- Monsinjore, naširoko rasprostranjeno restriktivno tumačenje motuproprija glasi da se Papina odredba prvenstveno, ako ne i isključivo, odnosi na one skupine i ustanove koje su već bile vezane uz tradicionalni oblik, a da joj nije nakana ni na koji način promicati izvanredni oblik. Na to je već odgovorio kardinal Castrillón Hoyos u Londonu, u lipnju 2008., kada je rekao da bi Papa htio 'Gregorijanski obred' u svim župama. Koje je Vaše mišljenje?Dok sam čitao intervju na pamet mi je palo nešto drukčije tumačenje Motuproprija (naglasci moji):
- Motuproprij je upućen svim katoličkim vjernicima koji žele izvanredni oblik rimske liturgije, a ne samo onima koji su prije njegove promulgacije bili vezani uz drevni oblik rimskog obreda. Svakako da je bila namjera izaći u susret potonjima i izliječiti stare rane, ali svrha je dokumenta također omogućiti širenje izvanrednog oblika, za dobro onih koji ga još nisu upoznali (jer su bili premladi da bi ga iskusili), ili onih koji su s radošću ponovo otkrili misu svoje mladosti. Sve veće širenje ovoga liturgijskoga blaga, nasljeđa Crkve, može donijeti mnogo koristi, u vidu duhovnosti i zvanjâ, i po međusobnom obogaćivanju između dvaju oblika rimskog obreda.
Dakle, uvijek je riječ o skupini vjernika koji su definirani privrženošću ranijoj liturgijskoj tradiciji...
... Jasno je da "privrženost" o kojoj govori Motuproprij nije puka znatiželja, nego podrazumijeva stanovitu ukorijenjenost u cjelokupnu duhovnost iz koje proizlazi dobro vjernika, kao i poznavanje obreda i njegova jezika (latinskog)...
... No, važno je napomenuti da nije točna tvrdnja iz Vašeg dopisa koja kaže da "kod nas u Hrvatskoj, na žalost, još uvijek nemamo tu mogućnost" (misleći na slavljenje takve liturgije). I u Hrvatskoj postoji mogućnost, ali za ostvarivanje mogućnosti do sada nisu podastrti valjani zahtjevi, te se ta mogućnost nije iskoristila.
Do sada se u Zagrebačkoj nadbiskupiji nije pojavila potreba za korištenjem te mogućnosti, što je iznimno indikativno. Koliko je nama poznato, na području Zagrebačke nadbiskupije takve skupine do sada nisu bile prisutne, a pitanje je koliko budući naraštaji mogu biti privrženi ranijoj liturgijskoj tradiciji. Budući da ih u našoj Nadbiskupiji ni u Hrvatskoj sada nema, postavlja se pitanje samo glede onih koji bi došli iz drugih zemalja. Na takva hipotetska pitanje ne možemo odgovoriti, ali ćemo se, ponavljam, strogo držati odredaba Motuproprija.
Sad sam zbunjen, jedan od ljudi koji su odgovorni za tumačenje motuproprija kaže da je on upućen svim katoličkim vjernicima koji žele izvanredni oblik rimske liturgije, a ne samo onima koji su prije njegove promulgacije bili vezani uz drevni oblik rimskog obreda. Biskup Šaško, s druge strane, kaže da je uvijek riječ o skupini vjernika koji su definirani privrženošću ranijoj liturgijskoj tradiciji.
Mislim da ovdje imamo grešku u komunikaciji...
Problem je u tome sto preuzviseni Ivan Sasko ne precizira sto bi mu to znacila ukorijenjenost u tradiciju i nista ne kvantificira (takve viseznacnosti je lakse krivo interpretirati).
OdgovoriIzbrišiDuhovito je ovo "strogo držati"
OdgovoriIzbrišiBiskup Šaško iz nekog svog razloga očito ne želi tridentsku misu pa onda izmišlja razloge da se može opravdati. Doduše, na ruku mu ide i tekst motu proprija koji je tako višeznačno i općenito sastavljen da ga svatko može tumačiti kako hoće pa da i međusobno oprečna tumačenja budu istinita.
OdgovoriIzbrišiAli monsinjor Šaško ima jedan veliki problem, a taj se zove Bog i Božji sud o njegovom propustu da se vrati tridentska misa. Naime, Sveto Pismo od Boga nadahnuto lijepo kaže: "Onome stoga tko zna činiti dobro i ne čini ga, njemu je to grijeh." (Jakovljeva 4, 17).
S obzirom da je ogromno svetogrđe tvrditi da tridentska misa nije dobra (bila je dobra skoro 2000 godina) i da se radi o vrlo teškoj stvari (svetoj misi tj. slavljenju Boga) jasno proizlazi da je njeno namjerno onemogućavanje iz ma kojih mu drago razloga vrlo težak smrtni grijeh propusta o kojem govori sv. Jakov.
Ne bih bio u koži mons. Šaška i svih ostalih koji neće tridentsku misu kad jednog dana dođu pred lice Božje jer čak i ako im taj grijeh bude oprošten te izbjegnu Pakao kazna za njega bit će ogromna (to veća što će se dulje protiviti) i trebat će se jako potruditi da je otplate na ovom svijetu ili u Čistilištu.
Anonimno: na Bogu je da sudi biskupa Saska i svakog od nas, tako da ne bi trebalo ici u tom smijeru. Takodjer, ne treba zaostravati odnose, nego, koliko je god moguce, lijepo i krscanski odnositi se prema onima koji nam se protive, a posebno ako su to crkveni pastiri.
OdgovoriIzbrišiJa ne sudim biskupa Šaška nego činim duhovno djelo milosrđa prekoravajući ga (i ostale biskupe s njime) zbog grijeha teškog propusta kojeg čini i spašavajući mu dušu od vječne propasti. A i Sveto Pismo kaže na jednom mjestu da duhovan čovjek prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. Na tumor se ide nožem, a ne nekakvom masažom. Hoću reći, ponekad je oštrina jedino dobro i ispravno sredstvo koje i sam Bog koristi (Hebrejima 12).
OdgovoriIzbriši