Papa Trik

Hilary White

Patuljci su za patuljke!

Što ne očekivati od Svjetskog susreta obiteljî

Tirijan, posljednji narnijski kralj, u pratnji Eustacea i Jill, djece iz našeg svijeta, susreće skupinu narnijskih patuljaka kako ih Kalormenci odvode u roblje u Tisrocove rudnike. Zaustavi ih, a kalormenski vojnici ništa ne sumnjaju, jer su se kralj i njegova pratnja prerušili.

Upita patuljke zašto tako mirno odlaze u smrt u pugrahanske rudnike soli.

Dva vojnika začuđeno su zurila u njega, no svi patuljci odgovoriše: "Po Aslanovoj naredbi, po Aslanovoj naredbi. Prodao nas je. Što mi možemo protiv njega?"...

"Gledajte!" reče Tirijan izvlačeći Smetenka na svjetlo. "Sve je to bila laž. Aslan uopće nije došao u Narniju. Majmun vas je prevario. Ovo je biće izvodio iz one staje i pokazivao vam. Gledajte ga."

Kralj izvuče magarca Smetenka, i dalje odjevena u neurednu lavlju kožu, te patuljci vide da ih je majmun Trik obmanuo.

Kalormenski vojnici zatraže lozinku od Tirijana, koji snažnim kraljevskim glasom odgovori: "Ovo je moja lozinka: Svjetlost sviće, laži propadaju. A sada se čuvaj, nevjerniče, jer ja sam Tirijan od Narnije."

Kralj i Eustace u kratkoj borbi svladaju neprijatelje i potom Tirijan obznani dotadašnjim zarobljenicima: "Sad ste slobodni, patuljci! Sutra ću vas povesti da oslobodimo cijelu Narniju. Triput hura za Aslana!"

Tada se događa nešto što vjerni Narnijci nisu nikad ni slutili da bi se moglo dogoditi: majmunove laži stvorile su u patuljcima duh nevjerovanja. Oni odbacuju pravog Aslana jer im je otkrivena majmunova krivotvorina.

Patuljci su se smješkali jedni drugima; bilo je podrugljivo to njihovo smješkanje, ne veselo.

"Pa," reče crni patuljak (čije je ime bilo Griffle) "ne znam kako se osjećate vi ostali, ali meni se čini da sam o Aslanu čuo toliko da mi je dosta do kraja života."

"Tako je, tako je!" zagrajaše ostali. "Sve je to smicalica, prokleta prijevara."

"Kako to mislite", reče Tirijan. Nije bio blijed dok se borio, no sad je problijedio. Mislio je da će taj trenutak biti divan, a sad se pretvarao u nešto nalik noćnoj mori.

"Vi valjda mislite da imamo vraški mekane mozgove, to valjda mislite", rekao je Griffle. "Jednom smo prevareni, a vi sad očekujete da ćemo već u sljedećem trenu ponovno nasjesti. Ne trebaju nam više nikakve priče o Aslanu, razumijete! Pogledajte ga samo! Stari osao dugih ušiju!"

"Nebesa, zbilja me ljutite!" rekao je Tirijan. "Tko je od nas rekao da je to Aslan? To je majmunova imitacija pravoga Aslana. Zar ne razumijete?"

"A vi imate bolju imitaciju, pretpostavljam!" rekao je Griffle. "Ne, hvala. Prevarili smo se jednom i nemamo se namjeru prevariti ponovno."

"Ja se nisam prevario", reče Tirijan ljutito. "Ja služim pravome Aslanu."

"Gdje je on? Tko je on? Pokaži nam ga!" rekoše neki patuljci.

"Zar mislite da ga držim u džepu, vi lude?" rekao je Tirijan. "Tko sam ja da bi se Aslan pojavljivao na moj poziv? On nije krotki lav."

U trenutku kad je izgovorio te riječi shvatio je da je povukao pogrešan potez. Patuljci su odmah počeli ponavljati: "Nije krotki lav! Nije krotki lav!" kao podrugljivu pjesmicu. "To nam je ona druga družina neprestano ponavljala"...

