Amazonska sinoda: predstojeća revolucija u Crkvi
Društvo Tradicija, obitelj i privatno vlasništvo (TFP) upozorava na veliku opasnost koju sa sobom nosi Amazonska sinoda koju je za listopad sazvao papa Franjo. Mišljenje koje se krije iza sinode još je puno gore nego što se dosad pretpostavljalo. Donosimo njihovo priopćenje:
Dana 17. lipnja u okviru tiskovne konferencije predstavljen je Instrumentum laboris predstojeće Amazonske sinode koja će se održati u listopadu ove godine u Rimu.
Možda stoga što se Amazonija promatra kao nešto što je zemljopisno i kulturno jako, jako udaljeno, i zbog toga bez izravnoga povratnog djelovanja na Europu, dosad je taj događaj u medijima imao malen odjek.
Malobrojni komentari usredotočili su se na pojedine točke kao na moguće ređenje oženjenih muškaraca za svećenike i pripuštanje žena đakonatu. Drugi podmukli vidovi sinode koji nemaju ništa drugo za cilj nego da skuju „novu Crkvu s amazonskim licem“, ostali su posve nezapaženi. Drugim riječima: ona želi cijelu Crkvu – njezin nauk, njezin ustroj, njezine sakramente, njezinu liturgiju – podvrći novome tumačenju sukladno panteističkoj i indigenističkoj ideologiji ekstremnih struja teologije oslobođenja.
Biskup Franz Josef Overbeck iz Essena ima pravo kad kaže: „Ništa više ne će biti kao prije“. Prema riječima njemačkoga prelata sinoda će biti prijelomna točka za cijelu Crkvu. Doći će do „jasnoga prekida“ s dosadašnjom Crkvom.
Govorimo dakle o mogućoj revoluciji u Crkvi koja će još onu revoluciju koju su početkom 20. stoljeća željeli modernisti učiniti samo blijedim odsjajem. Zašto se onda tako malo o tome govori? Želi li se potajno Crkvu okrenuti naglavačke kako se ne bi izazvale reakcije?
U vjernosti mišljenju Plinija Corrêa de Oliveire, mi iz TFP-a već desetljećima promatramo indigenistička i panteistička pregnuća koja su se potajno ušuljala u Crkvu i koja potječu iz ekstremnih krugova teologije oslobođenja. Ove struje koje su dosad uglavnom bile ograničene na Latinsku Ameriku sada preko jedne sinode koju promiče sam papa Franjo prodiru u srce kršćanstva i ugrožavaju Crkvu i njezinoj cijelosti. S obzirom na to, kao katolici ne smijemo ostati ravnodušni.
Međutim, javnost je jedva o tome upoznata.
Kako bismo javnost upoznali s pitanjima od najveće važnosti koja će pokrenuti Amazonska sinoda, pokrenuli smo vlastitu mrežnu stranicu Pan-Amazon Synod Watch gdje će se objavljivati članci i radovi međunarodno priznatih autora koji se bave cijelim horizontom događanja: teološkim liturgijskim, političkim i društvenim vidovima. Stranica je još u izgradnji i stalno se ažurira.
Iskoristite ovu ponudu kako biste se informirali i sami upozoravajte druge i širite informacije preko društvenih mreža.
Mrežna stranica zove se Pan-Amazon Synod Watch i dostupna je na engleskome i talijanskome jeziku.
Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/06/19/amazonassynode-die-bevorstehende-revolution-in-der-kirche/
Mene zanima sto jedan papa teoretski moze napraviti da izgubi Stolicu (koju nikada nije ni imao jer je vec okupirana, ali dobro). Ako je on taj ima li uopce limita? Sto mora uciniti? Prijeci na islam, ozeniti se, ukiniti pakao, uvesti svecenicki red za zene, promijeniti materiju euharistije..Zaista ne znam sto Bergoglio jos mora napraviti?
OdgovoriIzbrišiI ovo je sad na rukama svih biskupa (i onih najtradicionalnijih) i kardinala koji sute dok kuca gori i koji ne upozoravaju Crkvu i vjernike da se ovaj apostat odcijepio od zajednistva sa katolickom Crkvom.
"...jer je već okupirana..."
IzbrišiMislite od strane ovog?
Koji je npr. poticao poštovanje poganskih religija:
"...in most African countries, there are different religions present, and they coexist peacefully. There are Christians of different confessions – which is not always easy, there are Muslims, and finally there are the traditional religions, and all three of these different religions live side by side in mutual respect with a shared responsibility for peace, for interior and exterior reconciliation."
Te koji je izrekao brojne hereze:
https://www.mostholyfamilymonastery.com/catholicchurch/benedict-xvi-heresies-2005-2013/ (stavljam ovaj link jer imaju pristupačnu kolekciju hereza modernističkih pretendenata, ali treba biti oprezan s tom stranicom jer je vode feeneyisti, koji niječu katoličke nauke o krštenju željom i krvi)
Kao što ste odbacili Kalvina (Bergoglia), odbacite i Lutera (Ratzingera), jer među njima nema razlike u biti, samo u stupnju.
A i sedisvakatnisti su javni heretici. Samo predznak drukčiji.
IzbrišiI oni se razlikuju u stupnju.
Kikii
Dovoljnom stupnju da je jedan materijalni, a drugi formalni heretik. Plodovi sedevakantizma su nazalost takvi kakvi jesu. Npr. vjernik u Americi iz jedne kapelice ne moze u drugu sedevakansticku na pricest ako saznaju da se ide kod konkurencije.
IzbrišiZar to da je istina koju je Gospodin namjenio za nas? Nije li rekao da cemo ih po plodovima poznati. I da li bi Bog istinu ostavio pretezito u sjevernoj Americi?
"The great Doctor of the Church, St. Robert Bellarmine, was of this opinion. He wrote: Bellarmine: “[T]the Pope who is manifestly a heretic ceases by himself to be Pope and head, in the same way as he ceases to be a Christian and a member of the body of the Church; and for this reason he can be judged and punished by the Church”.
The question we must consider is what constitutes manifest heresy in the external or public forum? According to the late Canon Gregory Hesse, who held a Ph.D. in canon law and Thomistic theology, a formal heretic in the external forum is a declared heretic. He explained that a heretic can be declared in one of two ways: either he is declared a heretic by the proper authorities, or he declares himself a heretic. But how would a person declare themself to be a formal heretic?
Since formal heresy requires pertinacity, in order for a statement that is materially false to be considered formally heretical in the external forum, pertinacity would also have to be manifest. Without a formal declaration by the Church, and short of the man in question leaving the Church, or publicly admitting that he rejects a defined dogma, pertinacity would have to be demonstrated another way. The other way, according to St. Robert Bellarmine, would be for the man to remain manifestly obstinate after TWO WARNINGS. Only then would pertinacity be demonstrated in the external form, thereby rendering him a manifest heretic.
Bellarmine: “The fourth opinion is that of Cajetan, for whom the manifestly heretical Pope is not “ipso facto” deposed, but can and must be deposed by the Church. To my judgment, this opinion cannot be defended. For, in the first place, it is proven with arguments from authority, and from reason, that the manifest heretic is “ipso facto” deposed. The argument from authority is based on Saint Paul, who orders that the heretic be avoided after two warnings, that is, after showing himself to be manifestly obstinate – which means before any excommunication or judicial sentence”.
So according to St. Bellarmine, who bases his opinion on St. Paul, a heretic is considered to be manifestly obstinate after receiving two warnings. But who would be responsible for warning the Pope? The eminent eighteenth-century Italian theologian, Father Pietro Ballerini, discusses this very point.
Fr. Ballerini: “The Cardinals, who are his counselors, can do this; or the Roman Clergy, or the Roman Synod, if, being met, they judge this opportune. For any person, even a private person, the words of Saint Paul to Titus hold: ‘Avoid the heretic, after a first and second correction, knowing that such a man is perverted and sins, since he is condemned by his own judgment’ (Tit. 3, 10-11).
