subota, 8. listopada 2011.

Tako je to

S obzirom da ja knjige uvijek prosuđujem prema koricama, kada sam prije nekoliko godina uzeo s police u knjižnici jednu knjigu američke spisateljice Flannery O'Connor, ubrzo sam je tamo i vratio. Nije mi se svidjelo nešto što je pisalo na koricama i naprosto sam ocijenio da takva feministička s... ne vrijedi čitati. Nakon nekog vremena, ne sjećam se više radi li se o mjesecima ili godinama, ipak sam dotičnu knjigu posudio. Još jednom sam se uvjerio kako je lako krivo prosuditi stvari jer su mi se njezine priče jako svidjele i pročitao sam sve četiri knjige koje su prevedene na hrvatski. Vjerujem da ću u nekom trenutku kad budem imao više vremena pročitati i originalna djela. Poštedjet ću vas kritičkih osvrta na Flannery O'Connor i njezina djela jer meni samom ti osvrti djeluju poprilično odbojno, a vrlo često i promašeno. Evo ipak kratke biografije za slučaj da niste ništa čuli o njoj:
Flannery O'Connor (1925.- 1964.) rođena je u mjestu Savannah, u američkoj državi Georgiji, kao jedinica u katoličkoj obitelji.

Roman Mudra krv je njezina prva knjiga, objavljena 1952. godine, a spisateljski rad obuhvaća još i kod nas prevedenu zbirku priča Teško je naći dobra čovjeka, nagrađenu Nagradom Kiklop za knjigu inozemnog autora godine 2004., zbirku priča Sve što raste mora se sastati, te kratki roman Nasilni pobjeđuju. Godine 1979. objavljena su njezina pisma pod naslovom Navika bivanja.

Flannery O'Connor bila je pisac s kršćanskim preokupacijama kojemu su kaos i zbrka u vrijednosnim kriterijima odbojni. Njezina publika je navikla na iskrivljenosti modernog života gledati kao prirodne i normalne. Zbog toga je bila prisiljena poslužiti se nasilnim sredstvima i šokom da bi čitatelja natjerala na razmišljanje. Teme koje obrađuju njeni romani jesu problemi vjere, moralnosti, rasne pripadnosti.

Kad je u dobi od 39 godina umrla, Amerika je izgubila jednu od najnadarenijih književnica.
Na gigapediji (odnosno library.nu) možete nakon registracije naći mnoštvo knjiga o Flannery O'Connor. Ipak bih vam preporučio da prije svega sami pročitate koju njezinu priču, sabrana djela možete skinuti u pdf formatu ili epub formatu (dodatak za Firefox).

Povod za sve ovo je što sam naišao na audio snimku na kojoj Flannery O'Connor čita svoje djelo A good man is hard to find (Teško je naći dobra čovjeka) po kojoj je nazvana i jedna od njezinih zbirka priča. Čini mi se da snimka, koju je sada vrlo lako pronaći na internetu, potječe odavdje, gdje je i opisano kako je nastala. Na dotičnoj stranici možete skinuti i kratki Flanneryjin govor kao uvod u čitanje pod nazivom Some Aspects of the Grotesque in Southern Fiction (možete ga poslušati i ovdje u nešto lošijoj kvaliteti). No, ono što biste svakako trebali čuti je sama priča, evo audio snimke, a možete si pripomoći i prateći tekst.

***

Slijede kratke vijesti:

"Biste li zapalili svijeću manje?", pitaju slovenski biskupi u povodu nadolazećih Svih Svetih i Dušnog dana. Ne pitaju mene, ali moj odgovor je: "Ne, ne bih!" Ono što bih učinio i što sam do prošle godine radio je da kupim svijeće u keramičkim posudicama. Nakon što svijeća izgori, takve posudice se vrlo lako recikliraju, tj. napune iznova "voskom". Prošle godine ih više nitko na Mirogoju nije prodavao. Prodavači na štandovima koje sam redom obilazio su govorili: "Da, da, znamo na što mislite, ali to vam više nitko ne proizvodi." Zato sam morao uzeti svijeće u plastičnim posudicama, lampaši su mi oduvijek bili odbojni. Možda je jedna ideja za koju bi se biskupi mogli založiti ponovno uvođenje takvih svijeća koje su više u skladu s prirodom? Inače, podsjećanje vjernika da je korisnije platiti misu za pokojne svakako je dobro.

