nedjelja, 7. kolovoza 2011.

I lijepo i ružno

Počnimo najprije s vrlo lijepom viješću koju sam danas primio:
Od 1.9. ove godine, u Osijeku se ponovno počinje služiti latinska misa, prema obredu bl. Ivana XXIII. Svete mise će se služiti svake nedjelje u isusovačkoj rezidenciji, a mise će služiti p. Ignacije Čižmešija. ... Što se tiče tajminga mise, još nije točno utvrđeno, ali će svakako biti nedjeljom prijepodne.

Iako je u Osijeku služena tradicionalana misa već duže vremena (na drugom mjestu i od drugog svećenika), koliko znam, to je bilo vrlo rano ujutro i samo radnim danom. Mislim da možemo biti sretni što uz Zagreb i Dubrovnik sada i Osijek dobiva redovitu nedjeljnu tradicionalnu misu. Daljne informacije ću vam proslijediti čim ih dobijem.

***

Samo da napomenem kako vas ne bi zbunio natpis na crkvi sv. Martina u Zagrebu: tradicionalne latinske mise u sv. Martinu se normalno održavaju nedjeljom u 11:30 i kroz kolovoz. Najvjerojatnije nećemo imati misu na Veliku Gospu, ali o tome ćete biti na vrijeme obaviješteni ako ste pretplaćeni na grupu Tradicionalna Misa.

***


Španjolski kardinal Antonio Cañizares Llovera preporučuje da katolici primaju pričest klečeći na jezik. Lijepa vijest, ali s obzirom da je dotični kardinal pročelnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata koja je izravno zadužena za te stvari, ostaje pitanje: Zašto naprosto ne povuku indult, tj. dopuštenje za primanje pričesti na ruku?
 

***

Novine su pune "slučaja Dajla". Ja imam svoje mišljenje, ali ga još neću djeliti s vama. Ono što mogu reći je da je ovo samo još jedna epizoda u nizu katastrofalno loših odnosa Crkve u Hrvatskoj s medijima. Sve reakcije je mogao predvidjeti bilo koji čovjek s ulice i trebalo je unaprijed pripremiti odgovor i obrazloženje za medije i one koji ih prate, a to je 99% građana Hrvatske. Ne kažem da bi medijski napadi bili manje žestoki, ali bi barem (praktični) katolici i ljudi dobre volje mogli procijeniti argumente i sami donijeti odluku. Čini mi se da neki kod nas na žalost ne razlikuju posljedice aljkavosti i nesposobnosti od pravog trpljenja (i mučeništva).

Bilo kako bilo, preporučio bih crkvenim ljudima da se obrate npr. udruzi katolik.hr koja je objavila pristojan članak o ovoj materiji, a ima i iskustva iz otpora zastrašivanjima homoseksualnih udruga preko Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (kakvim se sve glupostima ta žena bavi!).

***

Da ne ostanete s gorkim okusom u ustima, zabavite se gledajući kakve sve budalaste torte ljudi znaju napraviti - Cake Wrecks. Još dva bloga za zabaviti se i ponešto naučiti: Broken Secrets, How to be a Retronaut. Posebno vam preporučujem ovaj zadnji!

41 komentar:

  1. Iz svjedočanstva p. Čižmešije, upalo mi je u oko: 'U mutnim časovima svoga života, kada bi mi se sve okrenulo naopačke, hvatao sam se za te dokaze kao za slamku spasa - i nisam potonuo'. A obično se među 'modernim' teolozima govori kako Tomini putevi 'nikad nikoga nisu uvjerili da povjeruje' (ne zbog same njihove dokazne snage - koju još recimo priznaju, nego navodne egzistencijalne irelevantnosti).

    OdgovoriIzbriši
  2. "Zašto naprosto ne povuku indult, tj. dopuštenje za primanje pričesti na ruku?"
    Zato što bi bilo beskorisno.

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni je zapeo za oko, ako se ne varam, isusovački biret. Osim gornje slike još: 1, 2, 3, 4

    OdgovoriIzbriši
  4. Detaljniji clanak o kardinalu Canizaresu i pricesti kod splendora.

    OdgovoriIzbriši
  5. Sve sto ste zeljeli znati o biretima (bogato ilustrirano). Isusovacki koji spominje splendor opisan je ovdje.

