Kako nas čuju sveci?

...bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo Ga kao što jest (1 Iv 3,2)

...sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! (1 Kor 13,12)

Štovanje Marije

Kako ona može čuti naše molitve?

(...) Valja objasniti nešto što mnogi ljudi možda ne razumiju, pa misle da katolici gaje neprimjerenu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji jer ju mole da moli za njih. Prije svega treba reći da je latrija, tj. klanjanje, pridržana Bogu, i katolici, naravno, tu vrstu štovanja ne iskazuju nikomu drugom osim Bogu. Ne iskazujemo to štovanje Gospi, jer ona nije Bog. Međutim gajimo pobožnost prema njoj, odajemo joj određenu počast, kao i ostalim svecima, a njoj odajemo posebnu počast, iskazujemo joj posebno štovanje, jer ona je Majka Božja. Postavlja se pitanje kako je moguće da Gospa odgovori na sve naše molitve, jer navodno bi morala imati Božje sveznanje i sveprisutnost da bi mogla te molitve čuti. Na to postoji odgovor, i vrlo je jednostavan. Sveto Pismo ne kaže da je Gospa sveznajuća i sveprisutna, ali Sveto Pismo kaže, sam sv. Pavao kaže, da ćemo u nebu gledati Boga licem u lice; svi će sveci gledati Boga licem u lice. To i jest nebo. A budući da je Gospa u nebu, ona gleda Boga licem u lice. Sv. Toma Akvinski pak objašnjava da svi sveci u nebu gledaju Boga, ali također vide u Bogu sve što žele znati o zbivanjima u svijetu, o onome što nije Bog. Naime, gledajući Boga, oni, očito, mogu znati i druge stvari, jer Bog zna sve, stoga oni mogu vidjeti u Bogu i druge stvari. Njihovo se glavno blaženstvo sastoji, naravno, u tome što uživaju gledanje Boga. Međutim imaju i drugih želja, npr. jasno je da će otac ili majka u nebu željeti znati što se događa s njihovom djecom; a kako je to želja koju imaju u nebu, a nebo je mjesto blaženstva, Bog im pokazuje ono što žele znati o svojoj djeci koja su još na zemlji, kako bi mogli moliti za njih.

Prema tome teolozi naučavaju da blaženi u nebu gledaju Boga, ali vide i sve što žele znati o onome što nije Bog, posebice ono što ih se tiče, ono što imaju stanovito pravo znati, npr. otac i majka, koji imaju stanovito pravo znati, tiče ih se, što se događa s njihovom djecom; nije to puka radoznalost, nego postoji opravdani razlog za njihovu znatiželju. Gospa pak ima vrlo posebno mjesto u nebu, jer ona nije samo Majka Božja, iako je to, naravno, najvažnije, nego je i Majka svih ljudi. Zato želi znati sve što se događa s njezinom djecom na zemlji, a to su svi ljudi; jer kao što je rodila našega Gospodina, koji je Glava Mističnog Tijela, ona sudjeluje i u rađanju svih članova Mističnog Tijela. To su svi ljudi, jer svatko je barem potencijalni član Kristova Otajstvenog Tijela, Bog daje svoju milost svakom pojedinom čovjeku na ovome svijetu da se spasi postavši član Otajstvenog Tijela. Dakle Gospa je uistinu Majka svim ljudima koji dođu na svijet, te ima pravo, ima razlog, da želi znati što se događa s njezinom djecom ovdje na zemlji. Stoga joj Bog pokazuje naše molitve, molitve koje upućujemo njoj da moli za nas, da nam pomogne. Kao što molimo i druge ljude, ljude ovdje na zemlji, da nam pomognu, tako molimo i Gospu da moli za nas, i Bog joj pokazuje te molitve, da bi mogla za nas moliti. Ona nije Bog, ali vidi Boga, koji joj pokazuje sve što ona želi znati i što je se tiče na ovome svijetu. I Gospa može znati sve te molitve, makar bile upućene i istodobno, jer živi u vječnosti s Bogom i Bog joj lako može pokazati svaku pojedinu našu molitvu, na koju ona onda može odgovoriti i zagovarati nas kod Boga da nam izmoli milosti koje su nam potrebne.

