utorak, 9. lipnja 2015.

Karl Rahner i razaranje teologije


Da bi se donekle shvatilo bijedno stanje Crkve i isusovačkog reda, valja osobito povesti računa o pogubnom djelovanju isusovca Karla Rahnera (1904. – 1984.)...
Karl Rahner i razaranje teologije

Broj komentara: 13:

  1. Evo i odlicna knjiga na tu temu, otac Cavalcoli secira i raskrinkava Rahnerovu (hereticnu) teologiju, toplo preporucam svima koji znaju talijanski:
    http://www.fedecultura.com/libro/karl-rahner/
    M.

    OdgovoriIzbriši
  2. U jednom od komentara na QVC sam napisao da se visoke teološke raspre često daju svesti na razine primarnih grijeha, kao što je to oholost. I drugo, da nije neophodno proučiti nekog teologa da bi se o njem mogao dati vrijednosni sud, već je to moguće na osnovi važnijih izvadaka ili komentara osoba kojima vjerujem.
    Poslije me to malo mučilo, da nisam pretjerao, te iz iste pobude (vlastite oholosti), bez da sam detaljno upućen u temu, o tome izrekao svoje mišljenje.
    Nakon ovog teksta mi je lakše, jer izjava
    “... tragikomične, rubne likove u Crkvi.” (kao i slične)
    ne može biti drugo no oholost.
    Petar Z

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako i oholost ako se vlastite ideje (koje mogu biti i pretočene u zamamljive sustave mišljenja - kao npr. onaj Kantov u filozofiji) o pojedinim temama ili područjima kršćanske objave proglašavaju sve-obuhvatnm i nedodirljivima, poput matematskih ili temeljnih aksioma mišljenja. Prikazuju se i prihvaćaju kao da graniče sa savršenstvom ne uočavajući istovremenu površnost, nedorečenost i povrh svega otrgnutost istih od sadržaja vjere kao konzistentne,logičko-organske uzglobljene cjeline. Npr. teza o anonimnim kršćanima (koju Rahner nije uopće razradio i dostatno argumentirao, tj. nije uopće "korelirao" u odnosu npr. na svrhu inkarnacije Sina Božjega i obveze krštenja za spasenje - jer to ima važiti kao "činjenica objave" koja je normativna, ali je zato stalno vrtio konstrukcije poput "uvjet mogućnosti" ovoga ili onoga rabeći i druga gimnasticiranja misli). Ili npr. liturgijska reforma koja u svojim teološkim vratolomijama je posve prožeta idealiziranom slikom o čovjeku (kao da tu nema istočnoga grijeha i temeljne poteškoće ljudske naravi da uspostavi odnos s Bogom pa i po obredu) koji samo što se nije preobrazio slušajući Božju Riječ koja je tek iza koncila navodno "izišla" iz svoga geta (kako to već jedan predavač Novoga zavjeta na KBF-u stalno ponavlja - iako ga studenti baš ne vole zbog njegovog cinizma). Problem današnje teologije jest to što je postala sterilna (to naime oni isto prigovaraju negdašnjoj skolastici),jer želi biti post-moderna a da ne shvaćaju opasnosti neodrživosti i samodokidajućeg momenta iste post-moderne - jer uvijek sve relativizira (naime liturgičari između ostaloga navode razloge prethodne reforme upravo u traganju za kompatibilnošću obreda i te iste post-moderne svijesti čovjeka tj. kroz neki vid inkulturacije). Ali sve je to propalo jer su u praksi šansone i sentimentalizmi posve preplavili ono obredno pa i mnoge biskupe. A o pastoralu da ne govorim. To je stvarno jedna velika svaštara, međutim glavno da je masovno, poduzetno i spektakularno. I tu nema više lijeka osim molitve i iščekivanja boljih vremena.

      Izbriši
  3. Preporučam knjižicu Karl-Heinza Wegera o ovom ajatolahu neomodernizma koja je izašla u izdanju KS-a. Dotični je jedan od njegovih pobornika, pa je knjižica utoliko vrjednija što u vrlo jasnim pojmovima prikazuje njegove zablude. Također, vrijedna je i kritika našeg teologa V. Merćepa u njegovoj knjizi 'Kuda ide katolička postkoncilska teologija' (nekada izdala Crkva u svijeta - idućem izdanju se nažalost nije toliko realno nadati, barem ne od istog izdavača).