Usput budi rečeno, gore stavljam vosak pod navodnike jer je žalosna istina da se kod nas u prodavaonicama ne mogu nabaviti voštane svijeće. Čak i za crkvu, gdje je propisano da dvije obavezne svijeće na misi imaju barem 2/3 voska u sebi, trebali bismo svijeće naručivati iz inozemstva. U budućnosti vjerojatno i hoćemo. Kao jednu zanimljivost o važnosti svijeća navodim da je Crkva propisivala do reformi u šezdesetima u slučaju da se svijeće ugase prije pretvorbe i da se ne mogu ponovno zapaliti, misu treba prekinuti.

***

IKA nas izvještava o misi na Dan useljenika i prognanika Hamiltonske biskupije. Izdvajam najzanimljivije:
Na svršetku misnog dijela a prije završnog blagoslova skupina je djevojaka iz talijanske župe izvela liturgijski ples.
Uz članak je i fotografija koju ovdje donosim maksimalno smanjenu da vam ne povrijedi očinji vid (kliknite ako se želite nasmijati).

Što mislite, da li i nas čekaju uskoro te travestije? Pričest na ruke imamo odavno. Ministrantice imamo od devedesetih. Izvanredni djelitelji pričesti i trajni đakoni sve se više množe. Gitare i bubnjeve danas ćete po crkvama naći češće nego orgulje. Svećeničke intervencije i interpolacije u misu za sada se još jedino ne dotiču riječi pretvorbe (koje su ionako u novoj misi drugačije nego u staroj, a i da ne zaboravimo krivi prijevod na hrvatski). Prigodne mise poput "vrištimo trčeći po crkvi sa školskim torbama u zraku" početkom školske godine, neokatekumenske "uhvatimo se za ruke i plešimo oko stola s pravim kruhom u župnoj dvorani" itd. već su nam svima poznate. Fali nam još samo liturgijski ples sa zastavama. I možda liturgijske lutke?

Izgleda da se podloga za takva, iskreno ću reći, nemojte se uvrijediti ako ste redovnica s cvijetom u kosi, budalesanja ionako već gradi i u nas, vidi npr. ove članke iz 2004. i 2007. Svima koji ne znaju kako bi van uobičajenih molitvenih gesta hvalili Boga tijelom, preporučujem da uzmu u ruke metlu, motiku, srp ili makar igle za pletenje ili vezenje. Ako im nakon ovog "labora" fali još gibanja u "ora", mogu se ugledati npr. u svetog Dominika.

***

Trenutno su na tapeti nadbiskupove tapete. Evo, možete pogledati uvijek vrlo objektivan Jutarnji koji nas izvještava o novoj rezidenciji nadbiskupa Srakića u Osijeku. Od mene samo tri kratka komentara. Najprije, drago mi je da nadbiskup kao i većina normalnih ljudi prepoznaje vrijednost lijepo uređenog doma. Nadam se da će tako biti i s novim Božjim domovima u njegovoj nadbiskupiji. Drugo, mislim da je mogao izabrati ljepše slavine i dodatke u kupaonici i općenito mislim da je mogao malo kvalitetnije finiširati neke stvari. Ako se danas svi veselimo kad dođemo razgledati npr. dvore princa nadbiskupa Markusa Sittikusa kod Salzburga, zašto se za sto godina školarci također ne bi divili osječkoj nadbiskupskoj rezidenciji? I konačno, možda bi preuzvišeni gospodin nadbiskup mogao preispitati svoje stavove o važnijim stvarima poput poslušnosti papi. Možete se zapitati (ali ne u komentarima!) zašto se više ništa ne čuje o najavi koju smo donijeli prije dva mjeseca.

