Denzinger, Enchiridion Symbolorum
Božja Objava potpuna je, nepromjenjiva i završena s apostolima, te postoji u obliku cjelovitog nauka sazdanog od tvrdnji. Ona je javna, izvanjski provjerljiva te primjerena i razumu i osjetilima. Sadržana je u Svetom Pismu (čitanje kojeg nije ni nužno ni prikladno za svakoga) i u Svetoj Tradiciji, koja je skup učenjâ predan od apostolâ i razlikuje se od crkvene učiteljske vlasti, svoje sluškinje i čuvarice, a obuhvaća sveukupni nezabludivi nauk Crkve o vjeri i moralu.
Čovjekova nutrina i iskustvo nepouzdani su i nedostatni, te se moraju podložiti spoznatljivoj predmetnoj nestvorenoj istini.
Ne postoji drugi javni izvor objave osim svetopisamskih kanonskih knjiga i apostolske tradicije.
Objava nije razvoj kršćanskog shvaćanja i Crkva ne može iz razdoblja u razdoblje mijenjati njezino značenje ni tumačenje. Stoga Crkva mora čuvati općeprihvaćeno nazivlje i razložan oblik govora.
Sva je Objava namijenjena proslavi Boga i očitovanju Njegove dobrote.
Bez krštenja ili želje za njim ljudska je duša lišena posvetne milosti, u đavolovoj je vlasti te nije u stanju primiti božanski život.
Izričita vjera u Boga kao Nagraditelja, u Trojstvo i u Utjelovljenje sve su nužne za spasenje.
Judaizam sam po sebi nikad nije pružao opravdanje ni spas, a njegovo obdržavanje otkako je naviješteno Evanđelje zavređuje osudu.
Izvan Crkve nema spasa ni otpuštenja grijeha.
Samo je katolička religija istinita, a oni koji niječu i jedan jedini katolički nauk otpadaju od jedinstva istine.
Samo je katoličko bogoštovlje Bogu ugodno, te država ne smije dati drugim religijama slobodu štovanja osim nužnoga građanskog toleriranja.
Nijedan ubijen nepripadnik Katoličke Crkve ne zadobiva krunu mučeništva.
Crkva je božansko i cjelovito društvo, te ne podliježe ispravku od strane onih koji nemaju karizmu istine.
Ne može se o spaljivanju krivovjeraca ili odlasku u rat protiv Turaka reći da su protivni Božjoj volji.
Stvoreni svemir niti je živ niti je jedno biće.
Svemir nije božanski i on neposredno ne očituje božanstvo, niti može biti prikladan predmet molitvenog razmatranja.
Milost u prvom čovjeku nije bila posljedica stvaranja tog čovjeka niti se može pripisati samoj naravi. Prema tome Otkupljenje je izvršeno da bi čovjeku postao dostupan nadnaravni život, u jedinstvu s Bogom, koje je izgubio grijehom i koje on ne može potpuno uživati u ovom životu, nego samo u nebu zasluživši to surađivanjem s milošću te ustrajanjem u njoj.
Bog ne zahtijeva nijekanje vremenitih dobara posvema; privatno vlasništvo sveopće je naravno pravo, a siromaštvo nije krepost sámo po sebi.
Čovjekov tjelesni život smije se oduzeti zbog pravednoga javnog razloga ili u samoobrani, i nitko nema pravo na neograničenu slobodu govora, uvjerenja, štovanja ili kojeg drugog postupanja.
Kristov nauk primjenjiv je na sva vremena i na sve ljude i nije nemoguće izvršavati Božje zapovijedi.
Crkva ima božansko i trajno pravo i dužnost da na području vjere i morala poučava sav ljudski rod i naređuje mu.
Za dobro duša, Crkva može i treba dosuđivati crkvene popravne kazne.
Crkvu ne treba usklađivati s napretkom, liberalizmom i modernom civilizacijom.
Svi su ljudi dužni dati se poučiti o Bogu i o štovanju koje mu čovjek ima iskazivati.
Misa je božanska žrtva, koja se ne sastoji u prisutnosti zajednice i za koju ta prisutnost nije potrebna, kao ni pričest onih koji prisustvuju.
