Vajsov misal

Jedan upit za naše čitatelje. Da li netko od vas ima ili može nabaviti bilo fizičku bilo digitaliziranu kopiju Vajsovog misala iz 1927. godine? To je transliterirani glagoljaški misal.

Upravo sam pretražujući internet naišao na aukciju na ebayju koja je završila baš jučer i prodan je takav misal za 522 dolara. Tamo možete pogledati i nekoliko fotografija toga misala.

Eto, javite se u komentarima ili na mail ako imate kakvu informaciju.

Nekoliko psalama

U reformi brevijara, tj. časoslova nekoliko psalama je izbačeno s obrazloženjem:

131. Tri psalma (58, 83 i 109) ispušteni su iz ciklusa psaltira zbog svojih proklinjanja; isto tako, neki od redaka ispušteni su iz određenih psalama kako je i naznačeno na početku svakoga. Razlozi ovog ispuštanja su određene psihološke teškoće iako se imprekatorni psalmi zapravo koriste kao molitva u Novom Zavjetu, primjerice Otk 6,10, te da se nikako ne bi poticale kletve.

Evo i izbačenih psalama koje su do reforme brevijara krajem šezdesetih bili dio redovitog bogoštovlja Crkve (usp. npr. ovo). Istaknuo sam početak prvog i završetak zadnjega jer mi se čine posebno prikladni. Napominjem da mi namjera, naravno, nije poticanje molitve ovih psalama ikako drugačije nego u duhu u kojemu ih je molila i moli Crkva.

#58

Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?
Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.
Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.
U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje
da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.
O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!
K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.
Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.
Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.
Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora.
I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"

#83

Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!
Jer evo: dušmani tvoji buče, i mrzitelji tvoji glave podižu.
Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika tvojih.
Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!"
Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše:
šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci,
Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.
I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim.
Učini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:
koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi.
K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove
koji jednodušno vikahu: "Osvojimo krajeve Božje!"
Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.
Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove,
tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom!
Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve!
Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu!
Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom.

#109

Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.

Gostujući autor - Zbor i gregorijansko pjevanje

Pozvao sam u prošlom postu da mi se jave svi koji imaju neko mišljenje o mogućem pjevanju na tradicionalnoj misi u crkvi svetog Martina. Red je da objavimo i komentar, tj. pismo onoga tko je bio povod tome tekstu. Mateovom izlaganju ne treba objašnjenja, pa neću dalje dužiti.

Pozdrav svima u Gospodinu!

Ovo je zapravo online verzija uvoda u gregorijanski koral, koji će se čuti na prvoj probi zbora.

Ja sam Mateo i privremeno ću voditi ovaj zbor dok ne uspijemo naći nekog profesionalnog stručnjaka. Pjevam u katedralnom zboru jednog veoma poznatog i lijepog grada i biskupije (kad ne studiram u Zagrebu), gdje sam se prvi put zaljubio u gregorijanski koral.

Zahvaljujem Tomi što je postavio obavijest za zbor i razumijem njegovu zabrinutost. Nekome izvan "pjevačkih voda" koral se može činiti kompliciran, ali, za razliku od Tominog najnovijeg posta, koji govori o raznim problemima o kojima smo on i ja već nekoliko vremena raspravljali, pa zato cijeli projekt zbora može izgledati pomalo zastrašujući, ja ću vam reći i objasniti kako koral nije težak. Zapravo je lakši od pjevanja modernih pjesma s modernim notama (kakve smo učili u osnovnoj školi) jer je sve u njemu, od gregorijanskih kvadratnih nota do melodija, stvoreno i usmjereno upravo na ljudski glas, za razliku od modernih pjesama i nota, koje se usmjeruju na instrumente.
Rezultat toga je da koral melodičnije i prirodnije teče, bez umjetnih "pauza" koje u modernim notama možete vidjeti označene velikim okomitim linijama, u koralu vaš glas sam određuje tok, kao kad govorite, jer se on prilagođava ljudskom glasu, što onda olakšava pjevanje. Za čitati note ne trebate znati ni uopće razmišljati gdje se nalazi "so", "la" ili "do" jer gregorijanske note omogućuju da postavite početnu notu (tj. počnete pjevati) gdje god najbolje odgovara vašem glasu, a dalje samo sljedite uzorak, npr. gore-dolje-dolje itd.

U pjevanju proprija (promjenjivog dijela Mise) koristit ćemo dva različita psalamska tona, od kojih je jedan radi svoje jednostavnosti i danas veoma popularan i sigurno ste ga čuli u vašim lokalnim župama. Način pjevanja kao u Gradualu dugo nećemo koristiti jer je to preteško za početnike, i Crkva zato preporučuje i odobrava korištenje puno lakših ali gotovo jednako lijepih psalamskih tonova za početne faze zborova (već u komentarima spomenuta knjiga don Rossinija). Smisao ovoga programa za početnike nalazimo u riječima sv. Tome Akvinskog: "Cilj je uvijek prvi u namjeri, ali zadnji u izvršenju". Cilj je Gradual, što je ništa drugo nego savršenstvo korala, ali počet ćemo od početka, kako bi svi stekli taj 'osjećaj' za gregorijanski koral, koji je potreban za doseći to savršenstvo. Koral je upravo - osjećaj i vjera. Kao što je u jednom članku rekao Ivan Merz, koral nije isprazan kao moderna glazba, gdje samo dovedete opernog pjevača i zadovoljili ste publiku, naprotiv, ti profesionalni operni pjevači u koralu zvuče isprazno, jer je snaga i ljepota korala u vjeri. Zato se odmah vidi pjeva li netko sa srcem i to je ono što dirne srca drugih. Koral je razlog zašto su se mnogi sveci obratili na katoličku vjeru, jer su u njemu (i tako i u našoj svetoj vjeri) prepoznali božanski utjecaj (o nastanku korala pročitajte na dnu posta - ukratko, papa sv. Grgur, zajedno s velikim mnoštvom građana Rima, čuo ga je od zbora anđela u jednom anđeoskom ukazanju, dok je još bio samo opat)