"Čini mi se da ne želimo više nikakve kraljeve... – nimalo više nego što želimo bilo kakve Aslane. Od sada ćemo se sami brinuti o sebi i ni pred kim nećemo skidati kapu. Razumiješ?"

... i stupajući odoše u mrak.

Stvar je vrlo jednostavna: Tirijan i djeca katolici su koji nikad nisu izgubili vjeru, koji su uvijek shvaćali da majmunove laži i zlodjela ne mogu nikako izbrisati zbiljnost Aslana. No ujedno su nesvjesni koliko su daleko mnogi njihovi sunarodnjaci već bili odlutali, još mnogo prije nego što je majmun pronašao lavlju kožu.

Majmun Trik papa je modernistâ, koji se služi glasovitim izrazom "nije krotki lav" – nego Bog iznenađenja – da bi nasamario one čija je vjera već oslabljena desetljećima popustljivosti do vjerovanja da Aslan može biti nešto suprotno vlastitoj naravi, da Aslan može biti ne-Aslan – da voda može biti suha, a sunce crno.

Majmun Trik stvorio je svoga marionetskog Aslana, kojeg pokazuje oslabljenim Narnijcima svaku noć te zahtijeva njihovu potpunu poslušnost. Taj lažni bog iznenađenja zapravo je proturazumna laž, kako vidimo poslije u priči, kad se krivovjerje produbi i Trik počne govoriti da su Aslan i Tash jedan te isti. Zapravo, Trik niti vjeruje niti ne vjeruje u Tasha ili u Aslana, ili u svoje laži o obojici. Istinitost ili lažnost tih stvari njemu nije važna. One su oruđe, svrha im je da najprije zbune, a onda podjarme Narnijce. Trika ne zanimaju ni Aslan ni Tash; majmuna Trika zanima on sam.

On će prepraviti Narniju u novu zemlju, kakva se njemu više sviđa, u kojoj će biti "naranača i banana u izobilju. I cesta, i velikih gradova, i škola, i ureda, i bičeva, i brnjica, i sedala, i krletki, i štenara, i zatvora..."

A papa Trik stvorio je vlastitoga "Krista" marionetu te ju pokazuje svaki dan, iznoseći sve luđe i luđe tvrdnje o njoj – kao da ispituje kako daleko može ići dok ga znatan broj katolika ne odbije slijediti. I svaki put, sa svakom sablazni, naišao je na malošto drugo osim beskrajne struje žarkog amenovanja i ushićenih pohvala. Što je naučio iz ovih pet godina hula i laži? Da su katolici ispod vanjštine jednako bezvjerni kao i on.

Što je govorio? Rekao je da je Krist sagriješio protiv svojih roditelja. Rekao je da se Krist i Otac i Duh Sveti stalno svađaju "iza zatvorenih vrata", održavajući samo fasadu jedinstva. Rekao je da smrtni grijeh nije stvarno ono što su nam uvijek govorili da jest – i time Krista proglasio lašcem – te da oni koji u smrtnom grijehu umru jednostavno nestanu. A usred tih užasnih hula postavio je samog sebe za novoga, boljega Krista, s novim moralnim zakonom, koji će mnogo više biti po svačijem ukusu.

Ispravljao je, grdio i zanijekao Isusa Krista, Boga Oca i Duha Svetoga, a čini se da mu je osobito drago vrijeđati Majku Božju, Mariju Bezgrešnu. Rekao je grešnicima neka nastave s grijehom i kritizirao je i osudio one koji streme k svetosti. Nazvao je Dobro zlim, a zlo dobrim. I sve to u ime onoga istoga Krista na kojeg je pohulio.