P. Albert Kallio, OP

https://www.youtube.com/watch?v=UG_2Jwu-G9o

Kako sveci čuju naše molitve?

(...)
Kako to da sveci u nebu mogu čuti naše molitve na zemlji?

Zamislite da ste kod zubara radi vađenja zuba ili radi nečeg drugog gadnog. Katolik ste, pa ste upravili molitvu svetici zaštitnici zubobolnih, sv. Apoloniji. Kako to da sv. Apolonija u nebu čuje vas kako govorite ili mislite (jer, recimo, zbog gaze u ustima ne možete reći usmeno, ali u sebi kažete): "Sv. Apolonijo, moli za mene!" Kako sv. Apolonija u nebu može to čuti? Ona nije Bog, nije sveznajuća, a mi katolici ipak zbog nekog razloga vjerujemo da ti sveci u nebu mogu čuti ne samo naš govor nego čak i naše misli. (...)

Znamo da moliti svece da mole za nas zapravo nije drukčije nego reći npr. supruzi: "Molim te, pomoli se za mene. Pripremam predavanje za sutra i jako kasnim." I ona kaže: "Pomolit ću se." Dakle muž je moli da ga zagovara po Isusu Kristu kod Boga Oca. I potpuno je smisleno da možemo to isto učiniti npr. sa sv. Petrom, reći: "Sv. Petre, sutra imam važno, veliko predavanje, molim te da moliš za mene!" I sv. Petar u nebu preuzet će taj zagovor i predati ga Kristu, koji ga prenosi Bogu Ocu. To je uobičajen apologetski odgovor onima koji nas pitaju zašto se molimo svecima. Kažemo da je to isto što i moliti se jedni za druge: svi smo braća i sestre u Kristu.

Time međutim nismo odgovorili na pitanje kako to da sveci uopće mogu čuti ono što mislimo ili govorimo. Mogli bismo, doduše, reći ovako: U Kristovu smo Mističnom Tijelu. Krštenjem, vjerom, ufanjem, ljubavlju svi smo združeni s Kristom i stoga smo svi povezani međusobno, svi smo braća i sestre. Tako kad kažem: "Sveti Antune, moli za mene!" ili: "Sveti Petre, sveta Apolonijo, moli za mene!", ta molba prolazi kroz Tijelo Kristovo gore ka Glavi, Kristu. To je prilično dobar apologetski odgovor. Problem je što se on ne odnosi na one koji su na zemlji. Npr. ja ne mogu snagom misli molbu za molitvu poslati kršćaninu koji živi u Australiji. Ne mogu duhovnim mobitelom uputiti poziv svoje duše nekoj duši u Australiji. Kristovo Mistično Tijelo ne djeluje tako ovdje na zemlji. Moramo naći bolji odgovor. Kako to da nas sveci u nebu mogu čuti?

