petak, 30. kolovoza 2019.
nedjelja, 25. kolovoza 2019.
Sveti kralj Ljudevit i Kristova trnova kruna
TRNOVA KRUNA I FRANCUSKO KRALJEVSTVO
[...] Relikvija Trnove Krune, koju je u ime Balduina II. regentsko vijeće Latinskog carstva u Bizantu, opsjedano i natjerano u nevolju od Bugara i Grka, 1238. založilo Veneciji, donijelo je ovome zajam od 13.134 perpera, iz čega se vidi koliku su vrijednost pripisivali predmetu što pripada među najsvetije i najdragocjenije uspomene kršćanstva. Dokazuje to i hitnja, kojom se Louis IX. požurio da iskupi dragocjeni zalog, i da tako oslobodi relikviju iz ruku suviše trgovački raspoloženih Mletaka. Već između siječnja i svibnja 1239. piše kralj pismo Fridriku II. njemačkom caru, u kojemu ga moli da dade zaštitu nosiocima Krune koji su, prenoseći je u Francusku, imali prijeći i preko njegova teritorija. Gauthier Cornut, kao službeni kronist toga znamenitog prenosa, zabilježio je sve pojedinosti historijskog događaja. U Troyesu, na francuskom tlu, dočekali su nosioce sam kralj, nadbiskup senski, biskup puyski i čitava pratnja. Jacques de Longjumeau predao je kralju pismo Balduina II., i pošto su ispitani pečati koje su udarili kraljevi namjesnici u Bizantu i dužd mletački, otvoren je moćnik. U kovčežiću od čista zlata bila je kruna koju su nato izložili puku. 11. kolovoza 1239. povorka je ostavila Villeneuve uz neizmjerno oduševljenje i iskaze pobožnosti nepreglednih masa svijeta. U starinskom samostanu Saint-Pierre-le-Vif povorka se zaustavila i tu su, bosonogi i samo obučeni u tuniku, Luj IX. i njegov brat Robert, grof Artoiski, ponijeli moćnik na ramenima, uz pratnju vitezova koji su svi bili bosi, na čelu s procesijom koja im je došla u susret iz Sensa. Sutradan je povorka krenula u Pariz, i osmi dan iza kako je prispjela bila u Troyes, stigla je u Pariz. Sam kralj »discalceatus« (bosonog) kao i prije, unio ju je u katedralu Notre-Dame, a odatle u dvorsku kapelicu Sv. Nikole.
petak, 23. kolovoza 2019.
Knjiga Klausa Gambera o liturgiji u izdanju Benedictusa
Klaus Gamber, Reforma rimske liturgije, Benedictus, Zagreb 2019. (xx + 172 str., 79 kn)
Monsinjor Klaus Gamber rodio se 1919. u Ludwigshafenu, gradu na Rajni. Za svećenika je zaređen 1948. u Regensburgu. Godine 1957. je kao suosnivač postao ravnateljem Instituta za liturgijsku znanost u Regensburgu. Napisao je brojne knjige i članke, a posebno se posvetio proučavanju istočne i zapadne liturgije Crkve. Umro je 1989., pa ove godine obilježavamo stotu godišnjicu njegova rođenja i trideset godina od smrti.
Knjiga koju je izdalo Društvo za promicanje tradicionalne mise "Benedictus" sadrži nekoliko kraćih Gamberovih djela. Prva polovica knjige obuhvaća djelo Reforma rimske liturgije, povijesna pozadina i problematika objavljeno 1979. godine. Autor pronicljivo analizira uništenje liturgije provedeno prvenstveno pod Pavlom VI., koje je iznjedrilo novus ordo missae, novi red mise. Ove godine ta defektna komisijska tvorevina napunja 50 godina postojanja. U prijevod je uključen i Ratzingerov uvod francuskom izdanju iz kojeg potječe često spominjana karakterizacija nove liturgije kao "izmišljotine, banalnog proizvoda trenutka". No, treba napomenuti da Gamber nije tradicionalist. On smatra drugovatikanski poticaj na obnovu liturgije potrebnim i prihvaća određene promjene u misi, ali uvijek u razboritom i postupnom obliku. Danas je vjerojatno takav pristup nerealan jer za svećenike i vjernike formirane novus ordom svaki pomak prema starom obredu udara upravo na one aspekte nove liturgije zbog kojih je i stvorena. Tradicionalisti pak, poučeni tijekom reformi i desetljećima koja su prošla od objave ovih djela, osjećaju prirodnu zadršku te preispituju vrijednost i onih promjena koje se donedavno uzimalo za samorazumljiva poboljšanja (primjerice obilnija biblijska čitanja). O tome je posebno u svojim člancima pisao Peter Kwasniewski koji je napisao vrlo lijepi predgovor ovom hrvatskom izdanju.
