utorak, 21. travnja 2020.

Temeljita evangelizacija i sustavna katehizacija

Nastavlja se neumorno zasipanje izmišljotinama, zamućivanje konkretnih pitanja i pjesničko maltretiranje onih koji ne prihvaćaju svjetovnu ili crkvenu paradigmu ispravne reakcije na koronavirus. Iz civilnog područja me zanimaju samo konkretne odluke koje je vlast donijela, a kojekakva predviđanja, pogađanja i isprazna obraćanja javnosti aktivno izbjegavam. Odbojno mi je novinarsko izvještavanje o svemu povezanom sa zarazom, ali definitivno me ne zanimaju ni plitke teorije standardnih redikula. Volio bih da raznorazni statističari malo prošire svoje tablice rizičnih, oboljelih i umrlih izvan vrlo uske domene virusa SARS-CoV-2. Vjerujem da ćemo u narednim mjesecima imati priliku upoznati i te statistike. Dakako, iza svih tih brojeva su konkretni ljudi. Oni koji već dugo trpe razne kronične bolesti daleko od naše brige, starci napušteni u domovima koji bi u prijašnjim godinama bili prikladna reklama za potrebu uvođenja eutanazije, ljudi pritisnuti tiranijski nametnutim ekonomskim krahom kojima će se ponajprije nuditi eliminacija novih gladnih usta dok još ne provire iz majčine utrobe, frustrirani ljudi koji ne mogu više hraniti svoju obitelj pa će biti dobra ilustracija za planirani porast obiteljskog nasilja, zlostavljanja žena, bezizlaznosti koja potiče na samoubojstva itd.

S crkvene strane cijenim one rijetke glasove koji su pokušali pristojno i utemeljeno obrazložiti zašto misle da su hrvatski biskupi mogli puno bolji reagirati na mjere ograničavanja javnog kulta. Lijepo je da njihovo mišljenje stoji zapisano za kronike, ali bojim se da je taj vlak odavno prošao. Na bitno.netu koji uzimam kao ogledni primjer jer mi se nalazi u agregatoru vijesti, jedva da prođe dan, a da se ne pojavi novi članak o poslušnosti koju smo dužni iskazati svojim biskupima i koja svojom hranidbenom vrijednošću može zamijeniti sve sakramentalne i javne stvarnosti Crkve, čak i samog Gospodina u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Bila ona opusdeiovska, nabacano kvaziduhovna, pseudointelektualnadocirajuća ili s bilo kojim drugim od svojih brojnih maskom zastrtih lica, poslušnost biskupima nudi nam se kao najizvrsniji put. Nema potrebe da svoje male i zbunjene umove opterećujemo onim što se u hercegovačkim, poljskim i nekim drugim biskupijama događa. Kako možeš sumnjati da tvoj biskup za tebe želi samo najbolje? Možda je nekada negdje i bilo loših biskupa, ali zar je to razlog da tako uporno zahtijevaš ono što sad nije baš tako potrebno?

Zašto ne poslušaš jednog od naših najvećih teoloških umova, vrhunskog intelektualca koji je na youtube dao uploadati na desetine sati svojih pouka tebi na izgradnju, čije knjige nećeš uspjeti pročitati i shvatiti čak ni ako se ostvare zaštitne mjere najopreznijih epidemiologa?


Kad bismo doista prihvatili Krista Raspetoga u sili i snazi njegove otkupiteljske istine, onda bismo se barem na Veliki petak ustezali od skretanja pogleda s Raspetoga na monstrancu. Zvuči li to zajedljivo, možda bogohulno!? Posrijedi je svojevrsno anesteziranje vjere ljepšim, ugodnijim i svečanijim prizorom Presvetoga Oltarskoga Sakramenta u odnosu na izranjeno, savinuto, bespomoćno i umoreno tijelo raspetoga Sina Božjega na križu.

