Odgovor nadbiskupije

Prenosim sa stranica peticije:

Stigao je odgovor Nadbiskupskog duhovnog stola koji je negativan i ne pruža ikakvu nadu da je moguće ispuniti uvjete čl. 5 motuproprija prema (nepreciziranom) tumačenju predsjednika Povjerenstva za liturgiju Zagrebačke nadbiskupije.

Pisma će biti prevedena i poslana na uvid i prosudbu papinskom povjerenstvu Ecclesia Dei.

Pomolite se za ovu nakanu.

DODANO 9.11.2009.: Poslano!

Biskup Josip Lang - O modernizmu

Zahvaljujem se osobi koja je priredila i poslala mi govor biskupa Josipa Langa koji donosim u nastavku. Najprije nekoliko riječi o biskupu Langu s hrvatske wikipedije.

Josip Lang (Lepšić kraj Ivanić Grada, 25. siječnja 1857. - Zagreb, 1. studenog 1924.), zagrebački biskup, sluga Božji, kandidat za sveca, dobrotvor.

Rodio se u selu Lepšić kraj Ivanić Grada. Bogosloviju je studirao u Rimu i doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregorianum. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 1883. Bio je duhovnik u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, duhovnik i propovijednik u matičnoj kući sestara u Frankopanskoj ulici, odgajatelj i rektor Bogoslovnog sjemeništa i župnik Župe sv. Marije na Dolcu. Uvijek zauzet pastoralnim i karitativnim radom, imenovan je kanonikom, a zatim pomoćnim zagrebačkim biskupom. Puno je posjećivao bolesnike, većinom sirotinju i dijelio duhovnu i obilnu materijalnu pomoć. Silazio je u vlažne podrume, penjao se na tavane i potkrovlja da pomogne ljude u teškoj materijalnoj situaciji. Svoju je mjesečnu plaću podijelio siromasima i često se morao zadužiti. Umro je 1924. te je pokopan u crkvi sv. Marije na Dolcu. Narod ga je poštivao kao sveca. Vodi se postupak za njegovo proglašenje blaženim. Nakon njegove smrti osnovana je Zaklada "Biskup Josip Lang" za pomoć siromašnim starijim ljudima.

Govor prenosim kako je zapisan u arhivi kauze, a jedina promjena je da se umjesto potcrtavanja riječi koristi podebljavanje.

***

(Hvaljen Isus i Marija i sveti Josip!)

Što je modernizam? Pod modernizmom razumjevamo onaj krivi smjer u Katoličkoj crkvi, koji tvrdi, da je kršćanstvo u svojoj sadašnjoj formi zastarjelo i da ne odgovara više potrebama modernoga naprednoga vremena; treba stoga, da se u mnogim dijelovima promjeni i da se prilagodi sada vladajućoj struji duševnoj. Tako n. p. vele modernisti, mogli bismo protestantskim učenjacima mirno dopustiti, da sv. Pismo sadržaje mnoge povjesne i naravoslovne bludnje. I rečenice sv. Otaca ne smijemo odveć cijeniti, jer im bijaše nepoznata moderna povjesna znanost i kritika. Još je manje držati do sredovječnih teologa i crkvenih učitelja, jer ti muževi bijahu skroz zadahnuti lažnim nazorima svojega vremena. To isto valja kazati o nauci i zaključcima općenitih crkvenih sabora, u kojim ima mnogo bludnja. Da, gdjekoji modernisti idu u svojem popuštanju prema nevjernicima i krivovjernicima tako daleko, da ne štede Bož. Osobe našega Spasitelja: oni bez oklijevanja dopuštaju protestantskim učenjacima, da je i sam Isus Krist u mnogim točkama prevario se i da se niti Njegovo božanstvo niti Njegovo uskrsnuće iz mrtvih ne da znanstveno dokazati.

To je nekoliko tvrdnja i nazora ovih čudnih katolika.

Na praktičkom polju idu ovi modernisti za tim, da naobrazbu i uzgoj mladih teologa u biskupskim seminarijima dobije slobodniji smjer; onda: da se utjecaj višega klera u Crkvi umanji, a nižega klera i svjetovnjaka povisi, da se Indeks zabranjenih knjiga odstrani, jednako i beženstvo svećenika. Tako hoće modernisti i pristaše modernizma, da posvuda popravljaju i reformiraju, ali samo ob onoj reformi ne će ništa da znaju, koja je za nas najvažnija: O reformi samoga sebe.

Po ovom, što je rečeno, ne smije nikomu biti čudno, što je sv. Otac modernizam označio kao najgoru bludnju od svih bludnja, da što više zove ga spravištem, u koji se izlio otrov svih drugih nauka. A to osobito povećaje pogibelj, kojom nas ovaj otrov može da okuži, što su pristaše ovoga lažnoga smjera najvećim dijelom katolički svećenici, dapače profesori iz teologije, koji u krilu sv. Crkve najvećim oprezom i lukavošću svoj razorni posao obavljaju. U srcu su mnogi od njih već odavna u bitnim stvarima od katoličke vjere odstupili; ali se oni dobro čuvaju, da ne bi i izvana od Crkvi otpali, eda mogu tako uspješnije svoje bludnje širiti. Za to im dobro dođe onaj ugled, što ga kod katolika, a osobito kod učeće mladeži uživaju poradi svoje učenosti, strogosti života, lažne revnosti. Napokon umiju ovi ljudi tako brižno svoje mišljenje prikriti riječima dvojbenim, koje mogu da razno znače, i umiju svagdje u pozadini ostaviti otvorena vratašca, da uteknu, tako te je Crkvenoj oblasti veoma teško očito im dokazati, da su pogriješili u stvarima sv. vjere.

Greška u komunikaciji

Sa bloga Splendor Domini donosim izvadak iz prijevoda intervjua s monsignorom Guidom Pozzom, novim tajnikom Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei. Izvornik ovoga intervjua nalazi se na stranici messainlatino. Dakle intervju, uz moj naglasak:

- Monsinjore, naširoko rasprostranjeno restriktivno tumačenje motuproprija glasi da se Papina odredba prvenstveno, ako ne i isključivo, odnosi na one skupine i ustanove koje su već bile vezane uz tradicionalni oblik, a da joj nije nakana ni na koji način promicati izvanredni oblik. Na to je već odgovorio kardinal Castrillón Hoyos u Londonu, u lipnju 2008., kada je rekao da bi Papa htio 'Gregorijanski obred' u svim župama. Koje je Vaše mišljenje?

- Motuproprij je upućen svim katoličkim vjernicima koji žele izvanredni oblik rimske liturgije, a ne samo onima koji su prije njegove promulgacije bili vezani uz drevni oblik rimskog obreda. Svakako da je bila namjera izaći u susret potonjima i izliječiti stare rane, ali svrha je dokumenta također omogućiti širenje izvanrednog oblika, za dobro onih koji ga još nisu upoznali (jer su bili premladi da bi ga iskusili), ili onih koji su s radošću ponovo otkrili misu svoje mladosti. Sve veće širenje ovoga liturgijskoga blaga, nasljeđa Crkve, može donijeti mnogo koristi, u vidu duhovnosti i zvanjâ, i po međusobnom obogaćivanju između dvaju oblika rimskog obreda.