    OdgovoriIzbriši
  4. "Bez obzira na to što Crkva rekla o Rahneru, homoseksualnosti i preljubu, bit ću poslušan. To me naučio drug Kim Il-sung.
    Čak da mi kažu da su Židovi roštiljali kad je Mojsije vidio gorući grm, da su apostoli imali priviđenja nakon Velikog petka....sve ću vjerovati. Čak i ono što je 800%suprotstavljeno Evanđelju".(Malo karikiram).

    Da, poslušnost je velika krepost, ali brate, katolička poslušnost nikada nije imala totalitarističke primjese.
    Naša je vjera jasna i trebamo je čuvati. Ne smijemo dopustiti vucima kao što je bio Rahner da napadaju stado i ovcu jednu po jednu ubiju.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne razumijem na sto se ovo odnosi?

      Izbriši
    2. Situacija je teška, a neki i dalje ustraju u ponavljanju mantre o poslušnosti bez razmišljanja.
      Dok sam pisao, lijevo, na popisu blogova stajao je takav natpis. A kako je Rahner još uvijek obvezatna literatura na studiju teologije i time se truju budući svećenici. treba razlikovati što kaže Crkva, a što modernisti.

      Kikii

      Izbriši
    3. Nije li poslušnost uvijek zahtjev u crkvi, tim važniji kad su vremena teška? Ja se sjećam srednjoškolskog sata vjeronauka, kad nam je baš onaj Zelić iz famoznog Lex Zelić držao sat na temu redovničke poslušnosti. Pa je onda on rekao da redovnici imaju tri zavjeta, jedan od kojih je ta poslušnost, a koja znači da su redovnici dužni u svemu slušati svoje zakonite poglavare. Ok, mi to pribilježili u bilježnicu, idemo dalje, da bi ti on zastao i onda nas izazovno upitao - a šta vi mislite o tome, je li baš treba slušati u svemu? I sad se mi mislimo, ha, pa to jest malo čudno, što ako ovaj zapovjedi neke čudne stvari. I onda se jedan kolega iz razreda domislio što se njemu čini, pa digao ruku. Ovaj mu da riječ, a ovaj kaže - pa meni se čini da to znači da bi ga ovaj trebao slušati u svemu što procijeni da je pametno. Ajde, i nama se čini da to tako ima smisla, ovaj će kazat što hoće, ovaj će o tome razmislit, pa ako zaključi da to ima smisla onda će ga poslušat, a ako ne onda ništa. Međutim, Zelić se na to lagano osmjehnuo, te zapitao - a da li u tom slučaju ovaj uopće sluša tog drugog, ono, ako ćemo tako postavit stvari onda on zapravo sluša sam sebe i svoja razmišljanja, ne? Mislim se ja u sebi, hmmm, pa ima smisla šta ovaj Zelić kaže, to onda zapravo i znači da ovaj sam odlučuje po svojim procjenama i razmišljanjima, a ovaj poglavar mu je tu zapravo samo dao food for thought. Valja imat dušu i reći da Zelić nije tu stao, nego je nastavio do svoje poante, a to je da ta redovnička poslušnost ne uključuje jedino grijeh.

      Uglavnom, to je jedini sat vjeronauka iz svoje duge karijere pohađanja vjeronauka što u crkvi što u školi kojeg sam upamtila, a to onda znači da me se prilično dojmio smislenošću. Što da kažem, mislim da ste svi vi koji propagirate 'poslušnost s razmišljanjem' trebali najprije odslušati jedan dobar vjeronauk (kod Zelića :zubo: ).

      Izbriši
    4. Haha, bas si pravog nasla.
      Poslusnost je tesko pitanje i ocito je treba ispravno balansirati sa pozivom, tj. zivotnim stanjem, vjerom i razumom.


