ponedjeljak, 15. lipnja 2015.

Nemamo dovoljno katoličkih svetaca i mudraca

Un maestro spirituale, Ali Al-Khawwas, a partire dalla sua esperienza, sottolineava la necessità di non separare troppo le creature del mondo dall’esperienza di Dio nell’interiorità. Diceva: « Non occorre criticare a priori coloro che cercano l’estasi nella musica o nella poesia. C’è un segreto sottile in ognuno dei movimenti e dei suoni di questo mondo. Gli iniziati arrivano a captare quello che dicono il vento che soffia, gli alberi che si flettono, l’acqua che scorre, le mosche che ronzano, le porte che cigolano, il canto degli uccelli, il suono delle corde o dei flauti, il sospiro dei malati, il gemito degli afflitti… » (Eva De Vitray-Meyerovitch [ed.], Anthologie du soufisme, Paris 1978, 200; trad. it.: I mistici dell’Islam, Parma 1991, 199).
(Enciklika Pape Franje Laudato Si, fusnota uz točku 233)

Broj komentara: 20:

  1. Doduse, to nije nista neobicno. Ako mogu citirati herezijarha Luthera u katolickom katekizmu (za mlade), onda je ovo jamacno manje vazno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, to je postalo uobičajeno. Čak je i Ratzinger u jednom od svojih rasprava o liturgiji citirao Gandhija koji je rekao da riba šuti, životinja se glasa, a ptica pjeva, a da je samo čovjek sposoban za sve troje. Pa je Ratzinger to povezao s liturgijom u kojoj moraju biti zastupljena sva tri elementa, kritizirajući tako degradaciju sakralne glazbe i odsutnost šutnje u misama kako se danas slave.

      Ne znam, možda to i nije loše u smislu sredstva da se postigne cilj. Nažlost, veliki dio današnjih katolika (uključujući i kler), pokazat će veći interes kada im citiraš Gandhija nego npr. sv. Ivana od Križa.

      Izbriši
  2. Kao sto su na Rorate dobro primjetili, vrlo dobra stvar u ovom nenadanom objavljivanju enciklike je sto nikog nece previse zanimati sto misli radikal koji ju je trebao predstaviti u cetvrtak.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kaže li se u enciklici nešto o pesekima? Ja volim peseke i volio bih da se potakne ljude da imaju više peseka, a ne samo jednog ili nijednog. Današnji čovjek je toliko sebičan da uskoro više neće biti peseka u našim parkovima i na ulicama. Možda ne bi bilo loše i posebnu encikliku o brizi za životinje, posebno u siromašnim zemljama gdje se ljudi ne mogu priuštiti peseke.

    Ferdinand Zvonimir

    OdgovoriIzbriši
  4. Ono sto primjecujem je da je encikliku puno lakse citati, nego onu prethodnu Lumen Fidei i pogotovu zadnju Benediktovu Caritas in veritate koja je vjerojatno jedan od najdosadnijih tekstova koje sam se ikad prisilio procitati.
    Mozda je razlog to sto citajuci Laudato si (cak i na talijanskom kojeg ne govorim) imam osjecaj da citam neki prospekt ili udzbenik za djecu koji je izdao UN.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čisto iz znatiželje, koja vam je od nedavnih (posljednjih 15tak god, ali može i općenito) enciklika zanimljiva/poučna/laka za čitanje?
      Naravno, a da pritom ne ostavlja dojam UN-ovog prospekta.

      Izbriši
    2. Moram priznati da nisam pročitao previše enciklika, dijelom zato i pitam.
      Trenutno čitam Centesimus Annus, a posljednja koju sam pročitao je Rerum novarum koja mi je samo potvrdila stavove o ekonomskim pitanjima. Od ovih nedavnih, Fides et Ratio mi je, unatoč nekim odličnim dijelovima, bila poprilično naporna za čitanje pa sam odustao negdje na pola, vratit ću joj se jednom. A Deus Caritas Est sam pročitao brzo i lako, također ima i boljih i slabijih dijelova, ali u globalu mi se svidjela.