Ne, to zvuči dubokoumno i prodorno, baš da potrese našu tradicijsku vjeru. Znamo da su nam moderni teolozi tako često stavljali pred oči lik Raspetoga na križu, sigurno najdraži motiv današnjim liturgičarima i sakralnim umjetnicima. Naravno da je ipak ljepše gledati kako se s dubokim poštovanjem i pobožnošću svećenici danas odnose prema Presvetom Oltarskom Sakramentu, posebno u misi i pričesti, ali i u monstranci. Župe se natječu koja će nabaviti dragocjeniju monstrancu, koja će više okititi i okružiti ljepotom klanjanje pred Presvetim. A kad treba pogledati u raspelo na Veliki petak (jasno, bez klečanja i ljubljenja da se ne pravi nered ili prenosi infekcije), onda nikog nema na obredima?!

S time se aludira na vrijednost i moć duhovne pričesti, na sposobnost sjedinjenja s našim Gospodinom Isusom Kristom i onda kad ga ne možemo primiti u euharistijskoj pričesti.

Neke od najljepših molitava za duhovnu pričest naučio sam upravo od profesorâ s KBF-a.

Upućujem i na činjenicu Njegove realne prisutnosti u Božjoj riječi – Svetome pismu. A Crkva časti Sveto pismo kao i samo tijelo Gospodinovo. 

Svakako. Tog se čašćenja i klanjanja pred Svetim pismom ne možemo odreći ni u ovo teško vrijeme kada u strogo limitiranom broju prisutnih na televizijskim misama uvijek treba sačuvati mjesta za barem dvije čitačice, makar morali isključiti i pokojeg trajnog đakona ili izvanrednog djelitelja pričesti.

Opet se i pored toga često žalimo neovisno od pandemije koronavirusa, ali ovisno o pandemiji pastoralne površnosti, da sveprisutnoj sakramentizaciji ne prethode ni temeljita evangelizacija ni sustavna katehizacija.  

Vas se, profesore, ne može za to optužiti, rijetki su oni koji su vas samo vidjeli, a ne i čuli bogatu bujicu sustavne katehizacije.

O učincima takvoga pastorala suvišno je govoriti. Dovoljno je spomenuti fenomen doslovnog nestanka potvrđenika iz crkve, često i iz Crkve, nakon primanja sakramenta svete Potvrde.

Neki nastoje tome doskočiti pomičući dob u kojoj se prima krizma, možda nam i ova kriza u tome pomogne, ali jasno je da deset ili dvadeset godina netemeljite evangelizacije nije dovoljno da vratimo potvrđenike u crkve (naravno, ne sada, nego kada to bude na pastoralnom dnevnom redu).

Tako se pojedinačni i kritički glasovi o uskrati pričesti čine ako već ne promašenima, onda svakako neprimjerenima, jer ispada da “masovno pričešćivanje” automatski stvara obraćeno srce i donosi Božje kraljevstvo u svijet. Ali vidimo i znamo da tomu nije tako. 

Ovaj mi redak nije sasvim jasan, sigurno da profesor nije mislio na situacije kada su potrebne sve ruke, bilo mehke pastirske, bilo uredske porezane papirima ili čak sa zguljenim lakom i kad cijela pastoralna ekipa marljivo prione poslu da svatko dobije ono bijelo.

Teološki izobražena osoba bi trebala iskoristiti ovo vrijeme, upravo kao vrijeme milosti i vrijeme spasa, i doprinijeti tome da vjernici prepoznaju i upoznaju koliko duhovnoga blaga inače propuštaju što ga Crkva skriva u svojim duhovnim tabernakulima, pritom polazeći dakako najprije od rasvjetljavanja i produbljivanja zahtjeva evangelizacije, a neka bude napisano takozvane nove evangelizacije, nastavljajući zatim na promišljeno i kvalitetno korištenje suvremenih komunikacijskih sredstava za obnovljenu i sustavnu katehizaciju i vjersku pouku u punome njihovom opsegu, dakle i u akademsko-teološkome, a što se i očekuje od akademski izobraženih teologa. I točka.

