četvrtak, 21. siječnja 2016.

Bog zna, što nam danas sutra u glavu puhnuti može


Na što pako na posljedku prevratno družtvo 
slobodnih zidara danas posvuda najžešće udara jeste : 
ženitba kršćanska, taj živi i bitni znak one svete 
sveze, koja Isusa Krsta sa svetom crkvom i sa 
cielim čovječanstvom na uvieke spaja. Znaju ti zlobni 
ljudi, da je kršćanski brak vječiti izvor obitelji, 
države i cieloga družtva ; znaju, da kakvi je brak 
takva je i obitelj, takva je država i družtvo, zato 
iz svih sila svuda nastoje, da braku kršćanski značaj 
i kršćansko znamenovanje otmu uvjereni bivši, da
 tim ujedno i obitelji i državi i cielomu družtvu 
kršćanski značaj i kršćansko znamenovanje otimaju. 
Znano je u obće, što se je sa kršćanskim brakom 
i u sredini samih katoličkih naroda, francuzkoga i 
talijanskoga, pod uplivom i gospodstvom slobodnih 
zidara dogodilo, dogodilo se je naime, da je braku
bitni kršćanski značaj nerazriešivosti samim držav
nim zakonom oduzet. Tiem je pako oduzeta i 
svetost i jedinstvo braku proti naročitomu kršćan
skomu zakonu, kako ga je Isus sam u svetom 
evangjelju izrekao i sveta majka crkva do dana 
današnjega uzčuvala. Nemože se ni pomisliti, kolika 
je danas u tom obziru pometnja pojmova uplivom 
slobodnih zidara i u samih katolika gdje što nastala.

Da ovo razjasnim, dosta će biti, da se spo
menem na nješto, što sam ovo upravo dana u javnih
 spisih i glasilih kano živu istinu čitao. Žalibože
 tiče se nas Slavena, koji bi iz osobitih razloga 
imali bditi i na oprezu biti. Došao nedavno u Beč 
ugledan Poljak, grof, ter imajuć posla u odličnoj 
nekoj obitelji, zagleda se ondje u krasnu mladu
 djevojku. Zaprosi ju i zaruči se s njome. Nitko 
sretniji od njega. Poslije njekoliko mjeseci odputuje 
kući svojoj, da sve za svatbu i sretno drugovanje 
spremi. A kad tamo, poče od nesudjene svoje vje
renice dobivati listova, koji ga u čudo baciše;
 djevojče naime moli zaručnika svoga, da skupa š 
njom prije vjenčanja na protestantičku sliedbu priedje. Na što joj naravno odgovori : za Boga! što ti
 je palo na pamet; mi smo stara katolička obitelj, 
pak se iz svega srdca i sve duše držimo vjere pra
otaca naših, koju ničim na svietu ovom zamjenili 
nebi. Djevojče medjutim ostade svedjer pri svojem. 
Zaručnik se povrati u Beč, pak poslije dugoga i
 dugoga zapitkivanja i nutkanja pade jednom pred 
zaručnicom na koljena i izprosi od nje, da mu 
pravi razlog svoga čudnovatoga ponašanja očituje. 
A taj je bio: čuj me brajne — odgovori djevojče 
na uvieke se zavezati u braku katoličkom, to je
 ipak previše. Bog zna, što nam danas sutra i jed
nom i drugom u glavu puhnuti može ; bolje je, sada 
da se već providimo i na protestantizam priedjemo,
 pak da se nikad i u nijednom slučaju nepokajemo. 
Bože moj, kolika razvratnost i nemarnost, kada se 
sviet sa zlimi knjigami i sa zlimi nauci zavesti 
dade! U onaj isti čas, kada se sa sviem žarom
 srdca i ljubavi svoje, u kojoj se srdce i ljubav
 božja odziva, za milom i dragom dušom, u kojoj
 Bog sam sa slikom i prilikom svojom prebiva, zane
seš na razdvoj i rastanak misliti, na to bi se i 
staro pogansko doba svako nježnjije srdce ženskinje 
zgrozilo a zavedena eto i izopačena sviest kršćanskoga djeteta to mirno i hladnokrvno podnosi. Osim
 toga pako jasno je, ko što je pri sjajnom suncu 
jasan dan, da sve što ženski spol danas il u obitelji
 il' u družtvu časti, ugleda i štovanja uživa, to sve
jedino po Isusu Krstu i njegovom zakonu uživa. Od
biti u braku kršćanskom evangjeoski zakon nerazrie
šivosti, znači žensku glavu u staro sužanjstvo, u 
staru potištenost odbiti i pretvoriti u puko orudje 
mužke pohote i zablude, koja se svaki čas mienja. 
Evo dakle kako duboko zalutati može nježno žensko čeljade, kada se po slobodnih zidarih zavesti
 i od kršćanske vjere odvratiti dade. Samo se pako
 po sebi razumije, da se je gore spomenuti vjerenik 
svetoj vjeri svojoj dušom tielom odan, odmah od
rekao saveza sa čeljadetom, koje već prvim počet
kom na rastanak i na divorcij misli.