Dok sam čitao intervju na pamet mi je palo nešto drukčije tumačenje Motuproprija (naglasci moji):

Dakle, uvijek je riječ o skupini vjernika koji su definirani privrženošću ranijoj liturgijskoj tradiciji...

... Jasno je da "privrženost" o kojoj govori Motuproprij nije puka znatiželja, nego podrazumijeva stanovitu ukorijenjenost u cjelokupnu duhovnost iz koje proizlazi dobro vjernika, kao i poznavanje obreda i njegova jezika (latinskog)...

... No, važno je napomenuti da nije točna tvrdnja iz Vašeg dopisa koja kaže da "kod nas u Hrvatskoj, na žalost, još uvijek nemamo tu mogućnost" (misleći na slavljenje takve liturgije). I u Hrvatskoj postoji mogućnost, ali za ostvarivanje mogućnosti do sada nisu podastrti valjani zahtjevi, te se ta mogućnost nije iskoristila.

Do sada se u Zagrebačkoj nadbiskupiji nije pojavila potreba za korištenjem te mogućnosti, što je iznimno indikativno. Koliko je nama poznato, na području Zagrebačke nadbiskupije takve skupine do sada nisu bile prisutne, a pitanje je koliko budući naraštaji mogu biti privrženi ranijoj liturgijskoj tradiciji. Budući da ih u našoj Nadbiskupiji ni u Hrvatskoj sada nema, postavlja se pitanje samo glede onih koji bi došli iz drugih zemalja. Na takva hipotetska pitanje ne možemo odgovoriti, ali ćemo se, ponavljam, strogo držati odredaba Motuproprija.

Gornji citat je iz odgovora koji je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško, predsjednik povjerenstva za liturgiju Zagrebačke nadbiskupije, dao mom bratu Tomislavu kada je Nadbiskupiju pitao "kako se planira u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji implementirati papin motuproprij?".

Sad sam zbunjen, jedan od ljudi koji su odgovorni za tumačenje motuproprija kaže da je on upućen svim katoličkim vjernicima koji žele izvanredni oblik rimske liturgije, a ne samo onima koji su prije njegove promulgacije bili vezani uz drevni oblik rimskog obreda. Biskup Šaško, s druge strane, kaže da je uvijek riječ o skupini vjernika koji su definirani privrženošću ranijoj liturgijskoj tradiciji.
Mislim da ovdje imamo grešku u komunikaciji...

Tamo gdje palme cvatu...

...tamo ja želim poć',
ja želim svijetu reći:
kraljuje Gospod Bog.

I njima svanut će sunce
i njima svanut će dan,
nestat će zavjesa tame,
nestat će varljivi san.

Otkrit će istinu pravu,
okrit će Gospoda svog,
radost će smijeniti tugu,
prekriti svaku će bol.

Ovu veselu pjesmicu prikladno je zapjevati danas, na Svjetski misijski dan. Po mogućnosti izvan mise jer znamo kakva bi glazba na misi trebala biti. Na žalost, nisam našao note ili snimku na internetu za one koji ne znaju melodiju. No, ako ste je jednom čuli, sigurno ćete se prisjetiti.


Veliki hrvatski misionar, pokojni don Ante Gabrić, kratko nam objašnjava:

Što znači biti misionar? Znači: dati Isusa drugima, dati život za druge. Isus je najveći misionar. Draga je Gospa također misionarka, jer je nama dala Isusa.

Isusova poruka prije nego je uzašao jasna je i nedvosmislena:

Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! (Mt 28,19-20)

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. (Mk 16,15-16)

Krivo shvaćeni religiozni dijalog i ekumenizam može dovesti do toga da se ova presudna aktivnost Crkve zanemari i potisne u drugi plan. I novi(ji) Katekizam Katoličke Crkve objašnjava važnost misijskog djelovanja, pogledajte točke 849-856, a papa Benedikt XVI. u ovogodišnjoj poruci za Svjetski misijski dan ističe:

Poslanje je Crkve "zaraziti" nadom sve narode. Zbog toga Krist poziva, opravdava, posvećuje i šalje svoje učenike da naviještaju Božje kraljevstvo, kako bi sve nacije postale Božji narod. Samo se u takvome poslanju razumije i potvrđuje pravi povijesni put čovječanstva. Sveopće poslanje mora postati osnovna konstanta života Crkve. Naviještati evanđelje za nas mora biti, kao što je prije bilo za apostola Pavla, neminovna i prvotna obveza.

Što nam je dakle činiti? Prije svega trebamo moliti! Ne zaboravimo da je uz svetog Franju Ksaverskog koji je osobno pridobio za Krista i krstio desetke tisuća ljudi, zaštitnica misija i misionara i sv. Terezija iz Lisieuxa koja od ulaska u karmel s petnaest godina nije više iz njega izlazila, ali je molitvom i žrtvom pratila svećenike u misijama, a i danas im je moćna zagovornica s neba. Dobro je da se u našim svakodnevnim molitvama sjetimo i papine misijske nakane za tekući mjesec.

Nadalje, ne smijemo zaboraviti da misionarsko djelovanje nije potrebno samo u nekim dalekim krajevima. Danas je vidljivo kako iz onih zemalja koje tradicionalno smatramo misijskim područjima dolaze svećenici u moralno i vjerski opustjela područja, posebno u Europi, odakle su do prije pedeset godina kretali revni misionari i misionarke.
No, misije na neki način počinju i prije nego što prijeđemo prag vlastitog doma. Dovoljno je pogledati oko sebe i vidjet ćemo ili u obiteljima ili među kolegama ili onima koje svakodnevno susrećemo tolike koji jedva da su čuli za Isusa, a kamoli za njegovo evanđelje. U djelovanju među njima treba poslušati dobre savjete koje nam Crkva daje preko brojnih svetaca poput primjerice sv. Josemarije Escrive.


Konačno, misionarima je potrebna i naša ekonomska pomoć. Naravno, svatko daje koliko može, a Bog ljubi vesela darivatelja. I papa nam kaže

... pozivam sve da daju vjerodostojni znak zajedništva među Crkvama ekonomskom pomoću, osobito u razdoblju krize kroz koje prolazi čovječanstvo kako bi mlade Crkve došle u položaj da narode prosvijetle evanđeljem ljubavi.

Možete pomoći preko različitih ustanova, a ja bih vam preporučio CNEWA-u (papinsku misijsku agenciju za humanitarnu i pastoralnu potporu) o kojoj možete više pročitati na njezinoj internetskoj stranici. Jedan vrlo dobar način pomoći je tako da date da se služi misa za vaše pokojne ili na druge nakane, a vaš dar će biti proslijeđen svećenicima u siromašnim zemljama koji će na tu nakanu služiti svetu misu.

Na internetu postoje brojna poticajna svjedočanstva misionara i misionarki i opisi misijskih zajednica, ja vas danas upućujem samo na Zenitovu priču o jednom engleskom svećeniku koji djeluje u Amazoniji, te film o životu katolika na dalekom istoku Rusije. Slobodno ostavite i svoje linkove u komentarima.

Neka nas u našem misijskom djelovanju vodi Djevica Marija, zvijezda nove evangelizacije, koja je na svijet dala Krista, postavljenog za svjetlo naroda, da donese spasenje "do nakraj zemlje".