Suarez: “I affirm: if he were a heretic and incorrigible, the Pope would cease to be Pope just when a SENTENCE was passed against him for his crime, by the legitimate JURISDICTION of the Church. This is the common opinion among the doctors, and it is gathered from the first epistle of Saint Clement I, in which one reads that Saint Peter taught that a Pope heretic must be deposed."
"A i sedisvakatnisti su javni heretici"
IzbrišiNeosnovana optužba bez dokaza, zapravo kleveta.
"Dovoljnom stupnju da je jedan materijalni, a drugi formalni heretik."
IzbrišiŽalosno je kako zatvarate um istini i držite se onog što biste htjeli, umjesto onog što činjenice i katolička nauka pokazuju da jest, iako sam vas uputio na objašnjenje velikog katoličkog teologa kardinala Billota, koji objašnjava razliku između materijalne i formalne hereze, i kako katolik nikad ne može biti "materijalni heretik" (ovdje, komentar počinje s "Prihvatljiv izbor").
Ratzinger bi mogao izbjeći formalnu herezu jedino kad bi bio u neznanju oko toga što Crkva naučava, a reći da je tako teološki obrazovana osoba u neznanju bi bilo apsurdno, pogotovo kad se uzme u obzir (što sam također citirao ovdje, komentar počinje s "Francisco se ne može pravdati") da Crkva ne prihvaća kao valjano opravdanje ni tvrdnju običnog svećenika da je u neznanju oko Katoličke Vjere.
"Plodovi sedevakantizma su nazalost takvi kakvi jesu. Npr. vjernik u Americi iz jedne kapelice ne moze u drugu sedevakansticku na pricest ako saznaju da se ide kod konkurencije."
To je pogrešna generalizacija. Radi se samo o jednoj maloj grupi koja odbija valjanost sakramenata koje dijele svećenici zaređeni od biskupa posvećenih po liniji mons. Thuca (jer osporavaju valjanost njegovih posvećenja). No sličnih primjera ima i kod sedeplenista, npr. FSSPX ponekad uskraćuje pričest onima koji podupiru Pokret otpora. Mnoštvo suprotstavljenih mišljenja među katolicima koje traje puno desetljeća upravo dokazuje da desetljećima u Crkvi nema principa jedinstva (pape).
Oslanjati se na mišljenja modernih kvaziteologa kao što je Hesse (diplome modernističkih sveučilišta ne znače ništa), a odbacivati tumačenje i odobrenih predkoncilskih teologa, kao i samog Kodeksa kanonskog prava - to opet pokazuje zatvorenost uma za istinu.
Kodeks kanonskog prava iz 1917. definira što znače pridjevi "javni" i "notorni", a predkoncilski teolozi tumače što je to "očitovana" iliti "javna" hereza, te kad je jasna tvrdokornost.
I treći put u istom komentaru pokazujete zatvorenost uma citirajući iz članka Siscoea, koji promiče herezu protiv Katoličke Vjere da Crkva može autoritativno upozoravati i suditi pravog papu. Zato i mora tražiti teologe prije Prvog vatikanskog koncila (npr. spomenuti Ballerini iz 18. st.), jer nakon Prvog vatikanskog koncila nijedan katolički teolog ne zastupa tu galikansku herezu koja je osuđena na tom koncilu (za dokaz vidjeti ovdje, komentar počinje s "Prvo treba reći")
Dakle, taj citat inače velikog katoličkog teologa Suareza (1548.-1617.), tako kako stoji, je heretičan, jer postavlja Crkvu (tj. kardinale ili skup biskupa) iznad pape.
Kikii, dobro mislite ali se, barem ja tako mislim, krivo izražavate. Striktno kanonski (Kan. 751) hereza se odnosi samo na dogme, t.j. istine koje se izričito ili uključno, ne samo nalaze u Objavi (Pismo ili Predaja), nego su kao takve proglašene od Crkve, bilo u svećanim definicijama općih sabora ili, izuzetno, papa; bilo sadržane u redovitom naučavanju konstantnom suglasju sveukupnog episkopata (uključivo pape). Postoji procedura kojom se hereza utvrđuje, ni jedan pojedinac ne može to učiniti sam. U ovome smislu Sedevakantisti nisu heretici, jer činjenica da je konkretni papa zaista papa nije niti u Pismu niti u Predaji.
IzbrišiDogme su nepogrješive, ali postoje i istine koje su nepogrješive iako nisu dogme. Na pr. legitimnost Opčeg Sabora ili papa itd. Odbacivanje ovih istina nije hereza, već potpada pod "error in fide eclesiastica". Ozbiljnost ovih je u tome što se, na pr. odbacivanjem e uključno odbacuje sve što je sadržano u njihovu naučavanju.
Međutim, riječ "hereza" i derivati, često se upotrebljavaju u širem smislu, bez ikakvih kriterija. I sve vjerske zajednice ga upotrebjavaju za odstupanja od njihovh vjerovanja, te ih u tome slijede, šakom i kapom, ne modernisti, nego "katolički" Kvazi-tradicionalisti, i njihova braća u vjeri - Sedevakantisti.
Ad.Mateo 23.lipnja
IzbrišiLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe
..in most African countries, there are different religions present, and they coexist peacefully. There are Christians of different confessions – which is not always easy, there are Muslims, and finally there are the traditional religions, and all three of these different religions live side by side in mutual respect with a shared responsibility for peace, for interior and exterior reconciliation.
Nije jasno čija je ta izjava, ali je u skladu s Dekretom o Ekumenizmu (UR) i Deklaracijom o Nekršćanskim Religijama (NE) i obvezuje katoličku savjest. Dosta znam o Islamu, praktično ništa o ostalim religijama, ali predpostavljam da u svima ima istine i dobrote u skladu s Katoličkom vjerom. A naša je dužnost da im nenametljivo pomognemo da se taj nesklad s Milošću dovede u sklad. Jedan od koraka na tome putu je poštivanje.
Problemu kako se u konkretnom slučaju odnositi prema krivovjernu papi nije se dosad pristupilo na način koji bi se približio ičemu nalik na opće suglasje u cijeloj katoličkoj tradiciji. Dosad nijedan papa i nijedan koncil nisu objavili bitne doktrinarne proglase ili obvezujuće norme o tome kako bi se moglo izići na kraj s krivovjernim papom za vrijeme njegove službe.
IzbrišiVažna je činjenica, k tome, da u 2000 godina nikad neki papa nije za svog pontifikata proglašen svrgnutim zbog zločina krivovjerja. …. Crkva jest osudila jednog krivovjernog papu, ali tek poslije njegove smrti.
Teorija ili teološko mišljenje da krivovjeran papa može biti svrgnut ili ipso facto izgubiti službu bilo je strano prvom tisućljeću… uobičajilo se od kasnoga srednjeg vijeka do 20.stoljeća, iz vremena kad je papocentrizam dosegnuo stanovit vrhunac i kad se papu nesvjesno poistovjećivalo s Crkvom kao takvom. Ono ostaje teološko mišljenje, a nije crkveni nauk; ne zadovoljava nužne teološke kriterije starine, sveopćenitosti i suglasnosti (semper, ubique, ab omnibus).
Prema jednoj srednjovjekovnoj kanonskoj tradiciji, poslije skupljenoj u "Corpus iuris canonici" (kanonsko pravo na snazi u Crkvi do 1918.), papi se moglo suditi u slučaju krivovjerja….Zakonik kanonskog prava iz 1917. međutim uklonio je tu normu …Ni Zakonik kanonskog prava iz 1983. nema takvu normu.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tako biskup Schneider u dugačkom eseju od 20. ožujka iz kojega sam odabrao gornje izvadke.
Nema razloga za odbacivanje njegove tvrdnje da o tim gorućim pitanjima ne postoji teološki konsensus, koji bi vezao katoličku savjest, pa su prepucavanja oko toga što misli ovaj ili onaj „veliki“ teolog, a još manje oko stupnja njihove „veličine“ besmislena općenito, a u kontekstu izjave Kardinala Brandmuellera, koja bi trebala biti predmet rasprava i konkretne akcije, više izgledaju kao izlika za sterilnost ideja, koja je općenito karakteristična za Kvazi-tradicionaliste, Sedevakantiste, i druge slične stručnjake.