Učit ćemo pjevati koral kako su učile sve generacije crkvenih pjevača u prošlosti, ne tako da prvo naučimo položaj nota, kao u modernom pjevanju, što traje godinama, nego tako da naučimo melodiju, preko koje ćemo najlakše i najispravnije kasnije naučiti položaj nota, a naučit neku melodiju, kao što znate, traje vrlo kratko (ovaj način učenja, korišten od pamtivijeka u Crkvi, zove se "viva voce" - živi glas). Zato za gregorijansko pjevanje nije potrebno glazbeno predznanje, potreban je samo dobar sluh (za 'uhvatit' melodiju) i dobra volja.
Naravno, osim korala pjevat ćemo i stare narodne pjesme, kao npr. uskršnju "Pjevaj hvale, Magdaleno", ali njih samo kad misa završi, dok svećenik odlazi od oltara.

Nastojat ćemo što prije, iza Uskrsa, organizirati probu, koja će bit najvjerojatnije u jednu subotu ujutro, kad bi se i inače trebale održavati redovite probe zbora. U tom uvodu naučit ću vas u samo nekoliko minuta kako čitati gregorijanske note i pokazat ću vam nekoliko trikova za brzo naučiti pjevati koral, trikove koje su koristili redovnici kroz cijelu povijest Crkve.

Oni koje se pripremaju za ministrante imat će priliku čuti ovo odmah iza probe za ministranje za pjevanu misu, koju ću na probi ja pjevati. Proba će biti u subotu 16. travnja u 8:30 ili 9 sati na uobičajenom mjestu, o čemu ćete biti obaviješteni preko maila.
Svi drugi zainteresirani neka se jave na Tomin mail pa ćemo nastojati što prije organizirati probu (nažalost tek iza Uskrsa).

Ako želite čuti kako zvuči koral, preporučavam da u YouTube upišete "Giovanni Vianini" i otvorit će vam se ogroman izbor korala u njegovoj osobnoj izvedbi ili njegovog zbora jer je dotični stariji gospodin iznimnog i istančanog visokog glasa ravnatelj Akademije za gregorijanski koral u Milanu i učitelj kakvog bi svaki zbor poželio imati, makar elektronskim putem.

Za one koji žele znati više o anđeoskom NASTANKU gregorijanskog pjevanja:
Krajem 6. st. u Rimu je harala strašna kuga, ubivši i tadašnjega papu Pelagija. Vidjevši strašno stanje, kako bi izmolio milost od Boga, opat Grgur uzeo je u ruke čudotvornu sliku Gospe, koju je naslikao sv. Luka evanđelist, i bosonog u pokorničkim haljinama pošao gradom prema bazilici sv. Petra. Iza njega se ubrzo spontano stvorila velika procesija po rimskim ulicama, u kojoj je sudjelovao ogroman broj građana Rima. Kad su prešli most na rijeci Tiber i stigli do velike tvrđave vrlo blizu Vatikana, gdje je nekad pokopan car Hadrijan, začuli su u zraku anđeosko pjevanje: "Regina caeli, laetare, alleluia!" (Kraljice neba, raduj se, aleluja). Zapanjeni su, svi na koljenima, slušali dok anđeli dalje pjevaju stihove (jer koga si bila dostojna nositi, aleluja, uskrsnu, kako je rekao, aleluja) i zatim odjednom pjesma utihne. Narod je osjetio žalost, ali onda opat Grgur zavapi iz svega glasa: "Moli za nas Boga, aleluja" i ukaza se veličanstven anđeo, sv. Mihael, iznad tvrđave, kako stavlja mač u korice. U taj čas kuga je prestala i Rim je bio sačuvan. Ta tvrđava se otad zove Castel Sant'Angelo i tamo i danas stoji kip sv. Mihaela. Samo nekoliko mjeseci iza toga čuda opat Grgur je izabran za papu, budućeg sv. Grgura Velikog, koji je to anđeosko pjevanje koje je s narodom čuo uveo kao standard za cijelu Crkvu. (Iz knjižice o pobožnosti svetim anđelima Božjim)
Kao dokaz da je gregorijanski koral stvarno pjesma anđela poslušajte tu istu pjesmu koju su anđeoski zborovi pjevali.

P.S. Moram se osobno složit s jednim od prošlih anonimnih komentara, da je bolje da zbor bude samo muški jer je to zapravo svećenička uloga. Sve do modernih liturgijskih promjena u katedralama (pa tako i u mojoj) i velikim crkvama u zboru su bili isključivo svećenici, u manjim crkvama muškarci-laici. Od 1955. je dopušteno, kao iznimka, imati mješovite zborove, s jasno odvojenim prostorom za oba spola, u slučaju da nikako nije moguće okupiti zbor muškaraca i/ili dječaka (dječaci su pjevali radi visine njihovoga glasa, koju odrasli muškarci jedino falsetom mogu doseći). U razgovoru s Tomom sam istakao da, kao jedina (zasad) javna tradicionalna misa u Hrvatskoj, čini mi se da je bolje da ne budemo iznimka, nego da se držimo pravila tisućljetne tradicije. Drago mi je da je Toma pozvao sve da ponude osobno mišljenje i rješenje za taj problem, i drago mi je da vas zanima ta tema.
Ne bojte se, javite se i slavimo Gospodina s pjesmom.

