petak, 23. studenoga 2012.

Glas Koncila objašnjava...

...zašto je važna liturgija na narodnom jeziku:
Mea culpa – Meho kupa

Banjolučki biskup Alfred Pichler, prvi pisac rubrike, mnogo se zauzimao u provedbi liturgijske obnove, posebno oko prevođenja liturgijskih knjiga: misala, lekcionara i obrednika na hrvatski jezik. Bio je i član saborske komisije za liturgijsku konstituciju Sacrosanctum Concilium, a papa Pavao VI. ga je imenovao i članom Vijeća za provedbu te konstitucije.

Upravo jedna zgoda opisana u knjizi S Banjalučkih strana o. Jurice Šalića govori o važnosti održavanja službe na narodnome jeziku... Biskup Pichler je još kao župnik u Novoj Topoli 25 mjeseci proveo u zatvoru bez suđenja, a dijelio je ćeliju s muslimanom iz Bihaća. On je znao da je Pichler katolički svećenik i uočio je da nešto posebno radi, čudno moli. Molio je iz časoslova na latinskome jeziku: »Introibo ad altare Dei... Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa...« Musliman je o tome razmišljao, a kasnije u društvu komentirao: »Hajde! Nekako sam razumio ono prvo: >Idi Ibro, alata peri!< Ali nikako ne razumijem ono drugo ponavljanje: >Meho kupa, Meho kupa, Meho Maksima kupa!< Zašto ga mora toliko prati?«

Pa ovakvim argumentima sa stranica lista koji se "izrodio iz jednog od najvećih i najznačajnijih crkvenih saborovanja" teško da se može išta prigovoriti.

41 komentar:

  1. Vrlo plitko i primitivno

    Alex

    OdgovoriIzbriši
  2. Sramota da jedan "katolički" list mora pribjegavati takvim niskim argumentima...ili je pak nije sramota nego logično...

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni se ovo čini kao neuspjeli pokušaj humora. Ništa više. I ne bi trebao buditi neke druge emocije.
    No, generalizacije su opasne, kao npr. danas na vjeronauku za krizmanike kaže jedna djevojčica: nekad je svećenik bio okrenut leđima ljudima na Misi. Ja joj kažem, ne, nego su svi zajedno bili okrenuti jednako, prema Bogu. Djete je to naučilo na vjeronauku u školi i to pokazuje slabo poznavanje vjeroučitelja/ice koji svoje neznanje prenose dalje. To je nešto na što se mora reagirati. A ovo, pa marak u Glasu Koncila, je samo neuspjelo prenešena anegdota.
    Seoski župnik

