nedjelja, 11. prosinca 2011.

Red za redom

Još me prije dva tjedna podsjetio post na blogu Rorate Caeli koliko je zapravo logičnije imati jednogodišnji, a ne trogodišnji ciklus nedjeljnih čitanja na misi. Možda su se reformatori ugledali na reprodukcijski ciklus nekih borova, ali meni se čini da većina stvari u ljudskom životu i prirodi slijedi godišnji ciklus.

Bilo kako bilo, ako želite izračunati za neku godina pripadno slovo (A, B, C) možete se voditi ovim pravilom:
  • ako je ostatak pri dijeljenju s 3 jednak 1, onda je to godina A,
  • ako je ostatak pri dijeljenju s 3 jednak 2, onda je to godina B,
  • ako je "ostatak" pri dijeljenju s 3 jednak 3 (zapravo 0), onda je to godina C.
Ostatak pri dijeljenju broja s 3 uvijek je isti kao i ostatak pri dijeljenju sume njegovih znamenaka s 3 (usput, isto vrijedi i za 9). Pri tome imajte na umu da se za liturgijsku godinu uzima broj one kalendarske godine u kojoj većim dijelom leži. Primjerice trenutno smo u liturgijskoj godini 2011./2012., a to je zapravo godina 2012. Budući je 2+0+1+2=5, što daje ostatak 2 pri dijeljenju s 3, trenutna godina je godina B. Još jedan primjer: godina 2088. bit će zbog 2+0+8+8=18, 1+8=9, godina C. Naravno, možemo se nadati da će do tada ovaj sistem biti ukinut.

***

Nemojte se samo praviti pametni :-) pa mi na prethodnu točku citirati onu izreku koja se može naći po internetu, a pripisuju je svetom Augustinu:
Dobar kršćanin bi se trebao čuvati matematičara i svih onih koji čine prazna proročanstva. Opasnost već postoji, pošto su matematičari napravili ugovor s vragom da ocrne duh i zadrže čovjeka u sponama Pakla.
To je već odavno prokazano kao jako loš engleski prijevod (s kojeg i ovaj hrvatski) latinskog originala, vidi ovo i ovo.

***

Prije otprilike dva mjeseca počeo je s radom novi portal kršćanskog usmjerenja bitno.net. Ovdje pogledajte kako se sami definiraju. Mislio sam ga i prije spomenuti, ali poučen prijašnjim iskustvom da često preporučim neki blog neposredno prije nego se počne gasiti (valjda to nema veze sa mnom?), pričekao sam neko vrijeme da vidim kakav će biti ritam i profil članaka koje objavljuju. Za sada se čini vrlo pristojno, nisu samo prenositelji vijesti s IKA-e, Radio Vatikana i drugih novinskih izvora, nego imaju i vlastitih prijevoda i tekstova. Za razliku od jednog drugog (naglašenije katoličkog) portala kojeg nikad nisam stigao predstaviti, pa čak i same Informativne katoličke agencije, ovaj ima i RSS feed, što je meni poprilično važno.

***

Kako izvještava IKA, 3. prosinca je blagdan svetog Franje Ksaverskog svečano proslavljen kod trećoredaca glagoljaša na zagrebačkom Ksaveru. Članak završava rečenicom: "Na kraju svečane mise biskup je blagoslovio novi, tri metra visok kip sv. Franje Asiškog, izrađen u bronci, rad akademskog kipara Josipa Poljana." Hm, nešto mi tu ne štima. To je kao da dođete na rođendan jednom djetetu i onda darove date njegovu bratu. Ne čini mi se baš u redu (dobro, osim ako su blizanci!). Da to nije franjevački prst u oko isusovcima?

***

Da, opet je ono vrijeme u godini kada se radujemo Gaudete nedjelji (v. ovo i ovo). Ljubaznošću vlasnika misnice, imali smo danas na tradicionalnoj misi ružičasto ruho. Kako je jedan vjernik primjetio (prenosim po sjećanju): "Misnica je tako lijepa da čovjeku dođe uzeti je doma i cijeli je tjedan gledati i uživati." S obzirom da to nije moguće, evo barem nekoliko fotografija da se na trenutak izbavite iz sadašnje žalosti i naužijete vječne radosti. Nadam se da ćemo se tako razveseliti i na nedjelju Laetare u korizmi.