Ne samo da notorni modernist na tradicionalističkom blogu promiče koncilijarne modernističke zablude i hereze, nego se usto ne ustručava nazvati tradicionalne katolike "'katolički' kvazi-tradicionalisti", pa čak staviti "katolički" u navodnike.
IzbrišiTime opet potvrđuje što je papa sv. Pio X. rekao za modernizam:
"... oholost je nastanjena u modernizmu kao u svojoj vlastitoj kući, nalazeći hranu svugdje u njegovim naukama i priliku da se razmeće u svim svojim oblicima...", i kao moralne uzroke modernizma daje "... prvi i neposredni uzrok zastranjenje uma. Kao daljnje uzroke prepoznajemo dva: znatiželju i oholost.
Svi mi pravi tradicionalisti koji prihvaćamo cjelokupnu Tradiciju, od prvih Duhova do danas, nemožemo nego osloviti kao kvazi-tradicionaliste one koji su smrznuli Tradiciju još prije najvećeg Koncila u povijesti Crkve, dakle: smrznuli Crkvu, i time dokazali da nikada nisu ni bili zreli katolici, pa ne spadaju drugdje nego u navodnike. A njihova podvrsta - sedevakantisti uopće ne ispunjaju uvjete za članstvo u Crkvi: nitko ih nije škartirao - sami su se škartirali.
IzbrišiPotpuno prihvaćam što Pio X govori o modernizmu, i nema sumnje da ga još uvijek ima i da nagriza Crkvu, ali kvazi-tradicionalisti su iznad njih u "zastranjenju uma".
Mihovil,
Izbriši2V nikoga ne obvezuje u savjesti jer nikakve dogme nisu na njemu donešene. Priče partizanke se ne računaju kao obvezujuće učenje.
Također, 2V je odbio donošenje dogmatskih proglasa, stoga on ne samo da nije najveći koncil u povijesti Crkve, nego je irelevantan koncil u povijesti Crkve.
No, ako se varam, navedite mi neku dogmu proglašenu na 2V?
Stoga, Mihovile, ne, vi niste nikakav tradicionalist u bio kojem smislu te riječi, nego čisti modernist.
DM
Kad bi nas u savjesti obvezivale samo definirane dogme trebao bi postojati spisak, a taj niti postoji niti je moguć. A što reći mučenicima prvih stoljeća prije AD 325 kad je prvo vjerovanje proglašeno na Nicejskom saboru ¬¬? Pa golemi opus moralnog nauka Crkve s kojim je tijesno vezan vječni život …Koliko je meni poznato postoji samo jedna definirana dogma o moralnim pitanjima: Trent o poligamiji.
IzbrišiOsim “donešenih“ dogmi, postoje i dogme koje se ne donose odlukama nego su činjenice redovitog učiteljstva koje nisu na prvi pogled uočljive, ali bez kojih „donešene“ dogme ne bi bile moguće. Odbacivanje ovakvog nauka uključno se odbacuji i definirane dogme koje koje be na temelju toga nauka mogle biti donešene u bućnosti. Definirane dogme nisu normalni način naviještanja, relativno su rijetke u usporedbi s redovitim naukom koji se svakodnevno predlaže.
Fide divina et catholica ea omnia credenda sunt quae in verbo scripto vell tradito continentur et ab Ecclesia sive solemni iudicio sive ordinario et univrsali magisterio tanquam divinitus revelata divinitus revelata credenda proponuntur. (Imate prijevod u našem Denzingeru, str. 554).
Osim toga postoje nepogrješivo predložene istine koje nisu dogme jer nisu u Objavi, ali su uvjet da bi se objavljena istina mogla predložiti, na pr. da je Pio XII bio papa, jer ako nije onda ne bi bilo objavljene dogme o Uznesenju.
Ali katoličku savjest obvezuje cjelokupni nauk Učiteljstva, ne samo nepogrješivo proglašeni. Imate o tome na Internetu: Grisez : Living a Christian Life (vol. II, od The Way of the Lord Jesus), Ch 1 Question H i J, Ch.3 Question D.
Nastavit ču drugom prilikom.
U savjesti nas, istina, obvezuje širi spektar vjerskih istina od onih koje su definirane svečanim proglasima. No, nula je onih koje su novotarije, a koje bi bilo tko morao prihvatiti.
IzbrišiA kada se tome doda da novotarije proturječe tradicionalnom nauku, onda je jasno da u tim novotarijama leži hereza.
Stoga, ne samo da ne postoji obveza poslušnosti modernističkim herezama, nego postoji obveza neprihvaćanja istih.
2V se samovoljno kastrirao kada se radi o obvezujućim proglasima i stoga je svako inzistiranje na obvezatnosti prihvaćanja novotarija najobičnija laž i podvala.
DM
Ranijem komentaru zaboravio sam dodati http//twotlj.org/ i također vol.1 Christian Moral Principle Ch 35, Questions D,F,G.
IzbrišiPrije no što se odbace "novotarije" trebalo bi taj termin definirati. Ali ako Vam se u to ne upušta dajte nam par konkretnih "novotarija" koje proturječe "tradicionalnom nauku", i kojemu.
I u čemu se 2v "samovoljno kastrirao". Jeste li uopće pročitali 2v dokumente, ili koje ste ako ikoje ?
Siguran sam da bih Vam mogao biti djed pa Vam savjetujem da ne upijate floskule, nego se osamostalite. Bujicom otrcanih fraza potsjećate na poznatog Sedevakantistu ovoga Bloga.
Ad. DM 7. srpnja
IzbrišiSvršetak odgovora koji sam počeo 8. srpnja, nastavio 9. srpnja (prva rečenica).
„2V nikoga ne obvezuje u savjesti jer nikakve dogme nisu na njemu donešene.” Od “jer” do kraja može se ispustiti, budući da “U savjesti nas, istina, obvezuje širi spektar vjerskih istina od onih koje su definirane svečanim proglasima” a “novotarija” nema.
Na to mogu dodati Izjave tajnika sabora/ Doktrinalnog povjerenstva, koje su na zahtjev PavlaVI dodane svim dokumentima:
“Kao što je jasno po sebi, saborske tekstove treba tumačiti u skladu s općim pravilima koja su prihvaćena od svih“.
“Vodeći računa o saborskom postupku i pastoralnom cilju sadašnjeg sabora, ovaj sveti Sabor o stvarima vjere i ćudoređa definira da Crkva treba držati samo ono, što je kao takvo izričito sama izjavila“.
“Ostalo pak, što sveti Sabor iznosi kao nauk vrhovnog crkvenog Učiteljstva, svi i pojedini Kristovi vjernici moraju prihvatiti i držati, prema nakani svetog Sabora, koja je jasna bilo iz same stvari, bilo iz načina govora, prema teološkim pravillma tumačenja”.
Moje shvaćanje svega toga ukratko: Ništa se ne smije odbaciti, sve treba načelno prihvatiti, ali stupanj prihvaćanja ovisi o stupnju u kojem Crkva to od mene očekuje, a to se da zaključiti “iz same stvari”…itd.
Dodatno svijetlo daje je rečenica iz Dogmatske konstitucije Lumen Gentum 25, o papi.
“…religiozni posluh volje i razuma treba se na osobit način iskazivati autentičnom učiteljstvu Rimskog biskupa i kad ne govori ‘ex cathedra’ ; tako naime da se njegovo vrhovno učiteljstvo sa štovanjem priznaje i iskreno pristaje uz mišljenja od njega iznesena prema očitovanoj namjeri i volji njegovoj, koja se osobito vidi ili iz naravi dokumenta, ili čestog predlaganja iste nauke, ili iz načina izražavanja.“
Smisao gore iznesenog obradio je profesor Grisez u djelu koje sam ranije naveo, ali je nepristupačno onima koji ne mogu s lakoćom čitati engleske teološke tekstove.