    OdgovoriIzbriši
  4. Jako duhovito, da ti srce zaigra od dragosti i miline

    OdgovoriIzbriši
  5. Već je poodavna Spaemann konstatirao da je Europu zapljusnuo val banalnosti. A sve što je banalno, dosadno je i beskrvno, a to isključuje humor i radost. Upravo tako izgleda današnji svijet-takav je i obiteljski život mnogih ujedno i katoličkih obitelji, samostanski život i život župne zajednice.
    Novi se obred nije mogao suprotstaviti tome valu banalnosti jer u njemu već postoji podosta elemenata „banalnosti“. Razbrbljanost je primjerice došla na mjesto tišine, klečanja, kontemplacije i pjevanja. Većina svećenika uopće ne pjeva više prefaciju ili Očenaš! K tome minimalizam u svakom pogledu te proizvoljnost u svemu!
    Dok se celebrirala stara Misa, postojalo je nešto jasno i određeno oko čega se okretao cijeli dan svećenika, klerika, časne sestre i običnog vjernika. Budući da je stara Misa pravi obred, sa svim posljedicama toga-dakle nešto, što čovjek treba dugo učiti, tome se prilagođavati,a ne obred sebi prilagođavati, a to nije vazda lako i zabavno, svako je odstupanje od toga bilo prepoznatljivo, a tu su se otvarale mogućnosti za anegdote, viceve i zezanciju.
    Čuli smo podosta takvih viceva i anegdota koji je nama osobno sviđaju. Onaj o slavonskim bakicama koje su pokušavale i latinski moliti „Moja klupa, moja klupa, moja i Maksimova klupa“ te onaj klerički o muškoj prefaciji koja završava riječima „una voce dicentes“ i ženskoj „sine fine dicentes“! A dobri fratar u Bosni pokušavao mesara Ibru, kojeg je pozvao da pripremi jarića na ražnju za „dernek“, privući vjeri katoličkoj te ga poziva na sv.Misu da bude barem neko vrijeme, a ovaj izlazi odmah nakon „Introibo ad altare Dei“, misleći da ga ovaj opet tjera van govoreći „(H)itro Ibro aje jare deri!“
    Postojale su anegdote o isusovcima i kapucinima ili dominikancima, o fratrima i dijecezancima, o časnim sestrama. Danas toga više nema budući da su svi redovi postali slični, svugdje se uvukla banalnost, sve je moguće, dobro, ali time i dosadno, sivo i ne-jestivo! K tome se svi redovi trude ne živjeti onu karizmu koju su utemeljitelji željeli, jer je to „prevladano, obična farizejština, rubricizam i oholost“ kao i stara Misa. Sv.Misa se može celebrirati ujutro, popodne ili uvečer ili nikako. Misnice(sada od najjeftinijih materijala) mogu biti ne moraju, reverende i habiti također(ljeti košuljice mogu), svijeće trebaju biti, ali ako ih nema…ništa za to. Euharistijski post-može, ne mora, sve češće i sveta Ispovijed. Ministrant-može, ne mora, časoslov može ne mora, zahvala može, ne mora…itd…itd. Zamislite da ova pravila usvoji jedna škola, dom zdravlja ili neka tvrtka-strašno!
    Nije čudo da ne postoji prava crkvena umjetnost, a crkvena glazba...
    Jasno, ovoj gore spomenutoj anegdoti nije bilo mjesta u ozbiljnoj raspravi, nije bila na mjestu, premda sam uvjeren, a i čuo sam od starijih svećenika da je predkoncilska Crkva bila Crkva radosti, zezanja, anegdota i viceva, ali i puno zajedničke molitve i žrtve, no svakako daleko od današnje banalnosti i posvjetovnjačenosti!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jedan klerički koji sam čuo prije koji tjedan. Tiče se Novus orda i "rose Duha svoga" koju izgovaraju na 95% misa.
      Pitaju svećenika: Koju od četiri euharistijske molitve običavate izgovarati? Svećenik: Svaki puta drugu.

      Izbriši
    2. Ima i njemački. "Du bist heilig, großer Gott"-početak II.euharistijske molitve-"Ich hab's eilig, großer Gott!", u prijevodu-"Žuri mi se, veliki Bože!"
      Kikii

      Izbriši
    3. Evo i jednog mojega; argument jednog svećenika: ako svatko može primiti pričest u srce, tada može i na ruku, jer je čovjek duhovno i tjelesno biće.

      I drugi: jedne naše časne, koje su naravno u habitu (kod nas još hvala Bogu uvijek, ali trenutak kad će evolucija doći do faze da i one počnu nositi civile kao naši vrli svećenici, mi se ne čini tako daleko), dok je njihova poglavarica reda koje je došla ovdje u posjet, u civilu - su papskije od pape!

      Izbriši
    4. Još jedan: inzistiranje na pričesnoj plitici je svojstveni znak za lefebrovce!

      Izbriši
    5. Šalu na stranu, Glas Koncila bi trebao smjesta javiti muslimanima da im pod hitno treba obnova i služenje na narodnom jeziku, kako bi za vrijeme klanjanja mogli razumjeti "subhane rabbiyel eala", čestitati jedni drugima blagdane s nečim razumljivijim od "bajram šerif mubarek olsun", i pozdravljati se na narodnom jeziku, umjesto da u neznanju jedni drugima govore "es-selamu 'alejkum".

      Izbriši
    6. Još jedan vic...nakon reforme svećenik se obraća okupljenim vjernicima govoreći:"Gospodin s vama". Jedna časna sestra pita drugu."Što je rekao?""Dominus vobiscum"ogovara ona."Ah tako, pa zašto ne kaže odmah razumljivo na hrvatski", čudi se prva sestra.
      Kikii

      Izbriši
  6. Iz istog teksta:

    Kroz rubriku Put i život mnogo se prostora i sadržaja davalo važnosti sudjelovanja vjernika u misnim slavljima koji su do tada prebirali zrnca krunice, molili iz molitvenika, obavljali devetnice svojim zaštitnicima.