Kada se pako sada pitamo: kako u tom obziru
 danas kod nas stvari stoje? onda nam je odprto odgovoriti ne najbolje. Ja sam u lanjskoj svojoj poslanici 
odgovorio o slučaju pravoga dvoženstva (bigamije) 
koji se u onih naših krajevih i to tako sjajnom i
hotomičnom svetčanošću zbio i obavio, da je svemu 
svietu očevidno bilo, da se je tu namjerice ra
dilo o javnom i nedvojbenom preziranju svete 
vjere Isusove i svete crkve božje. Ja sam po svetoj 
dužnosti svojoj i po očitih i božjih i ljudskih zakonih 
proti grdnoj toj rani i pošasti lieka tražio, pak ga 
žalibože niesam našao. Sada čujem za izvjestno,
 da su se i opet u ovih naših stranah dva slučaja
 dvomužtva iliti biandrie dogodila i to sve medju 
svietom odličnim, koji bi zvanjem i položajem svojim 
pozvan bio, da ostalomu svietu primjerom i ogledalom
 bude. Ovo su plodovi duha, koji je nastojanjem 
slobodnih zidara, kao svuda po ostalom svietu, tako 
žalibože ponješto i kod nas u javnom životu od
 njekoga vremena zavladao. To su muke i nevolje 
to su tuge i žalosti svakdanje, da tako reknem, 
svete majke crkve, u koje ime ja molim i zaklinjem 
stado moje i dragi narod moj, da se u ime časti i 
poštenja svoga, u ime prave prosvjete i bolje bu
dućnosti svoje od slične razvratnosti više nego od
 same kuge i kolere čuva. Ovim svim slobodni zidari
 veliku štetu crkvi božjoj nanašaju, ali je crkva na 
čvrstoj i neporušivoj stieni sazidana, pak božjom
 pomoći svako zlo prije ili poslije pregori; ali kud
 kamo veća šteta i nesreća, koju tim istim načinom
 slobodni zidari državi i družtvu ljudskomu nanašaju.


(iz korizmene poslanice biskupa Strossmayera iz 1885. prema novinama Sriemski Hrvat)

Broj komentara: 9:

  1. U roku od 130 godina prevalili smo dalek put od otvorenog spominjanja slobodnog zidarstva u korizmenoj poslanici do držanja onih koji slobodno zidarstvo uopće spomenu teoretičarima zavjere i nazadnim mračnjacima. Zar je slobodno zidarstvo u međuvremenu nestalo, ili je (strah me i pomisliti) razlog nespominjanju taj što se dobar dio biskupa, pa i biskup Rima (op. grad u Italiji), zalažu za ideje upravo protivne Strossmayerovima? Povlači li to za sobom i neke logične zaključke ili je u pitanju tek slučajna idejna podudarnost s naprednim snagama u svijetu?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Stvar je veoma jednostavna: masoni imaju svoje ljude u vrhu KC, a i ispod vrha. Dovoljno je sjetiti se pokojnog kard. Martinija, kojem je talijanska loža javno objavila osmrtnicu kao svom bratu. A on je pak uzor sadasnjem papi. To je poznato. Iz svega se da zaključiti da su masoni svoj nauk i praksu toliko raširili da se oni sada smatraju normalnima. "Mnogo je vukova u ovčinjaku, i mnogo ovaca izvan tora." (Augustin)

      Gringo. ;)

      Izbriši
    2. Augustin parafrazira Spasitelja. Da je mnogo vukova u ovčinjaku puno je lakše i shvatiti i prihvatiti nego da je mnogo ovaca izvan tora; osim ako se ne radi o ovcama koje bi tek to trebale postati (a nekako mi se čini da nije o tome riječ). Kako postojanje ovce (mnogo ovaca!) izvan tora povezati s činjenicom da nepriznavanje i jedne dogme Crkve čini heretika?
      S javnim objavama se može i manipulirati. Ne tvrdim da je to slučaj s kard. Martinijem, ali slobodni zidari mogu takvom objavom i protivnika masonerije 'proglasiti' svojim. Zar i o Strossmayeru ne kruži takva fama, potaknuta svakako i njegovim sveslavenstvom i 'ekumenizmom' u dobrom dijelu njegova djelovanja.

      Izbriši
    3. Strossmayer je citavu tu korizmenu poslanicu posvetio pogubnom utjecaju slobodnog zidarstva, a na to ga je potakao sam papa svojom enciklikom Humanum genus.

      Izbriši
    4. Koliko je meni poznato, Strossmayer je u panslavenstvu vidio priliku da Srbi postanu katolici,a da ZG postane glavni grad. Osim sto je BG bio glavni grad na kraju,sve ostalo ostaše isto.

      Izbriši
    5. Hrvoje, možeš li me uputiti na Strossmayerove riječi o tome?

      Izbriši
    6. To sam stvarno davno bio procitao, no bilo mi se urezalo. Probat cu to iskopati no ne mogu prije sljedeceg tjedna.

      Izbriši
    7. Nažalost Dizma nisam nigdje uspio naći taj podatak, ali ako me sjećanje dobro služi bio je vezan uz neki tekst prof. Slavka Sliškovića, dominikanca tu u ZG koji je Strossmayera obradio za svoju doktorsku tezu. Pa ako imaš volje i vremena... navali :) Pozdrav!

      Izbriši
  2. Ovce izvan tora su primjerice oni pravoslavci koji uslijed nesavladivog neznanja ne ispovijedaju puninu istine, a pritom su ponizni i dobri kao "ovčice". To je, mislim, smisao Augustinove rečenice. Druga je stvar što se ovce izvan tora lako pretvore u vukove. Nažalost, u ova vremena nije ni u toru puno sigurnije.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.