Osim u iznimnim situacijama te u slučaju roditeljskog odgoja, samo oni koji imaju dijela u crkvenoj službi naučavanja trebaju poučavati vjeri.
Samo je kršćanski odgoj potpun i savršen; nekatoličko školovanje ne može se odobriti, a nereligiozne škole su izmišljotina.
Formalnim krivovjercima nije ni u kojem slučaju dopušteno da poučavaju katoličkoj vjeri niti se to smije tumačiti kao zajedničko kršćansko izražavanje.
Novi vatikanski Direktorij za katehezu
Božja Objava sama je trajan proces, nepoistovjetiva s ikakvim konačnim tvrdnjama koje ju izriču, te postoji u obliku tajnovite biti, nazočnosti, riječi ili života. Ona je izražena u prvom redu u Svetom Pismu (čitanje kojeg je za svakoga nužno) te također u Svetoj Tradiciji, koja nije zbir učenjâ, nego dinamičan život vjere podudaran s izrekama žive učiteljske vlasti, a njihov je mjerodavni sažetak zadnje izdanje neprestano posuvremenjivanoga Katekizma Katoličke Crkve.
Objava se nalazi i u čovjeku, u njegovu srcu i osobnom iskustvu, kao i u stvorenom svemiru, ljudskoj povijesti i ljudskoj kulturi.
Crkveno shvaćanje Objave stalno se razvija, tako da njezino značenje u jednom vremenu može biti posve oprečno njezinu značenju u prethodnom vremenu; stoga njezin jezik valja neprestano posuvremenjivati i obnavljati.
Sva je Objava namijenjena potvrdi ljudskog dostojanstva i jednakosti.
Božanski život u ljudskoj je duši prije krštenja te neovisno o nadnaravnoj vjeri.
Izričita vjera u Boga kao Nagraditelja, u Trojstvo i u Utjelovljenje nisu nužne za spasenje.
Vjera samo u Krista dovoljna je za opravdanje i spas.
Čovjek može biti opravdan i postići spasenje u judaizmu te obdržavanjem judaizma, kao i u drugim religijama te njihovim obdržavanjem.
Nekatoličke su religije na neki način istinite, njihovi oblici štovanja ugodni su Bogu i valja ih poticati, a pristaše tih religija pravi su mučenici ako su ubijeni zbog svojih uvjerenja. One trebaju evangelizirati, prosvijetliti i ispraviti Katoličku Crkvu, i pogreška je snažno braniti katoličku religiju od drugih vjera.
Stvoreni je svemir živa jedincatost koja očituje božanstvo i prikladan je predmet razmatrajuće molitve.
Sudjelovanje u božanskom životu čovjekov je naravni cilj. Dakle Otkupljenje je izvršeno da bi obnovilo čovjeka do punine njegova čovještva, osposobljujući ga da radi za zemaljski raj spokojnog zajedništva s prirodom i bližnjima.
Siromaštvo je krepost; Bog poziva Crkvu da se odrekne vremenitih dobara kako bi živjela potpuno predana Njemu.
Čovjekov tjelesni život i sloboda sveti su i nepovredivi.
Nisu svi ljudi kadri primiti Kristov nauk i u svojim se posebnim okolnostima pokoriti Božjim zapovijedima. Stoga ne treba sve ljude pozivati na obraćenje i vjeru niti je Crkva ovlaštena zapovijedati na području vjere i morala.
Crkva ne treba nametati kazne onima koji griješe protiv njezina jedinstva, s obzirom na to da sama može biti tomu kriva zbog svoje zastarjelosti, natražnosti, beznačajnosti i nevažnosti za suvremenog čovjeka.
Više nije uputno tražiti da odrasli budu poučeni vjeri; umjesto toga treba im iskazivati dobrodošlicu i pratiti ih.
Misa je srdačna proslava vjere i života zajednice.
Svi članovi Crkve trebaju poučavati vjeri.
Katoličke škole moraju dijeliti sa svjetovnim školama njihove obrazovne ciljeve.
Formalni krivovjerci trebaju davati vjersku poduku s katolicima i za katolike, u potrazi za zajedničkim kršćanskim izražajem.
https://whispersofrestoration.files.wordpress.com/2020/09/dc-vs.-dz.pdf
Dakako dvije, i to dvije diametralno suprotne vjere!