    Vjernici su prije molili na misama?? Strašno! Baš dobro da je došla ova reforma pa vjernici mogu šetati po crkvi, izmjenjivati se za ambonom, čitati čitanja i molitve vjernika, svirati gitare i udarati u bubnjeve.

    Naši siroti preci to nisu mogli, pa su morali ubijati vrijeme molitvom za vrijeme Mise... strašno je to vrijeme bilo!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Iz čega svaki ateist može opravdano zaključiti: koji su kreteni ti katolici. Još od Konstantina im prodaju istu praznu priču 1600 godina, onda šezdesetih shvate da je cijela ta stvar bila kulisa (spaljivanja vještica, križarski ratovi...) i umjesto da ljudi to odbace oni načine novo pakovanje. Ti su još veći kreteni od onih prije.

      Izbriši
    2. Luka

      nikada se citati ne smiju vaditi iz konteksta. Mole se vjernici i te kako na svim misama, bile one po izvanrednom ili redovitom obredu mise. Samo se pobožnost stavlja na svoje mjesto. Ako misu smatramo izvorom za sav kršćanski život, onda taj izvor mora biti bistar a ne zamućen kojekakvim dodatcima koji samo skrivaju bitno. I ti dodatci su bitni, ali samostojni...

      A tko niječe zadnji koncil, izrijek učiteljstva, nije s nama... Iako je Krist rekao da tko nije s nama nije protiv nas, ovaj militarizam ovdje nikako ne potpada pod opravdanja ovim navodom!

      Matej

      Izbriši
    3. Nije s nama, nije protiv nas, nisam bas razumio.

      Ja znam da otkako molim krunicu (za vrijeme novus ordo mise) lakse podnosim novu misu. Rorate je danas imao jedan zgodan clancic ako vam jos nije jasno...

      Izbriši
  7. Inače, tako su cakani ovi gore što se mole. Zacijelo im valja svugdje prepustiti crkve gdje je to moguće. To je u svakom slučaju želja Providnosti da se po crkvama naviješta da je proklet tko kaže da Bog ima Sina ili Majku! No, ne kažu li dokumenti slavnoga Koncila da štujemo istoga "Boga"(Trojstvo manje više)!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bože dragi, tek sam sada primjetio križ na zidu. Tragično.
      Kako stvari napreduju, lako bi moglo krenuti ovim putem:
      Korak 2: (sv. Ambrozije Milanski, moli za nas!)
      Korak 3:

      Izbriši
    2. Ok, čini se da me slika uznemirila više nego sam mislio:
      Korak 2:
      Korak 3:

      (Tomo, ako stigneš, pobriši prethodni post)

      Izbriši
  8. Zna li itko zašto se Blažena Djevica toliko dugo već prikazuje na polumjesecu? Čuo sam da postoje tumačenja, no ne mogu ih iskopati!
    Bože dragi, u kakvu vremenu mi živimo i što sve moramo vidjeti i šutjeti?!
    Ne zaboravimo zagovor Blažene Djevice i pobjedu pod Bečom(blagdan Imena Marijina)i veliku pobjedu kod Lepanta i zagovor Kraljice svete Krunice! Jedino nas Gospa može spasiti od onoga što nam se sprema!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  9. Kikii,

    Blažena Djevica Marija prikazuje se s mjesecom (polumjesecom) pod nogama prema opisu iz knjige Otkrivenja 12,1: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda".
    Nisam bibličar, tako da ne znam koje tumačenje ima ova simbolika mjeseca.
    Najpoznatiji (meni osobno) prikaz Djevice s mjesecom pod nogama jest onaj Gospe Guadalupske, slika nastala 1531. godine.

    MB.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da ne bi bilo zabune, ovo nisam napisao ja koji pišem svoje (prave) inicujale u zaglavlju. Autoru ovoga krećem na to pažnju, pa ako se želi potpisati kao MB, neka to čini na dnu posta. Baš kao ovdje.
      Pozdrav u Kristu!