Daljna dva djela iz opće Moralne teologije, ali ne za čitanje na Internetu, William May: An Introduction to Moral Theology, 300 str. (osmero djece, profesor moralne teologije na Pope John Paul II Institute for Studies on Marrige and Family, Washington, Grisezov suradnik) i Grisez & Shaw, str.450 (skraćeni Grisezov vol.I, katolički pisac, također Grisezov suradnik). Grisez i May su preminuli nedavno, za Shaw-a ne znam. Svi su posvetili život obrani moralnog nauka Crkve u opoziciji moralnoj teologiji kontestatora, poput našeg Harringa.
DM: „2V se samovoljno kastrirao kada se radi o obvezujućim proglasima” – nije se kastrirao, kastrira se svatko tko se upušta u kritiku 2V dokumenata koje nije pročitao.
DM,
IzbrišiBrate, nemoj davati prostor notornom modernistu ovakvim odgovorima: "2V nikoga ne obvezuje u savjesti jer nikakve dogme nisu na njemu donešene"? Jer onda ti on može odgovoriti, i to točno, da katolika ne obvezuju samo dogme nego i nauke Redovnog Učiteljstva.
Bilo bi bolje da si ostao samo na ovom: "Stoga, ne samo da ne postoji obveza poslušnosti modernističkim herezama, nego postoji obveza neprihvaćanja istih." Iako nije htio ništa definirati, istina je da je Drugi vatikanski latrocinij sebe držao obvezujućim, što se vidi u proglašenju na kraju njegovih konstitucija, ali sve je to uzalud jer ga poradi zabluda i hereza prisutnih u njegovim dokumentima (npr. o vjerskoj slobodi, ili o ekumenizmu) nijedan katolik, kao što kažeš, ne smije prihvatiti, ali te zablude i hereze ujedno dokazuju i da nije mogao biti valjani ekumenski koncil.
Citiram dva čina Učiteljstva koja potvrđuju da su katolici dužni prihvatiti i ispovijedati sve što naučavaju ekumenski koncili, a ne samo ono što definiraju, te da je zabranjeno proturječiti njihovim naukama.
Iz službene predkoncilske Ispovijesti vjere:
"Bez sumnje prihvaćam i ispovijedam i sve ostalo što su predali, definirali i objavili sveti kanoni i ekumenski sabori, posebno pak sveti tridentski sabor i (Prvi) ekumenski vatikanski sabor..." (citat iz Denzingera, moderni br. 1869)
Iz bule Exsurge Domine 1520. godine kojom su osuđene hereze Luthera:
OSUĐENA teza 29:
"Otvoren nam je put umanjiti autoritet sabora, i slobodno protusloviti njegovim činima, i prosuđivati njegove odluke i pouzdano ispovijedati sve što (nam) se čini istinitim, bilo to potvrđeno ili odbačeno od bilo kojeg sabora." (citat iz Denzingera, moderni br. 1469)
Mateo, pusti sad teoretiziranje i "mudroslovlja".
IzbrišiReci nešto konkretno za razrješenje teške krize u Crkvi.
Tko je, osim tebe, mogući kandidat za budućeg papu?
Ili ponudi rješenje ili zauvijek ušuti.
P.
Mateo je deklarirani Sedevakantista, dakle nije član Crkve. Kako duboko je taj bezvjerac zaglibio vidi se i iz "savjeta" koje pruža "Brate"-u, koji se sastoji u otrcanim floskulama, koje ad nauseam ponavlja, bez ikakva razumijevanja (poput papiga). Neka ga "Brat" pita je li pročitao 2v dokumente, i neka zatraži od njega da mu specificira utvrđene "zablude" i "hereze" i ukaže na dogme ili nauk na koje se te "zablude" i "hereze" odnose. Iz iskustva znam da će zaštutjeti, jer je teološki pacer koji sebi svašta umišlja a sve je - plitko.
IzbrišiAd DM 7. srpnja, and Mihovil 8.srpnja - NASTAVAK
Izbriši“nije najveći koncil jer …je odbio donošenje dogmatskih proglasa”. Ovisi o tome što su “dogmatski proglasi”. Proglasio je dvije dogmatske konstitucije: Lumen Gentium (LG) o Crkvi, i Dei Verbum (DV) o Objavi, a ni jedan drugi dokument nije bez dogmatskog sadržaja, čak ni “pastoralna” konstitucija Gaudium et Spes (GS), niti Konstitucija o Liturgiji (SC). Točno je da ni jedna dogma u strogom smislu nije definirana, ali nije ni bilo nikakvih novih zabluda koje je trebalo osuđivati definicijama, za razliku od ranije osuđenih. A s druge strane postojao je znatan niz problema koji su čekali autoritativna rješenja za cijelu Crkvu. O tome drugom prilikom.
Pitanje definicija nije izgleda jasno, jer kad bi bilo jasno mogao bi se napraviti spisak dogmi, i trebao bi se napraviti, ali se nitko u to ne upušta. Anateme nisu siguran pokazatelj, jer ih ima koje su bez doktrinalnog sadržaja (na pr.osuda onih koji se protive liturgijskim obredima, ruhu itd). Meni su poznate samo dvije definicije u kojima se nalazi riječ “dogma”: Nepogrješivost, gdje je riječ “dogma” sastavni dio definicije, i Uznesenje, gdje je “dogma” u uvodnome tekstu koji nije sastavni dio definicije.
Standardni kriterij definicija sam već citirao na latinskom ranije. Ali i tu je problem: je li sam taj kriterij – nepogrješiv. Trebala bi nam dogma kojom bi se definirao taj kriterij, i tako be se moglo ići ad infinitum….
S druge bi strane, iz činjenice da 2V nije ništa u strogom smislu definirao , krivo bi bilo zaključiti da ništa što tvrdi, nije u materijalno nepogrješivo. Opus je golem, treba vremena dok se sve potanko prouči, i nemoguće je sada predvidjeti u kakvom svijetlu pojedine tvrdnje mogu izgledati kad se stave u kontekst svega što je na istu temu rečeno u prošlosti, odnosno što bi moglo biti rečeno u budućnosti – drugimm riječima: moguće je da se pojedine tvrdnje uklope kao karike u lancu srodnih prijašnjih odnosno budućih postavki i tako sagledaju kao izraz nepogrješivosti redovitog Učiteljstva, koje je redoviti i najčešći način nepogrješivosti.
Primjer Humanae Vitae.....slijedi.
Ad DM 7. srpnja, and Mihovil 8.srpnja – NASTAVAK 2
IzbrišiPrimjer Humanae Vitae. Masivni protesti u afluentnim zemljama na zapadu. Na audijenciji nekoliko dana nakon objavljivanja papa žali, ali odlučno kaže: “…nismo sumnjali da nam je dužnost da svoj sud izreknemo u okvirima koji su izraženi u ovoj enciklici.” Čitam je: osvrčući se na rad „znanstvene grupe“ koja je bila uspostavljena da istraži predmet …..
[a koja je, prema podacima profesora Griseza, namjerno bila sasavljena od “većine“, t.j. onih koji su bili poznati zastupnici promjene primljenog nauka, i „manjine“ u kojoj je bio Ottaviani, Ford, i još neki. Namjerno zato, da papa dobije najjače razloge za promjenu. Vlč.Ford se osjećao pritisnut i pozvao je Griseza u pomoć, a ovaj je sve ostavio i došao iako je njegov status bio privatan. Vidi. http://www.twotlj.org/ ]
…. Papa kaže: (Br.6) „Ipak nismo mogli zaključke do kojih je ta grupa došla smatrati konačnima…zato što su bili iskrsli neki putovi in načini rješavanja koji su odstupali od moralne nauke o braku što ju je čvrstom postojanošću iznosilo crkveno učiteljstvo.“
- “That explains it“ (englesko izdanje; nemam njemačko, slobodno na hrvatskom: „ta izjava pojašnjava stvar“, t.j. zašto je Papa uzeo sve u svoje ruke), piše Hans Kueng u knjizi “Unfehlbar ?” (Infallible ?, Nepogješiv ?), i dodaje: „Dopustivost (kontracepcije) bila bi moguća samo pod uvjetom koji bi bio potpuno neprihvatljiv Papi,….dokidanjem tradicionalnog nauka Crkve, prihvaćanjem (stava – moj dodatak) da je nauk Crkve bio u zabludi.“ Kueng zatim ukazuje na činjenicu da se „nedvosmisleno radi o Rimskoj doktrini o nepogrješivosti redovitog učiteljstva, u svoj njezinoj stalnosti, koherentnosti i čvrstoći, ali – naravno za njega – ne slijedi neminovno da je to Katolička doktrina.“ A budući da je Kueng siguran da je nauk o kontracepciji u zabludi zbog drugih razloga, ne preostaje mu drugo nego „zgrabiti bika za rogove“ i „osporiti cijelu teoriju o napogrješivosti“ – što je i svrha njegove knjige'
Ali tu se, na žalost Kuenga (i naravno, Matea koji bi bio sretan da tako nešto ne dođe od „modernističko-heretičniog pseudo koncila“ pa makar ljudi nastavili vrijeđati Svemogućeg Boga) ispriječio 2 Vatikan, s naukom o nepogrješivosti redovitog Učiteljstva.