***

Imam vam za preporučiti dvije knjige o anđelima. Obje je izdao Verbum.

Prva pod nazivom Sve o anđelima izvrstan je opis nauka o anđelima začinjen mnoštvom primjera anđeoskog djelovanja u životima svetaca i običnih ljudi. Zanemarite neprikladnu sliku na naslovnici, knjiga zaista zaslužuje biti u vrhu top ljestvice najprodavanijih Verbumovih naslova. Neće vas začuditi da ovo nije nova knjiga nego je napisana u prvoj polovici 20. stoljeća. Kratku autorovu biografiju pročitajte ovdje. Vjerojatno ću si nabaviti i ostale njegove knjige jer se potpuno slažem s ovom karakterizacijom (koja je obilježje i drugih dobrih duhovnih pisaca):
After finishing one of his books the reader either will take Fr. Paul's advice or- feel guilty for not doing so.
Khm-khm (ili kako se već piše nakašljavanje), Božić se bliži...

Druga knjiga, koja znatno manje uzdiže dušu, ali je svejedno korisna i potrebna zove se Sotona i njegove zamke. Vrlo uravnotežen prikaz sotone koji ne zastranjuje od pravovjernog tumačenja doktrine prema senzacionalističkom stilu koji tako često prati ovu tematiku čak i u katoličkim publikacijama. Ipak, ima mnoštvo životnih primjera, među ostalim i iz rada autora koji je egzorcist, pa tekst nije suhoparan. Ove teme smo se detaljnije već dotakli u jednom postu, ali ako bih vam trebao preporučiti samo jednu knjigu o demonima i njihovu djelovanju, onda je to sigurno ova.

***

Predgovor upravo spomenutoj knjizi velečasnog Gillesa Jeanguenina napisao je biskup Mario Oliveri u čijoj biskupiji on djeluje kao službeni egzorcist. Pohvalne riječi ovog biskupa i ime biskupije Albenga-Imperia na sjeverozapadu Italije uz granicu s Francuskom, podsjetile su me da sam već čitao o njima. I zaista, nekoliko sekundi na googleu, polučilo je sljedeće članke koje vam preporučujem da pogledate:
An Oasis for the Usus Antiquior in Italy
Pontifical Mass of Bishop Oliveri
Albenga-Imperia: a fine Italian diocese to join...
The Ordinary Form of the Bishop of Albenga-Imperia
La riscoperta di Romano Amerio
Straordinaria importanza del Motu Proprio Summorum Pontificum di Benedetto XVI
Interventi di Mons. Mario Oliveri, vescovo alla Tre giorni del Clero della Diocesi di Albenga-Imperia
Presentazione
I definitivno:
Letter of Rev. Fr. Jehan to Mgr Oliveri (ima i na drugim jezicima), nakon čega je uslijedilo ovo (vidi i ovo)!
Nisam mislio stavljati fotografije u ovaj post, ali jednu definitvno nisam mogao propustiti:


***

Jedan naš čitatelj je primjetio na kraju članka o molitvenom bdjenju s papom u Madridu, ovu fotografiju mladih koji spavaju u vrećama na tlu i uputio nas na fotografiju koja prikazuje buđenje (s ovog bloga).

***

Konačno mogu i s vama podijeliti lijepu vijest:
Mi iz Sarajevu smo zadnja dva mjeseca već organizirali dvije tridentinske mise u Gospinom svetištu u Olovu. Do sad to nismo javno objavljivali, ali je mladi svećenik koji je služio misu ipak odlučio hrabro istupiti i objaviti tu vijest. Neka ga Bog dragi čuva i nek mu da snage da se nosi s potencijalnim nerazumjevanjima od strane nekih kolega. Do sad nije bilo nekih negativnih reakcija. Nadam se da će tako i ostati.
Mi ovu misu nećemo imati redovito, za sada je to realno gledajući nemoguće, ali se nadamo nekoliko puta godišnje ako uspijemo organizirati to bi bilo veliki uspjeh i velika milost za nas.
Izvještaj pročitajte na blogu Sve mogu u onome koji me jača.

