Danas je i 163. rođendan sluge Božjeg biskupa Josipa Langa koji je bio župnik ove župe te je ostao zapamćen po velikom trudu oko pastorala. Sigurno je s rajskim smješkom promatrao svete obrede koje je i on mnogo puta celebrirao. Neka zagovara mladu obitelj!
 |
| Ispovjedaonica u kojoj je Lang satima slušao pokornike |
Tom prigodom učinilo mi se prikladnim prenijeti jedan tekst s razmišljanjem biskupa Langa o celibatu. Celibat i ženidba su dva nadopunjujuća znaka kojima katolici posebno svjedoče svoju vjeru. Nije ni čudno da su oboje pod napadom, kako iz svijeta tako i od modernista u crkvi.
***
Nada sve je cijenio celibat. Kad je pod zadnje dane njegova života spiritual Pećnjak jednom sjedio uz njegov krevet i obojica čas zašutili, njegove su se misli kretale oko svećeničkog celibata. Najednom stane govoriti: »Velik je Bog! Što čovjek može Bogu dati? Taj celibat?! Oh, recite vašim klericima, neka veselo barem to žrtvuju Bogu. Koliko sreće imade svećenik u čistom životu!« Uostalom njegova rasprava »Zašto katolički svećenik visoki cijeni svoj Celibat« glasno govori o njegovoj ljubavi k čistoći i celibatu. Za nj ima celibat u životu veliku socijalnu vrijednost i po celibatu postaje i svećenstvo i redovništvo najvećim dobročiniteljem ljudskog roda; jer čist naraštaj u svijetu jest jak i čil naraštaj, čist naraštaj jest ćudoredan i krepostan naraštaj, čist je naraštaj stup domovine i sv. Crkve, od čistog naraštaja imaš izvrsne građane i građanke, koji će biti spremni na svako dobro. Po tom svećenik, koji iskreno ljubi stado Božje i domovinu svoju, rado doprinosi ovu žrtvu sv. čistoće na oltar sv. Crkve i na oltar domovine.
Za nj ostaje nepokolebiva istina, da je svećeniku njegov celibat i sv. čistoća najmoćnije sredstvo da sama sebe posveti i da postane ugled svih vrlina svojemu narodu. S ovom kreposti u najširem je savezu kršćanska značajnost. Svećenik dušobrižnik treba da je uzor kršćanskog značaja. Ako se i sve oko njega koleba, on treba da stoji čvrst kao pećina u borbi s valovima, čvrst kao Ivan Krstitelj pred licem kralja Iruda i Herodijade. Ali prije svega treba da je značaj u sv. čistoći; jer kako je ona u uskoj vezi sa svetošću, tako je u uskoj vezi i s pravim značajem. Tko nije značajan u čistoći, teško će se pokazati značajnim, u ikojoj drugoj kreposti, a pogotovu nikad od njega pravi potpuni značaj kršćanski. U toj je opsežnoj radnji orisao ideal svećenika po srcu Gospodnjem, orisao je sama sebe. Između premnogih razloga da se svećenički celibat drži njemu je odlučan jedan jedini: »Tako je naredila i propisala sv. Crkva... Kad ona uči, uči sam Isus Gospodin, kad ona nalaže, sam Isus nalaže. Toliko ima u meni kršćanskog duha i duha Kristova, koliko ima u meni počitanja i ljubavi prema svetoj Crkvi Kristovoj. Toliko vršim volju Božju, koliko vršim naredbe sv. Crkve. Stalno je, da svaki pravi kršćanin onako misli, sudi i osjeća o sv. vjeri i kršćanskom ćudoređu, kako to misli, sudi i osjeća sv. Crkva. To je t. zv. sentire cum Ecclesia. Tko ga ima, kršćanin je pravi, tko ga nema, nema ni pravoga kršćanskoga duha, pa bio on inače ne znam kako učen ili znamenit. No ako itko među kršćanima, a to zacijelo svećenik, službenik Kristov treba da se odlikuje time, da vazda onako osjeća, kao što Crkva Kristova osjeća. A Crkva je vazda visoko cijenila i neoskvrnjenim čuvala beženstvo svećeničko...« To je vazda bilo načelo i sv. Augustina: »Toliko ima čovjek od Duha svetoga, koliko se slaže sa svetom Crkvom.«
(iz knjige: Stjepan Markulin, Dr. Josip Lang, Zagreb 1925.)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.