“Vatikan II je, piše Kueng, potpuno prihvatio nauk teoloških priručnika o nepogrješivosti episkopata kao cjeline, u pogledu… redovite učiteljske službe biskupa diljem svijeta, pod jasno navedenim uvjetima: Nastavak slijedi
Ad DM 7. srpnja, and Mihovil 8.srpnja – NASTAVAK 3
IzbrišiUvjete citiram izravno iz Lumen Gentium 25:
„Premda pojedini biskupi nemaju povlasticu nezabludivosti, ipak, kad se, iako
1. raspršeni po svijetu, ali
2. čuvajući vezu zajednice među sobom i s Petrovim nasljednikom,
3. autentično učeći (zvanično, ne privatno)
4. stvari vjere i ćudoređa
5. slože u jednoj nauci kao
6. definitivno obvezatnoj (da se drži, da se prihvaća, engl.: definitively held),
tada nezabludivo iznose Kristovu nauku.“
[tekst iz našega Denzingera 4249, radijeljen i pobrojan, dvije riječi podvučene, slova povećana i podebljana; u zagradama: pojašnjenja].
“Pri tome…ovakav nepogrješivi nauk episkopata ne mora biti (izričito - moj umetak) predložen kao nepogrješiv….nepogrješiv je (samim tim što – moj umetak) …je predložen kao (nauk koji treba – moj umetak) definitivno držati.”
Kueng nastavlja: “ovo je bez sumnje slućaj s kontracepcijom koja se stalno osuđuje, s upozorenjem na vječni kaznu.”
[Radi pojašnjenja: istine koje su u Objavi (Pismo, Predaja) se vjeruju, ako ih Učiteljstvo kao takve (t.j. sadržane u Objavi) predlaže za vjerovanje (definitive credenda). A istine koje nisu u Objavi se drže (definitive tenenda), ako ih Učiteljstvo kao takve predlaže. I jedne i druge se predlažu nepogrješivo. Prve se vjeruju božanskom vjerom (jer su u Objavi) i katoličkom vjerom (jer ih Učiteljstvo predlaže kao objavljene). Druge se drže katoličkom vjerom jer su, iako neobjavljene, intrinzično vezane uz objavljene.]
Enciklika je objavljena god.1968. Iznenađuju izjave četrdesetak biskupskih konferencija i sličnih ustanova po svijetu tijekom god.1968-69 (J. Horgan ed. : Humanae Vitae and the Bishops, 1972). Neke su izjavile u smislu da dokument nije nepogrješiv, druge se na to uopće ne osvrću ali ipak očekuju da bude prihvaćen, neke, premda ga prihvaćaju, praktično ga odbacuju u svojim savjetima vjernicima. Nijedna nije razmatrala mogućnost nepogrješivosti redovitog Učieljstva. Kuengova knjiga je objavljena god. 1970, prevedena na Engleski god. 1971, pa bi to moglo, recimo, biti razlog.
Formalnu je izjavu za tisak dao Mgr. Lambruschini na konferenciji na kojoj je enciklika puštena u javnost. Kueng kaže str.50 da je na pitanja novinara izjavio da se radi o “autentičnom ali ne nepogrješivom dokumentu“. Kako pišu Ford i Grisez (str. 261, Theological Studies, vol.32, No 2), izjavio je da enciklika ne sadrži ex cathedra proglas, a čini se da je isključio i mogućnost reafirmacije ranije predloženog nepogrješivog nauka; njegovi su odgovori na pitanja novinara ukazivali na to da smatra bi kontracepcija mogla tijekom vremena biti od prihvaćena od Crkve.“ Nastavak slijedi.
"Mene zanima sto jedan papa teoretski moze napraviti da izgubi Stolicu" - Ništa ako je želi držati, za razliku od dobrovoljnoga napuštanja, kao što je to nažalost ućinio Ratzinger. Ne postoji mogućnost da ga biskupi smijene (v. esej biskupa Schneidera u ovome Blogu). Ali biskupi bi ga mogli nekažnjeno bojkotirati, kao što je to učinio Lefebvre. Nekažnjeno, jer papa fizički može "procesuirati" (da se poslužim omiljenim terminom bivšeg predsjednika) samo ograničeni broj, a čak ni s tim brojem ne može ništa ako oni njegove odluke proglase ništavnim (null and void), i odbiju se pokoriti.
IzbrišiVjerojatno ih ne bi trebalo puno, da ga efektivno onemoguće u papovanju, makar on nominalno nastavio s "papovanjem".
Problem je naći dovoljan broj jer se današnji naraštajjoš uvijek osjeća, pod uplivom V1, papinim paževima, i u njemo gledaju božanstvo; u to ne samo u njemu nego i u onim biskupima i činovnicima koji su mu u Vatikanu neposredno podložni.
C2 je pokušao oživjeti u biskupima svijest da su oni nasljednici Apostola, a ne papini paževi, i time uravnotežiti V1 propust (do kojega je možda došlo zbog rata), ali stoljće pažstva učinilo je svoje...
biskupi "sute dok kuca gori" i ne usuđuju se dirati u "božanstvo".
Ne vjerujem "da se ovaj apostat odcijepio od zajednistva sa katolickom Crkvom" u svemu što Crka vjeruje, živi i moli, nego samo u nekim aspektima, koje lukavo protura umotane u sve ostalo što je u redu, i čemu se ne može prigovarati.
Notorni modernist opet promiče raskolnički način razmišljanja (ne mogu reći pravi raskol jer Bergoglio nije papa, ali bi takvo izopačeno razmišljanje netko, quod Deus avertat, mogao prihvatiti i primijeniti i na sljedećeg pravog papu) i promiče koncilijarističku (u povijesnom značenju te riječi) i galikansku herezu da biskupi mogu proglasiti ništavnim odluke pravog pape.
IzbrišiInače, od više od stotinu (predkoncilskih) teologa koji su ikad pisali o tom što bi se dogodilo papi koji bi postao heretik, samo jedan jedini je rekao da bi ostao papa (Bouix), a svi ostali su se složili da bi izgubio Stolicu, samo se nisu složili kad i na koji način (dva su glavna mišljenja: jedno slijedi jednoglasno naučavanje Otaca, prema kojem heretik odmah gubi svu vlast čim javno izreče svoju herezu, a drugo mišljenje je bilo da bi izgubio vlast tek nakon suda Crkve - to drugo, galikansko, mišljenje nakon definicija Prvog vatikanskog koncila nije više dopušteno jer je prepoznato kao heretično).
Međutim, kod Bergoglia se ne radi o tom da je papinstvo izgubio, nego da ga kao javni heretik i prije izbora zapravo nikad nije ni primio (javni dokazi njegovog otpadništva prije izbora su dostupni na internetu). S obzirom da je po božanskom pravu nemoguće valjano izabrati javnog heretika (kao i neke dr. kategorije, npr. žene), nema teologâ koji uče suprotno toj nauci.