Najvažniji doprinos ovog Gamberovog djela, zbog kojeg je i danas vrijedno pažnje, je povijesna perspektiva vrhunskog stručnjaka koji iznosi kako pregled razvoja liturgije tako i aberacije koje su se tijekom tog razvoja u pojedinim područjima javljale. Meni je posebno zanimljiva usporedba s epizodama koje su se odvijale u Njemačkoj, od Luthera pa do pokreta mladeži u prvim desetljećima 20. stoljeća. Gamber precizno detektira i analizira veći dio liturgijskih problematičnih točaka kao što su isključiva upotreba narodnih jezika, novi red čitanja te uvođenje novih euharistijskih molitava. Na poseban način bavi se okretanjem svećenika narodu, a toj pogubnoj promjeni posvećena je glavnina druge polovice ove knjige. Tu je i originalno tumačenje o pogrešnosti prevođenja "pro multis" iz posvete riječima "za sve ljude" kako i dalje stoji u hrvatskom prijevodu novus orda. Naročito mi se svidjelo kratko poglavlje u kojem možete uz povećalo, ili preko web kopije visoke razlučivosti, proučavati neke od detalja minijature "Misa svetog Erharda" sadržane u ilustriranom kodeksu iz 11. stoljeća.
Knjiga sadrži više od dvadeset stranica s predivnim fotografijama preko čitave stranice te usto druge manje ilustracije. Grafički je vrlo lijepo uređena, otisnuta na kvalitetnom papiru i tvrdo uvezana. Sigurno će vas iznenaditi da je cijena samo 79 kuna, a na predstavljanju će biti čak i niža. Ne samo da nećete zažaliti što ste kupili i pročitali ovo zanimljivo djelo, nego ćete poželjeti još nekoliko primjeraka pokloniti ljudima u vašem okruženju. Kako svećenicima i vjernicima laicima, tako i onima koje naprosto zanima za koga i što su građene starije crkve ili skladana djela sakralne glazbe te što se dogodilo u drugoj polovici 20. stoljeća tako da je gotovo potpuno zamračena poveznica s njihovim značenjem. Svojom kupovinom knjige Reforma rimske liturgije ujedno pomažete realizaciju idućih projekata Društva Benedictus koje pod novim vodstvom ima ambiciozne i vrlo kvalitetne planove.
Čestitam svima koji su bili uključeni u ovaj poduhvat, posebice prevoditelju, lektoru i grafičkom uredniku. Nadam se da će ovo biti prvo u nizu izdanja Društva Benedictus koja će obogatiti hrvatski kulturni i vjerski život.
Monsinjor Klaus Gamber rodio se 1919. u Ludwigshafenu, gradu na Rajni. Za svećenika je zaređen 1948. u Regensburgu. Godine 1957. je kao suosnivač postao ravnateljem Instituta za liturgijsku znanost u Regensburgu. Napisao je brojne knjige i članke, a posebno se posvetio proučavanju istočne i zapadne liturgije Crkve. Umro je 1989., pa ove godine obilježavamo stotu godišnjicu njegova rođenja i trideset godina od smrti.