      Izbriši
    2. Mozda bi bilo zgodnije da novi MB uzme neki drugi nadimak/potpis. Smisao potpisa i jest samo da se razlikuju sugovornici...

      Izbriši
    3. Novi MB i nije baš novi u praćenju ovog prekrasnog bloga. Istina, novi sam u čitanju komentara.
      Sve pohvale Tomi (i Marku). Ono što me osobito oduševilo kod Tome jest razboritost, ustrajnost i odmjerenost. Nadam se da će i dalje ustrajati na ovom putu uvijek vjeran jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi na čelu sa Svetim Ocem.
      Da ne bi bilo zabune, od sada ako budem pisao komentar potpis će biti: MARINUS
      Božji blagoslov i mir bio nad svima vama! +

      Marinus

      Izbriši
    4. Nema problema, hvala na pohvalama.

      Izbriši
  10. Svakako,mjesec je uzet iz Sv.Pisma, iz knjige Otkrivenja. Ovaj prikaz Blažene Djevice naziva se regina coeli ili apokaliptična Madonna.
    No, ipak Gospa na mjesecu u obliku srpa tipična je za vrijeme ratova s Turcima. Dosta je proširena po Austriji i Bavarskoj.
    Evo pronađoh da je slika Majke Božje Guadalupske(s polumjesecom pod nogama) nošena na glavnom brodu u tijeku bitke kod Lepanta i da je jedino taj brod ostao posve neoštećen. Bila je to strašna bitka 7.listopada 1571., kad su Turci izgubili svoju premoć na moru i doživjeli strašan poraz od kojeg se nikada nisu oporavili. U Rimu je Bratovština svete Krunice po ulicama molila Krunicu kao podršku kršćanskom brodovlju, a kršćanski su se vojnici borili uzvikujući:"Viva Maria"! Islam je tada skoro osvojio Europu, a zagovor Blažene Djevivice nas spasio!
    No, mislim da je prikaz još puno stariji te postoje teološka tumačenja!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  11. Tekst je strava, "đikanskiji" od Brešanovih filmova.

    Što se tiče bl. Djevice Marije, to je univerzalna simbolika, starija od kršćanstva. Npr. još je Aristotel tvrdio da je sve sublunarno propadljivo, a sve supralunarno nepropadljivo. Ta simbolika je bila sveprisutna u Srednjem Vijeku i stavljena u kršćanski kontekst (v. npr. Proemij Dubrovačkog Statuta iz 1272. g.). Ergo, navedena scena označava pobjedu Bogorodice nad propadljivošću...

    OdgovoriIzbriši
  12. Dakako, ovo vaše jest jedno,teološko, znanstveno, ali ne i jedino tumačenje. Postoji niz "znanstvenih"tumačenja-pobjeda Krista Spasitelja nad poganskim božanstvima Mjeseca i nad kultovima plodnosti itd.
    No, mene zanima ovo apokaliptično. Neki tvrde da bi se to moglo odnositi na bitku (posljednjih vremena)između kršćanstva i islama.
    S time se u vezu dovodi i ime Fatime, marijanskog svetišta te povijesti toga grada i kraja.
    Ako već želimo raspravljati o tim temama(koje su znanstvenoj teologiji omražene, postkoncilskoj dakako), zanimljiv je i sam naziv našeg svetišta Međugorja.Gora-odvajkada simbol Božje objave, među gorama...???Inače, kad se spustite da desnu obalu Neretve, u selo Šurmance koji su dio župe Međugorje i pogledate prema Podveležju, shvatite da ste u posljednjoj većinski katoličkoj župi u Europi. Prijeko već počinje dominacija islama, sve češće radikalnoga, dominiraju visoki minareti i mujezinov zov na molitvu jednome Bogu koji nema Sina i koji nije Trojstvo!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  13. Kikii

    Molim vas pripazite sto govorite o muslimanima,lijepo vam kard.Kasper rece;od II V koncila nije vazno da se predje na katolicku vjeru jer svi mi stujemo istog Boga,a i biskup Kosic je lijepo cestitao novom muftiji s zeljom da "utvrdjuje vjernike u vjeri"
    E sad se ja pitam;zar nije Kosicev zivotni poziv da spasava duse?I zar nezna da jedino katolickoj vjeri(koju je utemeljio sam Gospodin)dano da ima elemente za spasenje i da se jedino preko nje ljudi spasavaju?a ostalo je samo ono sto Bog govori covjeku preko savjesti?Zar zato biskup Kosic nije cuo?zar je i on mozda zarazen modernizmom kojeg jos popularno zovu duh IIV koncila?
    Biskupe zar niste culi sto je sv.Ivan Krizoston rekao kako ce se pakao napuniti biskupskim dusama?

