Nedjeljno evanđelje s poukom

II. nedjelja korizme

EVANĐELJE SV. MATEJA (17, 1-9). U ono vrijeme: Uze Isus sobom Petra i Jakova i Ivana, brata njegova, i povede ih na goru visoku nasamo, i preobrazi se pred njima. I zasja lice njegov kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao snijeg. I, gle, prikazaše im se Mojsije i Ilija govoreći s njime. A Petar odgovarajući reče Isusu: "Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš, načinimo ovd je tri šatora: tebi jedan, Mojsiji jedan, a Iliji jedan." Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zasjeni ih, i eto glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, u komu sam se dobro nasladio. Njega slušajte! A učenici čuvši padoše ničice, i prepadoše se veoma. I pristupivši Isus dotakne ih se, i reče im: Ustanite, nemojte se bojati. I podignuvši oči svoje nikoga ne vidješe, do samoga Isus. I silazeći s gore zapovijedi im Isus govoreći: Nikome ne kazujte viđenje, dok Sin čovječanski od mrtvih ne uskrsne.


POUKA:
Na vrh visoka brda popeo se Isus, a sobom je poveo Petra, Ivana i Jakova. Na visini imali su sva trojica sreću vidjeti preobraženje svog Učitelja. Njegovo je lice postalo sjajno, a haljina bjelja od snijega.

Ljepota ova ih je očarala i potpuno osvojila.

Isus je, i inače, bio lijep; ta imao je dušu koja je bila najvjerniji odraz Božje Ljepote. Ali u onom času Isus je pokazao i nešto od svoje božanske ljepote, dio svog Božanstva.

I nas Isus zove da se popnemo na visoko brdo, jer tu ćemo naći Njega, tu ćemo osjetiti Boga. U nizini, u baruštinama, u sjetilnosti ne nalazi se Bog, a niti se osjeća njegova blizina. Zove nas da se krilima molitve, dobrih djela i božje ljubavi uzdignemo na visoko brdo, gdje su užitci čišći nego na zemlji.

"Ali tko će uzaći na goru Gospodnju ?", pita prorok - i odgovara: "U koga su nevine ruke i čisto srce".

K Bogu se ne dolazi s griješnom dušom; Njega se ne osjeća i ne vidi, ako nam duševni vid nije čist od maglenih strasti. I zato se, najprije, očistimo. U sv. ispovijedi mi čistimo svoje duše od svih zlih djela, opakih misli i nelijepih riječi. Na sv. ispovijed, zato, kroz ovo korizmeno vrijeme da svaki od nas, opet, u sebi osjeti Boga, i postane dionik Božje naravi.

Po posvećujućoj milosti Božjoj postajemo dionici Božje naravi, djeca Božja. Kristovo preobraženje na brdu Tabor slika je našeg duševnog preobraženja koje milost Božja u nama prouzrokuje poslije sv. ispovijedi.

Uzađimo, dakle, na visoko brdo, poletimo do nogu svećenika i skrušena srca ispovijedimo svoj grijeh. I bićemo sretni!

Zašto se Isus preobrazio pred apostolima? Ne zato da o njemu govore i da Ga hvale. Ta On im je zabranio da ikomu o tomu pričaju, dok on ne uskrsne od mrtvih. - Drugi je tome razlog.

Isus je mislio na Golgotu. Do koji dan će ga vući po ulicama jeruzalemskim kao razbojnika i nitkova. To će biti teški čas za njegove učenike, i da se ne sablazne, da ne smalakšu, pokazao im je tko je on. Htio im je reći koja radost ih čeka, ako budu Njega slijedili.

Kao što je uspon do vrha brda bio težak, isto je tako težak i uspon do raja.

Ali radnik veselo radi, kad se nada dobroj plaći, seljak se rado muči, kad mu rodi loza. I mi moramo biti veseli pri radu oko spasenja duše, jer nas čeka obilna i velika plaća.

Mnogi danas podrugljivo govore: na zemlji ti je raj i pakao.

Znamo da je život mnogih na zemlji težak: mnogo ih je bez kruha i odijeće, i mora se promijeniti ovo stanje, da život bude, i u materijalnom pogledu, dostojan čovjeka, stvora Božjeg.

Ali nije vjera u raj kriva današnjem zlu, nego baš nevjera. Oni koji kažu da nema raja, da je zemlja sve, ti su prouzročili današnju bijedu, jer su dali neobuzdanu slobodu maloj četi, koja, bez obzira na zakon Božji, gazi opća ljudska prava.

Raj, to je naš cilj! A on daje i najbolji smisao našem duševnom i tjelesnom radu.

(Katolik, 17.3.1935.)