Knjiga koju je izdalo Društvo za promicanje tradicionalne mise "Benedictus" sadrži nekoliko kraćih Gamberovih djela. Prva polovica knjige obuhvaća djelo Reforma rimske liturgije, povijesna pozadina i problematika objavljeno 1979. godine. Autor pronicljivo analizira uništenje liturgije provedeno prvenstveno pod Pavlom VI., koje je iznjedrilo novus ordo missae, novi red mise. Ove godine ta defektna komisijska tvorevina napunja 50 godina postojanja. U prijevod je uključen i Ratzingerov uvod francuskom izdanju iz kojeg potječe često spominjana karakterizacija nove liturgije kao "izmišljotine, banalnog proizvoda trenutka". No, treba napomenuti da Gamber nije tradicionalist. On smatra drugovatikanski poticaj na obnovu liturgije potrebnim i prihvaća određene promjene u misi, ali uvijek u razboritom i postupnom obliku. Danas je vjerojatno takav pristup nerealan jer za svećenike i vjernike formirane novus ordom svaki pomak prema starom obredu udara upravo na one aspekte nove liturgije zbog kojih je i stvorena. Tradicionalisti pak, poučeni tijekom reformi i desetljećima koja su prošla od objave ovih djela, osjećaju prirodnu zadršku te preispituju vrijednost i onih promjena koje se donedavno uzimalo za samorazumljiva poboljšanja (primjerice obilnija biblijska čitanja). O tome je posebno u svojim člancima pisao Peter Kwasniewski koji je napisao vrlo lijepi predgovor ovom hrvatskom izdanju.
Najvažniji doprinos ovog Gamberovog djela, zbog kojeg je i danas vrijedno pažnje, je povijesna perspektiva vrhunskog stručnjaka koji iznosi kako pregled razvoja liturgije tako i aberacije koje su se tijekom tog razvoja u pojedinim područjima javljale. Meni je posebno zanimljiva usporedba s epizodama koje su se odvijale u Njemačkoj, od Luthera pa do pokreta mladeži u prvim desetljećima 20. stoljeća. Gamber precizno detektira i analizira veći dio liturgijskih problematičnih točaka kao što su isključiva upotreba narodnih jezika, novi red čitanja te uvođenje novih euharistijskih molitava. Na poseban način bavi se okretanjem svećenika narodu, a toj pogubnoj promjeni posvećena je glavnina druge polovice ove knjige. Tu je i originalno tumačenje o pogrešnosti prevođenja "pro multis" iz posvete riječima "za sve ljude" kako i dalje stoji u hrvatskom prijevodu novus orda. Naročito mi se svidjelo kratko poglavlje u kojem možete uz povećalo, ili preko web kopije visoke razlučivosti, proučavati neke od detalja minijature "Misa svetog Erharda" sadržane u ilustriranom kodeksu iz 11. stoljeća.
Knjiga sadrži više od dvadeset stranica s predivnim fotografijama preko čitave stranice te usto druge manje ilustracije. Grafički je vrlo lijepo uređena, otisnuta na kvalitetnom papiru i tvrdo uvezana. Sigurno će vas iznenaditi da je cijena samo 79 kuna, a na predstavljanju će biti čak i niža. Ne samo da nećete zažaliti što ste kupili i pročitali ovo zanimljivo djelo, nego ćete poželjeti još nekoliko primjeraka pokloniti ljudima u vašem okruženju. Kako svećenicima i vjernicima laicima, tako i onima koje naprosto zanima za koga i što su građene starije crkve ili skladana djela sakralne glazbe te što se dogodilo u drugoj polovici 20. stoljeća tako da je gotovo potpuno zamračena poveznica s njihovim značenjem. Svojom kupovinom knjige Reforma rimske liturgije ujedno pomažete realizaciju idućih projekata Društva Benedictus koje pod novim vodstvom ima ambiciozne i vrlo kvalitetne planove.
Čestitam svima koji su bili uključeni u ovaj poduhvat, posebice prevoditelju, lektoru i grafičkom uredniku. Nadam se da će ovo biti prvo u nizu izdanja Društva Benedictus koja će obogatiti hrvatski kulturni i vjerski život.
utorak, 20. kolovoza 2019.
Duhovna lirika utorkom 64
Rikard Jorgovanić
BLAGOSLOV
Preko polja leti konjic,
Na njem junak sjedi,
Zastirući rukom oko
U daljinu gledi.
Ne diže se ono magla,
Što ju vihor svija,
Već je magla, što ju riga
Plamenova zmija.
»Zveči, sabljo, ljuta sestro,
Žrtve danas dosti;
Strašno li će na tvoj zamah
Zaškrgutat kosti.
Nikoj kralj se ne će takvim
Grimizom odievat,
Kakav li će jošte danas
Na tebi mi sievat!«
Brzo reko — brže teko —
Brže od gromova,
Među čete iznenada
Banuo vragova.