Sjećanja na liturgijsku reformu 2

Ovaj put donosim tri različita svjedočanstva o promjenama u liturgiji.

***

Kanonik André Rose (1920.—2003.) bio je savjetnik u »Consilium ad exequendam constitutionem de sacra liturgia«, odboru zaduženom za primjenu koncilske konstitucije o liturgiji (Sacrosanctum Concilium), čiji je tajnik bio mons. Annibale Bugnini. Kada je na mjesto ovoga Consiliuma stupila Kongregacija za bogoštovlje, kanonik Rose bio je pozvan sudjelovati kao savjetnik. Evo izvadka iz intervjua objavljenog 2004. godine koji je s njime vodio Stéphane Wailliez. Talijanski original možete pronaći na stranici Una Vox, a hrvatski prijevod na stranici Tradicionalna latinska misa:

SW: O Bugniniju se mnogo govorilo, no morale su postojati i drukčije struje, drukčija stremljenja u Consiliumu. Ili je on zaista upravljao kao neprijeporni voditelj?
AR: Koliko znam, mons. Martimort se nije baš slagao s njime. Kritizirao bi ga uvijek kad bi on bio odsutan. Govorio mi je: »Ovaj Bugnini čini što god želi!«. Jednoga mi je dana rekao: »Znate, Bugnini je dobro završio srednju školu«. To je bila Martimortova prosudba Bugninija. U početku sam mislio da pretjeruje, ali sam kasnije shvatio da ima pravo. Bugnini nije imao nikakvu dubinu misli. Bila je ozbiljna stvar odrediti za takvo mjesto neku osobu koja je bila poput šuplje vreće. Ta razumijete li? Briga o liturgiji prepuštena jadničku poput njega, površnome...

SW: Pitao sam Vas za Bugninija budući da je, s druge strane, poznata i uloga koju je izvršio Pavao VI. koji je osobno pratio tijek stvari.
AR: Tako je. Ali Bugnini je stalno išao k Papi i obavještavao ga. Jednoga dana, još u početku, dok problemi nisu bili toliko veliki, bio sam na Trgu svetoga Petra s ocem Dumasom. Susreli smo Bugninija koji je, pokazujući na prozore apartmana Pavla VI., rekao: »...Molite, molite da nam poživi ovaj Papa!«. I to zato što je manevrirao Pavlom VI. Išao bi k njemu podnositi izvješća, ali bi mu prikazivao stvari prema vlastitome ukusu. Zatim bi se vratio govoreći: »Sveti Otac želi ovako, Sveti Otac želi onako«. No u stvari to je on, ispod pulta...

U ostatku intervjua pročitajte više o brojnim opcijama koje su uvedene u sv. misu, o radikalnom kraćenju prinosa darova, utjecaju protestantskih promatrača na promjene u liturgiji, uklanjanju svih spominjanja đavla i drugim sjećanjima monsinjora Rosea.

***

Prošlog ljeta mogli smo čitati vrlo iskren intervju s monsinjorom Domenicom Bartoluccijem, devedesetdvogodišnjakom koji je bio maestro perpetuo Sikstinske kapele petorice papa. Izvornik na talijanskom jeziku možete naći na blogu Disputationes Theologicae, engleski prijevod na blogu Rorate Caeli, a hrvatski prijevod na blogu Splendor Domini. Ponovo preporučujem da pročitate čitav intervju, a evo nekoliko odgovora koji bi vas trebali u tome potaknuti:

-Maestro, morate priznati osporavateljima drevne mise da ona nije otvorena sudjelovanju vjernika.

Ma dajte, ne govorimo gluposti! Znam kako je sudjelovanje izgledalo u stara vremena, i u Rimu, u Bazilici, u svijetu, a i ovdje u Mugellu, u župi ovog lijepog mjestašca, koja je bila naseljena narodom punim vjere i pobožnosti. Za vrijeme nedjeljne Večernje svećenik je mogao samo započeti «Deus in adiutorium meum intende» i zatim zaspati do čitanja, dok bi mještani sami nastavili, a glave obitelji bi intonirali antifone.

-Vidimo li skrivenu polemiku, maestro, u vašoj konfrontaciji sa sadašnjim liturgijskim stilom?

Ne znam jeste li ikada bili na sprovodu i svjedočili tim «alelujama», pljeskanju, smiješnim frazama, treba se zapitati jesu li ti ljudi ikada čitali evanđelje. Sam je naš Gospodin plakao nad Lazarom i njegovom smrću. Danas, s tom neukusnom sentimentalnošću nema poštovanja ni prema boli jedne majke. Rado bih Vam pokazao kako je narod u stara vremena sudjelovao na pogrebnoj misi, s kojom sabranošću i pobožnošću je pjevao veličanstveni i potresni «Dies Irae».

***

Većina čitatelja poznate trilogije Gospodar Prstenova ne zna da je njezin autor J.R.R. Tolkien bio vrlo pobožan katolik (njegova majka se obratila na katoličku vjeru, podnoseći pri tome odbacivanje od ostatka obitelji). Tolkien je umro 1973., pa je doživio reformu liturgije s kojom se nije slagao. Donosim dvije anegdote iz njegova života koje o tome govore. Više o ovome pročitajte na blogu New Liturgical Movement.

Na jednoj misi nadahnutoj 2. vatikanskim saborom, Tolkien nije više mogao podnositi brojne inovacije. Razočaran promjenama u jeziku mise i neformalnošću obreda, ustao se sa svoga mjesta, mukotrpno se izvukao iz klupe, tri puta se duboko poklonio i stupajući izašao iz crkve.

Tolkienov unuk, Simon Tolkien prisjeća se zgode iz svog djetinjstva:
Živo se sjećam kako sam išao s njime u crkvu u Bournemouthu. On je bio pobožan rimokatolik, a to je bilo nedugo nakon što je Crkva promijenila liturgiju iz latinskog u engleski jezik. Moj se djed očito nije s time slagao i sve odgovore na misi govorio je glasno na latinskom dok je ostatak vjernika odgovarao na engleskom. Za mene je ovo iskustvo bilo poprilično mučno, ali moj djed je bio nedirnut. Jednostavno je morao činiti ono što je smatrao ispravnim.

Mnogi su književnici i umjetnici teško podnijeli razaranje rimskog obreda, čak su i nekatolici osjećali da se gubi neprocjenjivo blago kršćanske kulture. Dovoljno je sjetiti se takozvanog "Agatha Christie" indulta (dopuštenja) za slavljenje tradicionalne mise u Engleskoj. Sigurno ćemo se prisjetiti sličnih iskustava u budućim nastavcima ove rubrike.

Nobelova nagrada Obami

I tako je Barack Obama samo dva tjedna nakon što je postao predsjednikom bio nominiran, a samo devet mjeseci poslije inauguracije i osvojio Nobelovu nagradu za mir. Jedina značajnija odluka koju je kao predsjednik donio bilo je da američka vlada ponovno može financirati abortuse u inozemstvu (ukidanje "Mexico city policy").
Pitam se bi li Barack dobio nagradu da izgleda ovako...

...samo se pitam?