Broj komentara: 12:

  1. Šteta Tomislave da nisi češće ovako inspiriran :) Još uvijek mi smješak titra na usnama od ovih komentara. Stvarno si maher, tim više što svaki od ovih komentara (osim prvog) po sebi nije ni malo smiješan, štoviše žalostan je i samo pobuđuje nova pitanja i brige.

    Ali ja sam siguran da će ovakvih vjesti u narednim dekadama biti sve manje. Prvo, ljudi koji provode i zastupaju ovakve ideje po dobi su sve bliži Metuzalemu, i nećemo ih još dugo gledati. Drugo, ne mogu a da se ne osvrnem na aktualnu mogućnost povratka SSPX-a u puno zajedništvo sa sv. Crkvom i da mi istovremeno ne padne na pamet sv. Franjo koji je uspio potpuno obnoviti Crkvu iznutra.

    Nadam se da su čitatelji ovog bloga uključeni u molitvenu akciju za pomirenje unutar Crkve i za početak konačne pobjede Svete Predaje nad neo-modernizmom.

    OdgovoriIzbriši
  2. danza kuduro... odgovara na ovu sliku... kako je počelo možda i to postane lit. pjesma

    OdgovoriIzbriši
  3. Samo neka nam Bog pozivi Papu pa se mozemo nadati i Svijetlu poslije mracne vladavine IP II

    OdgovoriIzbriši
  4. Premda zazirem od mnogih pogrjesaka ucinjenih za njegova pontifikata (ne nuzno od njega samoga), ne mogu dopustiti da se pontifikat pape Ivana Pavla II naziva mracnom vladavinom. Covjek koji se imalo potrudio citati enciklike i ostale dokumente o euharistiji iz doba njegova pontifikata moze primijetiti ta je na osnovu tih dokumenata bilo moguce stvoriti ozracje za Summorum Pontificum i reformu Benedikta XVI. I sama odluka blazenog Ivana Pavla II da inzistira na tome da J. Ratzinger ostane na celu Kongregacije za nauk vjere i nakon zatrazene mirovine govori jako, jako puno.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja pak nazivam mracnom vladavinom jer je on kao vrhovni pastir,kao Kristov namjesnik ucinio mnogo da dodje do relativizacije vjere koja danas vlada,pogotovo na zapadu,pa kada je sve relativno onda moze raditi tko sta hoce,onda je i liturgija okupljanje ljudi s mlakom vjerom,pa naravno da dolazi do zloporabe koje sam ja svijedok.Da nekazes kako pricam iz trbuha navest cu ti par primjera;Okupljanje u Asisu i to 2 puta,moliti bok uz bok sa ljudima koji ispovijedaju lazne bogove i njima se mole ujedno je poricanje Krista kao jedinog pravog puta prema Bogu(Ocu).Iz neke sekte u crkvi u asisu su klali kokoske kao zrtvu,a sa tabernakula su skinuli Kriz pa stavili budu.Ujedno da te podsjetim da je J.Ratzinger odbio papin poziv da sudjeluje u tome,iako i on sada kao papa organizira assis ali mislim da ga razumijem sto zeli da ucini.No vratimo se jos IP II.Ljubljenje kurana;pazi,nemoze jedan papa kojeg I Vat.koncil naziva cuvarom vjere,sv.predaje da ljubi knjigu koju mnogi drze kao apsolutnu volju Bozju i koja porice Kristovo Bozantstvo priznavajuci ga samo prorokom medju mnogima.
    Sto se tice ozracja za S.Pontificum dalo bi se tu puno toga reci,ukratko;kada Wojtila dolazi na stolicu sv.Petra Novus Ordo je tek 8 god na snazi,ozracje postoji jer se zna da ga puk nije primio odnosno nije se asimilirao k novoj misi tako dugo,trebala je nova generacija da ju u potpunosti prihvati(a i to nije u potpunosti jer sve vise se trazi Misa svih vremena)Znaci 1978 ozracje postoji samo je trebalo napraviti ono sto je sada napravio B XVI-i a ne nametati novus ordo.
    Dali znas zasto je doslo do izopcenja cetvorice biskupa druzbe Pia X? Bilo bi tu o cemu raspravljati stari moj,zelim Ti Blagoslovljenu nedjelju,dan Gospodnji.