Kano klasje polegoše,
Kuda junak staje,
Kano krst se sablja njegva
Nad njimi još sjaje.
A gle tamo, gdje je krvi
Uprav do pojasa,
Sad se netko težkom mukom
Uzdižući glasa:
»Ne htjedoh li prije — sada
Tvrdim, junak da si,
Samo hitro, neka ti je,
Uzmi ju i spasi.
Bijah lȕda, kad sam želji
Opiro se tvojoj,
Ne htijuć te za ženika
Miloj kćeri mojoj.
No da mirna s ovog svieta
Dušica mi krene,
Blagoslovit će vas ruke
Moje satrvene — —«
Preko neba leti oblak,
Junak preko polja,
Radostan mu obraz bio,
Slobodna mu volja;
Izpred njega buji cvieće
I slavuljak slovi,
Iza njega krvca teče,
Grakću gavranovi.
Ne bje dugo — on se vrati,
A na polje bojno,
Al mi gleđi, nešto nosi
Izpred sebe vojno;
Il je anđel svetokrilac,
Ili vila blaga:
Nit je vila, nit je anđel,
Već junaku draga.
Gdje je krvi do pojasa,
Ondje oba staju,
Te se starcu ranjenomu
Nizko naklanjaju:
»Veliki su naši griesi,
Veća milost tvoja,
Molimo te blagoslova
Poslie tužna boja.«
»Samo bliže, mila djeco,
Glave sastavite,
Trudne li su moje ruke,
A časovi hite« — —
Bljesnule ti oči starca,
Kada ovo reknu,
Shvati sablju, pa ti njome
Preko glavâ sjeknu.
Ko dva cvieta od kosiera
Izpred starca pusta
Pale glave — i u padu
Sljube im se usta ...
»Blagoslova, blagoslova
Eto vama dosti,
I za vrane gavranove
Izdajničke kosti!«
četvrtak, 15. kolovoza 2019.
Udijeli mi da te hvalim
Udijeli mi da te hvalim, presveta Djevice! Pomozi mi da te hvalim po osobnom nastojanju i požrtvovnosti! Pomozi mi da živim, radim i trpim, da se istrošim i umrem za tebe, samo za tebe! Pomozi mi da tebi privedem cijeli svijet. Pomozi mi da uvijek pridonosim većem slavljenju tebe, najvećem slavljenju tebe! Pomozi mi da te slavim takvom slavom kakvu ti nikada do sada nitko nije iskazao! Pomozi drugima da me po žaru nadmaše u slavljenju tebe, a meni da nadvisim njih, te tako u jednom plemenitom natjecanju tvoja slava raste sve dublje, sve brže, sve intenzivnije, kao što želi onaj koji te je tako divno uzdigao iznad svih bića. Bog je u tebi bio više proslavljen nego u svim svecima. Bog je po tebi pozvao i mene u postojanje. Po čemu sam zaslužio ovu sreću? Pomozi mi da te hvalim presveta Djevice!
(razmatanja iz djela sv. Maksimilijana Kolbea)
srijeda, 14. kolovoza 2019.
Pretkoncilska terminologija
Svećenik može misiti ili misu: čitati, govoriti, pjevati, prikazati/prikazivati, reći, slaviti, služiti.
Narod može misu: čuti, slušati/poslušati, gledati/vidjeti.
(iz Akademijina rječnika)
(vidi također ovu raspravu)
Narod može misu: čuti, slušati/poslušati, gledati/vidjeti.
(iz Akademijina rječnika)
(vidi također ovu raspravu)
ponedjeljak, 12. kolovoza 2019.
Misa 15.8.2019. u 9 sati te 18.8.2019. u 16:30 sati / Hodočašće u Akvileju
Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa.
Dodajem ovdje i obavijest koju sam primio o jednom tradicionalnom hodočašću. I ove godine, u subotu 21. rujna, održat će se jednodnevno hodočašće u Akvileju. Detaljnije informacije možete pročitati na slovenskom jeziku na blogu Ad Dominum te na talijanskom jeziku na blogu Traditio Marciana.
Tradicionalna latinska misa na svetkovinu Velike Gospe, u četvrtak 15. kolovoza 2019., bit će u crkvi Krista Kralja na Mirogoju služena ujutro u 9 sati.
