Svjetlo oko nje kao da joj je probijalo put na nebeskom svodu

Bila je sva od svjetla

"Trčala su obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i stigao prvi na grob. On se sagne i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar za njim i uđe u grob, i ugleda povoje gdje leže..." Riječi uzete iz današnjeg evanđelja. U ime oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Obrátimo pozornost na to da je Ivan prestigao Petra; on je mlađi među dvojicom učenika, apostola. No njegovo je ponašanje vrlo znakovito ocima. Znak je da je poštivao autoritet, uviđao da je Petar prvi među apostolima. Zato će pričekati do Petrova dolaska prije nego što i sam uđe u grob da vidi gdje je Gospodin bio položen, a sad ga nema. To je važno jer Petar bijaše pao, zanijekavši našega Gospodina tri puta, a Ivan je bio toga svjestan, jer Petar i Ivan išli su vidjeti suđenje u Aninoj i zatim u Kajfinoj kući. Smatra se da je Petra uveo u dvorište Ivan, kojega je veliki svećenik, kažu neki, poznavao zbog njegova obiteljskog, ribarskog posla. U svakom slučaju, Ivan je znao za Petrova posrnuća, ali nije rekao: "Što umišljaš, Petre, tko si!? Ti si zakazao! Ja sam te prestigao, i nastavit ću sam." Ne, čekao je papu, iako je papa bio u grdnoj neprilici jer je triput zatajio Gospodina. Prema tome uzimajmo to uvijek za primjer iz samih početaka, te poštujmo one na vlasti čak i kada čine velike pogreške. Čak i tada mi priznajemo da su obdareni dostojanstvom službe koju im je dodijelio Bog, preko Svoje Crkve, ali u Petrovu slučaju dodijelio Bog izravno.

Drugo. Vidimo danas, i cijelog ovog tjedna, koliko je važno uskrsnuće. Dobit ćemo natrag svoja tijela, ovo isto tijelo, ali proslavljeno. Dakle naše će uskrslo tijelo biti isto tijelo koje sad imamo i bitno nam pripada. Jer ono je dio onog što jesmo. Čujmo stoga Rimski katekizam, koji kaže:

"Životno je važno biti posve uvjeren da će istovjetno tijelo koje svakom od nas pripada za života, nakon što, doduše, bude propalo i rasulo se u prvobitni prah – biti opet podignuto na život. To je istina koju prenosi apostol kad kaže: 'Ovo propadljivo tijelo mora se obući u nepropadljivost', očito riječju 'ovo' označujući vlastito tijelo. Također je jasno izražena u Jobovu proroštvu. 'Iz svoje ću puti vidjeti svog Boga', kaže Job. 'Ja sam gledat ću Njega, moje će Ga oči motriti, a ne tuđe.' Nadalje se ta istina izvodi iz same definicije uskrsnuća, jer uskrsnuće, kako ga sveti Ivan Damaščanski definira, povratak je u stanje iz kojeg se palo. Konačno, imamo li na pameti razloge na temelju kojih smo upravo utvrdili buduće uskrsnuće, svaka dvojba o tom predmetu mora iščeznuti.

Rekli smo da tijelo ima ponovo ustati, eda bi svatko mogao primiti odgovarajuću tjelesnu stvarnost, u skladu s onim, dobrim ili lošim, što je učinio u tijelu. Čovjeku je stoga ustati u istom tijelu kojim je služio Bogu ili robovao đavlu, da bi u istom tijelu iskusio nagrade i krunu pobjednu ili pak trpio najteže kazne i muke."

Vidimo također, kad je riječ o svjedocima uskrsnuća, Mariju Magdalenu: velika grešnica, a njoj se prvoj nakon Gospe naš Gospodin ukazuje. Petar – također veliki grešnik, a ipak prvi od apostola ulazi u grob. To je znak da će nas iako smo možda bili veliki grešnici, budemo li surađivali s Njime, Bog podići i svladat će sve zlo. Budemo li surađivali s Bogom! Petar i Magdalena pokazali su nam: Bog voli činiti pokornike velikima i dati im da svladaju prošlost.

Nadalje je to vrlo važno za naše vrijeme, kada opet mnogi padaju u zabludu o reinkarnaciji. Ta je zabluda danas raširena posvuda, vjerovanje da duša može dobiti drugo tijelo, jer da nas tijelo ne čini pojedinačnim ljudskim bićima, nego ga samo nastavamo. Tako priključite li se scijentologiji, potpisujete s njima milijardugodišnji ugovor, jer ćete se neprestano ponovo utjelovljivati: "Potpišite ugovor pa onda možete nastaviti raditi za nas milijardu godina." Koje li gluposti! A ipak čulo se i pobornike smrti, zagovornike abortusa, kako govore da je dušama zametaka, dušama male djece, bolje da budu abortirane, jer će se onda utjeloviti u boljim okolnostima. Zar to nije zgodno!

Ne, kad se duša jednom utjelovila, to tijelo dio je onoga što jesu. Uskrsnuće Isusa Krista tomu nas poučava! On kaže: Pogledajte moje ruke i noge, da sam to ja sam!

To je također važno danas zato da bismo se suprotstavili pomami suvremene kulture za posmrtnim spaljivanjem naših najmilijih. Pretvoriti njihovo tijelo u pepeo nije baš najbolji znak uskrsnuća ni poštovanja i ljubavi koje im dugujemo.

