Marija je najbolji dio izabrala

»Kad iđahu (tim) putem i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u kuću svoju. I u nje bijaše sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Gospodnjih i slušaše riječ njegovu. A Marta nastojaše, kako će ga lijepo podvoriti, i pristupivši reče: Gospodine, zar ti ne mariš, što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj dakle, da mi pomože. I odgovarajući reče joj Gospodin: Marta, Marta, brineš se i trudiš za veoma mnogo. A samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji se ne će uzeti od nje.«

[...] Marta se kao starija brinula za kuću i podvorbu. Marija pak kao vjerna učenica sjela je kod nogu Isusovih, kako je bio običaj učenika, da sluša riječi Hristove. Marta bijaše u velikom poslu, jer je željela da što bolji objed ugotovi Isusu i njegovim učenicima, te htjela 1 da joj Marija pomogne. Govori Isusu, jer Njegova riječ bit će Mariji zapovijed. Isus odgovori Marti ljubazno i opomene je, da se odviše ne brine za zemaljske stvari, što bi je moglo odvraćati od stvari nebeskih. Veću brigu treba imati za dušu i za drugi život, nego za tijelo i za ovaj život. Marija je ono prvo odabrala i to će joj se dati. To je ono »jedino potrebno«.

Dobra je stvar i ono, što je radila Marta, pa i briga za zemaljske stvari nije zabranjena, pače je nastojanje oko rada, da se steče što treba za život, djelo dobro i zaslužno, osobito kad se ima na umu pomoći potrebnima; ali je daleko pretežnija briga za nebeske stvari, nauk Božji, molitvu, razmišljanje. Zato ne valja prigovarati ljudima, koji se odriču briga zemaljskih, da mogu Bogu cijeli služiti, kao što su mnogi redovnici, koji se bave samo oko molitve i razmišljanja tajna Božjih.

Marija, Mati Isusova, brinula se i za život Isusov, i za to, da čuje i u srcu sahrani riječi Njegove; vršila je službu i Marte i Marije: i tako je dvostruko blažena. Zato se i ovo evanđelje čita na Uznesenje Marijino ili Veliku Gospu [do 1950. godine].

(izvor)