    OdgovoriIzbriši
  6. Mihovil, koristilo bi svecenicima koji ne zele dijeliti pricest na taj nacin. Naravno da bi bilo i onih koji bi nastavili s prijasnjom praksom, ali to sto neki svecenici ne postuju propise (npr. u liturgiji Redemptionis Sacramentum) nije razlog da im se ide na ruku.

    OdgovoriIzbriši
  7. Mislim da RS obrađuje uglavnom po svojoj naravi 'male' stvari (iz minimalističke perspektive, naravno, ništa u liturgiji nije beznačajno - Lk 16,10), no stav kod pričešćivanja je ipak jedna od vidljivijih stvari, i u slučaju da se povuče indult, to bi trebali i biskupi informirati svoje svećenike tako da bi propis usudili kršiti samo oni uistinu okorjeli. Ipak, čini se da papa kroz reformu reforme ide jednim pedagoškim putem - najprije se ide za izgradnjom ispravne liturgijske svijesti, da bi se potom to i pravno reguliralo. No, ni instant metoda ne čini mi se neopravdanom - ako se mogao napraviti tako nagao rez s novim Misalom, ne vidim zašto ne bi i ovdje.

    OdgovoriIzbriši
  8. Super vijest za ovo u Osijeku! Deo Gratias!

    Što se tiče pričesti klečeći i na jezik, evo jedno malo iskustvo od prije koja 4 tjedna, kada sam se zatekao u Varaždinu i otišao na Misu u kapucinsku crkvu. Dođe pričest, ja kleknem sklopljenih ruku i pobožno otvorim usta da primim Tijelo Našeg Gospodina. Svećenik me ljutito pogleda i kaže: "Ustanite!". Ja dam niječni znak glavom, na što on (cijelo vrijeme držeći Presveto u rukama!!) počne ispred svih vikati na mene: da to nije nikakva pobožnost, da što ja tu glumatam, itd. Uglavnom, jako neugodna situacija :( Na kraju je završilo tako da mi je dao pričest, jer ja nisam pokazao nikakav znak da se namjeravam ukloniti dok se ne pričestim (razumije se, dok se on derao ja nisam progovorio ni jednu riječ, osim "Amen").

    Pitanje je: kako bi taj i slični svećenici reagirali na to što bi nekakava kongregacija u nekom tamo Rimu nešto propisala? Pa valjda oni znaju najbolje kako se to radi. Svejedno, molit ću za takvu uredbu!

    Što se tiče nedavnog spora u Dajli, preporučam pogledati i članak sa nedavno preporučene web stranice Riječke bogoslovije: Roma locuta, causa finita.

    OdgovoriIzbriši
  9. @Luka
    Vau čovječe! Slava Isusu!
    Kakvu si milost imao -->
    1.što si uopće klekao
    2.što si doživio progon za Krista(Sam Krist ti je bio izravni svjedok :D )

    @Mihovil
    Siguran sam da bi uz povlačenje indulta slijedilo i kratko objašnjenje (a možda bi se to moralo i pročitati po župama) u kojem bi se vjerojatno naglasila prava i stvarna Prisutnost te bi možda onda nekima postale neke stvari jasne te bi to najvjerojatnije dovelo do veće pobožnosti prema Euharistijskom Isusu...Moje mišljenje je takvo...

    OdgovoriIzbriši
  10. O slucaju Dajla prenosim s jednog foruma:

    ---

    Istina je da fale mnogi detalji koje mi u javnosti ne znamo, ali neke ipak znamo i na temelju njih se mogu donijeti neki zaključci. Jasno, ako ne postoje neki ključni podaci koje netko skriva ko zmija noge, ali sumnjam na to jer bi tome skrivatelju bilo u interesu da se znaju, da ga se ne napada neopravdano kroz medije.

    Dakle, samostan u Dajli dobili su Benediktinci oporukom od izvjesnog grofa Grisonia, ali samo uz neke uvjete koji se mogu svesti na njihov boravak tamo i obavljanje određenih društveno korisnih aktivnosti. U slučaju neispunjenja tih uvjeta ili naknadnog prestanka tih uvjeta iz bilo kojeg razloga (dakle nebitno je jesu li dobrovoljno otišli ili su protjerani) Benediktinci gube sva prava i posjed pripada izvjesnoj ustanovi koja danas ne postoji.

