Do Bistrice i onkraj

U subotu 12. rujna, na blagdan Presvetog Imena Marijina, krenulo je u 5 sati ujutro 289. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj. 

Dok čovjek prolazi pored zatvorenih crkava pita se gdje sada ti silni kanonici, prebendari, dijecezanski i redovnički svećenici služe mise i ispovijedaju brojne ljude koji su prije potresa i korone dolazili u njihove crkve. Ili to više nije važno?

Na putu je kao i obično zajednički izmoljeno nekoliko postaja križnoga puta, ali nisam skoro ništa čuo jer je ove godine bilo puno više ljudi nego inače budući da su otkazana neka druga uobičajena grupna putovanja poput onoga busevima. 

Kod sljemenske crkve je vrijeme za odmor, a prisjetili smo se i nedavne mise. 

U nastavku su neki od nas jednu kraću dionicu prošli manje uobičajenom stazom, ali su za to bili nagrađeni susretom s lijepim plavim cvjetovima. 

Kod Hunjke je još jedan uobičajeni kratki odmor za vrijeme kojega sam saznao ponešto o genskom sekvenciranju. 

Što bi bio park prirode bez hrpa posječenih stabala i planinarskih staza uništenih teškom mehanizacijom?!

Na putu su nas razveseljavale mnoge stvari poput ove gljive koja je tako elegantna da bi ju bilo šteta pojesti. 

Jedan od ljepših dijelova puta je definitivno onaj od križne jelve kod Gorščice. 

Nekima možeš sto puta ponoviti, ali ipak im je draže proći kroz lokvu, nego je zaobići. 

I subotom se vrijedno radi. 

Laz je rijetko kome najdraži dio puta jer noge već bole, a sunce žari po tvrdom asfaltu. No prizori poput ovih ipak obodre hodočasnika na toj završnoj dionici puta. 

Pred ovom crkvom se, naravno, obavezno zaustavimo, napijemo vode i umijemo. 

Pripreme za Halloween. Ili za hranjenje svinja. Ista stvar. 

Zamolio sam Marka da i on uslika koju fotografiju s obzirom da ima puno bolji mobitel, a ponekad ima i oko za uhvatiti dobar kadar. On dosta voli tematski povezane serije fotografija, a ovaj puta sam, nažalost, tema bio ja. Čak je drsko predložio da nazovem taj niz "sliku svoju ljubim". No dobro, to znači da ću iskoristiti samo dvije njegove fotografije jer nemam odgovarajućih motiva iz drugih izvora.  

Uvijek je dirljivo proći zadnjim dijelom ceste do bazilike pjevajući marijanske pjesme. Ove godine nije bilo zajedničkog ulaska u mjesto, pretpostavljam zato da ne bi bili preblizu jedni drugima. No, to nije spriječilo našu grupicu hodočasnika da zapjeva Majko Božja Bistrička i Pojte, pojte romari. 

Umnoži našu vjeru...

***

Iz lijepe galerije profesionalnijih fotografija s mise p. Juke izdvajam samo dvije čitave slike i detalj s treće. Ostale pogledajte ovdje. 

Dok pater propovijeda o Mariji njezin lik kao da izranja iz ambona. 

Ruke.

***

U Sigetu smo na drugi Gospin blagdan čuli u propovijedi p. Roberta o sedam Marijinih žalosti, a nakon mise počastili smo i relikvije svetoga Križa čije je Uzvišenje (ujedno i župno proštenje) slavljeno dan prije. 

***

Mise se nastavljaju i u sv. Blažu, nedjeljom redovito, a povremeno i radnim danom. 

Bogoslov Stjepan sada je ponovno u bogosloviji u Njemačkoj te trebamo za njega moliti. 

      

Sveta Eufemijo, sveti Kornelije i Ciprijane, svi sveti mučenici, molite za nas!

Poanta je: nemojmo bez ozbiljnog razloga propuštati prilike da zadobijemo Božju milost i milosrđe.