Sjećanja na liturgijsku reformu 1

Započinjem novi serijal u kojem ću sakupljati doživljaje i sjećanja na liturgijsku reformu u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Ako ste pročitali ili čuli neko svjedočanstvo, bilo pozitivno bilo negativno, za koje smatrate da bi moglo biti zanimljivo i drugim čitateljima, pozivam vas da mi se javite putem emaila.

Sljedeći tekst je engleski prijevod, a francuski original sadrži dodatne informacije i anegdote, pa vam preporučujem da ga pogledate.

***

Father Louis Bouyer : Even the good things in the liturgical reform were applied in a way that made them dead letter. Never has the religion of priests or their absence of religion been imposed in such an impertinent way on the laity.

I wrote to the Holy Father, Pope Paul VI, to tender my resignation as member of the Commission charged with the Liturgical Reform. The Holy Father sent for me at once:

Paul VI : Father, you are an unquestionable and unquestioned authority by your deep knowledge of the Church's liturgy and Tradition, and a specialist in this field. I do not understand why you have sent me your resignation, whilst your presence, is more than precious, it is indispensable!

Father Bouyer : Most Holy Father, if I am a specialist in this field, I tell you very simply that I resign because I do not agree with the reforms you are imposing! Why do you take no notice of the remarks we send you, and why do you do the opposite?

Paul VI : But I don't understand: I'm not imposing anything. I have never imposed anything in this field. I have complete trust in your competence and your propositions. It is you who is sending me proposals. When Fr. Bugnini comes to see me, he says: Here is what the experts are asking for. And as you are an expert in this matter, I accept your judgement.

Father Bouyer : And meanwhile, when we have studied a question, and have chosen what we can propose to you, in conscience, Father Bugnini took our text, and, then said to us that, having consulted you: The Holy Father wants you to introduce these changes into the liturgy. And since I don't agree with your propositions, because they break with the Tradition of the Church, then I tender my resignation.

Paul VI : But not at all, Father, believe me, Father Bugnini tells me exactly the contrary: I have never refused a single one of your proposals. Father Bugnini came to find me and said: "The experts of the Commission charged with the Liturgical Reform asked for this and that". And since I am not a liturgical specialist, I tell you again, I have always accepted your judgement. I never said that to Monsignor Bugnini. I was deceived. Father Bugnini deceived me and deceived you.

Father Bouyer : That is, my dear friends, how the liturgical reform was done!

Ah Gospe od Ružarja moguća li si ti!

Za blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice donosim jedan tekst s lijepe i redovito ažurirane stranice Hrvatske dominikanske provincije. Najprije napomena urednika dominikanske web stranice, a poslije slike i sam tekst.

Ovdje donosimo zanimljivu priču „Sv. Ružarje i jedan zanatlija današnjega kova“, koju je 1887. godine s talijanskoga preveo o. Anđeo M. Miškov, svećenik, dominikanac, istaknuti pučki misionar i kulturni djelatnik. Tekst donosimo u originalu zbog osebujna načina izražavanja.

Grozno je to kako su današnja paklena družtva Masonička raztrovala srdce jadnoga zanatlije, osobito po većim gradovima i sridištima. Opakim nagovaranjem, otrovnim štivom novina i romantičkih knjiga, pa hudobskim izgledima, veći dio zanatlijske ruke postade hudim paklenim glavonjom. Popa i Fratra prijzirom šibaju, u Crkvu ne idju, za molitve neznaju, drugomu se rugaju, a Boga nepoznaju nego kad ga svetogrdno psuju i kunu.

Jedan takav, tamo u sred Italije, u Milanu, imao je ženu i petero nejake ditce: a stanovao je na petom tavanu kuće u nijkoj ulici, u dvi uzke i mračne sobe za koje, ne on, već kukava žena imala je svaki misec istucati novac da izplati najamninu. On je zbilja svaki uboga dan svojim trudom dobivao forin i po, dva, pa bi svake večeri s prijateljim to sve potrošio po krčmam i po vragu. Tad bi pijan ko čep došao kući, psujući i grdeć ko da je djavlom pobisnuo. Kako bi ga žena i ditca čuli da se teturajuć uz kućne stube penje, i čuli ga kako grdno kune i psuje, svih bi groza spopala, omotala bi se od straha u svojim odrpinam, te udari u grozne suze, u plač.

Ušav u kuću lupajuć ko mahnit vratima, razbacujuć po kući što bi mu do ruke došlo, razbijajuć sude, uzlajao bi se ko vuk, pa udri po ženi i po ditci uz grdno psovanje i svakim sramotnim ričetinom kukavnu bi ženu sramotio, a bidnu ditcu kleo. Na sve to, svi u klupko skupljeni, dušili bi u sebi jecanje, lili bi krvave suze, a da im se ni jauk ne čuje, da nebi jauk još veće tog paklenjaka uzpalilo. Zatim bi se umirio, te kao svinje bi se u svoje leglo uvalio. Ali jadna ditca gladna, stala bi ko iza sna iznenada pridušenim glasom vapiti: Ćaćko, dajmi zeru kruha! Ćaćko gladan sam!... nije nam Majka, danas ništa dala, jah što smo gladni! Majka daj nam zeru kruha!... Ne da nam otac ništa, sve sam za se troši, a još nam ti majko nećeš da rečemo da je nam otac zao!

Uz to jadna bi Majka svoje srce priklapala, te ušutkala gladnu ditcu, da ih nebi nemili otac izlupao i ubio; te bi im rekla: Mučite jadni! Dat će vam vaš ćaćko! Umirite se, sutra će on meni dati koji šold, sve ću za vas potrošiti, kupit ću vam kruha da se jadni založite! Ajme Gospe moja lipa, ti me pomaži!... pa udri u plač i jecanje ona i ditca!...

Jadna se je žena većeputa izjadala i zamolila dobrog i vridnog svećenika, da bi joj on opakog muža na dobro nagovorio, ali to joj ne uspilo; tad se uteče gospodaru kod kojega je on radio i dnevnice dobivao, da bi on iz milinja za gladnom ditcom obustavio mu ako i mali dio dnevne plaće, eda bi barem otim gladnu ditcu nasitila, ni to joj ne koristi; napokon iz puke sdvojnosti hode prositi jednoga po jednoga opake njegove sudrugove da bi ga od sebe odbili. Kucala bi od vrata do vrata, proseć tudju pomoć, sve uzalud! Što joj jadnoj ostajalo? ništa do grozne očajnosti, nemile sdvojnosti!

Ipak ne izusti kukavna žena tu zadnju kobnu rič: Ja sdvajam!...

