petak, 8. siječnja 2016.

Gostujući autor - O Muhamedu i duhu Gabrielu

Kao skromni podsjetnik na kongres Imaju li religije značenje za Europu? koji danas započinje u Zagrebu, donosim jedan kratki izvadak iz Danteove Božanstvene komedije te tekst koji u duhu dijaloga propituje izvorišta muhamedanske objave. Međureligijski dijalog danas je od iznimne važnosti, i sam Papa nas upućuje da svatko od nas treba dati svoj doprinos u ovom pogledu.

***

Bibliothèque nationale de France, Département des Manuscrits, Division occidentale
Italien 74, fol. 83, Dante et Mahomet

između nogu ispala mu crijeva,
i vidi mu se drob i gadna vreća
govnom biva što se u nju slijeva.

Taj mi, dok moja pažnja bi sve veća,
otvoriv grudi sam na znanje dade:
'Gle, kako huda raskoli me sreća,

i kakve rane Muhamed imade!
Preda mnom plače Ali, kome zja
rasječen obraz od kike do brade.

I sve što vidiš, cijela družba ta,
jer sija raskol i sablazan gore,
zato je tako rasječena sva.

Straga je vrag, što ljut je poput more,
sijekuć nas mačem, i kazna se ova
ponavlja svima kad se pred njim stvore,

obišav bolni put okolo rova;
jer ove rane sve zacijele nama,
dokle se pred njim ne nađemo snova.

(Dante, Pakao, XXVIII pjevanje, 25-42)

***

Je li moguće da je one koji slijepo slijede Muhameda kao svojega od neba poslanog proroka i vođu te prianjaju uz islam kao religiju objavljenu od Boga i jedini put spasenja, obmanuo Sotona? "City Journal" u ljeto 2004. objavio je članak Theodorea Dalrymplea (pseudonim) "Kad se islam slomi", u kojemu on piše: "Nijedan musliman u islamskom društvu ne bi se usudio pretpostaviti da Kuran nije božanski diktiran na usta Prorokova, nego da je zbir nadarenih ljudskih riječi i spoj, ne osobito originalan, judaističkih, kršćanskih i zoroastrističkih elemenata." Nema sumnje, muslimani vjeruju da je Kuran božanskog podrijetla, vječan i subitan samom Alahu, njegova sveta i neposredna riječ, koja je diktirana na arapskom preko anđela Gabriela Muhamedu i sadrži islamske objave i nauk. Vjeruju da je kroz Muhamedova viđenja arhanđela Gabriela Kuran objavljivan u obrocima, što u Meki što u Medini, tijekom dvadeset i tri godine. Riječi koje su od Gabriela tekle preko nadahnutih usana proroka Muhameda zapisivali su njegovi tajnici Zejd i Abdulah na palmove listove, na kožu i u drvo. 


Uglavnom se međutim ne govori o tome kako se 610. godine Muhamed s obitelji povukao za mjeseca ramazana u znamenitu gorsku špilju Hiru te nakon nekog vremena provedenog ondje u molitvi i meditaciji, priopćio svojoj ženi Hadidži da mu se upravo ukazao anđeo Gabriel rekavši mu da je odabran za Božjeg apostola. Kako se čini, anđeo Gabriel (golema vizija koja se ocrtavala na nebu, sa stopalima na obzorju) privijao je Muhameda u zastrašujući zagrljaj, gušeći ga, te se Muhamed osjećao kao da će ga dah napustiti. Tek pošto ga je anđeo i treći put stao gušiti tražeći da recitira, Muhamed je to i učinio. Prema Ibn Ishakovu "Životu Muhamedovu" on je ovako ispripovjedio taj susret s Gabrielom: 


Onda mi je, dok sam spavao, došao Gabriel s nekim spisom na brokatnom prostiraču. "Čitaj!" rekao mi je. "Što da čitam?" upitao sam. Nato me je on tako pritisnuo da sam se počeo gušiti. Pomislio sam da je to smrt. Onda me je pustio i opet mi rekao: "Čitaj!" "Što da čitam?!" rekao sam, a on me ponovo pritisnuo, tako da sam opet pomislio da je to smrt, a onda me pustio. "Čitaj!" rekao je. "Što da čitam?!" upitao sam, i on me je ponovo počeo gušiti, i opet sam pomislio da je to smrt. Zatim me je pustio i rekao: "Čitaj!" "Što da čitam?" pitao sam. Tad je rekao: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška krvi! Čitaj: Plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava perom, koji čovjeka poučava onome što on ne zna." Pročitao sam to, a on je ušutio i otišao od mene.