      Izbriši
    3. Nisam ni ja puno citao enciklike. Ivan Pavao II. je imao tu neku filozofsku crtu da se voli izrazavati komplicirano, a zapravo govori o necemu sto bi se s upola manje rijeci moglo puno jasnije kazati.

      Izbriši
    4. Meni su isto predkoncilske enciklike puno lakše za čitati. Nema velikih uvoda i teških riječi. Uglavnom se prijeđe na stvar, vrlo su jasne i konkretne. Volim enciklike Lava XIII (Rerum Novarum, Immortale Dei), Pija X (Pascendi, Vehementer), Pija XII (Humani generis).

      Od Ivana Pavla II čitao sam Fides et ratio, i koristila mi je u bavljenju odnosom vjere i znanosti. Ima izvrsnih uvida i razrada. A od Ratzingera volim sve čitati, odgovara mi njegov stil pisanja. (Znam da mnogima ne leži.) Tako da sam sve Benediktove enciklike čitao s užitkom, uključujući i Lumen Fidei koja je očito 90% njegova.

      Izbriši
    5. Sad kad čitam ove sve komentare, podsjetilo me da sam zapravo pročitao više enciklika nego što sam mislio, uključujući i neke od navedenih pretkoncilskih. Ali, iskreno, nisam primijetio neku veću razliku u duljini između pred i postkoncilskih, možda sam baš čitao one najdulje. Posebno mi je u sjećanju ostala Musicae Sacrae Pija XII., mislim da je to čak prva koju sam ikada pročitao, a važna mi je zbog mog bavljenja sakralnom glazbom.
      I slažem se s Lukom oko Benedikta, sva njegova djela koja sam čitao (ne samo enciklike) su mi dobro "legla".

      Izbriši
  5. Evangelium vitae sv. Ivana Pavla II. je pun pogodak. Łongin

    OdgovoriIzbriši
  6. Čitajte predkoncilske enciklike - nisu dosadne, puno su izravnije, u pravilu su puno kraće, više ćete naučiti... i katoličke su. U njima, za razliku od koncilijarnih enciklika, nećete naći način pisanja modernista (puno teksta, malo supstance), dvosmislen jezik, zablude, hereze (npr. da se Krist vječno sjedinio sa svakim čovjekom - hereza univerzalnog spasenja iz nekoliko enciklika I. P. II., uklj. spomenutu Centesimus Annus).

    Evo liste s linkovima za početak:
    http://traditionalcatholic.net/Tradition/Pope/index.html

    Predlažem i poznatu encikliku koju su čini se zaboravili staviti na listu, Auctorem Fidei pape Pija VI., koja osuđuje taktike i zablude liberala na Sinodi u Pistoji. Za naše vrijeme je relevantna jer su upravo takve taktike modernisti koristili u tekstovima II. vat. Citirat ću nekoliko paragrafa (u zadnjem citiranom paragrafu se navodi "hermeneutika" koju Crkva koristi kad ocjenjuje dvosmislene izjave koje dopuštaju i heretično tumačenje, kao što su mnoge iz II. vat.):

    "Oni [Naši Presveti prethodnici] znali su sposobnost inovatora u umijeću prevare. Kako ne bi šokirali uši katolika, inovatori su tražili kako sakriti suptilnosti njihovih krivudavih manevara korištenjem naoko bezazlenih riječi koje bi im omogućile da podmetnu zabludu u duše na veoma nježan način. Kad je jednom istina bila kompromitirana, mogli su, putem manjih izmjena ili dodataka u frazeologiji, iskriviti ispovijest vjere koja je potrebna za naše spasenje, te odvesti vjernike suptilnim zabludama u vječnu propast. Ovaj način pretvaranja i laganja je opak, bez obzira na okolnosti u kojima se koristi. Iz veoma dobrih razloga nikada ne može biti toleriran u sinodama, čija se glavna dika sastoji u naučavanju istine s jasnoćom i isključujući svaku opasnost od zablude.

