U prošloj svojoj kolumni pripomenuo sam da je Vatikanski ured za novinstvo otklonio svaku važnost papinu susretu s Kim Davies u vatikanskom veleposlanstvu u Washingtonu, uz primjedbu p. Lombardija: Jedinu pravu audijenciju kod pape u nuncijaturi imali su jedan njegov bivši učenik i njegova obitelj.
Jedina "prava audijencija" dogodila se dan prije kad su papin "bivši učenik", šezdesetsedmogodišnji homoseksualac po imenu Yayo Grassi, i njegov "dečko", koji izgleda upola mlađi od njega, dobili od Franje zagrljaj i poljubac u obraz. Sve je uhvaćeno na videosnimci koju je potom objavio CNN.
To nije bio puki odrađeni susret, nego, kako CNN izvješćuje, "e-poštom osobno s papom dogovoren tjednima unaprijed". Štoviše, Grassi je novinarima, bez Lombardijeva opovrgnuća, rekao: Tri tjedna prije puta javio mi se [Franjo] telefonom i rekao da bi me volio zagrliti. Što je i učinio. I poljubio ga u obraz. I zagrlio i poljubio njegova "dečka" također.
Gledajući noćnomorni prizor na videu, mogli bismo pasti u napast da pomislimo kako Franjo možda nije znao koga grli ni što bi to grljenje značilo svijetu. I pogriješili bismo: Grassi je rekao da papa odavno zna za njegovu homoseksualnost, ali da je nikad nije osuđivao, kao ni njegovu istospolnu vezu. Nije nikad sudio, kaže Grassi. Nije nikad rekao ništa negativno. Dapače, primjećuje CNN: Na videosnimci Franjo kaže da se sjeća kako se s Grassijevim dečkom upoznao u Rimu.
Znači li to da je Franjo – sam namjesnik Kristov – time pokazao svoje prihvaćanje "homoseksualnih zajednica" i vrednovanje homoseksualnog "usmjerenja", kako se to preporučuje u međuizvještaju s Lažisinode 2014., dokumentu što ga je on odobrio i naložio objaviti svijetu? Odgovor – znakovit za cijeli ovaj pontifikat – glasi: Da, ne, može biti. Franjo je dosad ustrajno govorio jedno, a onda drugo, ili govorio jedno, a činio drugo, ili pak činio jedno, a onda drugo.
U ovom slučaju, kako izvješćuje "National Geographic", Grassi se još 2010. godine e-poštom požalio budućem papi, kardinalu Bergogliu, kad je on jednoj karmelićanki u privatnom pismu bio kazao da je "homoseksualni brak" vražje djelo. Svojem voljenom naprednom prijatelju Grassi je napisao: Bili ste mi vodič, stalno šireći moje obzore: vi ste oblikovali većinu naprednih vidika mojeg svjetonazora. Od vas čuti ovako nešto – bilo mi je veliko razočaranje.
Bergoglio se požurio odgovoriti e-poštom (preko pomoćnika, jer sam nije vičan toj tehnici). Kako piše "National Geographic", najprije je kazao da je Grassijeve riječi uzeo k srcu. Stav Katoličke crkve o ženidbi takav je kakav je. Ipak, Bergoglia je zaboljelo kad je saznao da je uznemirio svojeg učenika. Grassija bivši "maestrillo" [učitelj] uvjerava da su mediji njegov stav pogrešno protumačili. Prije svega, kaže u svom odgovoru budući papa, u njegovu pastoralnom radu nema mjesta homofobiji. Što bi to trebalo značiti? Tko zna?
Dakle u jednom pismu Bergoglio je rekao redovnici da je "homoseksualni brak" vražje djelo, ili, točnije, "potez oca laži", ali u drugom je kazao svojem homoseksualnom prijatelju i bivšem učeniku da su te riječi novinari "pogrešno protumačili" te da on nije "homofob". Na koji su točno način novinari pogrešno protumačili izraz "potez oca laži"? Ni na koji, naravno. Kardinal je naprosto u stilu političarâ opovrgao vlastite riječi.
Tako se isto Franjo susreo s Kim Davies, odvažnom protivnicom "homoseksualnog braka", ali tek pošto se već bio susreo s "homoseksualnim parom", zagrlivši ih i poljubivši zbog dugotrajnog poznanstva s jednim od njih, kojemu nikad nije ni natuknuo da su sodomija i "homoseksualna zajednica" duboko nemoralne. A sastanak s Davies omalovažen je kao puki kratki prijateljski susret nipošto u znak protivljenja "homoseksualnom braku".