Svakako se pomolite za p. Danijela Rajića i sve ostale svećenike na ovim prostorima koji javno ili privatno služe tradicionalnu misu.

Broj komentara: 14:

  1. Eh' da je nama jedan fra Danijel ne bi mi vapili da nam se imenuje neki svećenik za slavljenje tradicionalne mise!

    OdgovoriIzbriši
  2. - Jako mi je drago da je se fra Danijel Rajič usudio sve to ljepo javno reći. Nadam se da će ovakvih Misa biti još po BiH.

    - Sviđaju mi se uzorci na ovoj ružičastoj kauzuli, ali su mi inače ove barokne misnice, koje se vežu uz tradicionalni obred, jako ružne. Prekratke su i izgledaju kao neka majica. Gotičke su daleko ljepše.

    - Hvala ti Toma i na ljepom savjetu za knjigu, baš sam se danas mislio koju bih knjigu počeo čitati...sad znam koju.:)

    Mladen

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni su lijepe i barokne i goticke i drugi oblici ako su kvalitetne i lijepe. Za crkvu sv. Martina su vjerojatno prikladnije barokne.

    OdgovoriIzbriši
  4. Sjećam se da sam negdje pročitao, čini mi se u nekome od starih službenih vijesnika zgb nadbiskupije, negdje iz 1950 ili neke, a moguće i prije, navodim po sjećanju ovo pitanje: Smije li svećenik nositi naočale na kaležu? Odgovor je NE. To me podsjetilo kad sam vidio ove slike iz sv. Martina.
    Inače, nemam ružičaste misnice, ni kazule ( ostale su sačuvane u svim ostalim bojama, čak i nekoliko dalmatika..) i to mi je jučer bilo nekak žao...
    seoski župnik

    OdgovoriIzbriši
  5. Znam da na burzi ne smije biti nista osim eventualno kljuca od tabernakula, ali takva stvar je ipak u nadleznosti svecenika koji sluzi misu.

    OdgovoriIzbriši
  6. Seoski zupnice, mozda bi zupljani htjeli dati priloge da kupite jednu lijepu ruzicastu misnicu do Laetare nedjelje. Ima recimo ok misnica koje nisu tako skupe (otprilike 100€) ovdje: prva, druga, treca. Vec sam narucio jednom odandje (iz Poljske) i za tu cijenu je sasvim ok kvaliteta.

    OdgovoriIzbriši
  7. Fra Danijel Rajić je stvarno svjetli primjer vjere u Tamnom vilajetu, kako Bosnu nekad zovu. Znam ga još iz Podmilačja, on ne dangubi i ne živi neuredno zato me ne čudi što je služio tradicionalnu Misu.

    OdgovoriIzbriši
  8. I meni su one ljupke, ružičaste misnice prekrasne. Još od djetinjstva volim sve što je u toj blagoj i nježnoj boji.

    OdgovoriIzbriši
  9. Fra Danijel je ionako dokon i nema šta raditi pa da se malo provjetri ode do Olova. Pa u tom samostanu ima dvadesetak fratara, a nemaju nikakve pastoralne obaveze. Jole

    OdgovoriIzbriši
  10. Nemoj tako, fra Danijel je mlad i lijep svećenik! Ni meni se ne sviđa sve što čitam o njemu, eto vodi mlade na svakakve duhovne obnove, bio je i u Šurkovcu kod onog fra Ive, biciklom odleti iz Sarajeva u Međugorje. Svašta on radi. Trebamo sad, moliti da ostane vjeran tradicionalnoj misi.