Ne već ona dobra i bogoljubna, nenalazeć kod nikoga nit pomoći nit utihe, svake večeri sakuplja jadnu svoju ditcu oko sebe, da s njom skupa izmole Gospino Ružarje. Srdce bi od milinja bilo popucalo, vidjeti ono nejake ditce, iztrošeno blida lica, upalih očiju, mršava i gladna, klečati okolo svoje majke prid nijkom starom čadjavom Gospinom Slikom, sklopljenih ručica, slabim svojim glasićem moliti Zdrave Marije, svakoj od kojih po majčinom naputku bi nadodavali:Gospe mila daj da nam se podobri otac, da nas više ne lupa, i da nam kruha donese: Gospe od Ružarja ti nas pomozi;amen! I tako jadna žena svake večeri svojom ditčicom molila…

Kad jedne večeri muž nenašav zar obične svoje zle drugove, priko običaja ranije se kući povrati, dotuli se do razklimanih vrata svojega tavana i stane prisluškivati, te čuje nijko prigušeno šaputanje. Zloban kakav je bio, pomisli odmah krivo na svoju ženu, uzavre mu opaka krv, zapini ustima, pa izvukav nož iza pasa, mahom uleti u kuću da nevinu ženu smakne na zlodilu. Ušav u kuću, stvori se ko bisan na srid kuhinje, tu se okameni i jaoh što vidi! Vidi kukavnu ženu na po mrtvu od svakoga jada i nevolje da srid kuhinje jadna stoji na kolinam gdi držeć krunicu u ruci su ono ditčice okolo sebe, jedva izgovaraju Zdrave Marije moleći Sv. Ružarje, nadodavajuć na svaki čas onu molitvu da se otac obrati, i da im se Gospa smiluje. I tu se za tren razvije novi neopisivi prizor! Koje ti suzu na oko namami.

Okrutan čovik, izvali ko nesvistan oči, ko da se pritvorio u kameni stup, s nožem u ruci, stoji, gleda i muči. Spopade ga grozničava trešnja, srdce mu se ljuto uztrese, oblije ga licem rumenilo, pa za tren poblidi kộ krpa, i obliju ga suze. Spusti s ruke razbojnički nož, pa se zaleti na ženu, zagrlije, ljubi je, grli i ljubi ditcu, te kroz plač, kroz jaukanje, ljuto stade ko ranjeni lav zavijati, te im obećavati, da neće više biti ono što je dosad bio, da će prominiti životinski svoj život, da će raditi i truditi sve za njih, da se neće veće oni glada napatiti, da je Gospa njega pridobila a njih spasila, pa de će zato odmah se ispoviditi i ko dobar pravi kršćanin živiti, i svaki dan s njima lipo molitvu Sv. Ružarja moliti. Što reče to i održa, i siromašana ona obitelj priokrene se u zemaljski raj, u kojoj je bilo uz božiji blagoslov, mir, sklad, ljubav i svako uživanje!... Ah Gospe od Ružarja moguća li si ti, moguća li je ta divna tvoja molitva.

Pučko vremenoslovlje i blagdani

U pučkoj meteorologiji vrlo je obljubljeno pretkazivanje vremena prema tome kakvo je vrijeme vladalo jednog posve određenog dana u godini. S obzirom na to da je vrijeme tih dana "ključ" za nagoviještanje vremena nekoga drugog dana, mjeseca ili godišnjeg doba što će tek slijediti, pa čak i cijele sljedeće godine, uobičajeno je da se takvi dani nazivaju "ključnim". Radi lakšeg prepoznavanja i zapamćivanja, oni su ponajčešće pridjeljeni vjerskim blagdanima ili spomendanima svetaca i svetica u kalendaru, pa su poznati i pod imenom "svetih dana".

(Milan Sijerković, Pučko vremenoslovlje)

Mr. Sijerković navodi dalje razloge zbog kojih su određeni dani izabrani kao ključni. To je prije svega položaju u kalendaru: dani na početku mjeseca ili pri početku godišnjeg doba prikladni su za pretkazivanje vremena čitavog mjesec ili godišnjeg doba, zatim prema smještaju dana prema nekim čestim i prepoznatljivim klimatskim događajima tijekom godine, te također prema važnosti blagdana ili prema raširenosti štovanja pojedinog svetca. U navedenoj knjizi možete naći puno detaljniji opis kako su u narodu nastale pojedine izreke, a ne treba posebno spominjati da je moderna meteorološka znanost pokazala da je uporabna valjanost takvih izreka najčešće ništetna. No, u ovom tekstu se ionako ne bavim metodama predviđanja vremenskih prilika, već me više zanima kako je stari crkveni kalendar na neki način srastao s narodnim običajima i općenito životom. Prije detaljnijeg pregleda izreka, evo jedne zanimljive anegdote iz iste knjige o takozvanim "kišnim svetcima":

Kad je godine 862. umro winchesterski biskup Swithin, prema vlastitoj je želji pokopan u dvorištu katedrale, kako bi kiša mogla s nadstrešnice padati na njegov grob. Nakon jednog stoljeća njegova je želja zaboravljena, pa je odlučeno da se biskupovi posmrtni ostatci premjeste na prikladnije mjesto, unutar katedrale. No kada je 15. srpnja 971. njegov grob otvoren, da bi se nakana mogla provesti u djelo, počela je padati tako jaka kiša, da se od toga odustalo. Kiša je, prema predaji, potrajala 40 dana, tako da tijekom tog razdoblja nije bilo moguće premjestiti svečeve ostatke. Tada se netko sjetio njegove posljednje želje, pa je tako dugotrajna, dotada nezapamćena kiša, protumačena kao kazna za njezino neštovanje. Stoga je tijelo ostavljeno na starom mjestu, u crkvenom dvorištu. Kiša je, navodno, tada prestala padati.
Možda je upravo ova legenda utjecala na to da se i u drugim područjima Europe uvedu u pučke izreke neki drugi "kišni svetci", poput Medarda (8. lipnja) u nas, čija kiša nagoviješta 40 kišnih dana.

U pregledu koji slijedi u zagradama dajem vrlo kratko objašnjenje izreke ne zadržavajući se na njezinoj točnosti (najčešće nikakvoj) niti na vjerojatnom objašnjenju njezina nastanka. Više o tome pročitajte u zanimljivoj knjizi Milana Sijerkovića. Ilustracije su minijature iz rukopisa MS Lat 253 (Cambridge, Harvard University, Houghton Library).

SIJEČANJ

Klimatske odrednice
Vodokršće, i pop dršće! (Prodor hladnog zraka oko blagdana sv. Tri kralja.)
Tri kralja prvo bez mesa nego bez bure. (Prije će na blagdanskoj trpezi uzmanjkati mesa nego što će izostati bura.)
Ako je na Tri kralja vrijeme jasno, za dugu zimu čuvaj sijeno.
Pavel pustinjak zimu nutri, a obrnjeni Pavel zimu van pela. (Najhladnije razdoblje zime od sv. Pavla pustinjaka 15.1. do Obraćenja sv. Pavla 25.1)
Sveti Ante bijele brade. (sv. Antun opat 17.1.)
Sveti Ante opat, uzmi motiku i pođi kopat. (Očekuje se omekšanje zemlje u južnijim krajevima.)
San Bastian con la viola in man. (sv. Sebastijan s ljubicom u ruci, 20.1.)
Sebastijan zove u raslinje vlagu nazad.
Sveti Vinko, najveća zima. (22.1.)

Ključni dani
Kakvo je vrijeme Makarija, takvo bude i rujna. (2.1. Jer se smatralo "kakav je prvi dan u godini, takvi budu svi u kolovozu dani", pa je to predviđanje i prošireno)
Makarija vedar ili maglen, očekuj takvu i jesen.
Če Vinka sunce peče, v lagve vino teče. (22.1.)
Vinkovo sunce, dobro vince.
Pavlovo lepo vreme, v sadovnjaku lepo breme.
Pavla dan vedar, urod dobar.