U svom trećem i četvrtom paragrafu notorni modernist Mihovil otkriva koji je pravi razlog zašto on promiče tu raskolničku i heretičku ideju "bojkota", "efektivnog onemogućavanja papovanja" i da biskupi "proglašavaju (papinske) odluke ništavnim" - prezir prema autoritetu i ustanovi papinstva kako ga je ustanovio Isus Krist.
Koliko će on imati prostora širiti modernističke izopačine i zastranjenja na ovom blogu ovisi isključivo o tom koliko će mu to vlasnik bloga još dopuštati.
Ad Mateo 31.srpnja. Dio 1.
IzbrišiSedevakantist je izvan Crkve, izvan Crkve nema Spasenja, dakle Sedevakantistu nema spasenja. Mateo je Sedevakantist, dakle, kako sada stvari stoje, njemu nema Spasenja. To je njegov odabir, “choice” kako kaže Grisez, donedavnano najveći suvremeni katolički moralni teolog. “Choices are spiritual entities which determine us for good or for evil, and once made, they last until superseded by other, incompatible, choices” (odabiri su duhovne bitnosti koji nas opredjeljuju za dobro ili zlo, te jednom učinjeni, traju dok ih ne prevladaju drugi, suprotni odabiri). U konkretnom primjeru Mateov Sedevakantizam je njegov zao odabir i pratit će ga dok ga ne opozove i odabere suprotni, što znači: dok se ne pokaje, i nadoknadi štetu nanešenu Crkvi, i pojedincima ako ih ima koji su nasjeli njegovim zabludama, i onima koje pokušava javno diskreditirati klevetama. U protivnom - vječna propast.
Ne može nitko biti Katolik ako ne priznaje papu, a Mateo ne priznaje ni jednoga od uključivo Ivana XXIII.
Znakovi tog neumoljivog procesa, koji je odabrao da napakosti Svetoj Crkvi već se sada vide u panici koju iskazuje. Potpuno je, naime, besmisleno pripisivati Bergogliju izmišljene predizborne “hereze” kao “dokaz” da “nije papa”, a uporno odbijati javnosti detalje tog/tih “dokaza”. Postupati tako sistematski ukazuje na osobu koja je toliko upala u nesamokritičnost da joj nedostaje moralne snage da se iz toga izvuče, i čim pokuša klopka u koju je upao još ga više steže.
Nema mu Spasenja jer je u stalnom, neopozivom, stanju lojalne službe Sotoni, suviše pod utjecajem tog Oca Laži da bi se mogao pokajati. Ispovijedi su mu nevaljale, a Pričesti svetogrdne.
Onaj tko hoće vidjeti može i u ovom komentaru Mihovila vidjeti koliko je duboka i kako se očituje mržnja modernista prema svakome tko se javno suprotstavi i osudi njihove izopačine.
IzbrišiJer dok tradicionalne katolike proglašavaju izopćenima i prijete im duhovnom propasti (ne samo kako bi dali oduška mržnji nego i kako bi pokušali putem straha obeshrabriti druge da im povjeruju), u isto vrijeme prave heretike i raskolnike s istoka i zapada brane i proglašavaju dijelovima Kristove Crkve.
Tako su činili i čine i njihovi uzori i duhovni oci. Tako je Wojtyla s jedne strane govorio o univerzalnom spasenju, hvalio heretike i molio se s nevjernicima, a s druge strane "izopćavao" i osuđivao tradicionalne katolike kao izvan Crkve (npr. mons. Lefebrea). Netko je to ovako opisao: "za njih je pakao prazan, a u njemu su samo tradicionalisti".
No i iz razumskog gledišta nije ništa čudno u tom da heretik drugog heretika zove bratom, niti u tom da obojica napadaju onog tko se protivi njihovim herezama.
Za one koji hoće vidjeti, razum rasvijetljen vjerom može, Bogu hvala, pokazati tko je izvan Crkve, a tko vjeran Crkvi - oni koji promiču zablude ili oni koji se protiv njih bore.
Situacija je beznadna dok se ne nađe desetak biskupa hrabrih i odlučnih poput Lefebvrea, koji nisu Sedevakantisti, već spremni da Bergogliju pokažu zube.
OdgovoriIzbrišiBit će posla za kanoniste budućih vremena. Sadašnji mogu učiniti: ništa. Tako da oni koji su priželjkivali zanimljiva vremena sjede u prvom redu. Ł
OdgovoriIzbrišiAd L. Ne mislim da je išta moguće očiniti s kanonima, jer je Vatikan Prvi od pape napravio božanstvo iznad kanona. Lefebvre je dokazao da se problem može riješiti zaobilaženjem kanona.
IzbrišiZmija pokazuje zube.
IzbrišiModernistička zmija pokazuje mržnju prema Katoličkoj Vjeri.
IzbrišiBratski savjet: grijeh je optuživati bližnjega svoga, veći kad je optužba neistinita, još veći ako je proračunato javna, šteta nanesena zahtijeva zadovoljštinu, prešućivanje na ispovijedi obezvrjeđuje odrješenje, a Pričest u stanju smmrtnoga grijeha je svetogrđe. Literatura: Grisez: The Way of the Lord Jesus, twotlj.org .(Vol's 1,2,3, ca. 3x1000 stranica, cijeli tekst besplatno čitanje, a vjerojatno i preslikavanje)
Izbriši1. Vatikanski koncil nije napravio od pape nikakvo božanstvo, nego je točno definirao granicu njegove vlasti. Dakle, što ima pravo, vlast i moć učiniti, a što nema.
IzbrišiNpr. točno je definirao da papa nema vlast donositi nove nauke, a što se direktno tiče i izjava danih na 2V i čitavom postkoncilskom razdoblju.
DM
Sve kad bi i bilo kako kažete 1V nas je ostavio bez naputka što činiti ako papa postupi kako ne smije. I tko je nadležan da utvrdi stvarno stanje.
IzbrišiŠto se "božanstva" tiče nisam mislio na Četvrtu božansku osobu, nego na neumjereno veliki raspon između ovlaštenja danih papi s jedne strane, biskupima s druge.
2 Vatikan je pokušao to smanjiti, ali je bilo dovoljno papalista da bi se to moglo efektivno postići. Tako još uvijek imamo episkopat koji se ustručava suprotstaviti Bergogliju, ali to sigurno nije plod 2v nego 1v.
Što očekivati od modernista nego neprijateljstvo prema jednom od najvećih koncila u povijesti - Prvom vatikanskom koncilu, na kojem je doista raspravljano i pitanje pape koje postane heretik, kako svjedoči nadbiskup Purcell:
Izbriši"Jedan kardinal je također postavio pitanje: 'Što treba učiniti s papom ako postane heretik?' Odgovoreno je da se to nikad nije dogodilo; koncil biskupâ bi ga mogao svrgnuti poradi hereze, jer od trenutka kad postane heretik, nije više glava niti čak član Crkve. Crkva ne bi bila niti za trenutak obvezna ga slušati kad počne naučavati nauku za koju Crkva zna da je lažna, i prestao bi biti papa, bio bi svrgnut od samoga Boga.
Ako bi papa, na primjer, rekao da je vjera u Boga lažna, ne biste bili obvezni vjerovati mu, ili ako bi nijekao ostatak Vjerovanja: "Vjerujem u Krista" itd. Ta pretpostavka je u samom pomišljaju uvredljiva za Svetog Oca, ali služi za pokazati vam puninu u kojoj je ta tema bila obrađena i da se obilno razmatrala svaka mogućnost. Ako zaniječe bilo koju crkvenu dogmu koju drži svaki pravi vjernik, nije više papa koliko ni vi ili ja; pa tako glede toga dogma nepogrješivosti ne služi ništa u smislu svjetovne vlasti niti kao način pokrivanja hereze."
(McGovern, "Life and Life Work of Pope Leo XIII", Chicago: 1903, str. 241)
Kakva erudicija ! A nikakva nadoknada za propust Prvog Vatikanskog Sabora da objavi naputak što je Crkvi raditi ako se na Petrovoj Stolici nađe Bergoglio ili bilo koji drugi.