    Benediktinci su otišli iz samostana nakon Drugog svjetskog rata i njihova imovina je nacionalizirana od Jugoslavije. Nisam našao uvjerljiv podatak jesu li protjerani ili su dobrovoljno otišli (sudski sporovi zbog navodnih zločina protiv nekih Benediktinaca ne znače da su protjerani).

    Imovina talijanskih državljana i pravnih osoba u Jugoslaviji koja je nacionalizirana, tzv. optantska imovina, predmet je raznih sporazuma između Italije i Jugoslavije. Posljednji od tih sporazuma, Osimskli i Rimski, uz uređenje graničnog pitanja u bivšem Slobodnom teritoriju Trsta uređuju i pitanje optantske imovine u dijelu te zone koji je pripao Jugoslaviji, a u kojem je i sporni samostan. Općenito je Jugoslavija Italiji otplatila novac za svu tu imovinu, dok je Italija otplaćivala taj novac pojedinim oštećenim osobama.

    Za samostan u Dajli Republika Italija otplatila je Benediktincima odštetu koju su oni primili. Iz toga je jasno da samostan spada u optantsku imovinu pa stoga, prema Osimskim i Rimskim sporazumima, Jugoslavija i njene nasljednice nemaju nikakve obveze prema optantima i vlasnici su te imovine bez tereta.

    OdgovoriIzbriši
  11. Dakle, Benediktinci iz dva različita razloga nemaju pravo tražiti imovinu natrag, i iz oba razloga imovina pripada državi. Prvo, dobili su je od grofa Grisonia uz uvjet koji više nije ispinjen jer su otišli (ponavljam, prema oporuci grofa, nebitno jesu li dobrovoljno ili prisilno otišli). U slučaju neispunjenja uvjeta samostan bi trebao pripasti sada nepostojećoj instituciji, a u tim slučajevima po pravu pripada državi, dakle Jugoslaviji. Drugo, dobili su odštetu i time praktički prodali samostan Jugoslaviji.

    Nakon raspada Jugoslavije u povratu crkvene imovine Republika Hrvatska vraća samostan Crkvi, no ne vraća ga Benediktincima nego lokalnoj biskupiji, vjerojatno misleći da je sve to ista Crkva, pa je svejedno. Tu je RH napravila grešku jer se radi o optantskoj imovini koja se nije trebala vraćati jer pripada državi. Grešku je napravila i biskupija što je to primila. No mislim da se mogu shvatiti obje strane, državi je očito bilo najlakše to vratiti jer je ostala imovina bila zauzeta, dok je biskupija radije primila nešto nego ništa. Trebalo se ipak radije to dati u zamjenu za nešto što se zaista trebalovratiti, a ne vratiti što se ne treba vratiti.

    Napominjem da se ne radi o poklonu države, nego o pogrešnom povratu. U takvim slučajevima, kao kada uplatite novac za telefon na krivi račun, davatelj ima pravo povrata. Dakle, RH ima pravo tražiti i dobiti samostan nazad, vjerojatno bez naknade za štetu jer se radi o njenoj grašci. DORH će vjerojatno upravo ovako zaključiti, možemo pričekati.

    Biskupija je to ispravno zaključila i namjerava vratiti samostan dražavi. Malo, istina, kasno, jasno je da je htjela dobiti imovinu koja joj ne pripada i koju bi dobila da nije bilo buke.

    U ovom svjetlu, što Benediktinci hoće apsolutno nije jasno. Još je manje jasno kako i zašto je Vatikan ovo odlučio. Ne vidim drugog objašnjenja nego nekakvi lobiji, koji su napravili nemjerljivu štetu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ne u nekretninama nego u vjernosti jednog od najkatoličkijih europskih naroda Crkvi i papi. To im zaista nije trbalo.

    Možda su htjeli imovinu koju su greškom dobili od države podijeliti "pravedno" pola-pola. Naravno, pravedno bi je bilo vratiti državi. No ako su već htjeli zadržati nepravedno stečen posjed, to su mogli vrlo jednostavno - šutnjom.

    Istina je, papa ima pravo raspolagati crkvenom imovinom kako želi. Ovdje nije sporno njegovo pravo, nego razlozi na koje se poziva, a koji ne stoje. Moje osobno mišljenje je da je tu Benedikt XVI. nema stvarnu sliku toga o čemu se radi, nego da je zaveden, posebno kardinalskom komisijom. Što će dalje biti unutar Crkve ne znam jer ne poznajem Vatikanske igre.

