima, baračice iz kojih se dimi. Pred kapelom kleči jedno dvadeset vojnika: crna ispaljena lica i tamnih kabanica... a sunce i svjetlo posvuda, sjaj, ljepota, samo što su ovi ljudi crni i bijedni.
 |
| Vojni svećenik služi sv. misu za vojnike na bojištu. (Ovu je fotografiju u obliku razglednice Ivan poslao poštom svome ocu 2. 4. 1917.) |
Sva priroda je divna, uopće sve osim čovjeka je sretno i lijepo. Izgleda samo. Duša im je danas čišća i svjetlija od ovog ogromnog svjetla alpske nedjelje; sva ova veličina prirode je samo simbol čovječje duše. A ovo njegovo jadno, skršeno i slomljeno crno tijelo i ne spada zapravo ovamo i ono mora propasti i doći u harmoniju s ostalom ljepotom.
Kako je Gospodin dobar i milostiv . Zasadio ga je i brzo ubrao u pravo vrijeme .Znao je da nebi rastao i prilagodio se ovome danas . Zato molimo blaženog Ivana : Blaženi Ivane , čisti cvijete alpskih i nebeskih visina , nedaj nam uklopiti se u ovu kolotečinu mlakosti . Ti koji si već na zemlji osjetio po TLM okus Neba , prišapni Isusu da ga i nama da . Ivane , isprosi nam fanatizam i ekstremizam ljubavi prema Onom koga sada u slavi gledaš . Založi sa za nas kod Kraljice cijelog neba jer znam da ti možeš do Nje . Neka se vrati dostojanstvo Njenom Sinu koje mu pripada po Tradicionalnoj Misnoj Žrtvi . Amen . Robelar
OdgovoriIzbrišiJe li ovo sigurno u prvom pismu frajevačka crkva?Nekako mi se čini više neki benediktinski samostan.Znam da su benediktinci prije koncila,nakon jutarnjih pohvala iz brevijara služili misu na puno malih oltara po cijeloj crkvi.Neki tradicionalni samostani još i danas to rade kao Fontgombault,Barroux,..Nisam zna da su to i franjevci radili.
OdgovoriIzbrišiPa radili su svi samostani gdje ima dovoljno otaca svećenika da mise služe. U svim crkvama (pa i franjevačkim) ima po nekoliko pomoćnih oltara.
IzbrišiIvan
„Kad stupih u veliku gotsku crkvu, duboko me dirnu gdje su klupe ispunjene osobama što poput duhova nepomično sjede; na svim oltarima, sprijeda i sa strane (ima ih preko deset), fratri velikih tonzura služe mise u crvenim lijepim plaštevima.“
OdgovoriIzbrišiI sad neka netko meni objasni da koncelebracija nije puno logičnija od ovoga. Pitam ja vas tradicionaliste, jel na Posljednjoj večeri svatko sjedio sam za svojim stolom ili su svi sjedili zajedno s Isusom u sredini!?
Zar umjesto da „na drugom oltaru okrene misnik i raširivši ruke šapće: »Dominus vobiscum.«“ nije ljepše vidjeti desetak svećenika kako svi zajedno, poredani oko elegantnog minimalističkog stola, drže poluspušteno, ispruženo, ruke, precizno ih usmjerivši i jasno pokazujući gdje je centar svega. Pa ljudi moji dragi, to je scena dostojna špice Star Warsa! Prošlo je, da malo budem zločest, vrijeme Ben Hura.