A sad – od našega Gospodina svrnimo pogled k našoj Gospi, u ovu subotu. Radi svoje duhovne izgradnje razmotrimo opis Gospina proslavljenog tijela dan svećeniku kiparu patru McGlynnu, dominikancu, koji je izrađivao kip za Gospino svetište u Fatimi u Portugalu. To je onaj kip nad glavnim vratima, onaj što prikazuje viđenje od 13. lipnja. U opisu Gospe sestra Lucija spominje razne pojedinosti. Kaže da lijepa gospođa nije pokazala kosu. Na sebi je imala dva vidljiva odjevna predmeta: jednostavnu tuniku i dugačak veo ili plašt. Tunika nije imala ovratnik ni posuvratke. Bila je pritegnuta oko struka, premda nije bilo vidljive vrpce. I tuniku i plašt Lucija opisuje kao – ovo je važno – valove svjetla, jedan povrh drugog; oba su bila bijela i tako reći čisto svjetlo. Spominjem to jer je kad sam nedavno kazao da su, koliko ja znam, jedine ljudske tvorevine u nebu Kristove rane – njih smo načinili mi, a Krist ih je proslavio – netko rekao: "Ali Gospa nije u nebo otišla neodjevena, imala je na sebi odjeću, dakle donijela je svoju od ljudi proizvedenu odjeću u nebo." Ne! Imala je proslavljeno tijelo kad je ustala, a odjeća se, da tako kažem, oblikovala oko nje. Vidjet ćete odmah što time mislim. Na plaštu je bila zlatna traka kao tanka nit, zraka sunčevog svjetla oko cijelog plašta, rekla je Lucija. Pater McGlynn ju je upitao: "Je li Gospina put bila boje puti ili svjetla?" "Bilo je to svjetlo boje puti", odgovorila je Lucija. "Svjetlo koje je poprimilo boju puti. Bila je sva od svjetla. Svjetlo je bilo u različitim bojama, žutoj i bijeloj, i raznim drugim; bilo je jače i slabije. Po različitim bojama i po razlikama u jačini vidjelo se što je ruka, što plašt, što lice, a što tunika."

Prisjetimo se sada dvaju od svojstava proslavljenog tijela. Prvo, njegova finoća [suptilnost, produhovljenost], koja omogućuje potpunu vladavinu duše nad tijelom, čineći ga neovisnim o ičemu tvarnom. To je dakle jedno od svojstava proslavljenog tijela: duša gospodari tijelom; proslavljena duša, proslavljena osoba. Duša će gospodovati nad tijelom, čineći ga neovisnim o bilo čemu tvarnom. Tako Gospa, čini se, nema nikakvu rušnicu, nego njezina duša oblikuje odjevnine kakve hoće. Ne postoji garderoba u nebu iz koje bi uzimala odjeću da dođe sad kao Gospa Lurdska, sad kao Gospa od Čudotvorne Medaljice, sad kao Žalosna Gospa... Ne, u nebu ne postoji ormar s odjećom, nego ju ona hoće. U ukazanju 13. listopada 1917. pojavila se kao Gospa od Krunice, tj. Gospa Fatimska, pojavila se kao Žalosna Gospa, i naposljetku kao Gospa Karmelska. Ja mislim da je to fantastično! To se dogodilo ne zato što bi bila išla do rušnice i preodijevala se, nego iznutra ima moć, u svojoj duši, da mijenja odjeću.

Jedno je od svojstava proslavljenih tjelesa i bistrina [lat. claritas; jasnoća, prozračnost, sjajnost]! To je sjaj i svjetlopropusnost tijela koji potječu iz duše, po čijoj volji može tijelo biti sakriveno. Tako Gospa može po volji pokazati se ili ne pokazati! Tako naš Gospodin može pokazati se ili ne pokazati! To je vlastito proslavljenom tijelu, uče nas Crkva, sveci i naučitelji. Usput budi rečeno: kao što je naš Gospodin u svom uskrslom tijelu došao donijeti mir apostolima – sjećate se: "Mir vama!" rekao je i dahnuo u njih – tako i Gospa dolazi donijeti razdoblje mira svijetu, ako bude ispunjen njezin zahtjev iz Fatime. No promislimo o ovome: Gospa je došla u rue du Bac 1830. godine svetoj Katarini Labouré – Gospa od Čudotvorne Medaljice, Gospa od Milosti, sa zrakama što struje iz njezina prstenja. Dopustila je Katarini da plače u njezinu krilu, u samostanu. A 10. prosinca 1925. posjetila je u samostanu sestru Luciju. Položila je ruku Luciji na rame i zatražila pet prvih subota. Čini se također da je u Fatimi bila nazočna tijelom i dušom, a ne samo u nekoj vrsti maštovnog viđenja. Doista je prolazila kroza zrak, s neba i u nebo, kad je dolazila i kad je odlazila. Došla bi s istoka i vratila bi se dižući se u smjeru istoka. Kad je završila razgovor s djecom, objašnjava Lucija, "počela se vedro uzdizati krećući se prema istoku, dok nije nestala u beskrajnom prostranstvu. Svjetlo oko nje kao da joj je probijalo put na nebeskom svodu, pa smo katkad govorili da smo vidjeli Nebo kako se otvara."

Kakve li je divote pripravio Bog onima koji ga ljube, onima koji mrze grijeh i uskraćuju mu mjesto u svojim smrtnim tijelima, da bi im Bog darovao proslavljena tijela, zajedno s našim Gospodinom i Gospom!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.



https://www.youtube.com/watch?v=x1Qdbep-gYU