    Glede otvaranja Padnorine kutije, tj. da bi sada neki drugi optanti mogli tražiti imovinu, to pravno ne stoji. Naime, ako netko stekne (recimo kupi) optantsku imovinu i iz nekakve dobrotvornosti i galancije pokloni je starom vlasniku optantu koji je obeštećen, to je njegovo pravo, a ne povlači pravo drugih optanata ni za čime. Naravno, to je tako pravno, ali medijski i lobistički možemo očekivati grabljenje, a ni to nam nije trebalo.

    OdgovoriIzbriši
  12. Dakle, ovi gore komentari nisu moji, ali donose jedan pogled na stvar.

    Ima i ova kolumna Sole koja bas i nije nesto.

    OdgovoriIzbriši
  13. Porečkoj biskupiji pripalo oko šezdeset posto benediktinskog imanja

    Zamršeni spor između Benediktinske opatije Praglia kod Padove u Italiji i rimokatoličke župe Dajla, koju je zastupala Porečka i pulska biskupija, zaključen je službenim potpisivanjem ugovora po kojem je više od polovine benediktinskih dobara pripalo Porečkoj i pulskoj biskupiji.

    Predmet dugogodišnjega dogovaranja između Benediktinske opatije Praglia i Porečke i pulske biskupije bila je podjela nekretnina vezanih uz benediktinski samostan Dajla, kod Novigrada u Istri, koje su jugoslavenske komunističke vlasti poslije rata (od 1945. do 1948.) oduzele, a benediktince protjerale, a Republika Hrvatska ih je na zahtjev župe Dajla i Porečke i pulske biskupije vratila kasnih devedesetih godina župi Dajla, odnosno Porečkoj i pulskoj biskupiji.

    Benediktinci iz Praglie dobili su, u skladu s Osimskim sporazumima, zakonsku odštetu za veći dio svojih nekretnina u nekadašnjoj SFRJ, osim za župnu crkvu, samostanski kompleks i zemljište oko toga kompleksa, jer odštetu za taj dio svoje imovine nisu htjeli prihvatiti. Kad su njihova dobra vezana uz Dajlu došla u ruke i vlasništvo crkvene pravne osobe, benediktinci iz Praglie zatražili su na unutarcrkvenom području, u skladu s kanonskim propisima, odštetu ili povrat dijela svoje imovine te su početkom 2000. započeli pregovori između predstavnika Benediktinske opatije Praglia i Porečke i pulske biskupije.

    Dvije strane ustanovile su 2003. zajedničku komisiju da bi se došlo do dogovora glede tih nekretnina. Do dogovora nije dolazilo, pa su benediktinci zatražili pomoć Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, a Porečka i pulska biskupija Kongregacije za biskupe te su pregovori bili nastavljeni pri tim kongregacijama.

    OdgovoriIzbriši
  14. Rezultat tih dogovora bio je dokument koji su 17. svibnja 2006. u Rimu potpisali porečki i pulski biskup i prior Benediktinske opatije u Pragli, a po kojem su se dvije strane sporazumjele da se ta benediktinska dobra dijele popola, a dogovoreno je da se neće poduzimati nikakve radnje na civilnom planu. Usprkos takvoga dogovora benediktinci su svoja potraživanja pokušali izboriti tužbom na sudu u Bujama protiv Porečke biskupije, župe Dajla, Republike Hrvatske, Grada Novigrada, tvrtki »Benedikt« d.o.o. i »Golf Istra« d.o.o. te Mate Vekića, što je samo otežalo daljnje dogovaranje.

    Budući da u daljnjim dogovaranjima ni nakon novoga vještačenja vrijednosti tih nekretnina nije došlo do suglasnosti, papa Benedikt XVI. imenovao je kardinalsku komisiju i povjerio joj zadaću da se postigne sporazum koji bi se temeljio na dogovoru iz 2006. o podjeli dobara popola. Kardinalska komisija dakle nije ni imala zadaću razmatrati treba li dati odštetu benediktincima ili ne, već predložiti konačno rješenje na temelju onoga što su Porečka i pulska biskupija i Benediktinska opatija Praglia prihvatile još 2006. godine.