VELJAČA

Klimatske odrednice
Kandelora, zima fora, a za njom gre Sveti Blaž, koji govori da je laž, a za njim gre Sveta Kristina, koja govori da je istina. (Na Svijećnicu, 2.2. bi trebalo sunčano i toplo vrijeme navijestiti svršetak zime, međutim već sljedeći dan 3.2. vrijeme se pogoršava, ali se 4.2 opet proljepša.)
Sveta Agata snigom bogata. (5.2.)
Toplina Valentina stiže do korijenja. (14.2.)
Poslije sveti Matija svaka ptica propiva. (24.2.)
Na Vodokršte zimi oko ispršte, a na Poklade i drugo joj ispade (6.1. i utorak prije Pepelnice)

Ključni dani
Svijećnica (2.2.):
Ako na Svijećnicu zlo je vrijeme, tada jazavac iz jame izljeze van, jer se ne boji više velike zime; ako sunce grije, još veća zima nastupljuje. (Izjednačenje vremena: "Ako je toplo Svijećnice, snijeg ili mraz dolazi; ako je mrzlo, zima uskoro odlazi.")
Čez koju luknju na Svečnicu sunce sveti, ta bo još letos puna snega.
Na Svečnicu medved ide z luknje glet: če je vuni lepo, se još globle zakopa.
Koliko dana prije Svijećnice slavuj poje, toliko poslije mukne, jer studen nastupi.
Kandelora oblačna, godina rodna.
Ako na Svijećnicu lete mušice, poslije ćeš nositi rukavice.

Na dan Stolice svetog Petra i Matijaša uzburkano vrijeme za sobom takvih deset dana povuče. (22.2. i 24.2.)
Sveti Matija led razbija; če pa ga ni - ga naredi!
Sveti Matija zimu zatvara, a ljeto otvara.

Kakvo fašnik vrijeme ima, tak se ravna i korizma.
Fašenk v blati, Vuzem na trati.

OŽUJAK

Klimatske odrednice
Sveti Grgur papa, svaka zvjerad vanka. (12.3.)
Sveti Grgur papa, na dvanaest marča, lastavica vanka, zmija ispod kruga, dida iz komina.
Poslije svetog Grgura svaka ptica gnjezdura.
Za Jožefovo zima z bičom poka! (sv. Josip 19.3.)
Sveti Josip, snigom posip.
Sveti Bene snigom krene. (sv. Benedikt 21.3.)
Sveti Bene omindule bere. (Badem prije cvate, nego lista, pa je opasnost od smrzavanja cvijeta vrlo velika, što smanjuje urod.)
Blagovijest, goveda u obijest, riba u mrijest, čobani u nesvijest. (25.3. Osjetno zatopljenje u primorju.)

Ključni dani
Kak' je na 40 mučenikov, tak' bo 40 dni trpelo. (Četrdeset mučenika 10.3.)
Mučenički dežđ se četrdeset dni vleče.
Ak' je na Jožefovo lepo i letina bo lepa.
Lepo vreme na Jožefovo da čuda kuruze.
Na svetog Josipa, jaja ptica prosipa.
Na dan Marije noćna vedrina, redovita bude ljetina.

Ako Cvjetna nedjelja nije jasna, ne nadaj se ljeta časna.
Pilat malokad iz crkve bez buke izađe.
Če na Veliki petek curi, to leto bo zemla dežda želna.

TRAVANJ

Klimatske odrednice
Nema proljeća do Jurjeva dana, ni ljeta do svetog Petra. (sv. Juraj 23.4., sv. Petar 29.6.)
Ne baci kabanice do Jurjeva dana, a halje do Ivanje. (rođenje sv. Ivana Krstitelja 24.6.)
Jurij potkuri.
Jurjevska kiša ne ogladni svijeta. (Važnost kiše za razvoj raslinja.)
Saka kapla jurjovske rose zlata vredi.

Ključni dani
Četvrti travnja što nam daje četrdeset dana traje. (Quatro aprilanti, quaranta di duranti.)
Ako se na dan Tiburcija zelene polja, tada će raži, pšenice, ječma i drugoga biti koliko ti volja. (14.4.)
Koliko dana pred Markovim žabe regeću, toliko iza njega neće regetati, jer će hladnoća nastupiti. (25.4.)

SVIBANJ

Klimatske odrednice
Pankraci, Servaci i Bonifaci so ledeni sveci. (sv. Pankracije, Servacije i Bonifacije 12.-14.5. Jako pogoršanje vremena koje može donijeti snijeg i mraz u nizinama kopnenog dijela Hrvatske.)
Filip popija, Sofija dopija. (sv. Filip 1.5., sv. Sofija 15.5. Mraz u tom dijelu godine pogibeljan je za vinograde, pa i za urod vina.)
Sveta Jelena zna mraza s križom donesti. (sv. Jelena Križarica 22.5.)

Ključni dani
Na Duhove ako kiša lijeva, slabe nade tada od usjeva. (Jer će kiša na taj dan biti uvod u dugo kišno razdoblje.)
Mokri Duhovi, tusti Božić. ("Ako o Duhove pada kiša, pomažu se strni i tim se slanina tusta napravi." Mokro vrijeme je prikladno za rast žitarica, a njihova se strn, tj. dio biljke koji nosi klas koristila za hranu svinjama.)
Filip rosi, Jakob nosi. (sv. Filip 1.5., sv. Jakov 25.7. Kiša početkom svibnja je povoljan znak za dobru žetvu u srpnju.)
Od križovskoga dežđa pšenica v križih klije. (sv. Jelena 22.5. Kiša na taj dan navješćuje vlažno ljeto, pa se pšenica koja se poslije žetve stavljala u hrpe zvane "križi" neće moći vršiti nego će tamo i proklijati.)
Kaj sveti Vrban natače, to mimo lagva teče. (sv. Urban 25.5. Prema vremenu toga dana može se odrediti vrijeme cijelog srpnja, a i rujna, pa je kiša znak lošeg ishoda berbe, a "ako na Vrbana sunce grije, jesen pune bačve nalije".)

LIPANJ

Klimatske odrednice
Od mrazova iza Medardova ne postrada lozica vinova. (sv. Medard, 8.6.)
Sveti Ante višnjar. (sv. Antun Padovanski, 13.6. Vrijeme za berbu višanja u uobičajenim okolnostima.)
Vidovska kiša ječmu je škodljiva. (sv. Vid, 15.6. Pogoršanje vremena koje pridonosi širenju biljnih bolesti.)
Medardovo četrdesetodnevlje (sv. Medard, 8.6., v. citat o "kišnim svecima" od prije):
Kiša Medarda 40 dana traje.
Kakav bude dan Medarda bio, takav bit će za njim mjesec cio.
Sveti Medardo kaj nam daje, četrdeset dana traje.
Medardova dežđ na saku tablu sena vudri. (pričinja štetu sijenu)
Če je na Medardovo dežđ, onda križi raseju. (pričinja štetu i pšenici, v. kod sv. Jelene 22.5.)

Ivanjski krijes. (paljenje vatri uoči rođendana sv. Ivana Krstitelja 24.6.)
Ne baci halje do Ivanje.
Do krijesa sukno oblači, poslije ga svlači.
Kiša ivanjska škodi lješnjacima.
O ivanjskoj krijesi sunce se "objesi". (Dan se postupno skraćuje.)