OdgovoriIzbrišiTko ima oči neka vidi i uši neka čuje!
JbD
Genijalno. Poliješ benzinom krivovjerca i spališ ga i to je Božja volja. Neću dalje 🤭 L
OdgovoriIzbrišiL,
IzbrišiNije benzin om nego blagoslovljen om vodom.
I tu mu je posljednja i ujedno velika prilika da se u posljednji čas ipak pokaje, obrati i spasi za vječnost.
Da, I ne samo po Božjoj volji, nego i po Božjoj velikoj milosti.
Koje li znakovitosti, da oni koji u tom svom posljednjem času prihvativši tu Božju milost spasenjsku, bivaju spašeni vodom i vatrom. Zar ne?
Svi su krivovjerci dobivali priliku da se odreknu hereze. Nećeš dalje zato jer ne možeš, a ne zato jer to ne bi htio.
IzbrišiNisu svi heretici ubijani, nego se većinom radilo o opasnim promicateljima hereza. I oni su imali priliku pokajati se i obratiti pa tako i izbjeći smrt.
IzbrišiPromicanje hereza je duhovno ubojstvo i kazna je zato usporedna onoj za tjelesno ubojstvo.
Niti se radilo o tzv. pravdi rulje. O materijalnoj kazni, uključujući smrt, je naravno odlučivao državni sud na zakonitom suđenju i izvršavala je država, a ne Crkva, koja je samo odlučivala o krivnji za herezu i o duhovnoj kazni.
IzbrišiLars, naravno da ne mogu. Nisam apsolutno slobodan. Izbor doista imam ali ako ti kažeš da ne mogu onda doista ne mogu. Toliku, naime, posjeduješ moć nad mojom grešnom, slabom, jadnom i pokvarenom voljom. Zbilja nevjerojatno i čudesno. Da barem i sam mogu tako začepiti usta neistomišljenicima.
IzbrišiNaravno da sam bio neozbiljan. Ipak, izvan svake pameti mi je da čovjek grešnik ma kakvom god vlašću bio okrunjen osuđuje drugoga čovjeka i oduzima mu ono što mu nije darovao. Život. Vjerujem kako je odmazda Božja, no u onom smislu koji je povoljniji tj. da se grijeh osudi, grešnik popravi i dobro uspostavi. Taj je put mukotrpniji, zahtjevniji, teži. Mislim da je većina kazni u Crkvi tako uspostavljena da ide za popravkom a ne uništenjem krivca pa bio on i krivovjerac ili raskolnik. Jasnoćom i argumentima a ponajviše vlastitim primjerom. Malo tko se može dičiti čistim pravovjerjem. Sudac pak bi trebao biti toliko kristolik da jasno uvidi razliku između grešnika i grijeha. Gdje su sad granice relativiziranja? Postoji li takav institut koji ovo može jasno pokazati i dokazati? Doista ne znam. Samo razmišljam i ne nalazim adekvatan odgovor. Kriza je sveobuhvatna i to postaje sve jasnije no ovakva usporedba vjera mi djeluje nekako nategnuto jer gubi iz vida kontekst i događaje koji su prethodili ovome što imamo danas. Ovoliko sam nadrobio zbog Larsa koji tvrdi da ne mogu nešto što mogu a i ne bih mogao kad mi ne bi bilo dano. Složena je i zahtjevna naša teologija ali i vrlo jednostavna. Većinu naučimo u peći poniženja i patnje L
@ Mateo
Izbriši"... a ne Crkva, koja je samo odlučivala o krivnji za herezu i o duhovnoj kazni"
Gospodine Mateo, molim Vas recite da ste se šalili, najusrdnije Vas molim, recite da ste se šalili.
DD
"L":
Izbriši"...izvan svake pameti mi je da čovjek grešnik ma kakvom god vlašću bio okrunjen osuđuje drugoga čovjeka i oduzima mu ono što mu nije darovao. Život."
