Torino 3

U ovom zadnjem nastavku izvještaja o Torinu, reći ću samo nekoliko riječi o posjetu torinskom ili turinskom platnu (sacra sindone) koje je ove godine izloženo kroz dva mjeseca, a pohodit će ga u lipnju i Papa. Ne bi imalo smisla da počnem opisivati povijest torinskog platna, o platnu i svemu uz njega vezanom postoji čitava znanstvena disciplina, sindonologija. Najdetaljnija stranica s informacijama je ona na engleskom koja je već spomenuta na ovom blogu, www.shroud.com. Na hrvatskom se možete poslužiti primjerice člancima fra Josipa Marcelića.


Za posjet torinskom platnu se treba besplatno predbilježiti na internetu. Ima dosta raspoloživih mjesta, pa nije problem naći termin koji vam odgovara. Ja sam napravio predbilježbu za ponedjeljak u 12 i u 15 sati (za svaki slučaj). Isprintanu potvrdu ponesete sa sobom u park pored kraljevske palače. Dobro je doći dvadesetak minuta prije termina jer obično puštaju po dvije grupe, recimo već u 11:45 su mogli ući i oni koji su imali kartu za taj termin i oni koji su bili zakazani za 12 sati. Onda se jedno dvadesetak minuta prolazi kroz prolaz koji je sastavljen od niza šatora. Najprije nekoliko provjera da imate kartu, pa sigurnosna provjera i onda treba proći ostatak puta sve do dvorane u kojoj se prikazuje kratki video o platnu uz tumačenja na pet-šest jezika (samo tekst bez zvuka).

Evo samo dijela prolaza kroz šatore.

Dosta je dobro sve organizirano, a na zidovima možete vidjeti npr. kratke biografije i slike svetaca i svetica s torinskog područja. Naravno, nisam se zadržavao uz te opise. Dolje vidite pročelje katedrale. Ulazi se iz prolaza na lijeva vrata, a izlazi nakon obilaska na desna i onda još malo prođe do izlaska na trgić uz katedralu.

Unutrašnjost katedrale je u polumraku, a platno je izloženo na kraju crkve. Možete vidjeti razne lijepe kapelice usput, ali nema zadržavanja. Nema gužve jer je sve isplanirano tako da ne dođe do zastoja. Pred torinskim platnom čujete kratki duhovni nagovor i možete se nakratko pomoliti. Nakon 5-10 minuta treba nastaviti dalje. Ako želite biti najbliže moguće platnu, svakako skrenite u traku koja je najviše lijevo kad se budete približavali od ulaza prema kraju katedrale.

Poslije izlaska s te ture (sve skupa je trajalo od ulaska do izlaska možda 45 minuta), stao sam u red u kojemu je već bilo dvadesetak ljudi. Najprije nisam znao točno o čemu se radi, ali ako ljudi čekaju valjda ima smisla da im se pridružim. Ubrzo sam saznao da se može ući u katedralu na glavni ulaz i onda unutra moliti koliko vam drago. S obzirom da nema rezervacija i vremenskih ograničenja, ovo je bolji način ako se želite u miru moliti. No, ograničen je kapacitet tako da treba dosta čekati dok ne dođete na red. Ja sam čekao oko pola sata, ali vrlo brzo se stvorio bitno duži red iza mene. Jednom kad prođete sigurnosnu provjeru na ulasku u katedralu, možete ostati koliko želite.

To mi se učinilo puno boljom opcijom, nego da još jednom idem na turu jer se ionako može lijepo sjesti ili kleknuti u klupe, a platno se sasvim dobro vidi (samo ste desetak metara dalje, nego oni koji prolaze naprijed). Fotografija koja slijedi ne dočarava baš dobro udaljenost jer sam morao staviti fotić zbog mraka na klupu da se išta uopće vidi. Može se prići skroz do ove ploče koja djelomično zaklanja platno na fotki, ali u stvarnosti nije velika, tj. lako se nađe mjesto gdje je pogled neometan.

Potaknut člankom kojeg sam pročitao kod Splendora, isprintao sam si ovu knjižicu prije puta, a ondje su pri kraju neki himni i kratka molitva koje je zgodno izmoliti pred platnom. Pomolio sam se naravno za sve čitatelje ovoga bloga, kako poimence za one koje znam, tako i za one koje nisam upoznao.