EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA
III
Napokon, Naš Gospodin želi ostati s nama i svjedočiti nam toliku ljubav u Euharistiji jer nas njegov božanski Otac beskrajno voli. Osjeća potrebu uzvratiti Ocu za to što mu je darovao nas.
Ponekad odmah osjetimo naklonost prema nekome koga nismo poznavali i koga nikada nismo vidjeli jer nas neka osobina, sjećanje ili situacija vezana s njime podsjete na dragog prijatelja. Osjetimo simpatiju za nekoga tko nas podsjeti na izgubljenog prijatelja. Također nas nešto potiče da volimo prijatelja svojega prijatelja a da ga ni ne poznajemo, i to samo zato što je drag našemu prijatelju. Malo je potrebno za to jer naše srce, koje voli svojega prijatelja, instinktivno voli i sve što je s njime povezano.
Tako je i s Isusom. Jer nas Otac voli, naš Gospodin, koji voli svojega Oca, voljet će nas zbog njega, a da mu za to ne treba nikakav drugi razlog. Za Sina je jednostavno riječ o potrebi, jer ne može zaboraviti one koje voli Otac.
Stoga okrenimo pitanje i recimo Našem Gospodinu:
O, slatki Spasitelju, dakako da ti zahvaljujem što si za moje dobro utemeljio sakrament Euharistije, ali meni duguješ to što si ga mogao utemeljiti, ja sam tome uzrok. Ako si Spasitelj i Brat, to možeš biti upravo zahvaljujući meni. Duguješ mi da i dalje činiš dobro i da nastaviš spašavati. Nama duguješ svoje divno ime Brata.
Naš Gospodin prosjači od svojih klanjatelja, njegova milost došla nas je pronaći. To znači da je htio da budemo s njim i da smo mu potrebni!
Da bi se pokazao, trebaju mu klanjatelji, inače ne izlazi iz svetohraništa.
Na misi mu treba barem jedan poslužitelj koji predstavlja narod, vjernike. Mi dajemo Našem Gospodinu uvjete za njegovo kraljevanje.
Zadržite tu misao. Podići će vas, oplemeniti i dati vam ogromnu želju da volite te da se prisjetite da ljubav obvezuje.
I recite često Našem Gospodinu u svetoj slobodi: Da, dobri Učitelju, duguješ nam to!