Točno tako, mi koji smo teleološki izobraženi trebali bi iz duhovnih tarabananula iznositi duhovno blago takozvanove nove evangelizacije nastavljajući zatim na promišljeno i kvalitetno korištenje suvremeni komunikacijaskih srecstava za obnovljenu novu i sustavnu novu kanalizacijsku i vjersku poduku u punome njihovom i akademsko-teološkom opsegu. I točka na i. Bravo!

Posrijedi stoga nisu drukčija mišljenja o odluci hijerarhije glede pastoralnoga djelovanja u vremenu pandemije, u smislu, neka mi nitko ne zamjeri, djetinjega zapomaganja za uskraćenom pričesti, nego o sposobnosti da se pandemiju prepozna kao istinski znak vremena i protumači u svjetlu evanđelja i Utjelovljene Riječi (usp. Gaudium et spes, 4; 44), a to najprije i elementarno znači hic et nunc prepoznati da se naš pastoral uglavnom i isključivo svodi na površnu i često “rutinsku” sakramentizaciju bez prethodne temeljite evangelizacije i sustavne katehizacije.

Ulazna pjesma Bijele nedjelje: Quasi modo géniti infántes, allelúia: rationábile, sine dolo lac concupíscite, allelúia, allelúia, allelúia. Profesor će superhic et nunc razumjeti, ali za ostale: Kao novorođena djeca, aleluja, čeznite za čistim duhovnim mlijekom, aleluja, aleluja, aleluja.
Eto, vidite zašto su neki ljudi briljantni teološki umovi, meni ni za tri godine karantene ne bi palo na pamet da je pandemija istinski znak vremena ili čak da je idem tumačiti u svjetlu evanđelja i Utjelovljene Riječi. Lijepo je biti svećenik hvarske biskupije jer ti je u blizini kolega koji čim ga zazoveš mam navuče misnicu i pročita s nje neki dobar koncilski citat.

...kritike na račun hijerarhije i njezine odluke o obustavi liturgijskih sastanaka po crkvama, a koju odluku držim razboritom i mudrom i ne samo zato što čovjek nije stvoren radi subote, nego i zato što nitko od biskupa pa ni sama Crkva nije ovlaštena raspolagati individualnim ljudskim životom. Treba konačno povjerovati u riječi euharistijske pjesme: “… i kap njena može svijet da spasi cijel”, odnosno u moć i snagu Kristove krsne milosti te u moć i snagu pomazanja Duhom Svetim.

Točno tako, nitko od biskupa, pa ni sama Crkva (to je skoro pa ista stvarnost) nije ovlašten raspolagati individualnim (a ni kolektivnim?) ljudskim životom, pa tim ljudskim životima treba zabraniti dolazak na misu ili ispovijed.
Kako uvijek čovjek nešto novo nauči, ja sam otkad znam za sebe mislio da ova "kap" znači kap Krvi Kristove koju dobivamo u Pričesti kad nam nije uskraćena, a ne ovo drugo što velečasni spominje.

Vjernik je po svetim sakramentima primio toliko milosti da je teološki zabrinjavajuće i posve neutemeljeno kad ih se naknadno uvjerava da su zbog privremene uskrate euharistijske pričesti doslovno isključeni iz zajedništva života s Kristom. Da su ostavljeni kao siročad. 

Neki su se dobro napapali milosti, a sad kažu da su gladni. E pa stvarno! Slažem se da nema govora o ostavljanju vjernika kao siročadi jer bi za to pastiri prvo morali biti očevi.