    U prvoj polovici 2010. Porečka i pulska biskupija inicirala je izravno pregovaranje s benediktincima, a kardinalska komisija zamrznula je svoj rad, očekujući dogovor samih stranaka u sporu, kako bi ga i ona prihvatila. Nakon što se u lipnju 2010. Porečka i pulska biskupija pismeno povukla iz izravnih pregovora, kardinalska komisija dovršila je svoj rad i u studenome 2010. svoje zaključke dostavila Svetome Ocu, a on ih je odobrio. Nakon što je biskup Ivan Milovan odbio potpisati ugovor, Papa je 6. srpnja ove godine imenovao mons. Santosa Abrila y Castelloa povjerenikom »ad actum« (za određeni čin), koji je 13. srpnja potpisao ugovor uime Porečke i pulske biskupije te je unutarcrkveni spor zaključen, a ugovor postao pravomoćan i na civilnome pravnom području.

    Po tom ugovoru Porečka i pulska biskupija dobila je više od 60 posto predmetnih benediktinskih dobara, odnosno dobila je samostanski kompleks u Dajli i 272 hektara zemljišta, a Benediktinska opatija Praglia dobila je pravo na svoju tvrtku registriranu u Puli, »Abacia« d.o.o., uknjižiti preostalih 186 hektara od tih dobara te na odštetu od 4,5 milijuna eura na ime već otuđenog dijela benediktinske imovine, koje biskupija može isplatiti bilo novčano, bilo nekretninama. Talijanski benediktinci nisu ni prvi ni jedini stranci koji imaju svoje nekretnine u Hrvatskoj, a nitko im sada ništa nije dao, već im je vraćen samo dio njihova imanja.

    Premda je spor između dviju crkvenih pravnih osoba s crkvenoga stajališta »de facto« i »de iure« riješen, dogodio se pokušaj politizacije toga pitanja, kao i prava eksplozija medijskih priloga, pa u novome broju Glasa Koncila od nedjelje 14. kolovoza objavljujemo podrobniju »Kronologiju zbivanja oko imovine benediktinskog samostana Dajla«, Priopćenje Tiskovnoga ureda Svete Stolice i Izjavu Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije .(gk)

    OdgovoriIzbriši
  15. Eto, Rim je rekao svoje, Crkva u Hrvata (Glas Koncila) također. Sada još samo preostaje da čujemo i mišljenje vlasnika ovoga bloga ;)

    OdgovoriIzbriši
  16. biskupa Milovana i kler istarske biskupije treba Sveta Stolica kazniti primjereno zbog neposlušnosti.

    OdgovoriIzbriši
  17. Neka ih kazne nesto blaze nego su kaznili npr. austrijske, njemacke i irske svecenike koji su se proteklih mjeseci i godina javno protivili u puno vaznijim stvarima.

    OdgovoriIzbriši
  18. S kojeg je foruma ovo preneseno?

    OdgovoriIzbriši
  19. Roma locuta causa finita. Jedna od temeljnih odrednica naše vjere jest da treba biti poslušan rimskom pontifeksu. Ono što me posebno uzrujalo zadnjih dana jest da su se neki segmenti naše Crkve počeli ponašati kao da nisu dio univerzalne Crkve, nego da je - kao kod pravoslavaca - "nacionalno" prečesto iznad "univerzalnog" i "rimskog". Ljudi moji, pa bl. Stepinac je robijao svoje jer nije htio staviti - kako mu je Tito sugerirao - "nacionalno" nad "rimsko". A kao čovjeka koji je jednim manjim dijelom talijanskog porijekla, vrlo mi je uvrjedljivo djelovala u ovom slučaju "mržnja na sve talijansko", pa i od strane nekih crkvenih službenika. Kako se tek mora osjećati talijanska pastva u Porečko-pulskoj biskupiji?

    OdgovoriIzbriši
  20. Ma ovi Slavi, semper populum conqueri! Ali nema im pomoći jer si dobro reako "Roma locuta causa finita"!!

    OdgovoriIzbriši
  21. Jako zgodno, kad je rijec o novcima - Roma locuta causa finita!
    A kad je rijec o dogmi, o vjerskom ili moralnom ucenju, o univerzalnim papinskim propisima itd. - Roma locuta, a ti cini sto ti drago.

    U svakom slucaju vidjet cemo kako ce se razvijati situacija, nema potrebe poticati animozitet.