Nakon zastrašujućeg i nasilnog susreta s duhom u špilji Muhamed je vjerovao da ga je "džin" (duh, ili demon) opsjeo. K tome nije samo Muhamed sumnjao na demonsko podrijetlo svojih objava nego su i mnogi njegovi suvremenici smatrali da je njegovo objavno iskustvo demonsko i da je opsjednut: "Pa su se okrenuli od njega i govorili: Opsjednut!" (Kuran, 44. poglavlje, 14) "Zar da ostavimo svoja božanstva radi opsjednuta pjesnika?" (37. poglavlje, 36) 


Otada su se tzv. objave od Gabriela stale nizati jedna za drugom u kratkim vremenskim razmacima. Kažu da je za tih objava bilo mučno promatrati Muhameda, njegovo uzrujano, iskrivljeno lice puno strepnje. Ponekad bi se onesvijestio i srušio na tlo, a čak i po najhladnijem vremenu čelo mu je oblijevao znoj. Napadi padavice, koji su počeli već kad mu je bilo pet godina, sad su se znatno pojačali za duhovnih borbi izazvanih duševnim uzbuđenjima i noćnim viđenjima. Menezes kaže da su zbog toga mnogi učenjaci stekli uvjerenje da je Muhamed ili padavičar, ili opsjednut od vraga, ili oboje. 


Pobijajući politički korektan mit o miroljubivu Muhamedu, Joel Richardson u svojoj knjizi "Islamski antikrist" (WND Books, 2008.) kaže: "Pri nastojanju da se razabere prvotni duhovni izvor islama, bitno je voditi računa ne samo o mračnoj naravi početnog sjemena nego još više o konačnom islamskom viđenju budućnosti, posve dozrelom plodu islama: demonskoj protubiblijskoj objavi koja je započeta u špilji Hiri, a vrhunac bi dosegla ubijanjem svih Židova, kršćana i ostalih nemuslimana u svijetu."

Muhamedov zastrašujući susret u potpunom je kontrastu s biblijskim anđeoskim i božanskim susretima, u kojima anđeli gotovo uvijek razgovor započinju utješnom riječju: Ne boj se!, kao što je to učinio i pravi arhanđeo Gabriel u razgovoru s Blaženom Djevicom Marijom prilikom Navještenja. Godinu prije nego što će im se 1917. u Portugalu šest puta ukazati Naša Gospa Fatimska, troje pastirčadi: Lucija dos Santos i njezini rođaci Franjo i Jacinta Marto vidjeli su Anđela Portugalskog, poznatog i kao Anđeo Mira. Ukazao im se tri puta, naučio ih što da mole i kako da se klanjaju Gospodinu. Za trećeg posjeta podijelio je djeci svetu pričest. Luciji je tada bilo devet godina, Franji osam, a Jacinti šest. Troje male djece nije se bojalo anđela, ali je Muhameda, oženjena četrdesetogodišnjaka, susret s anđelom ostavio prestravljena!? 


Zar bi Bog, koji je nepromjenjiv, poslao arhanđela Gabriela neka Blaženoj Djevici Mariji navijesti rođenje Njegova Sina, Isusa Krista, a onda, 600 godina poslije, promijenio mišljenje i poslao Gabriela ponovo na zemlju, neka Muhamedu kao Njegovu vrhovnom proroku navijesti novu religiju namjesto kršćanstva, podrazumijevajući time nepotpunost Kristove otkupiteljske smrti na križu? Odgovor je: Ne, Bog ne bi i nije promijenio svoj spasenjski plan te poslao Gabriela neka Muhamedu objavi da on ima osnovati novu religiju jer da kršćanstvo nije ispalo onakvo kakvim je prvotno, pri utemeljenju svijeta, bilo zamišljeno.


Ako Muhamedov "Gabriel" nije pravi sveti Gabriel arhanđeo, tko je on onda? Anđeli su stvarni, i nastavaju onostrani svijet vječnosti. Sotona je također anđeo, sada demon, s anđeoskim moćima, pa se može ljudima objavljivati u raznim likovima. Je li dakle "Gabriel" prerušeni Sotona? Ako su Alah, "Gabriel" i Sotona istovjetni, svojevrsno nesveto trojstvo mržnje, onda je Alah pali anđeo, sam Sotona koji želi biti štovan u svim svojim značajkama ubijanja, razaranja i smrti. Doista, islam zrcali Sotonine značajke svojim izvanjskim plodovima: ljubavlju prema smrti, krvoprolićem, razaranjem, okrutnošću, kamenovanjem, krađom, nasiljem, mučenjem, mržnjom, odrubljivanjem glava, umorstvom, lažju, stalnim džihadom, podjarmljivanjem, prisilnim preobraćanjem, prisilnim ženidbama, barbarskom praksom infibulacije, otmicama, porobljivanjem, ustanovom "dime" i širenjem pomoću gole sile. 


S obzirom na to da je Krist utemeljio kršćanstvo da bi napučio nebo, zašto ne bi vrag mislio da i on mora imati religiju, oprečnu, ne samo da bi omeo Božji plan nego i napučio pakao? Sotona je na gori pokazao Kristu sva svjetska kraljevstva i obećao mu ih ako mu se Krist pokloni. Krist se nije podložio pa se Sotona povukao, da bi jednoga drugog dana, na drugoj gori, prerušen u Gabriela, ponudio Muhamedu gospodstvo, preko islama, nad svim svjetskim kraljevstvima pod uvjetom da on, Sotona, bude obožavan pod imenom "Alah". Prestrašeni se Muhamed podložio, i tako je podlegao Sotoninoj obmani.