Kad se povjeruje u moć i snagu sakramenata spontano se prepoznaje da nam biskupi ništa nisu uskratili, a najmanje zabranili, nego kao da su nam poručili sljedeće: “Drage sestre i braćo, tamo vani postoji jedna ozbiljna prijetnja po vaše zdravlje i život. Držimo da se nije razborito izlagati, jer posrijedi nije prijetnja in odium fidei da biste time zaslužili kršćansko mučeništvo, nego biste se suvišnim izlaganjem pokazali kao nerazboriti ljudi, podjednako prema sebi i prema bližnjima. Stoga čuvajte svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih, jer time čuvate svoj život i život svojih bližnjih, taj dragocjeni Božji dar s kojim se nikada ne smijemo neodgovorno ponašati i postupati. Stoga privremeno ostanite doma i zajedno molite, čitajte i razmatrajte Sveto pismo – Božju riječ, međusobno se pomažite koliko god možete. Duhovno se sjedinjujte s Crkvom. Duhovno se pričešćujte Gospodinom Isusom Kristom u zajedništvu kućne Crkve. Radite na svome osobnom obraćenju. Uzmite korisno duhovno i katehetsko štivo i poučavajte se u vjerskim i duhovnim stvarima da biste rasli u mudrosti i milosti vjere, nade i ljubavi.”

Prekrasno. Kad se idući put nađemo pred nekom poteškoćom dovoljno je da se zapitamo je li "in odium fidei". Ako nije, mani me se.

"Draga djeco, ne ići van! Budite dobri i poslušni, ostanite doma i radite ono za što vam mi ne trebamo! Vidimo se uskoro!"

neki svojim natpisima, osvrtima i kritikama na račun hijerarhije samo unose nepotrebne zabune među vjernike i štoviše podilaze im na način kako je to krivo i neprimjereno činio apostol Petar, odvraćajući Isusa od muke i smrti, a zbog čega ga je Isus strogo prekorio: „Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara
svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: ‘Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!’; Isus se okrene i reče Petru. ‘Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!’“ (Mt 16, 21-23).

Petar je govorio da želi ići u Jeruzalem, a Gospodin ga je prekorio da bi tako nepotrebno ugrožavao ne samo svoj život, nego i drugih apostola, pa i samog Isusa. Poučio ga je da čuva svoj život i život svojih bližnjih, taj dragocjeni Božji dar s kojim se nikada ne smijemo neodgovorno ponašati i postupati.

kad već Raspetome neki hoće poručiti da mu je u njegovoj Crkvi bolje da i na samu svetkovinu njegove muke i smrti, na Veliki Petak, bude prikazan radije u dojmljivom i uglađenijem Presvetom Oltarskom Sakramentu, negoli da ga “pustimo na miru” u njegovom otkupiteljskom nemiru radi nas ljudi i radi našega spasenja, dakle u njegovoj muci i smrti na križu, onda nas ne trebaju iznenaditi suvišne i besplodne rasprave o jednoj prigodnoj odluci hijerarhije da se do daljnjega obustave misna slavlja s narodom radi opasnosti od zaraze koronavirusom i od širenja zaraze.

Najveći zahtjevi za euharistijskim klanjanjem i primanjem pričesti bili su baš na Veliki petak kada su pojedini svećenici morali zabarikadirati vrata crkve da mase koje nisu shvatile koji je dan ne provale i nasilno izvrše svoje euharistijske pobožnosti. Umjesto da su ti vjernici slijedili jednu od manje poznatih posljednjih riječi sa križa: "pusti me na miru".

Posrijedi je držimo razborita odluka. Razborita s obzirom na sadržaj, jer štiti zdravlje i život i to najugroženijih vjernika, jer su nam osobe starije životne dobi ipak najrevnije u crkvama, ali je držimo također i formalno razborita, jer su biskupi to učinili na vrijeme i s vlastitom pobudom, a ne pod pritiskom zdravoga razuma ili nekoga čimbenika iz svjetskoga foruma. Time se pokazalo da vjera i razum trebaju jedno drugo da bi se cjelovito izrazili. Time se pokazalo da Crkva nije tek jedan društveni sustav nadležan za sakralne stvari, nego da je Crkva Kristova doista temelj i smisao svekolikoga ljudskog života. 