    OdgovoriIzbriši
  11. Fra Danijel je jedan izuzetan svećenik. Što se tiče biciklističkog kluba, treba prvo objasniti aktivnosti mladih u samostanu na Bistriku. Oni imaju i malonogometni klub, jedan bend, Antonius se zove, čak su snimili i jedan CD, dramsku sekciju, hodačastili su ubiciklima i u Olovo i u Podmilačje i u Brestovsko, pa eto i u Međugorje.
    Treba reči da je Danijel duhovno preporodio onaj učmali samostan, ono svetište sv. Ante, koje to već odavno više nije. Njegovim dolaskom ponovo je uvedeno klanjanje pred presvetim koje na Bistriku nije bilo desetljećima. Napokon se mogu čuti drugačije propovijedi od lijevo orjentiranih političkih monologa.
    Mlade je do sad vodio fra Perica Vidić koji je to radio s posebnim blagoslovom, svim srcem i dušom se posvetio njima i mladi su ga s pravom prozvali apostolom mladih. S obzirom da on ima više od sedamdeset godina, a i izabrali su ga za gvardijana samostana, osobno je tražio upravo fra Danijela da ga zamijeni i ovaj je to u potpunosti uspio.
    Tog čovjeka treba osobno upoznati, pa onda dati svoj sud o njemu. Nešto loše o njemu moći ćete možda načuti samo od onih liberalnih ''hanskungovaca'' koje nerviraju njegovo propovijedi u kojima nema ni politike ni sinkretizma, niti modernističkih budalaština.
    Ja Bogu zahvaljujem na svoje dugogodišnje prijateljstvo s njim. Inače ja sam ono što mnogi pogrdno nazivaju ''tradicionalista'''. Čak sam i jedan od inicijatora ideje o tridentinskoj misi. Išao sam od svećenika do svećenika i pitao, vjerovatno neki ovdje mogu pretpostaviti kakve sam odgovore dobijao. I kad sam se potpuno obeshrabrio i skoro odustao, fra Danijel je prihvatio naučiti obred i sprovesti tu ideju u djelo.
    Ono što čitate ili čujete je nešto iz druge ili treće ruke. Ja ga osobno poznajem i stojim iza svojih riječi. Sigurno da ne postoji osoba na ovom svijetu koja bi svima odgovarala, ali evo ja ću vam kao ''tradicionalista'' reči: Danijel jest na svoj način karizmatik, ali JEDINO je on bio dovoljno hrabar da služi javno tridentinsku misu i to u javnosti kaže.
    Nemojte ga suditi i svašta o njemu pisati, nego molite za njega i molite da je što više ovakvih svećenika koji su u stanju prepoznati potrebe neke zajednice, a ne samo podrugljivo odmahnuti rukom kao što nažalost većina današnjih svećenika zna učiniti, posebno kad je u pitanju tridentinska misa.

    OdgovoriIzbriši
  12. Drago mi je da si se odlučio staviti ovu sliku. Uljepšala mi je dan, hvala! :)

    OdgovoriIzbriši
  13. sto se redovnika tice - ne moraju nuzno imati neku vanjsku pastoralnu djelatnost. To ne znaci da su dokoni i nista ne rade. Bogu posvecene osobe, osobito redovnici, trebaju prvenstveno hvaliti Boga i zazivati na sebe i druge milost Bozju. Dakako,mi smo navikli da su svi oni zupnici i da se "aktiviraju". I koliko su se izgubili u tom "aktivizmu". Redovnicka zajednica nije i ne smije biti nikakvo udruzenje pastoralnih radnika.
    Redovnici su u davnini bili najvise poznati kao teolozi (na koljenima), duhovnici, propovjednici i ispovjednici. Zato ih pustimo da to budu i danas.

    OdgovoriIzbriši
  14. Slažem se s onim što je "V" ispričao o fra Danijelu. S obzirom kako svećenici u BiH dangube i gdje sve troše voje vrijeme, o tome sam i ja prije pisao pa da ne ponavljam, fra Danijel je svjetli primjer dobrog pastoralnog radnika kojem možemo oprostiti izlete u "karizmatike".

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.