      Izbriši
    5. Haha, baš sam pravog našla? A šta mu fali! :frajer:

      Uglavnom, da ne bi netko na ovo pomislio da se šalim i da provociram, Ivan Zelić mi je uistinu jedno vrijeme bio vjeroučitelj, a ovo gore što sam ispričala je stvarna zgoda točno kako je se sjećam. I mislim da poslušnost ipak nije toliko kompliciran pojam i mogu samo ponovit ono što sam rekla - u vremenima kad je crkva u krizi onda je taj pojam još i važniji nego inače. Jer ne prijeti opasnost od cijepanja i šizmi kad je sve ok, nego upravo onda kad su krize i previranja. S tim da, naravno, tu poslušnost treba ispravno shvatiti. Poslušnost ne znači misliti da je roza boja najljepša čim biskup to misli (prevedi 'roza boja' u 'način držanja mise', pa 'način evangeliziranja', pa koješta tog tipa), ali znači raditi na dobru onoliko koliko je do tebe, a biskupove ovlasti ostaviti biskupu, papine papi, i kao takve ih poštivati, njima na dušu.

      Izbriši
    6. Naravno, ali u detaljima se i kriju problemi, tj. dokle sezu necije ovlasti. Takodjer razlicita je poslusnost za redovnike, za svecenike, za laike npr. vjeroucitelje i "obicne" laike, pa i unutar tih staleza.

      Primjera se moze navesti kao u prici. Recimo, pricest na ruke. Sto treba uciniti svecenik koji primjeti da ljudi ne pristupaju s krajnjom paznjom kad primaju pricest. Sto vjernik koji npr. vidi da drugi otresaju ruke nakon sto su primili pricest, a on bi trebao gaziti po crkvi da primi pricest. Ili ako cuje da svecenik prica hereze s oltara (nije nuzno da se otvoreno suprotstavlja nauku Crkve, moze recimo reci da svi trebaju pristupiti pricesti i da nismo pravi katolici ako se ne pricescujemo, a pri tome ne upozorivsi nikada da se oni s teskim grijehom moraju prije ispovijediti). Uglavnom, mislim da s jedne strane ne treba mutiti vodu, ali s druge strane treba itekako upozoravati kad se pod poslusnost trpa ono sto ne spada tamo ili je cak samo rubno podrucje.

      To je dosta vazno jer iako doista trebamo raditi na dobru koliko je do nas, dio toga dobra sastoji se i u savjetovanju bliznjih. Kako se postaviti prema ovom pontifikatu jedva znam ja koji se ovim temama intenzivnije bavim. A sto je s onima koji su skrenuli za Knjigom Istine ili se kunu u Medjugorje ili naprosto prihvacaju sve sto im duh svijeta kaze jer i Papa salje dvoznacne poruke? Moraju li oni cekati da im netko na bitno.net-u objasni da je sve zapravo u redu, sve je to izvuceno iz konteksta, a onda kad do ocitih promjena dodje (usp. nova misa, pricest na ruke, ministrantice, laici dijele pricest, glazba poput one koju sam jucer cuo u Palmoticevoj a koju bih samo s malim pretjerivanjem mogao nazvati "predokus pakla"), onda je to nesto sasvim normalno i prirodan razvoj religije.

      Doista, psihicki i vjerski je nezdravo fokusirati se samo na pogreske koje se oko nas sire, ali s druge strane za prezivjeti treba upoznati i drzati se onoga sto je sigurno, to je Tradicija. U trenutcima kriza poput ovih dobro je drzati se onoga sto je provjereno. Hoce li netko to nazvati zatvaranjem Duhu Svetom ili neposlusnoscu, njemu na dusu.

      Izbriši
    7. Ja sam se ovdje uglavnom fokusirala na redovničku poslušnost (a i isto ide i za poslušnost koju dijecezanski svećenik duguje biskupu) i to ne bez razloga. Naime, valja imati u vidu da sam ja odgovarala na komentar Kikiija a za kojeg svi redovitiji posjetitelji znaju da je sklon SSPX-u. U tom kontekstu ovo njegovo zazivanje 'poslušnosti s razmišljanjem' zapravo vuče na to da on koristi situaciju u kojoj je na papinsku stolicu zasjeo problematični papa, što čini i inače konfuznu situaciju još konfuznijom, e da bi navlačio vodu na svoj mlin, tj. da bi propagirao 'rješenje' za taj problem za kojeg se odlučio Lefebvre i SSPX. Ja sam mišljenja da to nije rješenje, dapače, vjerujem da Kikiiju to neće biti drago čuti, ali meni to izgleda kao da je vrag postavio zamku na obje strane, pa kad te vuk natjera s jedne, pa ti počneš bježati na drugu stranu, on te spremno i tu dočekuje mameći te u šizmu i cijepanje crkve. I koliko god trenutno stanje u crkvi bilo i konfuzno i krizno, mislim da takva solucija čini stvari samo još gorima.