Biskupi su to učinili na vrijeme i s vlastitom pobudom?! Znači, da je vlast dopustila održavanje javnih misa uz neka ograničenja na broj ili razmak vjernika, episkopodemiolozi bi ih svejedno zabranili kao što su zabranili i ispovijedi i krštenja premda se njima ne krše odredbe vlasti? I time su pokazali da je "Crkva Kristova doista temelj i smisao svekolikoga ljudskog života"? A što bi, recimo, trebali napraviti da pokažu suprotno?

netko će se čudom čuditi zašto potpisani ovim natpisom brani hijerarhiju.

Ja sam doslovno, da prostite, pao na dupe od čuđenja kad sam pročitao da Tonči Matulić brani hijerarhiju. Čini mi se da nije bio potres. Možda me zaslijepila logika i argumentiranost stavova našeg briljantnog teologa.

Broj komentara: 26:

  1. Djetinje zapomaganje za Kristom! Koja lijepa optužba, iako nenamjerno takva.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lijep komentar, namjerno takav.
      M. P.

      Izbriši
  2. Ne razumijem gornji tekst. Kao "zanimanje" svećenik (i liječnik/medicinsko osoblje) je u suficitu pa idemo ga (ih) "prirodno" reducirati za par desetaka tisućica. Zašto netko od ovih križara ne stane gordo bez ikakve zaštite pa da svako malo netko u njih puhne i duhne...? Tko će prvi?

    Naivno je razmišljati da će ova stanka bilo što promijeniti. I dalje će se samozvani "pravednici" (i "modernisti" i tradicionalisti) redovito pričešćivati, ne videći nikakvi problem oko VALJANE ispovijedi. Ovo vrijeme bez sakramenata će samo reducirati bezbrojne svetogrdne ispovijedi i pričesti. Dalje će biti sve po starom.

    https://angelusnews.com/news/world/italian-bishops-offer-mass-for-coronavirus-victims-including-87-priests/

    Kruno

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne razumijem, tko puse i duse u svecenike? O cemu vi pricate? Znate li da u mnogim biskupijama po svijetu vrsenje sakramenata funkcionira uz normalne razumske mjere, udaljenost nekoliko metara medju ljudima i slicno.

      Izbriši
    2. Toma, kad bi svatko bio revan u svom zanimanju (što Vi sigurno jeste), a izbjegavao govoriti o nečemu što ne poznaje, gdje bi nam bio kraj? "Udaljenost nekoliko metara medju ljudima". Što svećenici nisu ljudi? Kolika je udaljenost između svećenika i pričesnika? Pa kad navali divizija "gladnih Krista" (moš mislit)...

      "Koronica" posebno voli svećenike i liječnike. Profesori educiraju preko "kompića".

      Kruno

      Izbriši
    3. Kruno, besmisleni su vam prigovori, ne mora se pricest dijeliti na misi, nego eventualno izvan mise individualno po dogovoru.

      Ja bih rado radio neke dijelove posla normalno, a ne "preko kompjutera", ali mi to drzava ne dopusta.

      Izbriši
    4. Toma, ako Vi kažete da su besmisleni, onda su stvarno besmisleni.
      Razumio sam.

      Sad obično uslijedi svesrdna podrška Vaših obožavatelja.

      Kruno

      Izbriši
    5. & Kruno
      Uobičajeni skojevski komentari o "križarima"... Osjećam se ko da gledam "Crno bijeli svijet".

      Lars

      Izbriši
    6. Pohvale i podrška Kruni. Pa nije ovo vaš privatni blog da određujete što će se na njemu pisati!?