Govorite kao protestant. Jedna od Luterovih teza osuđenih u buli Exsurge Domine, pod brojem 33, je:
"Spaljivanje krivovjernika je protivno volji Duha" (ironično je da je Luter kasnije tražio smrtnu kaznu za heretike, među kojim je izričito spomenuo one koji niječu pakao, a dodatna ironija je da je jedan od takvih, Bergoglio, veliki ljubitelj herezijarha Lutera).
Onaj tko niječe zakonitost smrtne kazne suprotstavlja se i Svetom Pismu i nauci Katoličke Crkve. Ostavite se protestantskog privatnog suda i pročitajte o smrtnoj kazni iz Tridentinskog katekizma, u dijelu o 5. zapovijedi, ili o sažetije u Katekizmu sv. Pija X.
"DD",
Katolička enciklopedija, "Capital Punishment":
"Canon law has always forbidden clerics to shed human blood and therefore capital punishment has always been the work of the officials of the State and not of the Church. Even in the case of heresy, of which so much is made by non-Catholic controversialists, the functions of ecclesiastics were restricted invariably to ascertaining the fact of heresy. The punishment, whether capital or other, was both prescribed and inflicted by civil government."
Mateo, procitajte "Ad extirpanda" Inocenta IV...
IzbrišiDD
Crkva koja ima puni duhovni autoritet nad ne-sekularnom državom zahtijevala je od nje promptno provođenje pravnog postupka. Sam zakon je, naravno, donesen pod utjecajem Crkve a njegovi izvršitelji su svi odreda članovi te iste Crkve, dakle izloženi istoj prijetnji kao i okrivljenik. Takav postupak je puka formalnost. Ukratko, za sve posljedice takvog procesa odgovornost leži na Crkvi. Pri tome ne mislim da Crkva ne bi trebala ukazivati na krivovjerje i osuđivati ga. Ali bi trebala razmisliti o posljedicama svog djelovanja, odnosno preuzeti odgovornost.
IzbrišiRandom
Zaslugu i slavu dijele i Crkva i katolička država, obje jer svaka na svoj način vrši svoju dužnost da sačuva stado od vukova i pomogne dušama doći u Raj.
IzbrišiKatolička Crkva se ima puno čim dičiti (ovo je jedna od tih stvari), a ničim sramiti. Njezini neprijatelji su zavidni na njezinoj pobjedi (to se vidi kad je optužuju za "trijumfalizam", njihov izraz kojim priznaju da je ona pobjednica, a oni gubitnici). Zavidni su joj čak i u ovom vremenu kad je slaba.
A trebaju joj biti zahvalni jer nikad nikoga nije odbila primiti u svoje krilo, pa će i njih ako joj se vrate.
@ Mateo
IzbrišiKad Vas netko argumentima "ugura u tijesno", kao sto je upravo Random napravio, Vi samo raspalite parole i manifeste. Odgovorite Vi covjeku na njegove argumente ali ne proklamacijama...
Jer "kad se zastave razviju sva mudrost je u trubi"
DD
Anonimni,
OdgovoriIzbrišitakvim pojednostavljivanjem ni nemaš kud dalje.
A zamisli tek Svetog Iliju koji je 450 krivovjeraca poklao mačem. I vidi čuda, taj isti "genocidni" Ilija bude uznesen na Nebo. I još većeg čuda, isti se taj Ilija skupa s Mojsijem pojavi uz Isusa na brdu preobraženja.
Ali što zna Mojsije i pogotovo Isus što je modernizam i progres...
Pričice iz slikovnice🤯
OdgovoriIzbrišiDobro je znati kontekst onoga što je iz Denzingera navedeno o spaljivanju krivovjeraca i o ratovanju protiv Turaka. Naime Luther reče: "Spaljivanje krivovjernika protivno je volji Duha" i: "Boriti se protiv Turaka znači protiviti se Bogu, koji preko njih kažnjava naše zle čine." To su dvije od onih Lutherovih tvrdnji koje je Leon X. u buli "Exsurge Domine" osudio kao ili krivovjerne, ili sablažnjive, ili pogrešne, ili uvredljive za pobožne uši, ili zavodljive za duše jednostavnih, te protivne katoličkoj istini.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Da li je ovo parafraziranje Novog vatikanskog Direktorija za katehezu? Gdje se može provjeriti točnost ovih tvrdnji?
