Potpuni oprost u nekim liturgijskim danima - 29. lipnja, Blagdan sv. Petra i Pavla: ako je neki nabožni predmet (krunica, medaljica, križić, škapular...) blagoslovio Papa, vjernik može primiti potpuni oprost ako ga pobožno nosi na ovaj Blagdan, ako na taj dan izmoli Vjerovanje;S obzirom da većina hrvatskih svećenika slavi ovih dana obljetnicu svoga ređenja, čestitam svim takvim čitateljima ovoga bloga! Potičem vas, dragi svećenici da misite onaj obred u kojem su nastali toliki svetci. Ako vaša misa nije što sličnija tradicionalnoj misi, ne možete se po njoj posvetiti i jedini vam je izgled da postanete sveti (a za tim težite, zar ne?) da umrete kao mučenik ili od iscrpljenosti u posluživanju bolesnih i siromašnih.
Potpuni oprost u nekim posebnim zgodama - na dan svečane Mlade Mise: mladomisnik i svi nazočni koji pobožno sudjeluju [v. potpunije].
Nakon ove digresije donosim vam kratki tekst novog gostujućeg autora o misi na kojoj je prisustvovao tijekom putovanja u Italiji. Pozivam i ostale čitatelje koji će sudjelovati u misama po tradicionalnom obredu da nam pošalju sastavak o svojim dojmovima. Ja uvijek volim pročitati takav izvještaj, a to nam je ujedno svima poticaj da molimo za našu domovinu u kojoj mračne sile žele iskorijeniti ovaj sveti obred.
Dana 6. lipnja nazočio sam tradicionalnoj svetoj misi u Bresciji u talijanskoj pokrajini Lombardiji. Bog je Brescianima dao milost da svake subote u 18 sati imaju tradicionalnu misu u crkvi svetoga Zena (Zenona) Veronskog (živio u 4. stoljeću) na Trgu Foruma (Piazza del Foro). Trg Foruma je malen trg, ali vrlo blizu samom srcu Brescie. Nije ga bio poseban problem pronaći i bez navigacije. Sempre drito, sempre drito.
Stara crkva, nevelika. Čini mi se da u ovoj crkvi nije bilo nikakvih (revolucionarnih) zahvata u interijer ni u eksterijer. Kako baš nisam vješt s obredom, ponio sam svoj latinsko-hrvatski misal i pratio. Ljudi nekih četrdesetak. Dvaput sam se okretao vidjeti postoji li u crkvi kor. Smiješno, znam, ali nisam mogao razumjeti odakle dolazi pjesma zbora, a kora nema. Ili ima? :-) S bokova nije, kora ipak nema. Ko je ovdje lud? Da nije s CD-a? Čini se da je zbor bio iza oltara, iako ih nisam vidio.
Starina iza mene, iako jednom nogom u grobu, odgovarao je i pjevao ono što je sasvim sigurno već u djetinjstvu naučio. Mladić od nekih 20 godina do mene i onaj malo stariji ispred njega toliko su spremno i napamet odgovarali na latinskome da mi je bilo jasno da su tu svake subote. Unatoč tome, mladić do mene bio je u kratkim hlačama do iznad koljena. To mi se činilo u neskladu s tečnošću njegova latinskoga. Cijelo vrijeme obreda osjećao sam da je ova misa za okupljenu zajednicu normalna stvar. Nema nikakva posebna uzbuđenja ni grča neizvjesnosti kakav sam osjetio kod nas.
Prostor oltara je debelim lancima sasvim odijeljen od prostora za narod. To sam vidio kad sam se primakao oltaru za pričest. Na kraju mise svećenik je dobrih pet minuta prisutnima nešto smirenim tonom objašnjavao. Kako ne znam talijanski, nisam razumio. Držim da su bile u pitanju neke obavijesti. Nakon mise klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, možda desetak minuta. Misa i klanjanje su zajedno trajali oko sat vremena. Po izlasku sam se našao iza onoga mladića u kratkim hlačama. Išao je ulicom ispred mene, a ja nisam imao hrabrosti čovjeka zovnuti i pitati neka pitanja. Sad mi je žao, ali odluku da stupim u akciju je trebalo donijeti tada. Što je tu je. Bogu hvala. Unutrašnjost nisam fotografirao, ali sam napravio jednu fotografiju crkve izvana.
„Ako vaša misa nije što sličnija tradicionalnoj misi, ne možete se po njoj posvetiti i jedini vam je izgled da postanete sveti (a za tim težite, zar ne?) da umrete kao mučenik ili od iscrpljenosti u posluživanju bolesnih i siromašnih.“
OdgovoriIzbrišiMožda je ovo ipak malo pregrubo rečeno. Ima i drugih načina da svećenik koji ne služi TLM i ne naučava tradicionalni nauk koji je Crkva oduvijek naučavala, postane svet. Pada mi na pamet par lijepih primjera, koje ću navesti. Možemo ih nazvati „mučeništva ukorak s vremenom“. Npr. znam jednog svećenika koji cijelo ljeto provede s mladima na moru u raznim aktivnostima, često i na suncu. Red pjesme, red lopte, red molitve, red plivanja, tko nije probao ni ne zna koliko je to zahtjevno. Još jedan lijepi primjer novog posuvremenjenog mučeništva, kad je jednom svećeniku istekao leasing za auto i nije odmah požurio da ga zamjeni novim (ok, konkretni primjer koji ja znam je odmah uzeo novi, ali vjerujem da ima i puno primjera poput navedenog). Također i prije same enciklike Laudato Si, mnogi svećenici su izabrali lagane, prozračne pamučne tkanine, svjetlijih tonova, umjesto teških crnih reverendi, često poliesterskih, koje uzrokuju pretjerano zagrijavanje tijela, samim time i atmosfere.
Uglavnom primjera i načina postizanja suvremene postkoncilske svetosti je danas mnogo, a ne samo ovo što ste naveli.
Ferdinand Zvonimir
Za sve takve se treba posebno moliti.
Izbriši"Pozivam i ostale čitatelje koji će sudjelovati u misama po tradicionalnom obredu da nam pošalju sastavak o svojim dojmovima."
OdgovoriIzbrišiJe li prihvaćate sastavak o dojmovima sa tradicionalne mise Bratstva sv. Pija X.?
Evo primijetih da se i Glas koncila očitovao o, kako oni kažu, "lefevrovcima":
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=26659
Slobodno posaljite.
Izbriši