Papa Trik međutim samo je vrhunac problema. Kako smo ga dobili? Kako je ovo stvorenje izabrano? Danas znamo, naravno, da je postavljen sasvim promišljeno (premda je pitanje je li čak i sentgalenska mafija stvarno shvaćala što će dobiti) zato da bi činio ovo što čini. Naposljetku vidimo da je papa Trik u biti lutak, koji nikad ne bi mogao uopće doći na vlast da nije u Narniji nastupilo doba velike sustavne slabosti. Crkva se srozala do besprimjernih nizina – nikad u 2000 godina nije među onima koji sebe zovu katolicima bilo toliko bezvjeraca.

To nas dovodi do navedenoga užasnog prizora. Tirijan, kralj narnijski, nije znao da su njegovi podanici toliko oslabjeli, nije imao pojma da su patuljci tako spremni na otpadništvo. I eto nam prave nevolje. Naime katolici koji se sad suočavaju s gnusnom stvarnošću onoga što su bili nasamareni da slijede ne više od 5 godina, nego više od 50, nisu u stanju okupiti se na strani istine.

Svi sad govore samo o izvještaju Pensilvanijske velike porote. Prije dva tjedna svi su govorili samo o čiča Ted McCarrickovoj desetljećima dugoj karijeri homoseksualnog silovatelja. Jednog po jednog te vampire koji su živjeli među nama prerušeni u crkvenjake izvlači se na sunce i njihovo se cjeloživotno laganje razotkriva svačijem pogledu.

No kakva će biti reakcija? "Bude" li se ljudi uistinu? Da li se većina katolika iz crkvenih klupa – koji većinom crkvene klupe zagriju ne više od nekoliko puta godišnje – napokon osvješćuje, zbrajajući ono što su ti ljudi govorili s onim što sad znamo, te stiže do razumnih zaključaka?

Dugo sam mislila da treba samo reći ljudima istinu, pa će progledati, spoznati i zbacit će zlo. Mislila sam da je dovoljno pokazati im Smetenka u lavljoj koži, pa će se patuljci okupiti na Aslanovoj strani. Bilo mi je potrebno nekoliko neugodnih pouka, od kojih je ponajvažnija bila da ljudi ne žele stvarno biti slobodni.

Ovo je trenutak odluke za mnoge katolike, ali mislim da ona neće biti ispravna. Jer – u ovom grmu leži zec – lažima ljudi poput McCarricka i Wuerla vjerovali su voljko i spremno malne svi kojima je još uopće stalo zvati se katolicima. I ne treba biti velik teolog da bi se uvidjela veza koja se sad zacijelo stvara u njihovim glavama: "Ako je McCarrick bio crkveni dostojanstvenik koji mi je svakodnevno govorio da kao katolik mogu vjerovati u X i činiti Y, a ispostavilo se da je čudovištan prihopatski obmanjivač, onda možda ne smijem vjerovati u X ni činiti Y. Ali čitav svoj život zasnovao sam na vjerovanju u X i činjenju Y, i ne dolazi u obzir da se sad idem mijenjati..."

Svaki od tih grabežljivaca lagao je ne samo o svojim seksualnim aktivnostima nego i o vjeri. Ti pervertiti koji su iskorištavali svoj položaj, koji su krivotvorili istinu da bi si pribavljali žrtve za svoja stravična djela sami su bili otpadnici. Nasamarili su katolički svijet da vjeruje o Bogu, moralu i katoličkoj religiji ono što – ako ćemo se držati logike – treba također strogo osuditi. Zato mislim da je u njihovu naumu logika bila prvo što valja iskorijeniti. Upravo za ovaj dan Sotona je preko svojih neomodernističkih crkvenih slugu pokrenuo borbu za prevlast osjećaja nad istinom u Crkvi, prevlast koju je papa Trik sad pretvorio u službeno crkveno naučavanje. Proturazumna načela u pozadini pobudnice "Amoris laetitia" ukorjenjivala su se u katoličku svijest desetljećima.