      Bajs

      Izbriši
    7. Za Krunu.
      Ovo što pišete već sam čitao (u vašim komentarima?). Mislim da je ste upali u posebnu vrstu hereze kada je za vas bolje da se ne pričešćuje nikako nego da se pričešćuje "svetogrdno" kako vi doživljavate.
      Nisam teolog pa ne bih mogao sada razglabati o tome, ali se posavjetujte sa literaturom pa ćete spoznati da je to što promovirate , krivo.
      Josip

      Izbriši
    8. Bolje se ne pričestiti, nego se svetogrdno (bez navodnika) pričestiti. Oni koji umiru u smrtnom grijehu s teretom redovitih i bezbrojnih svetogrdnih ispovijedi i pričesti, bolje da se nisu ni rodili.

      Što su svetogrdna ispovijed i pričest uči se na prvopričesničkom vjeronauku i za to ne treba visoka teologija.

      Bog je tako važnu stvar ostavio na poduku djeci, tako da nema isprike "nisam znao jer nisam teolog".

      Kruno

      Izbriši
    9. Za Krunu.

      Razumiju svi katolici što znači svetogrdno i nedolično primati sakramente.

      Problem je što vi sebe staviste na stolicu Sudca Vječnoga pa onako odoka procijenište da je bolje što su crkve zatvorene i nema pričesti jer se po vašem mišljenju ogromna većina naroda pričešćuje svetogrdno.

      Odakle vama takvi brojevi, postotci i proporcije. A pogotovo odakle vam takav teološki nauk i autoritet da biste vi zatvorili crkve da se narod ne pričešćuje "svetogrdno" kako vi mislite.

      Čuvanje Krista od grešnog naroda je hereza. Nitko nije dostojan Boga. Nitko! Nitko nije bez grijeha, nitko nije stalno u milosti. Mi se ne spašavamo svojim djelima, ni svojom bezgrešnošću, nego se spašavamo besplatnim Darom Kristovim!

      Nismo mi Krista osvojili , nego je On nama došao i nas svojom ljubavlju osvojio

      Josip

      Izbriši
    10. Josipe,

      Nauk Crkve o svetogrdnoj ispovijedi i pričesti je kristalno jasan. Također dogma o Transupstancijaciji/Pretvorbi obvezni je dio katoličkog nauka.
      Koliko ljudi vjeruje u stvarnu Isusovu nazočnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu? Zamisli da se pred sam čin pričesti stvarno pokaže Isus osjetilima "opipljiv", bi li ga primio mlako, ili bi se intuitivno prostro pred njim ljubeći mu stopala, i je li bi se tvoj (moj) život iz korijena promijenio?

      Ja ipak živim u konkretnom svijetu i znam dosta ljudi. Probaj sa samozvanim "katolicima" razgovarati o vjeri, svačega ćeš se naslušati...
      Postoje oni koji idu dva puta godišnje u crkvu, učine "temeljitu" ispovijed pred Božić i Uskrs, pričeste se i onda čekaju sljedeći bakalar ili šunkicu da odu na misu. Je li njihova "temeljita" ispovijed i "skrušena" pričest bila valjana? Nije, nego teško svetogrdna. Primjera bi se moglo navoditi unedogled.

      Bog je beskrajno milosrdan za istinski raskajane duše, ali i izrazito pravedan za "mudroslove".

      "Idi i od sada nemoj više griješiti!". Isus je uvijek isti i zauvijek će biti isti. Svatko neka se ispita sam za sebe i neka se ne zeza sam sa sobom (i "frendom" Isusom), jer Bog se ne da ismjehivati.

      Kruno

      Izbriši
    11. Ne vidim što je Kruno napisao heretičnog. To je preteška optužba da se tako olako iznosi protiv brata u Kristu i držim da Kruno po pravdi zaslužuje javnu ispriku.