OdgovoriIzbrišiOblačan
Ovdje se može naći više informacija:
Izbrišihttps://whispersofrestoration.blog/2020/08/24/the-antichurch-cookbook-vaticans-new-directory-for-catechesis-part-i/
https://whispersofrestoration.blog/2020/09/04/the-antichurch-cookbook-vaticans-new-directory-for-catechesis-part-ii/
https://whispersofrestoration.blog/2020/09/17/the-antichurch-cookbook-vaticans-new-directory-for-catechesis-part-iii/
JbD
Budući da mi DC iz 2020 nije dostupan, ne mogu dati izravan komentar usporedbe (A mislim da se ne bih se u to upuštao ni da ga imam).
OdgovoriIzbrišiNačelno, uspoređivati DC i "Denzinger" (DZ) je pomalo kao uspoređivati kruške i jabuke. DC je priručnik za katehete, pa čak ne bi trebao sadržavati ni pregled katoličke vjere (tako je bilo već u izdanju iz 1997). Tome pak služi Katekizam (KKC), na kojeg bi se DC trebao pozivati. Denzinger je pak druga vrsta priručnika, kompilacija tekstova o katoličkim dogmama i moralu. Također, DC odražava određenu pastoralnu teologiju, a DZ zahvaća puno širi kontekst.
Drugim riječima, DZ iz 1954. bi se eventualno mogao uspoređivati sa novijim izdanjima DZ, kao i novi DC sa prethodnim izdanjima DC.
No ako zanemarimo sve to, (jer je ovaj DC ipak prvi od svih tih dokumenata ažuriran u tekućem pontifikatu) prezentirane razlike su dovoljno intrigantne / indikativne.
Da li netko zna ima li naznaka o potpuno novom izdanju Katekizma?
Random
A. Comltea od prije nekih stotinu i pedeset godina, kada je, promatrajući pomicanje interesa teologije od tajne Presvetog Trojstva preko kristologije prema ekleziologiji, ustvrdio da će Crkva tim putem lagano i ne opažajući otići u pozitivizaim. Neće se više baviti Bogom nego čovjekom; neće više istraživati neistraživu istinu, nego pozitivne pojave svoje vlastite zajednice.Svi možemo priznati da se to uistinu dogodilo, kada se za današnju Crkvu kaže da je »dobrim dijelom izgubila svoje mističke crte i postala Crkva permanenitnih razgovora organizacija, vijeća, kongresa, sinoda, komisija, akademija, partija, funkcija struktura i prestrukturiranja, socioloških eksperimenata i statistika. Nešto slično se događa i s teologijom. Svatko tko iole prati moderna teološka gibanja znade u kolikoj je mjeri današnja teologija infiltrirana antropologijom, sociologijom i psihologijom, znanostima koje sigurno mogu puno obogatiti i posuvremeniti teološku misao, ali koje predstavljaju i trajnu opasnost da one stanu na mjesto onoga što teologiju čini znanošću o Bogu.
OdgovoriIzbrišiTežište teološkog razmišljamja danas je u tolikoj mjeri pomaknuto od Boga k čovjeku i od onozemne k ovozemnoj stvarnosti, da možemo lako shvatiti kako duh današnjeg vremena i čitava duhovna atmosfera ni malo, ne pogoduju govoru o Bogu kao objavi, nego o čovjeku i njegovoj evoluciji.
Danas katoličke teologe možemo nabrojati na prste jedne ruke, možda!
Kad je vaš cijeli komentar zapravo citat, pokazatelj je intelektualnog poštenja staviti navodnike na početak i kraj, ali niste čak ni prilagodili rečenicu na početku, koja nema smisla jer počinjete na pola citata, niti ste ime koje spominjete točno napisali (Comte, ne "Comlte" - kopiranje teksta s pdfa dovodi do takvih grešaka). Ipak, ključno je što ste izostavili, a što se nalazi u citatu, a to je da ideje koje citirate dolaze, među ostalim, od notornog modernista Ursa von Balthasara (možda ste dobro pretpostavljali da tradicionalnim katolicima neće biti drago vidjeti to ime).