Ad maiorem Dei gloriam.

Mateo.

Pjevajte, pjevajte, Gospodu pjesmu novu!

Ima puno toga što bih trebao napraviti, ali već sam dobio oštru kritiku zbog zaostatka u jednoj stvari.

Naime, na našoj tradicionalnoj misi nedjeljom u sv. Martinu još uvijek nemamo zbor koji bi barem povremeno omogućio da imamo pjevanu misu. Meni osobno ne smeta imati tihu misu dok god se ne ustanovi grupa ljudi koja može kompetentno pjevati glazbu prikladnu misi. Pri tome mislim na gregorijansko pjevanje proprija i ordinarija mise što bi se reklo "kako Bog zapovijeda". Znam da je i prije koncila u našim krajevima gregorijansko pjevanje bilo vrlo rijetko, a uglavnom se čula narodna crkvena pjesma uz pratnju orgulja. Koliko je god u mojoj moći, ja bih takvo nešto htio izbjeći. Tko želi pjevati poznate crkvene pjesme zaista ima gdje u Zagrebu da to učini.

Najveći problem u organiziranju takve jedne glazbene grupe je svakako nedostatak profesionalnog voditelja zbora. Takva osoba mogla bi lako procijeniti mogućnosti potencijalnih pjevača i pjevačica i u skladu s time organizirati vježbe i planirati djelovanje. Naš prijatelj Ivan Kovačić koji nam je pjevao na prvoj misi sigurno je takav profesionalac, ali, avaj, daleko je Švedska! Ipak, siguran sam da i u Hrvatskoj ima osoba koje imaju sposobnosti i dobro poznaju gregorijansko pjevanje. Možda bi se netko od njih mogao zainteresirati da vodi grupu amatera u avanturu zvanu "gregorijansko pjevanje na misi". Naravno, to bi bilo samo na veću slavu Božju, tj. nikakve materijalne naknade u bližoj budućnosti nisu moguće.

Zato molim naše čitatelje da mi se jave sa svojim prijedlozima i komentarima vezanim uz ovo bitno pitanje. Također pozivam sve potencijalne pjevače i pjevačice da mi se jave na email kako bih vidio s kojim brojevima i raspoloženjem možemo računati.

Ovdje se javlja i jedno pitanje koje meni nije posebno značajno, ali neke osobe su me na njega upozorile. Dakle, što mislite o mješovitim (muško-ženskim) zborovima? Koliko sam ja vidio u svome (priznajem ograničenom) iskustvu, na mnogim tradicionalnim misama po svijetu pjevaju takvi zborovi. Dakako, takvom zbor ne može biti mjesto u svetištu, ali takav smještaj bi ionako bio malo vjerojatan u našem slučaju ukoliko bi zbor imao (kako se nadamo?!) barem tri-četiri osobe. Ja nekako praktično razmišljam – ako imam čisto muški zbor koji pjeva osrednje i npr. čisto ženski ili mješoviti zbor koji pjeva vrlo dobro, uvijek bi prednost dao ovim drugima. Možda se varam? Rado ću pročitati vaše primjedbe bilo u komentarima bilo preko maila. Naravno, možete citirati dokumente za koje sam već i čuo, ali zanima me prije svega kako je to praktično riješeno u svijetu i da li biste vi osobno imali problema s jednom ili drugom solucijom?

Možda sam trebao na početku već jasno istaknuti, ali moje glazbeno znanje i sposobnosti su gotovo nepostojeći. Zato i osjećam svojevrstan strah jer bi odgovorna osoba zaista morala više-manje sama ući u ovaj ambiciozan i zahtjevan projekt, a ja joj ne bih bio od puno pomoći u možebitnim problemima.

Treba još na kraju naglasiti da i najoptimističniji scenarij uvođenja zbora ne predviđa "istiskivanje" tihe mise. I iz praktičnih razloga, ali i iz privrženosti nekih vjernika koji dolaze na našu misu, ona bi se redovito održavala. Naravno, idealno bi bilo kad bismo tihu misu imali svagdanom, a pjevanu, pa i svečaniju nedjeljom i blagdanom. Ali, treba biti realističan i pokriti se onoliko koliko nam je jorgan/deka dugačka.

Pratite novac

Naletio sam prije nekoliko dana na blog upis "američkog papiste" Thomasa Petersa koji me donekle zaintrigirao svojim umjerenim tonom :)

EKSKLUZIVA: Tko financira koordinirani pokušaj podrivanja Crkvenog učenja o homoseksualnosti i braku?

Volim tu i tamo pročitati Thomasove tekstove čiji je otac cijenjeni kanonski pravnik Ed Peters. Moj brat, koji je cijenjeni blizanac Toma, je u svojoj vrlo popularnoj nedjeljnoj blog preporuci obradio i Thomasov i ćaćin mu blog.