IzbrišiPričice da se o tome „raspravljalo“, ili što je „odgovoreno“ ( tko ?), nekom „kardinalu“ prema „svjedočanstvu“ nekog „nadbiskupa“; ili što je neki „McGovern“ napisao u svojoj knjizi o Lavu XIII ….sve je to – "bez veze".
Pa zamislite vrhunac papolatrije: „prepostavka je u samom pomišljaju uvredljiva za Svetog Oca“, pogotovo u današnjem kontekstu kojeg svi svjedočimo.
Pa besmilenost odgovora „da se to nikad nije dogodilo“, kao da je „kardinal“ tražio povijesne informacije.
I konačno: kao da se ni oni koji su postavljali pitanja ni oni koji su odgovarali na njih, tijekom „punine u kojoj je tema bila obrađena“ uz „obilno ramatranje svake mogućnosti“ – nitko nije pitao: tko bi bio nadležan da utvrdi papinu „herezu“ (u širem smislu), i što ako papa zaniječe da se radi o „herezi“ (ibid.).
Zapravo postoji odgovor na ovo posljednje: Mateo ! Odgovorio je ne samo o Bergogliju, nego i nekolicini prethodnika. Samo je pitanje vremena kad će ga dati i o Piju XII.
"2 Vatikan je pokušao to smanjiti, ali je bilo dovoljno papalista da bi se to moglo efektivno postići. Tako još uvijek imamo episkopat koji se ustručava suprotstaviti Bergogliju, ali to sigurno nije plod 2v nego 1v."
IzbrišiRazlika između 1V i 2V je u njihovoj naravi, jedan je dogmatski a drugi nije. Ti dogmatski koncil umanjuješ a nedogmatski diviniziraš, a sve poradi svoje vlastite krive vjere.
Bergoglio je, naravno, dijete V2, a to što ni V1 ni V2 ne govore o tome kako postupati s heretičkim papom, je irelevantno.
Ono što jeste relevantno je to da 2V sadrži kriva učenja, a 1V ne sadrži.
DM
No V1 je prekinut i imamo to što imamo. Čini se da će još mnogo Tibera proteći dok se ne uglavi i taj problem tj. moguće rješenje. Može ga razriješiti samo slijedeći kanonski valjani izabrani papa. Do tada svaki kršteni muškarac izabran od kard.zbora može žarit i palit kako ga volja. Položaj pape nije determiniran nikakvim zakonom, barem ne onim zbog kojega bi si papa razbijao glavu, a glede kanona i to papa može promijeniti u bilo kojem trenutku. Ne zaboravimo kakvu vlast papa ima nad svom Crkvom ... tko ovo poriče ne razumije narav ove izvanredne službe. Plus pravna povlastica, jer tko će dokazati nevaljani izbor. Plus tajna koja obvezuje sve sudionike. Tko će dokazati "mafijaške galenovce" i sve moguće spletke? Jedna izjava nekog pojedinog kardinala? Sumnjam. Plus blijedi pokušaji pojedinih purpurnika da ospore ovu službu. To pak bi vodilo u koncilijarizam ili štogod puno gore. Preostaje Božja volja i Providnost koja nam je omogućila takvoga kakvog zaslužujemo. Meni je osobno sumnjiv ovaj i prethodni izbor, no nemam niti sigurnog znanja ni činjenica niti dokaza i baš nikakve kompetencije da mu se suprotstavljam. A ako je posrijedi zavjera neviđenih razmjera, onda je znalački skrojena i ne piše nam se dobro. Hereze? Opet identičan problem. Tko će ih dokazati? Komu ih podastrijeti? Radi li se o običnom gluparanju tj. pričanju gluposti ili tvrdokornom odbijanju objavljenih istina ... iz sadašnje perspektive čini se nemogućim Ł
IzbrišiL,
IzbrišiPravite se pametni, a očito nemate pojma o čemu govorite. Inače ne bi kao valjano opravdanje od optužbe hereze navodili "gluparanje", ili da "položaj pape nije determiniran nikakvim zakonom". Mislite da ste pametni ako koristite strane riječi? Ako jeste, zašto koristite dvosmislene termine - što je to "položaj" pape? I jeste li čuli za božanske zakone (ili možda zakone o izboru pape, koje su proglasili prijašnji pape?)? Zar oni ne "determiniraju" "položaj" pape? Znate li da je po božanskom zakonu zapriječen valjani izbor heretika?
Zatim pričate o "pravnoj povlastici", a ne znate da "sumnjivi papa nije papa".
Ili da nije moguće dokazati herezu, čak ni tako notornog heretika kao Bergoglia. Ta crkva u kojoj ne bi moglo biti moguće po javnom ispovijedanju vjere znati tko je katolik, a tko heretik ne bi bila vidljiva. Kako bi za takvu crkvu mogli reći da je ujedinjena vidljivim ispovijedanjem Katoličke Vjere, ako vam je nemoguće znati tko ispovijeda tu Vjeru, a tko ne?
Nekad je bolje šutjeti.
Ok. Bolje je šutjeti, no i sami znate kako mnoštvo riječi nije bez grijeha. Mislim da se nisam baš pretrgao s pojmovima koji naginju intelektualizmima. Uglavnom, mogli su prijašnji pape proglašavati što ih je volja, no ako nasljednici pojedine zakone pobijaju ili čine ništavnima, tko to može osporiti? Nitko. Pred kim i kako možemo dokazati papinu herezu? Pred superpapom? No, takvoga nema. Jedan je papa. Nema pod kapom nebeskom tog sudišta koji ga može osuditi. Samo sam brutalno realan. Ne mislim da sam pametan, a niti da se po pameti spašavamo. Radi se o vjeri. Htjeli vi to priznati ili ne. I konačno papa je odgovoran samo Bogu i tu je priči kraj. Možemo se pravit pametni ili ne ali tako stvari stoje. Papa je papa. Uostalom, to je i Benedikt XVI rekao kada ga je Franjo posjetio nakon izbora. A tko će suditi papi i dokazati mu hereze? To ne može nitko na zemlji ma koliko se upinjali. Zakone papa može staviti izvan snage, još danas ako hoće. Naravno da smo se dužni pokoravati Bogu, no ne bih brzao s osudom, imajući na pameti što je to Krist povjerio Petru. Dobro je to proučiti i o tome razmišljati pa ćemo i vi i ja brzo doći do zaključka tko je papa i što može, a što ne može. Ako ima vlasti na zemlji iznad pape, bojim se da ne ispovijedamo istu vjeru i ne stojimo na istoj stijeni. A da je čudno i prečudno, ne dvojim. Vremena? Ne, ljudi. Mi smo čudni. Stoga i Bog čudno postupa s nama. Zašto? Poradi našega spasenja Ł
IzbrišiZvučite kao da uvjeravate sam sebe, ali bez argumenata. Prije svega pročitajte što Crkva, naučitelji i (predkoncilski) teolozi uče o prirodi papinske vlasti, o učincima hereze, o članstvu u Crkvi, o papi heretiku, te što o tom piše u Kodeksu kanonskog prava (iz 1917.), pa ćete onda imati o čemu pisati i znati o čemu pišete (i lupati se po čelu o tom što ste u neznanju pisali).
Izbriši@ Anonimno DM 21.srpnja
IzbrišiDa "2V sadrži kriva učenja, a 1V ne sadrži." Osporavan prvi dio, a o drugome kažem (za sada) da je propustio dati uputstva što nam je raditi ako na Stolicu zasjedne čovjek poput Bergoglija. Nadam se da nećete izaći s Mateovim "rješenjem" na temelju nečega što su "drugi rekli", da nije papa jer je bio "heretik" prije nego što je imenovan, pa nije ni mogao biti imenovan.
"to što ni V1 ni V2 ne govore o tome kako postupati s heretičkim papom" je relevantno, jer ga je V1 učinio nerazmjerno nedodirljivim čak i u stvarima "stege i upravljanja" - sve to u usporedbi s ovlaštenjem danim episkopatu, zbog čega i imamo još uvijek biskupe-paževe. Po V2 nauku o episkopatu, biskupi bi se mogli papi suprotstaviti (Perić, Vigano, Lefebvre)...o tome sam već dosta rekao ranije.
