Repetitio est...

U subotu 18. rujna održano je 290. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba pod geslom „Dom nam čuvaj, Božja Mati!“ (uvijek kad čujem i pjevam tu pjesmu sjetim se jednog bivšeg svećenika kojemu je to bila omiljena marijanska pjesma). Išlo se standardnom trasom, a vrijeme je bilo idealno za hodočašće nakon što je kiša dan prije malo snizila temperaturu i slegla prašinu po putu. 

Hoće li nova zagrebačka vlast barem zaustaviti devastaciju Medvednice?

Jedno od uobičajenih stajališta za postaju križnoga puta. Nikad mi nije jasno kako ga takvim tempom uspiju završiti jer mi se čini da do Marije Bistrice naprave 8-9 postaja. Najčešće ih čitaju slabašni (ženski) glasovi očito navikli na mikrofone i razglas, pa jedva da čujem nekoliko riječi. 

Ne samo da nema stola ispred oltara, nego je izgleda i biskup Šaško služio misu u ispravnom smjeru! Ja sam bio na klupi iza crkve, pa nisam osobno vidio, ali sam čuo preko zvučnika da je u propovijedi spomenuo kvatre i povezao njihov pokornički karakter i molitvu za duhovna zvanja s našim hodočašćem. 

Hunjka

Gorščica

Dvije pobožne redovnice. Skroz desno na slici je mladi fratar. Kada smo saznali da je u lipnju ove godine zaređen za svećenika, zatražili smo i dobili mladomisnički blagoslov nakon čega nam je korak odmah bio lakši. U znak zahvalnosti, preporučujem fra Darka (na službi u Čakovcu) u molitve čitatelja ovoga bloga. 

Ročićeva sjenokoša

Na ulazu u Mariju Bistricu nije bilo uobičajene svečanije ulazne "procesije", navodno zato što je u 18 sati župna misa, a iza nje vjenčanje s misom, pa su sve požurili. Najprije sam mislio iskritizirati župu jer se ne znaju organizirati za ovako važno i unaprijed planirano hodočašće, ali upozorio me jedan redoviti hodočasnik koji svira gitaru da je zagrebačko hodočašće prvotno trebalo biti tjedan dana ranije, no odgođeno je zbog posjete kardinala Bozanića euharistijskom kongresu u Budimpešti. Tako da ipak neću, što bi taj gitarist rekao, "ići na njih koljenom", a njemu zahvaljujem što nas je s pjesmom uveo u Bistricu.  

Poslao sam ovu fotografiju bratićima srednjoškolcima da vide što su propustili, a kupio bih im da su i ove godine išli s nama. Mlade treba i takvim lukavim metodama poticati da idu s nama starijima.  

Uvijek je poseban osjećaj nakon dugog hoda doći kod drage Majke Božje, obići (osakaćeni) oltar nekoliko puta, dotaknuti ga, uzdahnuti u polutami iza oltara, prinijeti svoje molbe i nakane onih koji su nam se preporučili u molitve. 

Sorry, znam da je i tebi bilo teško, no ionako ti se vjerojatno ne bi svidio moj nemrsni kvatreni sendvič.