Uglavnom, u članku Thomas govori o knjižici koju je izdala grupa "New way ministry" pod nazivom "Bračna jednakost: pozitivni katolički pristup". Ovo jednakost se naravno odnosi na želju za jednakošću onoga što nikako ne može biti jednako: brak "kako Bog zapovida" i nekakvih homoseksualnih zajednica. Sintagma "pozitivni pristup" je otprilike kao kad ekonomisti kažu imamo "negativan rast", znači direktno suprotno od katoličkog učenja.

U odgovoru na ovu knjižicu Donald kardinal Wuerl, nadbiskup Washingtona i predsjednik Odbora za doktrinu biskupske konferencije SADa je prilično jasan, prenosim odgovor u potpunosti da bude lakše našim biskupima dok u budućnosti budu slagali slične govore (o tome više kasnije):

New ways ministry je nedavno kritizirala zalaganje Crkve u obrani tradicionalne definicije braka između jednog muškarca i jedne žene te je poticalo katolike da podrže izborne inicijative za stvaranje istospolnog "braka". Nitko ne bi trebao biti zavaran njihovom tvrdnjom kako New ways ministry pruža autentično tumačenje katoličkog nauka i autentične katoličke pastoralne prakse. Njihova tvrdnja da su katolici samo zbunjuje vjernike u svezi autentičnog učenja i prakse Crkve u vezi osoba sa homoseksualnim sklonostima. Dakle, želim biti jasan da isto kao i ostale grupe koje tvrde da su katoličke ali niječu centralne aspekte Crkvenog učenja, New way ministry nema nikakvo odobrenje od Katoličke Crkve i da ne mogu govoriti u ime katolike u SAD-u.

Reklo bi se na zapadu ništa nova, ali poslije ovoga slijedi zanimljivi dio. Thomas objašnjava kako je NWM primio gotovo 100.000 dolara (po srednjem tečaju HNB-a na današnji dan gotovo 518.746 kuna) od Arcus fondacije u 2009oj. Arcus fundaciju je osnovao Jon Sryker, prijatelj Tima Gilla, homoseksualnog milijardera iz Kolorada koji je obećao potrošiti cjelokupni svoj ogromni imetak na redefiniranje braka u SAD-u. Sve te veze između homoseksualnog milijardera i kvazi katoličke organizacije mlađi Peters objašnjava i podkrepljuje. Onda slijedi lista podrivačkih "katoličkih" organizacija koje su omastile svoj pokvaren brk na novcu organiziranog homoseksualnog lobija kroz Arcus fundaciju čija je misija "promicati LGBT jednakost" (navodim samo nekoliko radi ilustracije):

 (2010) Dignity USA - 200.000 dolara da pojačaju utjecaj katoličke pro LGBT promocije u SAD-u kroz rad "Equally Blessed", koalicije pro LGBT "katoličke" organzacije

(2010) Fairfield sveučilište - 100.000 dolara da održe i distribuiraju informacije u nizu foruma na četiri akademske institucije kako bi proširili trenutnu diskusiju o homoseksualnosti unutar rimokatolicizma i uključili različita mišljenja progresivnih katolika od vođa do teologa

(2008) Mainstream Media Project - 23.000 dolara za kako bi MMP radio sa četiri vodeće katoličke LGBT organizacije i održao kampanju te zakazao intervjue u medijima koji promiču pro LGBT poruku u svezi dolaska pape Benedikta 16. u Washington i New York u travnju 2008.

Opa bato, reklo bi se u parafrazi izreke "ne pada snijeg..." da ne dijele se novci da se potakne ekonomija, nego da bi zvijeri pokazale svoje tragove. Thomas onda dalje slijedi trag novca i pokazuje kako su ove donacije imale stvarni utjecaj te je npr. Fairfieldsko sveučilište stvarno organiziralo četiri tribine gdje su gadili mlade umove sa plaćenim otrovom.

Sve je to samo dijelić ukupnog iznosa od nemalih 6 i pol MILIJUNA dolara koje Arcus dao svim "kršćanskim" organizacijama od 2007. Jasno je također da se svake godine donira sve više i više novca. Zašto? Zato jer djeluje. Homoseksualni lobij je lukav, najprije su išli na "lake" mete: liberalne i progresivne kršćanske grupe koje nije bilo preteško/preskupo nagovoriti da podrže homoseksualni plan. Sad kada ove grupe u potpunosti napuštaju privrženost tradicionalnom braku, možemo očekivati još više novca usmjerenog "omekšavanju" katoličkog otpora.

Ide Thomas dalje i navodi tri stvari:

1) Mark Stricherz je istaknuo kako stupanj privrženosti odnosno redovitost odlaska u crkvu među kršćanima pokazuje snažnu korelaciju sa njihovom podrškom za tradicionalni brak. Ukratko što više se živi svoja vjera, više se podržava jedan od temelja - svetost braka između jednog muškarca i jedne žene.

2) Daje primjer ne katoličkih svećenika koji se zalažu za homoseksualni brak iz "biblijske" perspektive

3) Daje primjer "katoličkog" tjednika National Catholic Reporter koji promiče knjižicu New Way Ministry-a što smo je prije spominjali. Onda pro-homoseksualni blog prenese tu priču i napiše "pozitivno prihvaćanje katoličkog tjednika...". Znači princip je jasan - "katolička" progresivna novina podrži otpadničko mišljenje, homoseksualna zajednica prenese te stavove i upotrijebi ih kao dokaz da njihovo stajalište pobjeđuje dok se vjerni Katolici osjećaju demoralizirani i obeshrabreni... ovakva koordinacija nije slučajna!

Dobro brate (Marko) kakve to veze ima sa nama, možda se pitate?