Ako znamo da se misa danas češće i ispravnije naziva slavlje, pa vas ja onda pitam, kad ste na nekom, slavlju, fešti, koliko bendova paralelno svira? Šest, sedam ili samo jedan? E pa, sami onda zaključite što je logičnije… Da je koncilske pameti bilo bar dvjesto godina prije, pa da se već tada uvela koncelebracija, zamislite kolike bi samo i novce Crkva uštedila umjesto kupovine tih silnih oltara!? Mogla bi danas sama svu ovu sirijsku braća udomiti ili bar ovih 200 tisuća što su do sada kod nas prošli. A još da i ne spominjem iznos koji se je potrošio zadnjih pedeset godina na troškove demontaže i odvoz istih na deponije (zamislite tek te troškove kod nas na nepristupačnim otocima i slično)… Ali dobro nećemo sada plakati, što se moralo učinit, moralo se, jer ne priliči jednom slavlju deset bina :-)
Ferdinand Zvonimir
Jednom procitah negdje Merzovu misao
OdgovoriIzbriši"Raditi je dobro, moliti je bolje, patiti je najbolje".
Nikad necu moci prihvatiti ovakvu patolosku ideju.
DD
Potrudi se da jednom budeš tamo gdje je i blaženi Ivan , te mu mogneš postaviti to pitanje da ti objasni . Krist je radio , Krist je molio , Krist je patio. Nasljeduj Krista . Robelar
IzbrišiPatološka ideja? Smiješna osuda. Naime, ako ste ikad u životu naišli na osobu za koju biste mogli reći da je plemenita, časna, brižna, pravedna, marljiva, širokogrudna... - možda je to vaš otac ili baka ili učitelj - budite sigurni da je ta duša u životu morala ili mnogo raditi, ili mnogo moliti ili ponešto patiti da bi se izbrusila u svojoj izvrsnosti. Prihvatiti patnju s Mristom znači blagoslivljati neprijatelja, imati udjela s trpećim Kristom, u fizičkim potrebama spoznati da samo Bog dostaje... Vama je to patološka ideja? Možda kad jednom upoznate Ljubav shvatit ćete da je ona s patnjom vrlo usko povezana i da joj daje predivan smisao!
OdgovoriIzbrišiPostovana Maja, Zahvaljujem na komentaru; s dijelom se slazem ali s vecim dijelom ne.
IzbrišiKao prvo, ja nisam osudio ovu izjavu niti samog Merza. Samo sam iznio moj stav prema njegovoj izjavi. Moram priznati da ne znam u kojem kontekstu je on to izjavio, ali mislim da se to moze naslutiti. Dakle ja mogu prihvatiti da zivot donosi prilike i situacije u kojima patimo... Patnja je bolno stanje i ljudi imaju vrlo kompleksan odnos prema patnji... Mogu donekle i prihvatiti da u patnji ljudi kako Vi kazete "izbruse svoju izvrsnost"...
No, cini mi se da je Merz ovdje ispred sebe stavio tri apriorne situacije i gradirao ih. I odabrao onu koju je smatrao najboljom. E ne mogu prihvatiti da je patnja najbolja. Patnja je posljedica necega, a ne aprioran odabir. Za mene je raditi najbolje. Covjek mora sebe izgradjivati kroz svoj stvaralacki doprinos i to je meni na pijedestalu.
Dakle ponavljam, iznosio sam svoj stav, a ne osudu. Ispricavam se sto odmah nisam dao ovo objasnjenje.
Srdacno
DD
„I ja kažem: Aut catholicus aut nihil (Ili katolik ili ništa). U ovom pogledu nije u meni postojala nikada ni najbliža sumnja. Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera (ako vjera uopće postoji). O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoličke.
OdgovoriIzbrišiEto, ja sam u duši katolik, ali onaj Urmensch (pračovjek) u meni, onaj Faust koji ne zna za odgoj ni predrasude, vuče me u težnji dolje i pravi od mene da u sve sumnjam.“ - Ivan Merz (Dnevnik, Beč, 17. V. 1915., 18 g. i 5 mj.)
Evo nešto malo za opuštanje :-)
OdgovoriIzbrišihttp://izsjeneoraha.blogspot.hr/2015/08/obavezni-likovi.html#comment-form
Malo je stariji post,ali sam ga tek danas slučajno otkrio, pa da se ne propusti, jer obrađuje sve meni omiljene NO popratne likove (osim trajnog đakona, ali nema veze) :-)
Ferdinand Zvonimir