    OdgovoriIzbriši
  6. Nitko ne kaze da ne poznajes stvari, ali s druge strane niti ja imam potrebe za neki traktat De universo vezano za problematiku koju sam studirao zadnjih pet godina. Ono sto zelim reci jest da nije pravedno osuditi cjelokupno pontifikat Ivana Pavla II kao mracno doba. Bilo je u to doba puno toga s cime se trebalo pozabaviti i odluke koje su donesene tada nisu uvijek bile najsretnije rjesenje. Nas je problem sto nismo uvijek dovoljno strpljivi. Premda se ne usudim nazvati pontifikat Pavla VI mracnim dobom, ipak smatram da su promjene koje je Crkva (osobito liturgija) dozivjela tada daleko problematicnije i "mracnije".
    Zar bi papa Benedikt proglasio blazenim osobu koja je glavni krivac za sve novotarijsko zlo u Crkvi?
    Hvala za bratske zelje. Uzvracam svecenickom molitvom (absit iniuria verbis).

    OdgovoriIzbriši
  7. Toma jako me impresioniralo što si to jako dobro napisao. Potpuno se slažem s tobom i molim te da bude više takvih članaka.

    OdgovoriIzbriši
  8. Mišljenja sam da je ipak malo pretjerano reći kako su i gitare "problematične"

    Mnoštvo prekrasnih pjesama koje sasvim sigurno približavaju mlade Bogu i doista krasno zvuče kao pratnja svetoj misi, ne bi baš tako zvučale (uz dužno poštovanje) na orguljama.

    OdgovoriIzbriši
  9. Gitare kao i bubnjevi pobuđuju čovijeka.. na jednoj nedjeljnoj misi desilo da je žena pored mene htjela zaplesati... hoću reći da ne bi trebali težiti za time da nam bude lijepo i veselo na misi ( kao u svatovima ) nego trebalo bi biti duhu lijepo.. jer ipak je to sveta misa gdje se susrečemo s Bogom i zahvaljujemo mu... a ne nešto kao na nekoj zabavi... gdje se ne možeš ni skoncentrirati na neko više razmišljanje o bilo ćemu, a kamoli o Bogu.

    OdgovoriIzbriši
  10. A ako je duša te žene (i zbog pjesme) toliko titrala i davala hvalu Bogu da joj je malo nedostajalo da zapleše...što ćemo s njom?
    I kako tumačiti Isusovu priču o djeci, kraljevstvu Božjemu...itd...
    :-)

    OdgovoriIzbriši
  11. Da joj je duša toliko titrala od zahvalnosti, ne bi joj ni na pamet došlo da počne plesati, jer čista duša to ne radi. Tada bi to bio cirkus i svetogrđe, a ne zahvaljivanje Bogu. Napominjem čista duša to ne ćini.
    ( Mt 19, 13 – 15 , Mk 10, 13 – 16), nadam se da si na to mislio... Isus nam želi reći da tko bude čista srca kao djeca ući će u kraljevstvo Božje. Pod time ne misli da svi sada počnemo govoriti nešto što nema smisla, počnemo trčati i plesati po crkvi, da budemo stalno nasmiješeni i sretni te da samo ćekamo Isusa da dođe i spasi nas i sve će biti super. Ne, nego da ne činimo ono što je zlo u očima Božjim, da praštamo, da ne mrzimo jedni druge.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.