Ima apsolutno sve veze sa nama. Još uvijek nema poznatijih "katoličkih" grupa/udruga koje služe kao paravan za pro-homoseksualni lobij u Hrvatskoj (ispravite me u komentarima ako sam u zabludi). Ovdje ne računam Križ života i slične portale i blogove koji trkeljaju i truju po internetu nego mislim na konkretne udruge koje se predstavljaju kao katoličke, a šire hereze.

Scenarij je vrlo jasan i čak su i kockice posložene. Kad bih trebao raditi predviđanje rekao bih da ćemo vidjeti takvu udrugu prije nego Dobropas deset puta obiđe sunce. Onda bih predvidio da će ono što je u americi Arcus fond, u Hrvatskoj biti Soroševci iz "otvorenog društva". Znam da su zatvorili lokalni ured, ali još uvijek itekako financiraju u Hrvatskoj svakakve Iskorake. Usput, pogledajte tko još financira i Iskorak i Kontru - ooo da, hrvatska vlada. Mislim, pretpostavljam da je to ulaznica za EU, ali nek mi samo još netko spomene financiranje Katoličke crkve u Hrvatskoj.

No, prava bitka protiv Crkvenog učenja neće se voditi u udrugama, već u školskim klupama. Pogledajte, na primjer, ovu listu projekata koje su financirali Soroševci preko Instituta za razvoj obrazovanja. Da li vam se jedan projekt ističe između silnih "Studentskih informacijskih centara" i "Network scholarship programa"? Pomoći ću vam: počinje sa "LICE - Lezbijski informacijski centar...".

Pristup je jasan, sa jedne strane učiniti sve što je moguće da se izbaci iz škola vjeronauk što smo mogli vidjeti i u nedavnim zbivanjima. Čak i ogorčeni protivnici Crkve priznaju rezultate istraživanja koji pokazuju da je vjeronauk u školama povećao udio mladih u populaciji vjernika:

„Povećanje udjela mladih u populaciji vjernika već je detektirano, a može se objasniti općim društvenim promjenama i posebno uvođenjem vjeronauka u škole te efektom sustavne religijske edukacije" (Črpić i Zrinščak, 2010, 17).

Znači, izbaciti vjeronauk, ubaciti trovanje mladeži u škole, osnovati i podupirati disidentske kvazikatoličke udruge i to je to... put prema njihovoj jednakosti u kojoj svi jednako propadamo je zacrtan... i mi sa TBiBM imamo nešto za reći na to:

 E pa nećeš seko!!!!

Joseph Ratzinger - Benedikt XVI. – Isus iz Nazareta 2. dio (tal., engl.)

Uskoro će se i na hrvatskom pojaviti prijevod drugog dijela papinog serijala o Isusu. Već sada ovu knjigu koja se bavi razdobljem od Gospodinova ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća možete naći na nekim stranim jezicima. Ja sam pronašao knjigu na internetu na talijanskom i engleskom jeziku. Za čitanje knjiga u epub formatu možete iskoristiti npr. dodatak (add-on) EPUBReader za Firefox ili pak program Calibre.

Gesù di Nazaret - seconda parte. Dall’ingresso in Gerusalemme fino alla risurrezione (pdf, 22 MB)
Jesus of Nazareth: Holy Week: From the Entrance Into Jerusalem To The Resurrection (epub, 0.3 MB)

Da naši čitatelji koji preferiraju papin materinji jezik ne bi ostali baš bez ičega, evo par mjeseci starije (i kontroverznije) knjige Josepha Ratzingera:
Licht der Welt: Der Papst, die Kirche und die Zeichen der Zeit. Ein Gespräch mit Peter Seewald (epub, 0.2 MB)

Ite ad Joseph

Golemo je dostojanstvo sv. Josipa na koje ga je uzdigao Bog kad ga je postavio na čelo Svete Obitelji. Što slijedi odatle za nas ljude? Kad je faraon postavio onog mladog Josipa nad svom kućom svojom i nad svom zemljom svojom egipatskom, nije se zadovoljio samo time da to Josipu priopći, nego je učinio i nešto drugo. "I skide", veli Sveto pismo, "faraon pečatni prsten svoj s ruke svoje i metnu ga Josipu na ruku, dade ga onda obući u haljine od najljepšeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata. I dade ga voziti drugim kolima svojim i pred njim klicati: 'Na koljena!'"(Post 41, 42-43). Faraon je tražio od svojih podanika bez iznimke da Josipu iskazuju izvanrednu čast i poštovanje.

Tko će razborit poricati da i Gospodin Bog traži od nas da iskazujemo štovanje njegovom miljeniku, glavaru Svete Obitelji, svetom Josipu? Njemu, koji je tako silno uzvišen na nebu i obučen, ne u raspadljivo platno nego sjajno odijelo neprolazne posvetne milosti; sa zlatnim lancem, ne od zemaljskog zlata nego ljubavi Božje, koja ga je tako tijesno zauvijek povezala s Isusom i Marijom, da je kao pečatni prsten tomu primio u nebu mjesto odmah iza njih, najviše od svih drugih stvorova. Duboku čast i poštovanje dugujemo svetom Josipu, kao glavaru Svete Obitelji.

(Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi prema Litanijama sv. Josipa)

(foto)

K tebi se, sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. Za ljubav, koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si grlio Dijete Isusa; smjerno te molimo da baštinu, koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio milostivo pogledaš te u pomoć pritečeš našoj nevolji svojom moći. O, brižni čuvaru Božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista. Ne daj, predragi oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine. Pa kao što si nekada izbavio Dijete Isusa iz najvećih pogibli života, tako i sada brani svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog uzmi trajno pod svoje okrilje, da uzmognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoću sveto živjeti, blaženo preminuti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti.
Amen

Ministriranje

I ove subote 19. ožujka je tečaj ministriranja s početkom u 8:30. Ako se tko želi priključiti, neka se javi na email adresu Društva Benedictus ili ovog bloga.

Misa u nedjelju 20. ožujka će naravno biti u 11:30 kao i inače.

U nastavku pogledajte

Evo jedne obavijesti vezane uz emisiju Nedjeljom u dva koju možete pogledati sutra u nedjelju 13. ožujka s početkom u 14 sati na prvom programu Hrvatske televizije:

Gost emisije Nedjeljom u dva je don Damir Stojić. Salezijanski svećenik koji je ovoga tjedna prosvjedovao u Zagrebu zbog kršćanofobije objasnit će zašto misli da su prava kršćana u Hrvatskoj povrijeđena, a osim toga govorit će o svojem iskustvu rada s mladima, seksualnosti, položaju crkve u društvu.

O don Damiru sam nešto više napisao kada ga je prije nekoliko mjeseci napao Križ Života. Apostolat don Damira među studentima grada Zagreba izuzetno je dobro prihvaćen, a internetska stranica Studentski Pastoral (SPAS) je zaživjela i redovito se obnavlja primjerice odgovorima kapelana ili aktualnim razmišljanjima poput korizmene on-line "duhovne obnove".

Trenutno je u tijeku i molitvena akcija kako bi gostovanje don Damira prošlo što bolje, evo o čemu se radi, pa se možete priključiti ako želite.

***

Priznajem da sam se malo zabrinuo da li staviti sljedeću video snimku na blog ili ne kad sam potražio tko je taj svećenik koji iznosi svoja razmišljanja. No, odlučio sam ne biti taoc zlonamjernih ljudi koji možda čitaju ovaj blog i iz toga izvlače zaključke koji im odgovaraju. Pogledajte prvo video snimku i sami zaključite je li to što govornik iznosi istinito i razumno. Onda možete pročitati i pozadinu ovog po meni žalosnog slučaja (1, 2).

***

Ne zaboravite se pomoliti za ljude koji su nastradali u potresu u Japanu. Možete ih preporučiti i mučenicima kojih je ta zemlja imala u izobilju.

Ove nedjelje (13.3.2011.) nema tradicionalne mise u Zagrebu

Sa žaljenjem vas obavještavamo da unatoč naporima poduzetim u ime skupne vjernika koji sudjeluju u tradicionalnoj misi koja se inače služi u crkvi sv. Martina u Zagrebu nedjeljom u 11,30 sati,
OVE NEDJELJE, 13. OŽUJKA 2011. NEĆE BITI TRADICIONALNE MISE.


Evo i detaljnijeg objašnjenja.
Preč. dr. Stanislav Vitković koji je određen da se "brine i bude na raspolaganju za slavljenje svete mise prema obredu Rimskog misala, objavljenog godine 1962." najavio je već odavno (prije nekoliko mjeseci) svojim nadređenima da će on u nedjelju 13. ožujka ove godine biti van Hrvatske na hodočašću. S obzirom da sam tu informaciju saznao tek nedavno, u ponedjeljak 28. veljače poslao sam na Nadbiskupski duhovni stol sljedeće pismo:

Predmet: slavljenje mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda u Zagrebačkoj nadbiskupiji – hitno

Poštovani,

prije svega vas molim da prenesete zahvale u moje osobno ime i u ime skupine vjernika Zagrebačke nadbiskupije privrženih „ranijoj liturgijskoj tradiciji“ uzoritom gospodinu Josipu kardinalu Bozaniću. Izlazeći ususret našim molbama kardinal Bozanić je odredio da se u crkvi svetog Martina svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11,30 sati počevši od 20. veljače o.g. slavi sveta misa po Misalu blaženog Ivana XXIII. (usp. dopis Nadbiskupskog duhovnog stola br. 43/2011). Do sada je misa slavljena već dva puta i među prisutnim vjernicima bila je vrlo lijepo primljena. Vjerujem da ćemo i u buduće opravdati povjerenje koje nam je kardinal Bozanić svojom odlukom ukazao.

Za slavljenje svete mise prema Rimskom misalu objavljenom godine 1962. određen je prečasni gospodin dr. Stanislav Vitković. Tek sam nedavno saznao da će preč. Vitković u nedjelju 13. ožujka o.g biti na hodočašću van Hrvatske i zato spriječen da služi misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda u crkvi sv. Martina. Prema njegovim riječima, on je o tome informirao nadređene već odavno. Zato vam se u skladu s prije spomenutim pismom Zagrebačke nadbiskupije obraćam sa žurnom molbom da imenujete svećenika koji će te nedjelje 13.3.2011. služiti misu prema Rimskom misalu iz 1962. g. u 11,30 sati u crkvi sv. Martina.

Slobodno proslijedite moje podatke za to određenom svećeniku. Rado ću mu ustupiti sve potrebne materijale (knjižice, DVD snimke i slično) kako bi se podsjetio ili naučio služiti misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda. U tom smislu, stojim mu na raspolaganju za možebitne probe zajedno sa skupinom vjernika koji se pripremaju za ministriranje ili brinu za uređenje bogoslužnog prostora prije i poslije mise.