U nedjelju 18. kolovoza 2019. tradicionalna latinska misa bit će služena u 16:30 sati umjesto redovitog termina.
***
Dodajem ovdje i obavijest koju sam primio o jednom tradicionalnom hodočašću. I ove godine, u subotu 21. rujna, održat će se jednodnevno hodočašće u Akvileju. Detaljnije informacije možete pročitati na slovenskom jeziku na blogu Ad Dominum te na talijanskom jeziku na blogu Traditio Marciana.
utorak, 6. kolovoza 2019.
Radije preobraženje, nego preobrazba
Jako mi se svidjela poveznica između Preobraženja i idućih stihova vlč. Izidora Poljaka što sam ju čuo danas u propovijedi.
Danas sam bio na Zagrebačkoj gori i volio bih reći da je to planirano s obzirom na temu ovog blagdana, ali sinulo mi je to tek kad sam slušao prije spomenutu propovijed. No ipak:
Šetajući su mi spontano na um došli oni stihovi:
I konačno jedna potpuno nevezana tema – Chesterton (osim možda što je i on napisao neke vesele pjesmice?).
Nisam posebno pratio njegovu kauzu svetosti (ili pokušaj da se pokrene), a nije mi baš ni jasno zašto bi on trebao biti proglašen svetim?! Ovaj kratki sažetak mi se čini prilično uvjerljiv.
No, neovisno od odluke mjesnog biskupa postoji vrlo jasan i normalan način na koji se potiče proglašenje neke osobe blaženom i svetom. Oni koji se za to zalažu trebaju se moliti kandidatu te tražiti njegov zagovor posebno u teškim situacijama čije bi rješenje (u iznimnim slučajevima) moglo biti čudesno. Dakle, ako vam je stalo da GKC bude proglašen svetim molite mu se i tražite od Boga uslišanja po njegovu zagovoru te svakako važnija uslišanja pismeno zabilježite. Meni to za konkretnu osobu djeluje smiješno, uopće mi se ne čini da bi Chestertona trebalo uzdići na čast oltara. Ali daleko od toga da sam ja arbitar. A ako je osoba poput Montinija kanonizirana, onda definitivno svatko danas ima šansu.
Na hrvatskom sam našao samo dosta čudnu verziju molitve na kraju ovog članka, ali ako neki od štovatelja Chestertona ima neku službeniju i prikladniju verziju, neka je slobodno ostavi u komentarima.
Kuda koracam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.
***
Danas sam bio na Zagrebačkoj gori i volio bih reći da je to planirano s obzirom na temu ovog blagdana, ali sinulo mi je to tek kad sam slušao prije spomenutu propovijed. No ipak:
Šetajući su mi spontano na um došli oni stihovi:
Ala je lep
Ovaj svet,
Onde potok,
Ovde cvet
***
I konačno jedna potpuno nevezana tema – Chesterton (osim možda što je i on napisao neke vesele pjesmice?).
Nisam posebno pratio njegovu kauzu svetosti (ili pokušaj da se pokrene), a nije mi baš ni jasno zašto bi on trebao biti proglašen svetim?! Ovaj kratki sažetak mi se čini prilično uvjerljiv.
No, neovisno od odluke mjesnog biskupa postoji vrlo jasan i normalan način na koji se potiče proglašenje neke osobe blaženom i svetom. Oni koji se za to zalažu trebaju se moliti kandidatu te tražiti njegov zagovor posebno u teškim situacijama čije bi rješenje (u iznimnim slučajevima) moglo biti čudesno. Dakle, ako vam je stalo da GKC bude proglašen svetim molite mu se i tražite od Boga uslišanja po njegovu zagovoru te svakako važnija uslišanja pismeno zabilježite. Meni to za konkretnu osobu djeluje smiješno, uopće mi se ne čini da bi Chestertona trebalo uzdići na čast oltara. Ali daleko od toga da sam ja arbitar. A ako je osoba poput Montinija kanonizirana, onda definitivno svatko danas ima šansu.
Na hrvatskom sam našao samo dosta čudnu verziju molitve na kraju ovog članka, ali ako neki od štovatelja Chestertona ima neku službeniju i prikladniju verziju, neka je slobodno ostavi u komentarima.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