Što se prvog dijela tiče, pročitao sam dokumente pogotovo pažljivo one koji su kritični, i ne nalazim "kriva učenja". Ako Vi niste, nemamo o čemu razgovarati, ako jeste navedite par "krivih učenja", ne po pričanju drugih nago iz vlastitih iskustava.
Za informaciju, jer sam pročitao koncilske dokumente: priča o "dogmatskom" v. "pastoralnom" koncilu je najobičnija floskula Kvazi-tradicionalista, izmišljena da im umiri prljavu savjest.
Corrisopndenza romana piše da je brazilski predsjednik Jair Bolsanaro rekao je da je „zabrinut“ mogućim odlukama koje mogu proisteći iz Sinode o Amazoniji koju je sazvao papa Franjo, ustvrdivši „žele nam ukrasti Amazoniju“.
OdgovoriIzbrišiOčito da su upleteni interesi svjetskih moćnika koji žele zaposjesti Amazoniju. A pričaju o ekologiji, domorodačkim tradicijama i bla,bla...
Nažalost, crkveni ljudi ne suprotstavljaju se interesima visokoga svjetskog kapitala koji goebbelsovskim metodama gura soju demonsku agendu.
Pri tome još sudjeluju u razaranju nauka Katoličke Crkve, njezine Tradicije, a sada očito i samih struktura.
Daj Bože da se pojave hrabri biskupi i kardinali koji će se suprotstavljati, ali i političari koji će raskrinkati ove nakane.
Kikii
Naslov ovog članka dolazi iz sljedećeg citata iz Instumentuma: "the family is where one learns to live in harmony: between peoples, between generations, with nature, in dialogue with the spirits." Dakle, otvoreno poganstvo.
OdgovoriIzbrišiKoncilijarna sekta, iliti lažna crkva modernista, prvo je napala katolički zakon vjere, zatim katolički zakon morala, a sad je toliko duboko potonula u svojim izopačinama da je došla do poganstva. Iako ih je koncilijarna sekta sve nadmašila, takva korupcija se događa sa svim lažnim crkvama, a Katekizam tridentskog koncila objašnjava zašto:
"And just as this one Church cannot err in faith or morals, since it is guided by the Holy Ghost; so, on the contrary, all other societies arrogating to themselves the name of church, must necessarily, because guided by the spirit of the devil, be sunk in the most pernicious errors, both doctrinal and moral." (Katekizam Tridentskog Koncila, Dio I., Pogl. X., Pitanje XVI.)
(I upravo kao što ova Jedna Crkva ne može zabluditi u vjeri ili moralu, jer je vodi Duh Sveti; tako, s druge strane, sva druga društva koja sebi prisvajaju ime crkve nužno moraju, jer ih vodi đavolski duh, biti potonula u najpogubnije zablude, i u vezi nauke kao i morala.)
Tko ima oči neka vidi.
.....s druge strane, sva druga društva koja sebi prisvajaju ime crkve nužno moraju, jer ih vodi đavolski duh, biti potonula u najpogubnije zablude, i u vezi nauke kao i morala.
Izbriši"Zaključak", koji ne slijedi iz glave rečenice, niti se slično moše naći u dokumenima Učiteljstva.
Sve vodi Bog i nita se ne događa bez NJegovog dopuštenja. To znači ostati nam je u u miru. "Nita neka te ne uznemiruje" sv.Avilsks T. "I da de svr due gube u paklu ti nemaš pravo gubiti mir" sv.Ivan od Križa
OdgovoriIzbrišiUistinu, modernist je najgori među svim hereticima. "...oni ne dižu sjekiru na grane ili izdanke, nego na sam korijen" (papa sv. Pio X., Pascendi, 3 - tko hoće znati taktike modernista može ih naći objašnjene u toj enciklici). Jer npr. neki iskreni protestant će otvoreno nijekati katoličku nauku, a neće se pretvarati da je ujedno i prihvaća, ali modernist će u jednom dahu i nijekati i tvrditi da ispovijeda katoličku nauku (tako Mihovil npr. s jedne strane odbacuje nepogrješive osude lažnih religija, a s druge strane pozitivno spominje druge dogme i opsežno priča o uvjetima da bi nešto bilo dogma; s jedne strane proglašava one koji ih sve ispovijedaju "kvazi-tradicionalistima" i "katolicima u navodnicima", dok on sâm gazi te nauke i proglašava se onim koji je "pravi tradicionalist").
OdgovoriIzbrišiZašto tolika opakost modernista? Zašto napad na same temelje vjere, zašto prijetvorni jezik? Zato što je modernist objavio rat ne samo Katoličkoj Vjeri, nego i samoj istini kao takvoj, jer se prije svega priklonio lažnoj modernoj filozofiji, koja odbacuje postojanje objektivne istine i sve drži subjektivnim i promjenjivim ovisno o okolnostima i gledištu. Objaviti rat istini znači objaviti rat Onom koji je sama Istina, Bogu, i redu kojeg je ustanovio u Stvaranju.
Rezultat takve odluke je "zastranjenje uma". Modernist je prikladna slika današnjeg potpuno poludjelog doba, koje je već došlo do točke kad odbacuje i svaki naravni zakon. To se nikad ne bi moglo dogoditi da u njemu ne vlada subjektivizam.
Zato modernist može nešto ujedno po potrebi i ispovijedati i odbacivati, priznavati istinitost svih religija (koliko god apsurdno lažne ili primitivne bile) te sebe držati vjernim katolikom dok ujedno mijenja i oblikuje vjeru kako mu odgovara. Modernist je u svom umu promijenio značenje pojma "istina" i "stvarnost" iz "ono što jest" u "što god ja hoću da jest, i kako god ja tumačim da jest" (zato je Mihovil svojedobno rekao da mi ne možemo iz njegovih riječi shvatiti što on govori bez da nam on to objasni, i samo ako se on slaže s načinom na koji smo to shvatili). Za protestanta je neprijatelj Katolička Vjera (protiv koje "protestira"), za bezbožnika je neprijatelj Bog, ali za modernista je neprijatelj sama istina. Što može biti pomračenije za ljudski um nego odbaciti način na koji je i sam ljudski um stvoren i na koji funkcionira?
Utjeha je da će s krajem ovog luđačkog doba (onaj tko ne misli da je svijet poludio jednostavno ne misli - ili živi u špilji) nestati i dijete tog doba u domeni religije i filozofije - modernizam.
A dotad će se poludjeli svijet i dalje napuhivati svojom "naprednosti" i "pameti", te progoniti kao nenormalne onaj mali broj ljudi koji još misle zdravo. Kao oni koji su se rugali Noi, dok nije počeo potop.
"Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. (2 Tim 4,3-4)
Mi pravi Tradicionalisti....vidi gore pod Mihovil 4. srpnja 2019. u 12:56
IzbrišiAko netko želi doznati sa sigurnošću što netko drugi misli može to samo ako ga pita i tako dozna od njega samoga. Ako mu ne vjeruje neće ni doznati. Može mu samo prilijepiti vlastitu etiketu, ali s tim nije ništa naučio. Ako vjeruje u tu etiketu, a ne vidi da je to njegova vlastita etiketa i ništa više, treba se podvrgnuti testu inteligencije i vjerovati u taj test - inače opet neće ništa znati.
Skolastici su u svojim raspravama uvijek pazili da do nesporazuma ne dođe zbog nedovoljno preciznih definicija riječi koje upotrebljavaju. Govoriti o osudama "lažnih religija" potrebno je je da ih onaj koji ih upotrebljava, barem u kontekstu rasprave, pojasni što misli kad upotrebljava riječ "religija" a što riječ "lažna" i što "lažna religija". Religija koju Mateo ispovijeda, na primjer, nije u punoj mjeri katolička, ali ima neke elemente koji su katolički, kao što ih imaju i muslimani, sedevakantisti (kojima deklarativno pripada), Svejdoci Jehove kojima je vjerojatno najbliži itd.