    Štoviše, ako je sve ovo grješno, ne može se opravdati na način na koji vidimo da čine, pod krivim izgovorom da su naizgled šokantne izjave na jednom mjestu dalje razvijane po pravovjernim crtama na drugim mjestima, te čak na trećim mjestima ispravljene; kao da se dopušta mogućnost da se ili potvrdi ili zaniječe ta izjava, ili da se to ostavi osobnoj sklonosti pojedinca - takva je uvijek bila prijevarna i bezočna metoda koju inovatori koriste za ustanoviti zabludu. Ona dopušta i mogućnost promicanja zabluda, kao i njezinog opradavanja.

    Kao da su se inovatori pretvarali da su uvijek namjeravali predstaviti te alternativne odlomke, posebno onima jednostavne vjere, koji na kraju upoznaju samo jedan dio zaključaka takvih rasprava, koje su objavljene na narodnom jeziku za svačiju upotrebu. Ili opet, kao da su ti isti vjernici sposobni pregledavati takve dokumente da bi prosudili o tim stvarima sami, bez zbunjenosti i izbjegavajući sav rizik od zabluda. To je veoma sramotna tehnika za podmetanje doktrinarnih zabluda, koja je odavno osuđena od Našega prethodnika sv. Celestina, koji je otkrio da je korištena u pisanjima Nestorija [začetnika hereze nestorijanizma], biskupa Carigrada, i koju je razotkrio kako bi je osudio s najvećom mogućom oštrinom. Kad su ti tekstovi bili pažljivo pregledani, varalica je bio razotkriven i ometen, jer se izražavao u mnoštvu riječi, miješajući istinite stvari s drugima koje su bile nejasne; miješajući ponekad jedne s drugima na takav način da je mogao ispovijedati ono što je nijekao, dok je u isto vrijeme imao temelj za nijekanje onih samih rečenica koje je ispovijedao.

    Kako bi se razotkrile takve zamke, nešto što postaje potrebno s određenom učestalosti svakog stoljeća, nijedna druga metoda nije potrebna nego sljedeća: kad god postane potrebno razotkriti izjave za koje se sumnjiči da skrivaju neku zabludu, ili opasnost pod krinkom dvosmislenosti, mora se optužiti izopačeno značenje pod kojim je ta zabluda, suprotstavljena katoličkoj istini, zamaskirana."

    (1. uvodni dio enciklike, 2. dio s osuđenim tezama, od broja 1501 do 1599)

    OdgovoriIzbriši
  7. Citala sam ju prije 15ak godina i bas mi se urezala - enciklika Dies Domini (Dan Gospodnji) svetog Ivana Pavla II. Pogotovo su mi se svidjeli njeni "eshatoloski" dijelovi.
    M.

    OdgovoriIzbriši
  8. Papin twitter racun salje mnostvo porukica:
    ---
    Climate change represents one of the principal challenges facing humanity in our day.
    ---
    The climate is a common good, belonging to all and meant for all.
    ---
    “To commit a crime against the natural world is a sin against ourselves and a sin against God.” (Patriarch Bartholomew)
    ---
    There is a need to seek other ways of understanding the economy and progress.
    ---
    We need a new dialogue about how we are shaping the future of our planet.
    ---
    I invite all to pause to think about the challenges we face regarding care for our common home.
    ---

    i jos brojne druge...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Neke koje su mi se posebno svidjele:

      At times more zeal is shown in protecting other species than in defending the equal dignity of human beings.

      To blame population growth, and not an extreme consumerism on the part of some, is one way of refusing to face the issues.

      Where there is no work, there is no dignity.

      These problems are closely linked to a throwaway culture.

      The throwaway culture of today calls for a new lifestyle. #LaudatoSi

      Izbriši
    2. Da, lijepo, za svakog ponesto.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.