U ime zainteresirane skupine vjernika Zagrebačke nadbiskupije,
srdačan pozdrav,

Pismo je dakako poslano preporučeno, a prema datumu s povratnice primljeno je u Nadbiskupskom duhovnom stolu u srijedu 2. ožujka 2011. Budući da nisam primio nikakav odgovor, poslao sam žurni brzojav u srijedu 9. ožujka 2011. navečer koji je sigurno primljen u četvrtak 10. ožujka prije podne. Slijedi sadržaj brzojava:

(ZA MONS. ŠAŠKA ILI KANCELARA NDS) MOLIMO DA IMENUJETE SVEĆENIKA KOJI ĆE U NEDJELJU 13.3.2011. U 11,30 SATI U CRKVI SV. MARTINA SLAVITI MISU PREMA RIMSKOM MISALU IZ 1962. GODINE JER JE PREČ. VITKOVIĆ PREMA PRIJE NAJAVLJENIM PLANOVIMA TADA U FRANCUSKOJ

Kako nisam dobio nikakvog odgovora, zvao sam danas svakih sat vremena Nadbiskupski duhovni stol počevši od nešto iza deset sati ujutro. Na žalost, i preuzvišeni gospodin mons. Ivan Šaško koji je kao pomoćni biskup zagrebački, generalni vikar i ujedno predsjednik Povjerenstva za liturgiju Zagrebačke nadbiskupije potpisivao sva prethodna pisma, a i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Stjepan Večković bili su nedostupni zbog više sastanaka. Konačno mi je vrlo ljubazno gospodin za kojeg sam od telefonskog operatera saznao da je tajnik mons. Večkovića faksirao oko 15 sati otpis koji je potpisan od strane mons. Večkovića i mons. Šaška. U nastavku je skenirana faksirana kopija tog dokumenta.

Primjetit ćete više tipfelera (poput broja dopisa koji se navodi u tekstu ili naziva papinog motuproprija), ali ono što treba istaknuti su datumi. Iako je pismo Nadbiskupije datirano s 2. ožujka 2011., ja ga još uvijek nisam primio premda bi se moglo očekivati najviše dva radna dana da pošta stigne iz jednog dijela Zagreba u drugi. Pretpostavljam da se to može objasniti time što datum na pismu nije isti kao i datum kada je ono otposlano. Slično je prethodno pismo iz siječnja ove godine kojim nas mons. Šaško obavješćuje o odluci uzoritog gospodina kardinala Josipa Bozanića datirano s 5. siječnja 2011. iako je datum na žigu s kuverte 14. siječnja 2011. (petak), a vjerojatno zbog vikenda primljeno je u ponedjeljak 17. siječnja. U najnovijem dopisu spominje se za to pismo još i 12. siječnja 2011.

Bilo kako bilo, kad poštom dobijem najnovije pismo stavit ću skeniranu kopiju na internet.

Uočite da u dopisu br. 43/2011 iz siječnja 2011. piše:

Molim Vas, stoga, da se za daljnja pitanja koja su povezana sa slavljima svete mise prema obredu Rimskog misala iz 1962. godine, obratite na adresu Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu.

S druge strane, u ovom novom dopisu s vjerojatnim brojem 480/2011 iz ožujka piše:

... sva pitanja izvolite rješavati s preč. dr. Vitkovićem.

S obzirom da preč. Vitković ni uz najbolju volju nema ni prava ni dužnosti imenovati svećenika koji bi služio tradicionalnu misu u njegovoj odsutnosti (a postoje brojni razlozi za opravdanu odsutnost poput putovanja u inozemstvo ili bolesti), s obzirom da neki svećenik koji bi eventualno na sebe preuzeo taj veliki rizik i odvažio se umjesto preč. Vitkovića služiti tradicionalnu misu ipak mora imati dopuštenje i od rektora crkve sv. Martina, s obzirom da je zahvaljujući kardinalu Bozaniću i preč. Vitkoviću uprkos raširenom protivljenju misa ipak krenula i održana je već tri puta na radost prisutnih vjernika, s obzirom na neodrživost sadašnje situacije koja nije jasno definirana i tako prijeti samom postojanju redovite tradicionalne mise svake nedjelje i zapovijedanog blagdana,
pismom ću zamoliti preuzvišenog gospodina biskupa Ivana Šaška da me primi u audijenciju kako bismo razjasnili nejasnoće, pokušali riješiti barem neke probleme i uopće konačno znali gdje stojimo.

Što se tiče praktične strane stvari, ja ću ove nedjelje od oko 11,15 sati do 11,45 biti ispred crkve sv. Martina i vjernike koji eventualno dođu na misu obavijestiti o tome da te nedjelje neće biti tradicionalne mise. Svoju nedjeljnu obavezu mogu ispuniti primjerice misom u 11,30 u katedrali ili 12,15 u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici.

DODANO kasnije: Pismo je stiglo u ponedjeljak 14. ožujka s datumom iz pošte od petka 11.03.2011.