Odgovor nam djelomice daje sv. Augustin. On u jednoj svojoj propovijedi kaže: "Što je duša u našem tijelu, to je Duh Sveti u Tijelu Kristovu." To se slaže s onim što smo rekli: svi smo povezani u Kristovu Tijelu, koje je Crkva, a Duh Sveti duša je Crkve, oživljuje ju i pokreće. Posljedica toga bila bi da može postojati neka vrsta komunikacije jednog člana s drugima, tj. da možemo komunicirati s drugim članovima i oni s nama. (...) Usput budi rečeno, mi katolici vjerujemo ne samo da možemo svece moliti zagovor nego postoji i vrlo duga tradicija njihova uzvratnog obraćanja nama na zemlji. Da, to je obostrano: ne samo što se mi molimo svecima nego se i oni javljaju nama. Nalazimo to već u ranoj Crkvi. Tako sv. Grgur iz Nise govori o sv. Grguru Prosvjetitelju [Život Grgura Čudotvorca] kako mu se ukazao sv. Ivan apostol s Bogorodicom: "Čuo je osobu koja se ukazala u ženskom obličju kako potiče Ivana evanđelista neka mladiću protumači otajstvo prave vjere [Presveto Trojstvo]. Ivan reče da je posve spreman u svemu, pa tako i u toj stvari, ugoditi Majci našega Gospodina, do čega da mu je nadasve stalo. Razgovor je završio te pošto su mu stvar sasvim jasno i potanko izložili, nestali su." Dakle Majka Božja, Blažena Djevica Marija, ukazala se sa svetim Ivanom svetom Grguru Prosvjetitelju. To je jedno od prvih ukazanja blažene Bogorodice [240.], još prije Konstantinova doba, uistinu staro. Sv. Ivan pojavljuje se i tumači sv. Grguru teološka otajstva; dakle tu imamo izvještaj o jednom svecu kako komunicira s jednim kršćaninom koji je još na zemlji. A to se događa zahvaljujući tzv. blaženom gledanju. Blaženo gledanje stvarnost je koju sveci doživljavaju u nebu. Sva slava i radost raja sastoji se u sposobnosti viđenja, spoznaje, Boga u Njegovoj biti. Ne Boga kako je skriven u Presvetom Oltarskom Sakramentu ili objavljen posredstvom Biblije i Tradicije, nego imaju izravan pristup Bogu. Sv. Toma to zove obogoličenjem: oni, konačni, ujedinjeni su s Bogom na tako mističan način da su u stanju vidjeti Njegovu beskonačnu bit. To je divno. Možemo si to predočiti ovako: kao da gledamo Boga i sve njegovo znanje u obliku golemoga filmskog platna, ali koje nema rubova, nego se pruža u beskraj. Što veća svetost, to veće viđenje. Blažena Djevica Marija, najveća od svih svetaca, ima najveće viđenje Božje biti.

Dakle svi anđeli i sveci u nebu uživaju to blaženo gledanje Božje biti. I gledajući u Božju bit, imaju udjela u Božjem sveznanju. Oni su u stanju gledati u Božju bit i vidjeti Božje znanje. Upravo tako mogu nas sveci čuti. Štoviše, upravo tako sveci nas mogu vidjeti, i vidjeti, doznati, naše misli. Mistično su sjedinjeni s Bogom, mogu gledati Njegovu bit nalik na divovsko filmsko platno bez rubova koje se pruža u beskraj; pa ako kažemo: "Sv. Apolonijo, moli za mene!", sv. Apolonija, koja gleda Božju bit, sposobna je vidjeti tu zemaljsku stvarnost i čuti nas. Ili npr. sv. Antun: "Sv. Antune, ne mogu naći ključeve od auta, kasnim na sastanak; moli za mene, pomozi mi!" Sv. Antun tu molbu vidi i čuje preko Božje biti i može mi pomoći. Kao što može koristiti se Božjim sveznanjem, može također djelovati preko Božje svemoći. Prema tome Bog je pritjelovio svece i anđele svojemu otajstvenom životu, svojemu otajstvenom viđenju vlastite božanske biti. U ovom životu to nemamo, sudjelujemo u toj stvarnosti na neki niži način. No kada duša dođe u nebo, a dođe li u čistilište, onda nakon što prođe kroz čistilište, ima pristup blaženstvu po blaženom gledanju: savršeno je sretna, jer je savršeno združena s Bogom. To je silno otajstvo, vrlo uzbudljivo, i budi u nama istinsku želju da ustrajemo i dođemo u nebo te budemo s Bogom na tako prisan način. Također, kada dođemo u nebo, nastavljamo svoju službu ljubavi. Nastavljamo pomagati u djelima milosrđa. Bog nam, ako smo došli u nebo, omogućuje da još više služimo našoj braći i sestrama koji su na zemlji. To je prekrasno otajstvo. Zato se ne bojte moliti svece da vam pomognu: oni vas mogu čuti i voljni su vam pomoći, jer imaju pristup božanskoj biti i Bog želi da sudjeluju u pomaganju vama. To je veliko otajstvo Utjelovljenja, da je Krist došao uspostaviti svoje Mistično Tijelo kojemu pripadaju svi koji Ga ljube, vjeruju u Njega i u Njega se uzdaju.
(...)

Taylor Marshall

https://www.youtube.com/watch?v=LB8780hfYJA (od 7.43 do 17.41)