Svakako, jasno je ovo: papa je toplo pozdravio, prigrlio i u obraz poljubio homoseksualca i njegova "partnera". Papa se prema ovim nastranim vezama odnosi kao da su sasvim u redu (kao što je prije toplo prigrlio kirurški samounakaženu ženu i njezinu "zaručnicu", koje je osobno pozvao u Vatikan na jedan od svojih zagrljaja). Zato će se od svakog drugog člana crkvene hijerarhije – dapače, od svakog katolika – očekivati slično ponašanje, bez obzira na ono što je Franjo možda rekao prije ili poslije, u čisto verbalnom protivljenju "homoseksualnom braku".
I tako se to nastavlja. Dalje i dalje, okolo-naokolo, lijevo-desno, idi pa stani, naprijed–natrag, dok Vatikanski ured za novinstvo objavljuje jedno beskorisno "pojašnjenje" za drugim. Prisjećam se ocjene koju je jedan kolega Argentinac dao nepun sat nakon izbora Bergoglia za papu; ocjena je bila koliko točna toliko i okrutna:
Poznat po nedosljednosti (povremeno i nerazumljivosti svojih nagovora i propovijedi), navikao služiti se grubim, demagoškim i dvosmislenim izrazima, ne može se reći da je u svom učiteljstvu krivovjeran, nego prije da ono ne postoji, koliko je zbrkano...Tada su me te opaske zgranule, dok još o Franji nisam imao doli riječi hvale. No sad, na svoje čuđenje, s napredovanjem moralu nepokorne Kobne sinode – ukletog broda natovarena strašnim teretom, s Franjom na kormilu – prisiljen sam zaključiti da je ta rana kritika pontifikata bila podosta blago izrečena.
Bog neka je na pomoći svojoj Crkvi. Ne može se nikad isključiti, koliko god da se ljudski čini teško ostvarljivom, mogućnost obraćenja..., pa ipak, budućnost je zastrašujuća.
Gospo naša Fatimska, priteci nam u pomoć!
9. 10. 2015.
Christopher A. Ferrara
http://fatima.org/perspectives/fe/perspective788.asp
Misli jedno , govori drugo , a radi treće . To je mislio ali nije rekao . Rekao je ali nije to mislio . To je mislio i rekao ali je ovo napravio ... Duh Sveti je Duh reda a ne nereda . Ovaj ,,privatni prijem " znači da i kod pape ima protekcije . Kad je sve tako divno , sve je okej , zašto su me na dobrovoljnom davanju krvi prošli tjedan pitali jesam li imao nedavno odnos sa drugim muškarcem ili plačeni sex ?
OdgovoriIzbrišiZato sto se sodomitske udruge jos nisu uspjele izboriti kod nas da se ukinu takve provjere.
IzbrišiJedan liječnik mi je rekao da je to homo lobi htio ukinuti, ali da je Američko društvo liječnika prijetilo da će iznijeti u javnost do čega dovodi prakticiranje homoseksualnosti: koje sve bolesti, zaraze i oštećenja izaziva i da su ta pitanja svugdje ostala. Možda netko zna više tome. Lee
IzbrišiKontinuitet papinog djelovanja na području prihvaćanja sodomije vidio se i na misi u New Yorku, kada je među tisućama katolika za čitanje čitanja na misi odabran otvoreno homoseksualan muškarac, medijska ličnost, koji je svoj ponos vezano uz sodomski grijeh istaknuo 2011. godine. Nije ga papa osobno odabrao, ali to je taj način razmišljanja... Važnije je da se grešnik osjeća udobno nego da spasi dušu svoju... Treba se, doduše, sjetiti otkud dolazi naš papa...to mu treba uzeti za olakotnu okolnost. No, doista za njega treba moliti jer njegova odgovornost za duše je velika... Ova priča o homoseksualcima, transseksualcima i inima stvarno je pretjerano prisutna: u medijima sve pršti od seksa, sad o tome i u Crkvi raspravljamo... Papa o homoseksualcima, naši biskupi o komunistima... A kad će na red doći naviještanje Kraljevstva nebeskog... Ima li mjesta za trpećeg Krista u ovoj novoj teologiji neprekidnog samougađanja...
OdgovoriIzbrišiVjerujem da neokonzervativci neće ovaj put biti zadovoljni ovim realnim člankom.