IzbrišiŠto se tiče sadržaja, ako se ostavite "modernih teoloških gibanja" (nužnost ako vam je stalo do spasenja) i učite predkoncilsku katoličku teologiju, vidjet ćete da se radi o oštrom i naglom prekidu, nema tu ničega prirodnog niti se događalo postupno. Jedini koji su govorili kao današnji moderni teolozi su protestanti ili oni koje je Sveti Oficij kažnjavao za nepravovjerno naučavanje. Modernisti su ti koji su fokusirani na čovjeka ili "štuju čovjeka", kao što je svojedobno priznao herezijarh Montini (zato se u citiranom tekstu i navodi Comtea, koji je filozofski utemeljitelj "religije čovjeka").
Jedini razlog zašto danas nema pravih odobrenih katoličkih teologa (osim možda pojedinog starog i tradicionalnog svećenika zaređenog prije novog obreda) je zato što su sve katedre teologije okupirane od strane Božjih neprijatelja, a novi tradicionalni teolozi ne mogu se nijednom autoritetu obratiti za poduku ili odobrenje.
Oprosti Mateo jedva sam završio trogodišnji zanat.
IzbrišiNastojat ću bit pošteniji, uz intelektualnu ograničenost nešto sam naučio iz tvog komentara.
Bogu hvala.
"nema pravih odobrenih katoličkih teologa (osim možda pojedinog starog i tradicionalnog svećenika zaređenog prije novog obreda)"
IzbrišiMateo upravo priznao da je Sotona pobijedio Katoličku Crkvu (neće zadugo ni tih par svećenika). A vi ga slijedite...
Grgur
Glupost. Znate li uopće razliku između odobrenog teologa i nekoga tko je samo primio svećenički red?
IzbrišiKrist je obećao da vrata paklena nikad neće nadvladati nad Crkvom, nije obećao da neće biti blizu toga.
Iako su veoma potrebni, odobreni teolozi nisu jedna od stvari koje su aposolutno potrebne za preživljavanje Crkve, pa čak ni svećenici (iako ne mislim da će se ikad dogoditi da nestanu), koji su pomoćnici biskupâ i koji nisu postojali u samom početku Crkve, kad su postojali samo Apostoli.
Pozdrav Toma.Imate negdje stari obrednik ukopa mozda?Znam da se tijelo pokojnika u sprovodnim obredima 2 puta škropi i kadi ali kada?
OdgovoriIzbrišiImate u Rimskom obredniku (pocevsi od str. 166) ili nesto sazetije u Oficiju za mrtve (od str. 95).
IzbrišiPoredak je odlazak svecenika do kuce pokojnika, ispracanje tijela od kuce u crkvu, oficij za mrtve, misa, jos molitava, odlazak do groba, blagoslov i molitva, povratak u sakristiju.
Skropi blagoslovljenom vodom u kuci, poslije mise (odnosno oficija ako se izostavlja misa) i na grobu. Kadi se nakon skropljenja u crkvi i na grobu.
Hvala Toma.Trazim uz stari obred i napjeve koji su se pjevali u sprovodnim obredima.Kao:"Izbavi me Gospodine od smrti vjecne,u dan onaj strasni,kada dodjes, suditi svijetu ognjem.I jos jedna prelijepa"Boze Oce duse vjerne s prijestolja svog pogledaj.Kako trpe teske muke,Bogu Ocu dizu ruke.Pokoj vjecni Ti mu(njoj)daj".Veseli me da se sve vise mladih svecenika interesira za to i sve je vise sprovodnih Misa i ukopnih obreda u crnoj stoli ili plastu i misnici.Uz takav liturgijski duh sa molitvama i pjevanjem pa jos kad dva ministranta uz svecenika,jedan nosi kadionicu a drugi škropilo pa jos par vjernika koji znaju lijepo i skladno odpjevavati sveceniku zaista sprovodni obredi odisu puninom katolickog duha vjere i obicaja.Dao dragi Bog da to nikada ne ugasne jer i drugi katolicki narodi(pogotovo slovenci)jako drze do toga.
OdgovoriIzbrišiNote su u rimskom obredniku, npr. za "Izbavi me" na str. 173., a mozete pogledati i na str. 92 u kantualu. Hvala vam na trudu oko odrzanja katolicke i hrvatske tradicije kod pogreba.
Izbriši