      Što se tih primjera koje navodiš tiče, ja bih rekla da taj svećenik koji primijeti da ljudi s dlana otresaju mrvice hostije na pod, treba upozoriti na to. Mislim da je pohvalno ako s oltara konstantno i podsjeća na nauk crkve po kojem je i u tom sitnom komadiću kruha prisutan cijeli Krist, ako po crkvenom zakonu ima ovlasti zabraniti u svojoj crkvi primanje pričesti na ruku onda i to može napraviti, ali recimo priključiti se zbog svega toga SSPX-u, to mislim da nikako nije rješenje, nego da je to dapače njegov grijeh.

      Što se samog vjernika tiče, koji vidi da se otresaju mrvice, onda mislim da je sve što takav može napraviti nastojati ne ugaziti na takvu mrvicu kad je primijeti, te je čak pokupiti s poda ako primijeti takvu mrvicu. Poželjno je i da sa svoje strane podsjeti kad je prikladno svoje bližnje na nauk crkve i da neke stvari nije dobro raditi. Za više od toga, ostaje jedino moliti se Bogu, jer ne vidim što drugo takav može napraviti. A da bi Bog išao nakrivo gledati nekoga zato što je gazio po mrvicama hostije koje nije vidio, hm, pa kakav bi to Bog bio? Doduše, koješta se naučava o tom Bogu, a što je meni nespojivo s pojmom dobra i pravde, pa onda svašta može biti. Mislim, hoću reći da ja da sam Bog kakav sam ja svojevremeno zamišljala da kršćanski Bog jest, onda bih ja na takvog nekog tko se trudi napraviti koliko je do njega na popravljanju situacije, a stvari koje ne može popraviti prepusti s povjerenjem meni radije nego da izaziva dodatnu pomutnju, ja kao Bog bih na to blagonaklono gledala. Što pravi Bog pak čini, to ne znam.

      U konačnici, sve to ide i za sve te ostale stvari, za one koji se povode za Knjigom istine, za one koji se kunu u međugorje, za tu misu u palmotićevoj. Pojedinac laik tu može napraviti koliko je do njega, pisati blog, objašnjavati svojim bližnjima, itd. Ali ako tu fali da svećenici, biskupi i papa nešto naprave, onda samo oni to mogu napraviti. Ne mogu ja radit ono što treba napravit papa, ako ja papa nisam, ne? To je ono što kažem - papine ovlasti su papine ovlasti, njemu na dušu.

      Izbriši
  5. Mamma mia, pa zar ja ostavljam dojam da naginjem FSSPX-u? Baba Jaga me raskrinkala. Sada sam gotov.
    Baš medena formulacija: "Kikiija a za kojeg svi redovitiji posjetitelji znaju da je sklon SSPX-u." Ja mislim da to zna i reis-ul.ulema, a ne svi redoviti posjetitelji bloga Toma B. od kojih 95% pokazuje kripto-lefebvrovske tendencije pa sam ja njima vazda kamenčić u cipeli kao komunist socijaldemokratima.
    Osim toga, pokazala je da je prava rahnerovka, od Zelića je pokupila također sjevernokorejski model poslušnosti(dakle, ona je kripto-kimilsungovka) kojemu će se ona odati dušom i tijelom poslušnosti kad antikrist zavlada svijetom. Dotada ona operira hegelijanstvom: zamke su lijevo i desno, istina (premda ne postoji) može biti u sredini ili nigdje. Samo ne lijevo ili desno. I ne kod tradicionalista.
    Osim toga, ubija našu volju da nešto poduzmemo i na ne stojimo skrštenih ruku jer ionako ništa nema smisla po njezinoj jadnoj prosudbi.
    Tako su djeca iz jugounitarističkih obitelji relativizirali svaku korist rada za Hrvatsku kad se stvarala, a kasnije su se takvi baš dočepali pozicija o kojima su se itekako okoristili.
    Srce Isusovo, prosvijetli nas sve, osobito one koji su najudaljeniji od Tebe!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.