subota, 3. prosinca 2011.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 8



EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA

Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama (Lk 22, 15)

Euharistija je nadodana djelu Otkupljenja. Očeva pravda nije ju zahtijevala od Isusa.

Muka i Kalvarija bile su dovoljne da nas pomire s Bogom i ponovno nam otvore vrata očeva doma.

Zašto je, dakle, Naš Gospodin utemeljio Euharistiju? Učinio je to zbog sebe, kako bi zadovoljio svoju ljubav, svoje srce.

Kada tako promatramo Euharistiju, uviđamo da je ona najbožanskija i najnježnija stvar iz koje proizlazi najveća ljubav, kao i da je po svome karakteru i prirodi beskrajna dobrota i nježnost. I iako nije bilo potrebno da dobijemo takvo blago, Naš je Gospodin imao potrebu utemeljiti Euharistiju. Tome su tri razloga.

I

Zato što je, prije svega, bio naš brat. Naš je Gospodin želio zadovoljiti bratsku ljubav koju je imao za nas.

Nijedna ljubav nije tako nježna i široka kao bratska ljubav. Prijateljstvo zahtijeva jednakost, a nju nalazimo samo među braćom. Bratska ljubav Isusa prema nama iznad svega je što možemo zamisliti.

Sveto pismo kaže da je Davidova duša bila tako sjedinjena s Jonatanovom da su činile jedno. No koliko god snažno bilo jedinstvo dvaju bića, svako od njih zadržava trag egoizma – svoj ponos. Kod Našega Gospodina nije bilo ni traga tome: ljubio nas je do kraja, bez zadrške, i ne misleći na sebe.

Odgovaramo li na Njegovu ljubav ili ne, nije važno – još nas upornije traži.

Bratu je milje vidjeti svojega brata i s njime živjeti, zato je Jonatan tugovao daleko od Davida.

I Naš je Gospodin patio zbog toga što nas je morao napustiti. Želio je ostati kraj nas da nam kaže: "Vi ste mi braća".

Kako je nježna ta riječ! Ni u jednom drugom Isusovom svojstvu ne vidi se to apsolutno prijateljstvo. U drugim ga prilikama vidimo kao dobročinitelja i spasitelja, ali u njima ne nalazimo brižnu i blisku ljubaznost.

Upravo je Euharistija obuhvatila sve ljude i donijela pravu jednakost i izvan hrama jer za stolom Isusa, našega prvorođenca, svi smo braća.

Kako li je dakle tužno, kada se pričešćujemo, misliti samo na veličanstvo i svetost Našega Gospodina. To je dobro razmatramo li neko drugo otajstvo, no za vrijeme Euharistije pokušajmo mu se približiti i misliti na njegovu nježnost i sveobuhvatnu ljubav.