    OdgovoriIzbriši
  22. Najnovije događanje:

    Imovina istarske župe Dajla vraća se državi. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u utorak je donio rješenje kojim je utvrdio ništavnost svih rješenja kojima je sporna imovina vraćena župi Dajla, odnosno Biskupiji porečkoj i pulskoj. Ministar je poništio rješenja o povratu imovine koja je donio Ured za imovinsko-pravne odnose Istarske županije 1996., 1997., 1999. i 2000. godine.

    – Ništavnost tih rješenja utvrdio sam temeljem članka 128. Zakona o upravnom postupku prema kojemu povrat imovine župi Dajla nije mogao biti predmet upravnog postupka – rekao nam je ministar objašnjavajući kako je njegovo rješenje osnova Državnom odvjetništvu za pokretanje postupka pred Općinskim sudom u Bujama za upis vlasništva Republike Hrvatske nad imovinom koja je povod spora između države i Crkve te između Biskupije porečke i pulske te benediktinaca iz Italije koji također svojataju tu imovinu.

    Vraćanje imovine župe Dajla državi po upravnom postupku, kako je to bilo učinjeno tijekom četiri godine koncem devedesetih, nije pravno valjano jer je trebalo poći od toga da su bivši vlasnici bili benediktinci iz Italije. Njih se, pak, s aspekta bivših vlasnika kojima su jugoslavenske vlasti 1947. godine konfiscirale svu nije imovinu moglo odštetiti tako da država izvrši povrat nego ih treba odštetiti Italija i to prema Osimskim sporazumima.

    OdgovoriIzbriši
  23. Nisam pravnik pa ne poznajem dovoljno pozadinu Osimskih sporazuma. Nije mi posve jasno na temelju čega se utvrđuje da su "talijanski" benediktinci uistinu talijanski. Tko je bio vlasnik zemljišta? Talijanska pravna osoba? Samostan kao pravna osoba? Benediktinski samostani su međusobno nezavisni. Je lih se zbog toga tretiralo kao talijansku (očito pravnu) osobnost? Da je u pitanju bio isusovački ili franjevački red koji je jedinstven na svjetskoj razini, bi li onda bilo razlike? Na koncu, postojao je 1945. važeći konkordat Vatikana i Italije, a do 1941, i konkordat Vatikana i Jugoslavije. Jesu li onda po tom konkrordatu Vatikana i Italije vlasnici samostana bile pravne osobe iz Vatikana ili iz Italije?

    OdgovoriIzbriši
  24. «Il testamento del capodistriano conte Francesco Grisoni, stabilì:

    "Lascio al Venerando Monastero di S.Maria di Praglia nella provincia di Padova:

    1° La mia possessione in Daila distretto di Buje colli caseggiati, terreni d'ogni sorta, animalie che si trovano sopra la medesima, affitti, utensili, abenzie, pertinenze, azioni e ragioni, in una parola tutto ciò che è alla stessa attinente, tutto compreso e niente eccettuato nello stesso modo e forma come viene da me presentemente possesso"

    Oltre a questo punto, è interessante notare che il conte lasciò anche:

    "2° La mia possessione in Contrada S.Onofrio distretto di Pirano, colle animalie, utensili ed ogni altra cosa come sopra alla stessa appartenente.
    3° La metà di tutte le mie saline nel distretto di Pirano esistenti".»

    Izvor

    OdgovoriIzbriši
  25. Rješenja o povratu imovine koja je donio Ured za imovinsko-pravne odnose Istarske županije ... a tko je ono Župan istarski? Jakovčić! A tko se zalaže za golf? Jakovčić! A ko najviše gubi ako to uzme benediktinski red ? Jakovčić! Mislim da je ovo sve bio "deal" oca Milovana i Jakovčića putem privatnih firmi. A kada je Sv. Stolica sve prozrela, e onda su Talijani problem... da su golf terene napravila Talijani, ne bi bio problem... Jer bi ekipa dijelila proviziju. Nemojmo se zavravati. U sve je upleten "meštar od Sv. Jurja" (istarski župan) koji sada priča o pravnoj državi.Sada bi trebalo napraviti ovrju na računu Porečko - pulske biskupije da isplate do posljednje lipe Državi ono što su prodali. A Milovana poslati u misije sa kancelarom recimo u Somaliju.

    Rijeka

    OdgovoriIzbriši
  26. Mozda da se biskup Milovan, kancelar i jos koji od aktera povuku u samostan u Dajli i tamo zive prema pravilima sv. Benedikta? Jedan od talijanskih benediktinaca mogao bi ih doci pouciti. Casoslov i misu mole naizmjenicno svaki drugi dan latinski - staroslavenski.