      Izbriši
  3. Spasi nas Bože od gladi, rata i stožeraša.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ne znam uopće ili ne želim znati tko uopće čita ove članke. Mislim da sam odustao već na prvih par redaka i podnaslova. Koja jadna usporedba. Pa opet bi kao teolog moralist mogao razlikovati raspelo i monstrancu s Presvetim. Moraš ili biti glup ili se praviti glup ili i jedno i drugo. Recimo, dođem u crkvu i klanjanje je križu. A Presveto je u tabernakulu ... mislim, stvarno smo jadni. Ne govorim o Velikom petku nego praksi takvih klanjanja. Ok, da nema Presvetog ... ali, ovo je teologija apsurda ili sam ušao u paralelni svemir u komu je sve kako ne treba Ł

    OdgovoriIzbriši
  5. Predstava sa korona farsom bi mogla ispasti i korisna u smislu ubrzavanja događaja i razbistrivanja kaljuže u Crkvi.
    U današnjem izdanju Hrvatskog tjednika višestruki udar je izveo najistureniji protestantski petokolonaš u Katoličkoj crkvi Stjepan Razum.
    Prvo je zbog zabrana Misa napao biskupe te ih proglasio sotonistima, a onda se obrušio i na svog direktnog šefa Bozanića. S pravom ih je napao, ali su način i žestina šokantni.
    Najvažnije dolazi na kraju članka kad Razum otvoreno nasrće na katoličku vjeru napadajući svece i BDM. Taj raspop je odavno izašao iz ormara kao tvrdokorni heretik ali sada je i u najčitanijem hrvatskom tjedniku dobio prostor za protukatoličko divljanje.
    Na prvu Razum djeluje ludo hrabar onako napadajući biskupe, ali drugi dio u kojem otvoreno huli protiv Katoličke crkve i vjere pokazuje kako Razumova "hrabrost" nije bez pokrića odnosno da netko vrlo moćan stoji iza njega.
    Indikativno bi moglo biti što u Sv. Jeronimu često napadno priča protiv masonerije.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To pokriće i moć koji stoje iza njega možda su samo duhovni? Npr. pentekostalizam i krštenje u "Duhu"?
      M. P.

      Izbriši
    2. Ma ima tu cijelih legija duhova. Ali nekako sumnjam da bi ga samo duhovni gospodari, bez svjetovnih podupiratelja, uspjeli do sada održati, a sada i ohrabriti na ovako nešto.
      Npr. prošlo ljeto je u Botincu predavanje održao udbaški pokajnik Željko Kekić, a nakon tjedan dana je smijenjen župnik Ivica Berdik. Kada su ga na Kaptolu odlučili ukoloniti nisu mu pomogli ni svi protestantski i indijski duhovi koji opsjedaju njegovu župu. Dapače, čak je kao razlog navedeno njegovo sumnjivo pastoralno djelovanje u karizmatskoj zajednici Nanovo rođeni (?!).
      S druge strane, kod Razuma nema ništa sumnjivo. Nabrajati njegove javne ispade trajalo bi beskonačno. Jedan od Razumovih zadnjih bisera bio je kako je činjenica da su katolička prošlost bili Majka Božja i njena svetišta, ali da je budućnost bez Marije. Već godinama sasvim otvoreno vodi rat protiv katoličke vjere, a sada je za to dobio priIiku i u najtiražnijem tjedniku. Uz to, i biskupe i masoneriju šamara na sva zvona. I sve to bez ikakvih posljedica.
      U emigraciji se znalo da su najlajaviji i najradikalniji "borci" protiv Jugoslavije gotovo sigurno bili njeni agenti.