    Alex

    OdgovoriIzbriši
  14. Ne bih se složio da je to "znanstveno" tumačenje, to je metafizičko tumačenje kojeg su od Aristotela prihvatili i pojedini naučitelji Crkve u Srednjem Vijeku. U svakom slučaju ono nema specifične geopolitičke, vremenske i prostorne limite kao navedeni narativ o "bitki između kršćanstva i islama", već je vječno, univerzalno i sveprisutno.
    Također ne razumijem u kojem je to smislu Međugorje posljednja katolička župa u Europi. Dubrovačko-neretvanska županije nije u Europi? Neum? Ravno? Stolac? Dijelovi Boke Kotorske? Skadar?

    OdgovoriIzbriši
  15. Ja govorim o simbolici. Možete početi od Baranje, Istočne Slavonije pa nabrojiti sve gradove do Boke Kotorske-za mnoge bi vrijedilo isto. Nismo na seminaru profesora zemljopisa. Ako Vi u tome ne vidite simboliku, ne morate!
    U Međugorju je možda vidljivije nego drugdje: s jedne strane katolici, a već na drugoj počinje prevlast islama,veliki minareti itd., ali i pravoslavlja. Jasno, pravoslavlje se ne može ni usporediti s islamom.
    Ista stvar s Fatimom-Blažena se Djevica mogla ukazati i na Gibraltaru, i u Marseillu, i na Malti...Ipak je to bilo u Fatimi!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  16. Možda bi bilo najbolje da se to "još-ne-priznato" ukazanje dogodilo na međi Islama Grčkog i Islama Latinskog. Tad bi simbolika bila još potpunija... Šalim se... Inače, meni je puno veći horror vidjeti na europskom zapadu desakrirane Crkve koje su pretvorene u restorane, disko-klubove, galerije ili - horribile dictu - sajmove ezoterije, nego privremeno prepuštene kakvoj muslimanskoj zajednici. Oni se bar mole jednom Bogu, a Isus i Marija su važni čimbenici njihove religije...

    OdgovoriIzbriši
  17. Ne bih se složio. Manje zlo je ipak zlo! Posve podcjenjujete islam, a to nije pametno. Poglavito u današnjoj situaciji u svijetu.
    Inače, sjećam se jedne najave klanjanja kod FSSPX-a:"Ovo trodnevno klanjanje posvećeno je širenju Kristove vjere i borbi protiv najljućih neprijatelja Crkve Kristove-islama, hinduizma i budizma!"
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  18. Uopće ne potcjenjujem Islam, dapače, vrlo cijenim neke njegove pravce. Kada bismo bar mi Katolici u postotku u kojem to jesu Muslimani bili ozbiljni i revni vjernici, uvijek spremni na ozbiljnu i odlučnu reakciju protiv svake blasfemije usmjerene protiv religije, gdje bi nam bio kraj??? (Pročitajte si najnoviju Mosebachovu knjigu, Der Ultramontane, u kojoj se dotiče i ova tema...)