    To bi bilo moje kompromisno rjesenje.

    OdgovoriIzbriši
  27. Problema nije bilo dok je biskup Milovan prodavao dijelove imanja golferima (prodao je gotovo pola zemljišta), ali je problem iskrsnuo kada je Vatikan htio nakon dojave o rastakanju crkvene stečevine, pokrenuo preuzimanje predmetne imovine i time je sačuvati od daljnjeg krčmljenja i osipanja.
    Golf mafija je očito pronašla boljeg načina otuđenja crkvenog vlasništva nego Vatikan.
    Kada su golferi preuzimalim komad po komad crkvenog posjeda Daile, nitko se nije bunio.
    Tek nakon što je Vatikan pokrenuo zaštitne postupke, javljaju se "veliki domoljubi" koji unisono kriješte: ne damo ni pedlja hrvatske zemlje.
    Dotične pri tom uopće ne smeta što je veliki dio hrvatske obale i otoka već davno prodan Talijanima, Mađarima, Slovencima, Njemcima...
    Ponegdje treba preći kilometre da se dođe do mora.

    K tome, premijerka Jadranka Kosor se jako vara, ako misli da će, suprostavljajući se odlukama pape, steći pozitivnih predizbornih poena u narodu.
    Njezina je tobožnja skrb za hrvatsko previše prozirna.
    Naime, njezina je stranka i sama rasprodala sve što je mogla i Hrvatska već je de facto velikim dijelom u rukama (vlasništvu) stranaca.
    Ostaje nejasno zašto je smeta zaštitna mjera Vatikana, (Vatikan ne rasprodaje svoja imanja) i zašto dvolično nastupa prema papi kojemu se doista ima na čemu zahvaliti.
    Nedavno mu je ljubila skute, a danas pljuje u ruku koja je dijelila pregršti blagoslova Hrvatskoj i hrvatskom narodu.
    Time šalje poruku kako drži do prijateljstva, tj. samo ako ga može besramno iskoristiti.
    Ovim podmuklim napadom na Svetu stolicu, najvjerojatnije si je zapečatila izborne ambicije.
    Kad padne, moglo bi jako zaružiti, čak do Remetinca

    Rijeka 2

    OdgovoriIzbriši
  28. Cisto sumnjam da u Hrvatskoj ima vise od par posto katolika kojima ce zasmetati premijerkini potezi u ovom slucaju.

    Ostatak komentara je nazalost istinit.

    OdgovoriIzbriši
  29. Ako se dobro sjećam, spominjalo se da se zgrada HBK gradila novcem iz inozemstva, čini mi se baš iz Italije. Tada valjda nije smetalo kad su slali novce.
    Jučer sam na TV vidio da su nekretnine u Dajli u dosta lošem stanju. Važno je zemljište koje se može prodati, a nekretnine trunu kao što trunu napuštene vojarne koje država poklanja lokalnim samoupravama samo da se ne moraju brinuti za njihovo održavanje.
    Što li će biti sa zemljištem koje je biskupija već prodala golferima? Hoće li za njega davati odštetu državi? Ima li taj novac? Reklo bi se da nema. Neće li onda u bankrot? Ili će možda Jakovčić, Kosorica i Bošnjaković na taj dio zemlje zažmiriti pa biskupija neće u bankrot? Rekao bih da će biti ovo potonje.
    Čitam da je preč. Jakovljević maknut s položaj kancelara. Dobro je to, makar prekasno. Moram priznati da je spomenuti osobno svojim nacionalističkim i huškačkim izjavama strahovito naškodio Crkvi. Neki naši svećenici prečesto zaboravljaju da su prvo ljudi (Božja stvorenja), potom svećenici (sluge), a potom Hrvati.

    OdgovoriIzbriši
  30. Ne bi takvo što dopustio sv. Pio X, nebi on zaredio takvog biskupa pa nebi ni kancelar bio takav. Znao je on s takvima.
    Sv. Pio X Ora pro nobis

    OdgovoriIzbriši
  31. Slazem se. Uostalom sv. Pio X bi zaredio talijana, pa ne bi bilo takvih problema :-)

    OdgovoriIzbriši
  32. Pa da, znao je on da Slavi nisu za viši kler.