OdgovoriIzbrišiI naravno tu je i nezaobilazni potpis "Franciscus"
https://en.wikipedia.org/wiki/Pope_Francis#/media/File:FirmaPapaFrancisco.svg
Usporedimo li sa potpisima ostalih papa, primijetit ćemo da u Franjinu potpisu nedostaju 2 slova "pp".
https://en.wikipedia.org/wiki/Pope_Benedict_XVI#/media/File:Pope_Benedict_XVI_Signature.svg
Ima li kraja iznenađenju ili "najbolje" tek slijedi?
One touch that is distinctly Pope Francis, though, is the way he signs the encyclical.
IzbrišiNormally popes give their name in Latin, followed by “PP” (a Latin abbreviation for “pope”) and followed by their number.
Pope Benedict, for example, signed Spe Salvi by writing “Benedictus PP XVI.”
Pope Francis, being the first pope to use this name, does not have a number, so you wouldn’t expect that in his signature.
He does, however, seem to prefer not to use the title “pope,” preferring “bishop of Rome,” instead.
Thus he leaves out the “PP” in his signature and simply signs the encyclical “Franciscus.”
http://www.ncregister.com/blog/jimmy-akin/14-things-you-need-to-know-about-pope-franciss-new-encyclical/
Naravno da nema kraja iznenadjenjima, jer "nas Bog je Bog iznenadjenja ".Dobro, u Bergogliovom diskursu, to ima znacenje šoka, prevrata, revolucije...ali nemojmo traziti dlakz u jajetu.
IzbrišiNe, nazalost kraj nije ni blizu, naprotiv, bojim se da su ovo sve dosad uvodi u prave potrese.Neka nas Bogorodica sacuva i utvrdi u Istini i Ljubavi.
Max
Ovo će danas biti vrlo zanimljivo predstavljanje i za svaku je preporuku http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=173491
OdgovoriIzbrišiNego, ja si baš malo razmišljam kako i ovaj događaj iskoristiti za našu Stvar :-)
Vjerojatno će atmosfera (s punim pravom) biti uzavrela, pa nije isključivo da krenu i žešći povici iz publike, tipa „dolje SPC-ovim lažima“, „neće SPC suditi kardinalu Stepincu“ i slično, a onda se mi malo ubacimo sa uzvicima „Dolje pravoslavna liturgija, dajte nam Stepinčevu Misu“ ili još bolje „u samom centru Zagreba, na Cvjetnom, taj isti SPC slobodno ima liturgiju, a Stepinčeve Mise se služe po hotelima“…Vjerujem da bi naš vapaj došao do šire publike … naravno netko bi trebao biti ispred sa upaljenim autom za bijeg, prije nego krene akcija locirati, identificirati, uhititi i ekskomunicirati :-)
Ferdinand Zvonimir
(28) Njega mi navješćujemo, OPOMINJUĆI svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. (29) Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.
OdgovoriIzbrišiPoznate su izjave Pavla VI. o sotoninom dimu u svetištu i o Crkvi koja kao da uništava samu sebe. Onda dolazi slučaj s otmicom Alda Mora, slučaj koji ni do danas nije razriješen, kao ni ubojstvo direktora vatikanske banke. Slijedi Ivan Pavao I., koji je očito ubijen. Ivan Pavao II. preživio je atentat, ali se oštrina djelovanja protiv modernističkih disidenata znatno ublažila. Zatim imamo Benedikta XVI., vaticanleaks i abdikaciju. Čini mi se da je iluzorno očekivati da, poslije svega, Papa govori ono što misli, neovisno o tome kakvi su zapravo njegovi stavovi. Čini mi se da, iza Pija XII., Crkvom više ne vladaju (samo) Pape. Možda je sve što se događa stvar taktike nekog ko je stjeran u kut?
OdgovoriIzbrišim.k.
Nema smisla. Naravno da papa treba biti spreman i na smrt, u očuvanju katoličkog nauka. Što im vrijedi nekoliko godina više života na zemlji, ako će dušu zauvijek izgubit.
IzbrišiTo je pod pretpostavkom da koncilijarni pape ne sudjeluju svojevoljno u revoluciji i uništavanju Crkve. S obzirom na mnoge njihove riječi i djela, što su obilni dokazi njihovih stavova i namjera, to ne da je velika pretpostavka nego, najblaže rečeno, graniči s krajnje nevjerojatnim (kao što je npr. teorija o dva Pavla VI.).
OdgovoriIzbriši