      Izbriši
    3. U 12-lisnom kalendaru HKD-a sv. Jeronima za 2014. nalazi se za svaki mjesec slika nekog sveca i ispod nje molitva tom svecu neka moli za nas. Kod kuće na zidu imam iz tog kalendara sliku sv. Vinka Fererskog ispod koje dakle piše: Sv. Vinko, moli za nas! Piše jer je Razum to želio. U to vrijeme nije mu padalo na pamet da napadne svece i Blaženu Djevicu Mariju. Godine 2014. Jeronimsko je društvo pod njegovim vodstvom objavilo zbirku marijanskih pjesama "Kraljica Hrvata". Tada je Razum još molio "Zdravo, Marijo" i nije mu vjerojatno bila ni nakraj pameti misao da smijemo samo govoriti o svecima, a ne i govoriti njima, obraćati im se, zazivati ih. Mislim da se tek 2016. ili 2017. to promijenilo. Jedan član Jeronimskog društva rekao mi je da je Razum rekao, otprilike, da se odriče svog svećeništva do trenutka kad je upoznao Dusparu i Grbešu, jer da su ga tek oni naučili pravo moliti, vjerovati...
      M. P.

      Izbriši
    4. Kvatrić,znam za svećenika Berdika dugo vremena. Često je bio strahovito samovoljan u pokušajima postizanja osobne popularnosti i afirmacije, poglavito za "eksplozije karizmatizma"početkom ovog stoljeća, tražeći svoje mjesto pod "karizmatskim suncem". Već tada je imao problema s biskupima zbog nediscipline. Ipak, lako je moguće da je vaša teza po pitanju pokajnika Kekića točna jer je čudno da je Berdik sklonjena tek tada, a ne poslije silnih gafova za koje su čak i njegovi župljani svjedočili. Tada bi vlč. u pravilu dobivao jezikovu juhu od nadređenih i nikom ništa.
      Također, nevjerojatna je sloboda koju na Kaptolu uživa vlč. Razum sa svim strahotama koje širi i koje mu se toleriraju ( bar za sada, dok ne stane na "pravi žulj"...). Sve u svemu, žalosno da se takve stvari dešavaju u okruženju gdje se ne bi smjele događati. Jasno da onda takvo okruženje uvijek nađe dežurne apologete (npr. vlč. Matulić) koji izlaze u javnost s ovakvim nebulozama, a koje je Toma u ovom tekstu odlično raskrinkao.

      Izbriši
    5. M.P.,
      u pravu ste.
      Što se tiče Razumovog odricanja od svećeništva pod utjecajem Duspare i Grbeše osobno to nisam čuo (mada je s obzirom na sve, lako moguće), ali sam čuo nešto na tom tragu. Jednom je rekao kako je (o nekoj molitvi, dijelu iz Biblije ili nešto treće, ne sjećam se) mislio jedno, ali da mu sada Duspara i Grbeša kažu drugačije i on je sklon prikloniti se njima.
      Inače, moje je mišljenje kako je u toj sekti vođa i glavni ideolog Grbeša koji je dovoljno lukav da se sam previše ne eksponira. Njegove ideje u najvećpj mjeri odrađuju Razum i Duspara, a pored njih ima još nekoliko manje utjecajnih korisnih budala.
      Od ove dvojice Duspara je daleko benigniji. Kad i dobije priliku u medijima nastupi su mu (možda zbog neke vrste jeruzalemsko/mesijanskog sindroma?) krajnje karikaturalni pa ga je teško podržati čak i u temama u kojima se s njim slažete.
      Razum je puno ozbiljniji igrač, a kao što vidimo i nedodirljiv. Ima u njemu nešto "božinovićevsko". Nastupa hladnokrvno, bez emocija. S istom ravnodušnošću sluša patera Tilošanca i adventističkog pastora Janušića, kao da odrađuje rutinski posao.

      Izbriši
    6. Ataraksija.
      https://www.youtube.com/watch?v=QlG1gwkyJxk
      M. P.

      Izbriši
  6. Prije spavanja sam odlučio pročitati da se malo nasmijem i Toma, u potpunosti mi je uljepšan dan. :) Hvala puno na članku i trudu, baš nam toga treba. Opuštajuć i koristan tekst! Samo tako i dalje ;) Ivan B.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.