    OdgovoriIzbriši
  19. Meni je takvo revnovanje po nekršćanskim religijama često samo ono što Gospodin Isus naziva farizejštinom i oštro osuđuje.
    Čak i u pravoslavlju monasi i ziloti počesto su samo napuhane oholice. Vazda forma bez sadržaja! O nadnaravnoj se vjeri ni u prvom ni u drugom slučaju ne može govoriti.
    Pročitajte Pavlov "Hvalospjev ljubavi" i promotrite stvarnost malo i u tom svjetlu!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  20. Sasvim otvoreno: kad bih morao birati između protestantizma i Islama radije bih bio musliman! Mislim da bi me to dovelo u veću Božju blizinu, od raznih pop-rock-hip-hop malformacija svete mise. Do te mjere se svaka sakralnost izgubila u toliko smjerova kršćanstva. Nasreću, nije još sve izgubljeno u naašoj Crkvi, ostaje nam uvijek u najmanju ruku spes contra spem. No idemo prvo dugo i ustrajno čistiti našu kuću, a onda ćemo se baviti drugima. Ili ćemo možda voditi jihad protiv Islama? Puno smo veća opasnost samima sebi, nego što nam je opasnost Islam.

    OdgovoriIzbriši
  21. II. vatikanum nije nikada rekao da se kršćani i muslimani klanjaju istome Bogu. On kaže: "muslimani priznaju jednoga Boga, subzistentnoga, itd." Jednostavno konstatira činjenicu da muslimani priznaju jednoga Boga, i to im uračunava u prednost, jer svakako je u prednosti onaj tko priznaje jednoga Boga i vrši makar neke moralne zapovijedi, od urođenika sa Papue koji se klanja krokodilu, težrtvuje i jede ljude. Ne znam otkud je netko izvukao da je time Crkva izjednačila islam i kršćanstvo. Hans

    OdgovoriIzbriši
  22. Koncil..bla,bla.. bla,bla...koncil...bla...Tradicija(kill!)...bla, bla...islam great...bla, bla...svake tri minute kršćanin killed u muslimanskom svijetu...nema veze...Koncil bla, bla...

    OdgovoriIzbriši
  23. "Ali odluka o spasenju obuhvaća i one koji
    priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu MUSLIMANI, koji se,
    ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju S NAMA JEDINOMU MILOSRDNOMU BOGU, koji će suditi ljude na Sudnji dan." (LG 16)
    Malo sam se krivo izrazio, no nije li to isto: klanjaju se s nama jedinome milosrdnom Bogu, dakle-klanjamo se skoro pa istome Bogu!
    To većina teologa nažalost tako i tumači!Uostalom, čemu tolike dvoznačnosti!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  24. DOKAZ
    Tomislav Kovač u časopisu koji izdaje KS:"Nova Prisutnost", 9 (2011.god.)str.192;
    "Prvo, premda vrlo kratka, ova je izjava sastavni dio jedne dogmatske konstitucije, dakle, crkvenog dokumenta najvišeg autoriteta, što će reći da je njezin sadržaj načelno obvezujući za sve katolike. Drugo, izjava svjesno naglašava neka zajednička polazišta kršćanske i muslimanske vjere: vjeru u Boga stvoritelja, jedinog i milosrdnog, koji će suditi ljude i kojemu se kršćani i muslimani zajedno klanjaju (izraz »klanjaju s nama« podrazumijeva da se jedni i drugi klanjaju »istome« Bogu). Naglašena je također specifičnost Abrahamove vjere kao odgovor na Božju objavu. Treće i najznačajnije: konstitucija gleda na muslimane u perspektivi spasenja (»odluka o spasenju«), štoviše, zajednički biblijski korijeni koji muslimane povezuju s »Božjim narodom « neizravno navode na razmišljanje o mjestu i ulozi islama u »povijesti spasenja«. Ovaj kopernikanski zaokret iznimno je važan kada se imaju na umu oštre polemike koje su od kršćanskog srednjovjekovlja prevladavale gotovo do
    Koncila, a koje su na islam isključivo gledale kao na đavolsku herezu i religiju mača, na Muhameda kao na lažnog proroka i oličenje Antikrista, na Kuran kaona falsifikat Biblije i sotonsku objavu, a na muslimane kao na hordu razvratnih
    pogana koji s »pravom vjerom« nemaju ništa zajedničko i koji će, prema odluci Firentinskog sabora (1442.), zajedno s ostalim hereticima, šizmaticima i Židovima bez ikakve sumnje otići u oganj vječni..."