    OdgovoriIzbriši
  33. Mi nismo fala Bogu Slavi već Hrvati iz Haruvatiša u Perziji, tj. Arijevci. Samo smo primili jezik. A genetski je dokazano da nismo Slaveni.

    Rijeka

    OdgovoriIzbriši
  34. Ako pogledamo koga sv. Pio X. jest postavio za porečko-pulskog biskupa (stranica CatholicHirarchy, a i stranice same biskupije) vidjet ćemo da se radi o Tripunu (Trifunu, Trifoneu) Pederzolliju imenovanom 1913. Piše da je rodno mjesto Kotor, a to je očito i iz imena Tripun. Ne znam je li prezime talijansko ili potalijančeno slavensko (obrnuto, Gundulić je pohrvaćeni talijanski original Gondola) i je li u čovjeku bilo hrvatske krvi, ali može se zamijetiti dvije stvari. Prvo, biskupija je bila u sastavu Austro-Ugarske, pa je u obzir nije smio doći nitko iz Italije - supotpis je ionako davao Franjo Josip pa je morala biti riječ o njegovom podaniku. Drugo, sv. Pio X. nije imenovao lokalnog čovjeka, nego osobu iz Boke. I tu se radilo o bivšem mletačkom posjedu u kojem je, međutim, udio Talijana bio znatno manji nego u biskupiji porečko-pulskoj. Nedvojbeno je biskup odrastao u sredini miješanih hrvatsko-talijanskih utjecaja. Realno, u zapadnoj Istri udio Talijana je bio dosta velik, a službeni jezik u dakako talijanski (Mussolinijevi razbojnički divljaci su započeli etničko čišćenje Hrvata i Slovenaca, da bi potom "naši" razbojnički divljaci na zlo odgovori zlom). O službi biskupa Pederzollija nije mi poznato ništa.

    OdgovoriIzbriši
  35. Želio bih pozdraviti Tomu i Marka i zahvaliti im na uloženom trudu, ne samo oko ove stranice nego i vezano uz povratak tradicionalne mise u Hrvatsku. Žao mi je što zahvalu nisam ranije uputio, a nadam se da mi neće zamjeriti što nakon zahvale slijedi dobronamjerna opaska vezana uz moderiranje. Naime, prateći vašu stranicu, primjetio sam da su komentari bili uklanjani ukoliko biste procijenili da skreću s teme odnosno da istoj nimalo ne pridonose. Ne ulazeći u detalje "slučaja Dajla" i medijskog cirkusa koji ga prati, čvrsto vjerujem da "Romanovi" više puta ponovljeni 'rasno-nacionalni' komentari zadovoljavaju sve kriterije za trenutno uklanjanje, posebno na stranici koja, iskazujući privrženost tradicionalnoj liturgiji, promiče univerzalni karakter Crkve. Neki se blogeri diče time što nikad ne brišu komentare, no, ponavljam, znamo da to na ovom blogu nije slučaj. "Romanu" - ali i svima nama kad se nađemo pred iskušenjem da generaliziramo na taj način - preporučio bih radije meditaciju na život sveca čiji je danas blagdan, a koji je ubijen, između ostalog, i kao "Slavo".
    St.Maximilian Kolbe, Ora pro nobis.

    OdgovoriIzbriši
  36. Danas je u Mariji Bistrici uzoriti kardinal Bozanic pozvao vjernike da prikazuju molitve i dadu zadovoljstinu za sve uvrede koje su proteklih tjedana upucene Svetom Ocu. Odazovimo se svi tom pozivu!

    OdgovoriIzbriši
  37. Hvala anonimnom na lijepim rijecima.
    Procijenio sam da ovaj komentar od Romana necu izbrisati. Naprosto je tema malo polemicnija, a nije lose cuti i sto razni ljudi misle. Naravno, nekim ozbiljnijim sukobima takvog tipa nije mjesto na ovom blogu.

    OdgovoriIzbriši
  38. Ima li iko vijesti da li je počelo sa tridentinskom misom u Osijeku? Živim u Sarajevu pa teže dolazim do ovakvih vijesti. I za misu u Zagrebu sam saznao preko vašeg bloga.

    Pozz

    OdgovoriIzbriši
  39. Trenutno nema nikakvih informacija osim o nekim protivljenjima. Novosti cemo, naravno, objaviti ako ih budemo imali.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.