http://www.catholicmediacoalition.org/dark_heart_islam.htm

4 komentara:

  1. U dijalogu pak s budizmom jedno od polazišta moglo bi biti mišljenje Paula Claudela o nirvani: "...ljudi se čude toj riječi. Što se mene tiče, ja u njoj nalazim ideju ništavila pridruženu ideji užitka. I upravo je u tome posljednji i sotonski misterij, muk stvorenja koje se ukopalo u svoje integralno neprihvaćanje; incestuozan spokoj duše koja je zasjela na svoju esencijalnu razliku." (Paul Claudel, "Improvizirani memoari", Nakladni zavod Globus, 2008., str. 159.)
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  2. Čitam intervju s linka, gdje fr. Srećko najavljuje taj skup pa kaže:
    "Zbog toga okupljamo predstavnike različitih religija i znanosti, kako bismo trijezno i što objektivnije promotrili što se događa na europskom tlu te koje promjene zahvaćaju čovjeka i društvo. Upravo iz tog razloga smo okupili filozofe, teologe, sociologe, znanstvenike političkih znanosti, povjesničare, orijentaliste."

    Meni ovo zvuči vrlo zanimljivo. Zna li netko možda hoće li biti i predstavnika Vegana? Možda će biti i neke prigodne prodaje zdrave hrane po povoljnijim cijenama?
    Baš bi bilo dobro da skup ovakvog renomea i ozbiljnosti ima i Vegane, jer vjerujem da bi to onda bili pravi Vegani, a ne ovi neki naši kofol Vegani, a koriste jaja za pohanje patlidžana. Nadam se da će skupovi poput ovoga upozoriti na takve postupke, ne samo kod pohanja nego i šire.

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
  3. "Preplašeni" Muhamed? Možda spočetka, kasnije je prihvatio ponudu "he could not refuse" i postao predvodnikom najopasnijega kulta smrti maskiranog u religiju. Od triju tzv. "Abrahamističkih" religija, samo islamski credo, ili shadada implicitno uključuje pominjanje čoveka, tj Muhameda. Također, vjernici islama, u "molitvama" pet puta na dan pominju Muhameda. Dakle, prvobitni strah, zamenjen je "čašću" kakve ni Mojsije, niti jedan od svetaca Crkve nije mogao da zamisli. Naime, kada židovi recitiraju Shemu, sve je o Bogu, i samo u slavu Boga, kada mi Katolici ispovjedamo vjeru, sve je o Bogu, i u slavu Boga, muslimani konstatno pominju Muhameda. Reakcija na kritiku islama im je u stupnjevima, alaha možemo kritizirati, reći će da smo nevjernici, kuran također, reći će da smo nevjernici i da nam je alah zabranio da uopće razumijemo "sveti tekst", ali ako kritiziramo pedofila, biseksualca, ženskaroša, lopova, secikesu, ubicu, Muhameda, onda smo izazvali na sebe svu silu nasilja na koju su inače "mirni" slijedbenici "religije mira" spremni. Prvi holokaust, onajžidova Medine, nastao je samo zato što židovi nisu priznali Muhameda za proroka. Ako li se tako postave stvari, onda nam može biti jasno da islam nije u verovanju u jednoga boga, nego u verovanju u Muhameda, shodono tome, a to mnogi psihoanalitičari i tvrde, alah i Muhamed su jedno, tj ista osoba. To porvrđuju i povlastice koje "alah" daje Muhamedu (svim muslimanima je dozvoljeno da imaju do četiri žene, Muhamed ih je imao na desetine), kao i insistiranje muslimana na praćenju Muhamedovog primjera.
    No, da li je alah, tj "džibril" sotona? pravi Gabrijel, ili bilo koji anđeo, opisan u Svetom Pismu, nikada ne izaziva strah, ne širi paniku kod sagovornika, uvek smiruje (Gabrijel je smirivao i proroka Daniela), oni koji su se susreli sa anđelima su ispunjeni svetošću, a ne suiucidalnim namerama. Drugo, anđeli nikada ne govore u trećem licu, Bog također, dok je Muhamedov "Džibril" uvek "mi". Čak i kada se u tekstu radi o tome da "alah" lično govori Muhamedu, on to čini u množini. No ako i to izuzmemo, postoji jedan detalj koji govori o prirodi samog Muhamedovog poslanja, a to je da je "poruke" primao u vidu zujanja muva. Tko je u Sv Pismu nazivan Gospodom Muva, tačnije Baal Zebulom? Sotona!. Ako li i to nije dovoljno, što reći o tome da se navodni bog, koji je po relativistima identičan Presvetom Trojstvu, naziva najboljim prevarantom, tačnije gospodarem prevare. Tko je u Sv Pismu nazvan ocem Laži? Bog? Ne, nego sotona. Da li smo mi Kršćani, Katolici pozvani da lažemo u korsit naše vjere i zadbijanja povjerenja drugih? Ne! Muslimani jesu, i to obilato koriste. Njihov "bog" im je dozvolio Taqqy-u. O tome da im je raj u stvari kupleraj i da je prečica za ulaz u raj ubijanje za alaha-muhameda da i ne govorim.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.