O korizmi

* 35. P. Što je to korizma?
O. Korizma je doba posta i pokore koje je Crkva ustanovila prema apostolskoj tradiciji.
■ 36. P. U koju je svrhu ustanovljena korizma?
O. Korizma je ustanovljena: 1. da bismo upoznali dužnost pokore u cijelom životu, čemu je prema svetim ocima, korizma prava slika; 2. da bismo na neki način nasljedovali strogi Isusov post od četrdeset dana u pustinji, 3. da bismo se pokorom pripremili proslaviti Uskrs što svetiji.
■ 37. P. Zašto se prvi dan korizme naziva pepelnicom?
O. Prvi dan korizme naziva se pepelnicom jer taj dan Crkva posipa glave svojih vjernika blagoslovljenim pepelom.
■ 38. P. Zašto Crkva na početku korizme posipa blagoslovljenim pepelom?
O. Na početku korizme Crkva posipa blagoslovljenim pepelom da bismo se sjetili kako smo stvoreni od pepela i kako ćemo se smrću vratiti u pepeo, te da se ponizimo i činimo pokoru zbog naših grijeha dok za to imamo vremena.
■ 39. P. S kakvim raspoloženjem moramo primiti blagoslovljeni pepeo?
O. Blagoslovljeni pepeo moramo primiti skrušenim i poniznim srcem i svetom odlukom da ćemo korizmu provesti u djelima pokore.
■ 40. P. Što moramo učiniti da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve?
O. Da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve, moramo učiniti četiri stvari: 1. točno provoditi post i odricati se ne samo nedopuštenih i opasnih stvari, nego po mogućnosti i onih dopuštenih, kao što je, npr. ograničenje zabava; 2. moliti, davati milostinju i činiti druga djela kršćanskog milosrđa prema bližnjemu više nego u drugo doba, 3. slušati riječ Božju i to ne samo zbog običaja ili znatiželje, nego zbog ozbiljne želje ostvariti istine o kojima slušamo, 4. pripremiti se uporno na ispovijed, da bi nam post bio zaslužniji i da se bolje pripremimo za uskrsnu pričest.
■ 41. P. U čemu se sastoji post?
O. Post se sastoji u tome da jedemo samo jedanput na dan te se uzdržimo od zabranjene hrane.
■ 42. P. Je li u dane posta, osim jednog obroka dnevno, zabranjena bilo kakva druga okrepa?
O. U dane posta Crkva dopušta laganu okrepu navečer ili u podne, ako se glavni obrok uzima navečer.
■ 43. P. Tko mora postiti?
O. Post obvezuje sve koji su navršili dvadeset i jednu godinu i nisu na zakonit način spriječeni. (v. ovdje)
■ 44. P. Jesu li oni, koji nisu dužni postiti, potpuno oslobođeni od odricanja?
O. Oni koji nisu dužni postiti, nisu oslobođeni od odricanja, jer nitko nije oslobođen opće dužnosti pokore. Zato se oni moraju odricati u drugim stvarima prema svojim snagama.

(iz Velikog katekizma svetog Pija X.)

Ponovno pretkoncilska misa

Kako nas je upozorio jedan naš čitatelj u komentarima, Glas Koncila od 6. ožujka 2011. donosi na str. 12 tekst s gornjim naslovom, a ovdje ga prenosim u cjelosti (nije bilo teško pretipkati ga).

***

U crkvi sv. Martina u Zagrebu slavljena je u nedjelju 20. veljače prva javna pjevana tradicionalna, pretkoncilska latinska misa u Hrvatskoj. Tradicionalna misa, prema odluci kardinala Josipa Bozanića, redovito će se služiti svake nedjelje i zapovjedanog blagdana u toj crkvi.

Rektor crkve dr. Đuro Zalar pozdravio je prije početka mise nazočne vjernike zajednice koja slavi misu prema misalu pape Pavla VI. i zaželio da se nova zajednica skladno uklopi u liturgiju crkve sv. Martina. Prvu misu po dopuštenom izvanrednom obliku rimskoga obreda predvodio je prebendar dr. Stanislav Vitković, a u poticajnoj propovijedi razložio je značenje čitanja te nedjelje sedamdesetnice. Tijekom mise pjevao je Ivan Kovačić, koji je za tu priliku došao iz Švedske, a u pjevanju ordinarija pridružili su mu se i neki od nazočnih vjernika - saznaje se s mrežne stranice društva "Benedictus".

***

Dobro, ima nekih greškica: pretpostavljam da je trebalo pisati "nazočne vjernike u ime zajednice koja slavi misu...", zatim misa prema misalu Ivana XXIII. baš i nije pretkoncilska misa – ta misa služena je za čitavog trajanja Drugog vatikanskog koncila, informacija koju prenose napisana je na ovom blogu koji sasvim sigurno nije mrežna stranica društva "Benedictus". 

Ali, u globalu, možemo biti zadovoljni. Iako je članak malen, istaknut je crvenom podlogom, pa će ga pažljiviji čitatelji Glasa Koncila sigurno uočiti. 

***

Evo još nekoliko stranica koje su prenijele informaciju o tradicionalnoj misi u Zagrebu. Uglavnom su spomenute u komentarima na prethodnim postovima:
katolik.hr

Una Voce Malaga
Servants of Light
Una Voce Cordoba Argentina
www.summorum-pontificum.fr

Vendée
Latin Mass Society
Messainlatino.it

***

U nedjelju 13.3.2011. preč. Stanislav Vitković bit će izvan Hrvatske. O tome je već odavno obavijestio nadređene, a prošli tjedan poslano im je i pismo u ime grupe vjernika (preporučeno, s povratnicom) da što prije imenuju svećenika koji će te nedjelje služiti tradicionalnu misu. Pomolite se da se to što prije pozitivno riješi kako bismo zaista imali tradicionalnu misu svake nedjelje i zapovijedanog blagdana kako i stoji u odluci kardinala Bozanića.