***
Najprije nova kapelica u studentskom domu Opusa Dei na križanju Vukovarske i Držićeve ulice u Zagrebu.
Iako mi se sama zgrada, da budem blag, uopće ne sviđa, ova kapelica izgleda vrlo pristojno. Drago mi je da su zadržali orijentaciju ad orientem kao i u "staroj" kapelici u Vlaškoj. Usput, ako netko ima fotografiju te kapelice ili barem oltara koju se može javno objaviti, neka mi pošalje da je dodam ispod.
***
Na drugu stvar me podsjetio komentator Alex nedavnim komentarom.
Kaže dubrovački biskup Mate Uzinić:
Analizu naše situacije neću započeti govorom o krizi zvanja, nego o jednom od uzroka te krize zvanja, a jedan od uzroka te krize je vjerski tradicionalizam koji je ovu biskupiju zakočio u nekim drugim i drugačijim vremenima, koji nas guši i ne da nam da nam da idemo dalje. Želim nam svima zajedno – bez ikakve primisli da u bilo koga uprem prstom i da bilo koga prozovem jer svi trebamo pogledati u sebe i početi od sebe – postaviti pitanje koje je u ozračju proslave početka Drugog vatikanskog sabora sasvim opravdano, a to je pitanje u kojoj je mjeri Drugi vatikanski sabor zaživio u ovoj našoj biskupiji, izuzmemo li, ponekad i nasilno, okrenute oltare prema puku i liturgiju na narodnom jeziku što za nas i nije neka velika novost jer smo i ranije slavili na, doduše malo zastarjelom, hrvatskom jeziku.Volio bih pročitati cijeli biskupov govor.
Još više bih volio napraviti seriju postova o tim "nasilno okrenutim oltarima" i destrukciji hrvatskog crkvenog interijera u razdoblju nakon 2. vatikanskog sabora. Vrijedilo bi na te stvari podsjetiti, pa i arhivirati ih da se ne zaborave. Nažalost, previše je još straha i interesa a da bi se takvo nešto moglo ostvariti. Ipak, ako imate kakav prilog, rado ću ga objaviti (i anonimizirati ako to želite, naravno).
Moram priznati da me, vezano uz dotičnu emisiju "Mir i dobro" u prilogu o susretu "animatora" za duhovna zvanja, pomalo nasmijao nastup mons. Marina Barišića koji je (govoreći o tome kako mladog čovjeka oduševiti i približiti Božjem pozivu) izjavio: "...nevjerojatno koliko je tu mladića i djevojaka danas koji će otkriti to kao nešto važno, značajno...moderno! ...najmodernije!". Ne razumijem čemu tolika potreba da se Crkva (ili služba Gospodnja) prikaže kao nešto što je u trendu (u američkom slengu "hip"), umjesto kao nešto bezvremensko, uronjeno u vječnost, nešto što nije podložno modi i svakidašnjici. Nedavno sam pročitao koliko su u tome imali uspjeha Irci, nadam se da i kod nas stvari neće krenuti tim tokom: http://rorate-caeli.blogspot.com/2012/08/the-church-of-vatican-ii-ii-ireland.html
OdgovoriIzbrišiSve je ovo jako zanimljivo...
IzbrišiI u jednoj našoj bogosloviji počela su bujati zvanja, no već mjesec dana po dolasku u sjemenište mnogi se, blago rečeno, raz-očaraju. Ne razumijem mentalitet mladih danas koji ulaskom u sjemenište očekuju nastavak života koje su imali "do sada", u svijetu. Mnogim svecima Crkve pa i onim, tako često nazivanima, obični ljudi koji su svijet u potpunosti ostavili kako bi ljudima donjeli Krista imali su velikih poteškoća sa Zlom koje je željelo razoriti njihove pothvate! Kako će onda na njivi Gospodnjoj raditi onaj koji želi biti podjeljena srca izmeđ svijeta i onog Vječnog?
Kada će naša Crkva napokon shvatiti kada mora zauzeti određene stavove koji se ogledaju u bogatstvu tradicije i crpe iz tog nepresušnog izvora?!
Antun
Antune, u cemu se razocaraju, u strogosti zivota u bogosloviji ili pak u laksizmu bogoslovije?
IzbrišiToma, ja bih rekao jedni u strogosti, drugi u laksizmu. Ne može se služiti dva gospodara. Od jednog svećenika čuo sam nedavno lijepi govor o celibatu: u času kad mora (zbog premještaja) napustiti župu, bude mu malo teško oko srca i onda se sjeti da celibat nije samo beženstvo, nego još više od toga: biti potpuno spreman zbog Gospodina se odreći svakog ljudskog prijateljskog odnosa (roditelja, braće, rođaka, svoga mjesta, školskih drugova, učitelja, duhovnih savjetnika, drugih svećenika u župi, župljana...).
Izbriširekao bih da se razočaraju u laksizmu, kojega, na našu žalost ima sve više...
IzbrišiAntun
Antune,
IzbrišiPostoje Tradicionalne bogoslovije do kojih je vrlo lagano doci i u kojima nema laksizma,gdje vlada strogost i red i gdje se svaki bogoslov oblikuje u drugog Krista.Mislim da je steta za svakoga tko napusti bogosloviju zbog laksizma a da nepotrazi nesto sto bi mu mozda odgovaralo.Na kraju bi citirao pater Cano-vog brata,"iz drustva im pristupi jedan prosijecan covjek a nakon nekoliko godina formacije dobijemo Alter Christus-a"
Ponovit cu ono sto sam vise puta ponovio na ovom blogu,ako je netko zainteresiran da se prikljuci Tradicionalnoj grupi neka mi se slobodno javi i pomoci cu mu oko kontakta itd.
Alex
budite katolici i postujte koncile, prijedloge i odluke crkvenog uciteljstva i pape. Ako postujete motu proprio iz 2007 onda postujte i npr. motu proprio o trajnom djakonatu u nastavku 2. vatikanskog. Ili ste katolici ili niste... odlucite se
OdgovoriIzbrišiA, vidim ja da neke jos boli sto sam napisao da svi argumenti govore kako klerici (pa tako i djakoni) trebaju, ako i nisu u celibatu, zivjeti u potpunoj uzdrzljivosti.
IzbrišiAnonimni,
IzbrišiDali vi to hocete reci kako vi postujete motu proprio iz 2007?
P.S. Razlika je izmedju vas i nas sto mi postujemo koncile,prijedloge i odlike Crkvenog uciteljstva i pape dok vi postujete koncil,i NEKE prijedloge i odluke Crkvenog uciteljstva i (postkoncilskih)papa.
Alex
A što bi to točno značilo ne poštovati odluke o trajnom đakonatu? Progoni li vlasnik bloga ili možda ja trajne đakone? Je li on kakav župnik koji ne dopušta da u njegovoj župi djeluje trajni đakon? Je li možda šikanirao suprugu i djecu trajnog đakona?
IzbrišiKad biskup ne dozvoljava župniku ili župnik svom kapelanu da služi tradicionalnu misu, onda to jest kršenje motuproprija Summorum pontificum, ali ne znam na koji način vlasnik ovog bloga ili možda ja ne poštujemo odluke vezane uz trajni đakonat.
Toma, piši ti što hoćeš, trajni đakoni niti žive u uzdržljivosti, niti će to raditi u budućnosti. Sretan ti daljnji put u iluziju.
OdgovoriIzbrišiHvala, sretno i vama!
Izbriši