I ne varajte se glede osjećaja ljudi: oni stvarno, stvarno žele u to vjerovati. Žele vjerovati ono što su im McCarrick i Mahoney i Weakland i Hunthausen i Remi de Roo i Wuerl i svi ostali govorili svih ovih godina. Žele vjerovati da nema nikakvih pravila, a osobito da je seksualna aktivnost izvan braka sasvim u redu pred Bogom. Žele vjerovati da je abortus samo stvar osobnog izbora. Žele vjerovati da je razvod tužna, ali prihvatljiva nužnost. Žele vjerovati da je kontracepcija nešto što nikom zapravo ne bi trebalo biti muka upotrebljavati.

Žele vjerovati, pogotovo, da je Bog onakav kao što Jorge Bergoglio kaže da jest. Žele vjerovati, pogotovo, da ih njihovi seksualni grijesi neće odvesti u pakao, da je Bog nekakav senilni ujak, a ne božanski Sudac, da se može predomisliti, promijeniti pravila kako bi odgovarala vremenu. Žele vjerovati da mogu primati Svetu Pričest neraskajani, u stanju svoga omiljenog smrtnoga grijeha. Desetljećima su im McCarrici i Wuerlovi govorili da smrtni grijeh jednostavno... nije važan. Nije ništa.

Katolici našeg doba patuljci su iz posljednjih dana Narnije. Oni su već nadomjestili Vjerovanje Katoličke Crkve vlastitim kredom, koji silno nalikuje na onaj što ga svaki dan naviještaju papa Trik i njegovi prijatelji. Već su se dali na put korjenitog nevjerovanja i već se predali proturazumnom mentalitetu za koji ne postoje nikakva proturječja. Već vjeruju ne da su Tash i Aslan jedno, nego da su obojica varka.

Katolici koji misle da će se iz gomile u Dublinu čuti povici "Odgovòri na Dubia!" i "Spalimo Amoris laetitia!" – kako je to naš prijatelj Eccles predložio na Twitteru – jako precjenjuju onu vrstu katolika koja pohađa skupove poput Svjetskog susreta obiteljî. Kako kaže naš prijatelj Deb Gyapong: "Također većinu među onima kojima je zbog ove spolnozlostavljačke krize prekipjelo čine oni koji misle da su je prouzročili celibat i homofobija stvorivši svećenike samomrzitelje koji se iskaljuju. Misle da su rješenje oženjeni svećenici, žene 'svećenice' i otvoreno pederski svećenici, s pravom na brak."

"...svećeničkozlostavljačka kriza VEĆ JE svedena na priču koja ju je uopće omogućila."

Ti narnijski patuljci otpadnici spremni su. Cijelog života pripravljani su da odu u Dublin i zaniječu Krista, a podupru novu spolnu paradigmu koju je predložila Sinoda, propisala Amoris laetitia i vjerojatno će ju potvrditi SSO. Uvjereni su u svoju pravednost, naslušavši se cijeli život kako su bili potlačeni pod starom paradigmom te kako je njihova stvar pravedna, sad kada dobivaju Božji blagoslov za svoje nastranosti.

Proturječje – što jednom stranom svojih usta bučno zahtijevaju ostavku osramoćenih McCarricka i Wuerlova zbog njihovih nastranosti, a drugom stranom viču neka papa podrži homoseksualnost – nikad im neće pasti na pamet. Sva proturječja isprana su im iz svijesti. Ona su "kruta". Moramo ih nadići, nadići dobro i zlo. To je stanje stvari: Tash i Aslan i jesu jedno i nisu, jer, zapravo, obojica su obmana i samo ljudska volja stvarno postoji.

"Oni nam ne žele dopustiti da im pomognemo. Izabrali su lukavstvo umjesto vjerovanja. Njihov zatvor je samo u njihovim vlastitim glavama, no oni su ipak njegovi zatvorenici, i toliko se boje da će biti nasamareni da ne mogu iz njega izići van."

http://whatisupwiththesynod.com/index.php/2018/08/19/4510/

Citati su iz romana C. S. Lewisa "Posljednja bitka" u prijevodu Sanje Lovrenčić.