Ključni dani
Ak na Telovo dežđ ide, bodo velke vode.
Sveti Vid dežđa ne daj, da bo lepe žetve kaj. (15.6.)
Sveti Vide, čuvaj sime. (Govori se kad se sije.)
Čim dulje poslije Ivanja kukuvača kuka, to više ljudstvo zbog gladi i skupoće zakuka. (Glasanje kukavice može biti povezano s njezinim naslućivanjem promjene vremena, a nestalno vrijeme je neprilično u tom dijelu lipnja, pa ima i loše posljedice.)
Ivanjska kiša slabu ljetinu priredi, a ivanjsko sunce ratara gladi poštedi.
Kada kiša na Ladislava pada, kišno vrijeme dugo vlada. (27.6.)
Bude li na Petra i Pavela vremena jasna, žetva će biti krasna. (sv. Petar i Pavao 29.6.)

SRPANJ

Klimatske odrednice
Petar peče, Ilija žeže. (sv. Petar 29.6., sv. Ilija 20.7.)
Sveti Ilija Gromovnik. (prema Biblijskoj predaji o kazni kralja Ahaba dugotrajnom sušom i o uznesenju na nebo u vatrenim kolima s "ognjenim" konjima, ali i zbog nevremena s munjama i gromovima koje u to doba godine posebno pogađaj sjeverni dio Europe, staroj postojbini Slavena)
Ilijina kiša ne nosi berićeta. (U južnijim podnebljima nevrijeme s grmljavinom u ovo doba je rjeđe, pa se smatra da kiša o sv. Iliji ne donosi koristi.)
Ilija ne sme za svoj god znati. (kao i prethodna)
Kad Margareta i Jakop dođu, rijetko kad bez kiše prođu. (sv. Margareta 13.7., sv. Jakov 25.7.)
Margarete grom i munje prijete.
Magdalena plačljiva je žena. (22.7.)
Jakob kuri, Ana žari. (25. i 26.7.)
O Jakobu pšenica zori ili zgori.

Ključni dani
Kiša na dan Pohođenja Marije skoro 40 dana traje. (2.7.)
Margareta mora lepa biti, onda bomo siti i napiti. (13.7.)
Ako je Aleksij sparan i suh, za zimu pripremi topao kožuh (17.7.)
Kiša Magdalene više kiša za sobom pokrene. (22.7.)
Ako na Jakopa kiša pada, oštra zima zavlada. (25.7.)
Sveti Jakov palentu miša. (U Dalmaciji nakon dugotrajne suše kiša o sv. Jakovu pridonosi dobrom urodu kukuruza.)

KOLOVOZ

Klimatske odrednice
Do Prcinkolovoga se koruza mora triput frkati. (Porcijunkula 2.8. Vrlo toplo vrijeme iz srpnja se nastavlja)
Lovrenc leda vu vodu hiti. (sv. Lovro 10.8. Završava najtopliji dio ljeta.)
Do Lovrečevi s prahon, od Lovrečevi s kalon. (Promjena vremena sa suhoga na kiše.)
Sveti Lovre, paligore. (Učestali požari.)
Sveta Klara grožđe šara. (12.8.)
Sveti Bare potjera solare. (sv. Bartolomej 24.8. Zbog prvih obilnijih kolovoskih kiša prekida se rad u solanama.)

Ključni dani
Ako je o Porcijunkuli vrućina, huda bude sljedeća zima.
Lijep dan Lovrenca kaže lijepu jesen i dobroga vinca.
Ako Velika maša kišu ima, bude grda zima. (Velika Gospa - Uznesenje Marijino 15.8.)
Kiša o Velikoj maši, u prosincu se cesta praši. (Suho vrijeme u prosincu.)
Jasna Velika maša dobro vino donaša.
Na Veliku Gospu vedro vrijeme, grožđa će biti obilno breme.
O Gospojini bura, snijeg zimi dugo dura.
Velika Gospa - mala zima; Mala Gospa - velika zima (15.8, 8.9. U gorskim krajevima zamjetno zahladnjenje o Velikoj Gospi)
Bradu stresu Sv. Grgur i Sv. Josip, a Gospoja krilo. (12.3. i 19.3. neugodni snjegovi, a 15.8. obilna kiša)
Kakav je Bartol, takva je jesen.
Kiša Ivana Glavosijeka pogubi mnogo oraha. (Glavosijek Ivana Krstitelja 29.8.)

RUJAN

Klimatske odrednice
O Maloj maši lješnjaci su naši. (Mala Gospa - Rođenje Marijino 8.9. Dozrijevaju plodine.)
Mala Gospa, a kaca u vinograd.
Tko po Maloj maši kosi, taj na peći suši. (Sve manje sunčana vremena poslije Male Gospe.)
Sveti Matij, uzmi vrčić pak se napij. (sv. Matej 21.9. Uz pravodobnu berbu već se može kušati novo vino.)
Sveti Kuzma i Damjan, slivaj vino u badanj. (27.9. Vino treba pretakati u bačve.)
Miholje pašu zatvara, a Jurjevo otvara. (sv. Mihael arkanđel 29.9., sv. Juraj 23.4.)
Miha potpiha. (Uz zahlađenje vjetar pojačava neugodu.)

Ključni dani
Ako je Egidij slabe volje, cijeli mjesec ne bude bolje. (sv. Egidije 1.9.)
Kakši je Egidi, takša bo jesen.
Kakvo vrijeme na Malu Gospu nastane, takvo rado još dva mjeseca ostane.
Ako na Mateja sunce sja, naskoro lijepa jesen zasja. (21.9.)
Ako Mauricija sunce grije, po zimi oštar vjetar brije. (22.9.)
Miholjska znamenja (sv. Mihael ili Mihovil 29.9.):
Ako je uoči Miholja vedra noć, zima će imati veliku moć.
Ako na Miholje sjever vuče, veliku zimu i snijeg dovuče.
Ako na Miholje snijeg naleće, kasno će doći proljeće.
Kiša Miholja, do Božića blaga zima.
Ako grmi na Miholje, slijedi slabo i vjetrovito vrijeme, a sljedeća godina bit će rodna žitom, ali ne i voćem.
Ako ftice ne odletiju pred Miholjem, pred Božićem bu zima.
Ako na Miholje s hrasta padne mnogo žira, do Božića bit će mnogo snijega.
Ako šišarki pred Miholjem mnogo ima, rano pred Božićem dođe sa snijegom zima.
Koliko ima mrazova prije Miholja, toliko ih bude poslije Jurjeva.

LISTOPAD

Klimatske odrednice
Sveti Frane, nesta u polju hrane. (sv. Franjo Asiški 4.10.)
Sveti Luka rado snijegom fruka. (18.10. zamjetno zahladnjenje)

Sveti Luka u nokte huka.
Sveti Luka snijeg zahuka.
Sveti Luka u arbule lupa, za njim majka u ručice huka: Sine Luka, ne pomori puka. (arbul - jarbol. Vjetrovito vrijeme u primorju.)
Do svetog Luke kud ti drago ruke, a od svetog Luke tur' u njedra ruke.
Šimun i Juda - repu duda. (sv. Šimun i Juda Tadej 28.10.)
Čuvaj se Šimuna i Jude da te sa snijegom ne probude.
Poslije Šimuna i Jude rado zime bude.