    OdgovoriIzbriši
  25. Meni dostupna hrvatska verzija uopće ne spominje Kovačevu "odluku o spasenju", već "nauk o spasenju". Latinska verzija kaže "Propositio salutis". Engleska "Plan of salvation. Njemačka "Heilswille". Svugdje se ističe mogućnost. U nastavku teksta LG 16 piše još dodatno (u smislu mogućnosti, a ne sigurnosti spasenja):Božanska providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje ni onima koji bez svoje krivnje još nisu došli do izričitoga priznanja Boga te nastoje, ne bez božanske milosti, ispravno živjeti. Sve dobro i istinito, što se kod njih nalazi, Crkva smatra pripravom za evanđelje i danim od Onoga koji rasvjetljuje svakoga čovjeka kako bi napokon imao život. No ljudi su se, obmanuti od Zloga, češće gubili u svojim mislima te su Božju isti­nu preokrenuli u laž tako da su više služili stvoru negoli Stvoritelju (usp. Rim 1, 21 i 25) ili se, pak, izlažu kraj­njem očaju jer u ovom svijetu žive i umiru bez Boga. Zbog toga Crkva nastoji njegovati misije radi promicanja Božje slave i spasenja svih ljudi, spominjući se Gospodnje­ga naloga: »Propovijedajte evanđelje svakomu stvoru« (Mk 16,15).. Naravno, naši progresivno-liberalni teolozi ne vjeruju u stvarno postojanje Kneza ovog svijeta kojeg su koncilski oci izravno naveli. Ja bih u smislu tumačenja LG 16 podsjetio na encikliku Pija XII. Mystici corporis (čl. 103.): Kao što jamačno znate, Časna Braćo, Mi smo već u početku našega Pontifikata stavili pod nebesku zaštitu i Božju upravu ove koji nisu pripadnici vidljivoga tijela Katoličke Crkve, te smo svečano izjavili da i Mi, slijedeći primjer Dobroga Pastira, ne želimo ništa toliko, koliko da oni imaju život i to u izobilju. Nakon što smo ih preporučili molitvama čitave Crkve, želimo tu našu svečanu tvrdnju ponoviti u ovoj Enciklici, kojom smo izrekli pohvale »velikoga i slavnog Tijela Kristovog« (sv. Irenej, Protiv krivovjerjâ, IV, 33, 7; PG VII, 1076), i pozivamo ih svakoga pojedinog i sve zajedno, srcem punim ljubavi, da se dragovoljno predaju nutarnjim poticajima milosti Božje, te uznastoje da se oslobode stanja u kojemu ne mogu biti sigurni za svoje vječno spasenje (usp. Pio IX., Jam vos omnes, 13. rujna 1868.: Spisi Vatikanskoga koncila, C.L. VII, 10); jer iako i njih neka kao nesvjesna čežnja i želja veže uz Otkupiteljevo mistično Tijelo, ipak ostaju bez tolikih nebeskih darova i pomoći koje je moguće uživati samo u Katoličkoj Crkvi. Neka zato uniđu u katoličko jedinstvo i neka se svi, povezani u sastavu Tijela Isusa Krista, s Nama nađu uz jednu Glavu u preslavnome zajedničarstvu ljubavi (usp. Gelazije I., Poslanica XIV; PL LIX, 89). Ne prestajući nikada moliti Duha ljubavi i istine, Mi ih čekamo raskriljenih ruku, kao one koji ulaze ne u tuđu, nego u svoju vlastitu i očinsku kuću. Dakle, i u MC i u LG se spominje potreba misionarenja. Dakako, LG odiše irenizmom, ali pogani koji su pravedni svakako moraju poštovati naravne zakone i Božje zapovijedi da postignu spasenje. Koji to ne čine... a eto, onako kako je rekao firentinski sabor. U pakao, skupa s mnogim kršćanima.

    OdgovoriIzbriši
  26. Nije li u tome cijela tragedija ovih dokumenata. Stotine i stotine stranica, stotine dvoznacnosti i ambivalentbih stavova, a potom tumačenje po "Duhu Koncila" i rad dobro pripremljenih prevoditelja(po talijanskome traduttore uvijek i traditore). A ondje gdje se jasno iznosi crkveni nauk, valja se odmaknuti od "slova Koncila". Osim našeg Mihovila koji je kao posljednji koncilski Mohikanac u sebi objedinio i duh i slovo Koncila!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.