Ključni dani
Vedrina i toplina Gala bude ljeti sušu dala. (sv. Gal 16.10.)
Kakvo vrijeme Uršula donese, takvo jesen (a i zima) ponese. (21.10.)

STUDENI

Klimatske odrednice
Ak' je na Lenartovo dežđ, svinja ne spi na suhom listju. (sv. Leonard 6.11. vlažno vrijeme)
Sveti Mrata, snijeg na vrata. (sv. Martin 11.11.)
Elizabeta na bijelom konju dođe. (17.11.)
Gospe od Kaštela, snijeg do maštela. (21.11. maštel je čabar, vedro, kaca)
Sveti Klimente koji kopa od mora fundamente. (sv. Klement 23.11. Moguća olujna juga i valovito more koje može razarati i građevine na obali.)
Sveta Kata, snijeg na vrata. (sv. Katarina Aleksandrijska 25.11.)
Sveta Kata, obilata vrata.
Sveta Kate prigna ognju gnjate. (gnjati je dio noge ispod koljena)
Sveta Katarina belog konja jaše.
Sneg na Jendraša veliku škodu nanaša. (sv. Andrija 30.11.)
Sveti Jadre, bile brade.
Sveti Andrija dijeli kabanice.

Ključni dani
Svi sveti mrzli dan, Božić u ledu okovan. (1.11., 25.12.)
Ako Sve svete kiša namaka, debeo snijeg nas čeka.
Sunčani Svi sveti, obilje žira i žita ljeti.
Koliko Lenard ima snijega u planini, toliko ga Božić ima u dolini. (6.11. Snijeg u planini padne prije nego u gorju.)
Ako je Martin oblačan ili maglen, doći će zima blaga kao jesen. (11.11.)
Ako Martin oblake preganja, nestalnu zimu pripravlja.
Ako je Sveti Martin suh, bo po zimi rasel kruh. (Povoljna zima za poljske usjeve.)
Ako na Martinje guska po ledu plazi, tada za Božić po blatu gazi. (Studeno vrijeme za sv. Martina navješćuje topao Božić.)
Cecilije grmljenje, dobre ljetine znamenje. (22.11.)
Kakvo vrijeme Ivan ima, takva bude zima. (sv. Ivan od Križa 24.11.)
Konrad veljaču najavljuje. (26.11. Jer sv. Katarina 25.11. najavljuje siječanj, a sv. Konrad slijedi za njom.)
Na Andrašovo jug, Drava i Mura skup. (sv. Andrija 30.11. Toplo vrijeme s južnim vjetrom slijedit će jaka hladnoća koja će zalediti Dravu i Muru i tako će se moći pješice prelaziti s jedne na drugu.)

PROSINAC

Klimatske odrednice
Sveta Kate prigna ognju gnjate, sveti Niko na oganj sinko. (sv. Katarina 25.11., sv. Nikola 6.12.)
Sveti Šime štracavela, koji dere jedra vela. (sv. Šimun 8.12. Jaka vjetrena oluja, vjerojatno jugo, koja lomi drveno kormilo (timun) i kida jedra u krpe, dronjke (štracavela).)

Sveti Šimun lomi timun.
Sveta Luce, ukaži mi sunce! (sv. Lucija 13.12. Do reforme kalendara 1582. godine je 13. prosinca bio najkraći dan u godini.)
Sveta Luce drvarica, trinaest dana do Božića. (Potrebno se ugrijati zbog zahladnjenja, a peći su na drva.)
Da Santa Luzia a Nadal el giorno se slonga un pie de gal. (Od svete Lucije do Božića dan se produži za pijetlovu nogu. Noć nastupa kasnije za 4-5 minuta. "Na Božić je za toliko veći dan, koliko peteh udela koračić.")
Božićni jug nije dug. (25.12. Do Božića toplo vrijeme, a poslije nastupa hladnije razdoblje.)
Do Božića jugo i daž, po Božiću zima i mraz.
Do Božića med, od Božića snijeg i led.
Do Božića sito i lito, od Božića hladno i gladno.
Nema zime dok Božić ne mine.
Božić prođe, zima dođe.
Silvestar pita za drva. (31.12.)

Ključni dani
Sveta Bibijana, četrdeset dana i jedna šetemana. (2.12. Prema primorskoj izreci, slično vrijeme će se zadržati još četrdeset dana i jedan tjedan.)
Kakše Barbarije, takši Božić. (sv. Barbara 4.12.)
Barbare mraz trajat će cijeli zimski čas. (Vrijeme početkom prosinca obilježava cijelu zimu.)
Ako se Barbare vide vide oranice, vidjet će se u sve zimske mjesece. (Neće biti snijega.)
Kakve su Otačke kvatre, tako je i sve lito. (Zimske kvatre prije Božića.)
Sveti Toma, ubij prasca doma; ne skitaj se po selu, dobit ćeš bat po čelu. (sv. Toma Apostol 21.12. Svi se za Božić trebaju okupiti.)
Božićne izreke:
Na Badnjak i na Božić vrijeme lijepo, takvo bude cijelo ljeto.
Božićna kiša i vjetar donose pomor.
Tih vjetar o Božiću navješćuje dugu zimu. (Vlada li hladno vrijeme, slab vjetar pokazatelj je da je vrijeme stabilno.)
Kakav vjetar o polnoćki puše, takav kroz cijelo ljeto vlada ponajviše.
Kada Božić pri rastućem Mjesecu nastupi, dobro ljeto pristupi: što je bliži mlaju, tim gora vremena nastaju.
Bijel Božić, zelen Uskrs; zelen Božić, bijel Uskrs. (Ako je zima "uredna", onda će i druga godišnja doba biti takva, "kako Bog zapovijeda")
Božić na snegu - Vuzem na trati; Božić na trati - Vuzem na snegu.
Ako nije mraz o Božiću, on je o Uskrsu. (Izjednačenje vremena tijekom godine, vrlo često u ovim izrekama.)
Božić rutavac, Uskrs gizdavac.
Ako vodenica o Božiću melje kolače, neće o Uskrsu pogače.
Če je na Božić južno, spravlja se ljeto tužno. (Nije primjereno toplo i kišno vrijeme o Božiću, pa će plodnost sljedeće godine biti mala.)
Bolje Božić kužan nego južan.
Božićnoj jugovini i tetinu kolaču ne treba se veseliti.
Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje. (sv. Stjepan 26.12.)

Brojne pučke vremenske izreke u svezi s Božićem samo ističu činjenicu da je blagdan Kristova rođenja odvajkada bio u hrvatskom pučanstvu znakovit glede svekolikog života. Međutim, prognostička valjanost tih izreka jednaka je kao i u svim drugim slučajevima "svetih" pretkazivačkih dana, a to znači - nikakva. Kao dio duhovnog naslijeđa može ih se zapamtiti, ali ih nije za prečestu uporabu preporučiti.

Možda se pitate što znače podebljani datumi. To su spomendani kojima je u reformi kalendara 1969. promijenjen datum ili su izbrisani iz općeg kalendara. Više o tome drugom prilikom. Usto ću još napomenuti da su neki svetci i njihovi spomendani lokalnog karaktera.