Scalfari opet napada. A iz Vatikana: šutnja [ožujak 2015.]

Već barem četvrti put dao je Franjo intervju Eugeniju Scalfariju, bojovnom bezbošcu i bivšem uredniku izrazito lijevih dnevnih novina La Reppubblica. I već četvrti put navodno je rekao Scalfariju nešto od čega se ljulja katolički svijet. U članku (prijevod moj) pod naslovom Što Franjo može reći Europi bezvjeraca postavljeno mu je pitanje o sudbini duše koja ugasne u ovom životu zbog svoje sebičnosti i pomanjkanja ljubavi prema drugima. Što će se dogoditi toj ugasloj duši? Hoće li biti kažnjena? I kako?

Franjin je odgovor jasan i nedvosmislen: nema kazne, nego, zapravo, poništenje duše. Svi ostali sudjeluju u blaženstvu življenja u Očevoj nazočnosti. Ugasle duše nemaju dijela u toj gozbi, s tjelesnom je smrću njihov vijek dovršen, i upravo je to pobuda misionarskoj Crkvi: da spašava izgubljene...

Tako Scalfari pripisuje Franji nijekanje ništa manje nego četiriju vjerskih dogmi: 1. o besmrtnosti duše, 2. o vječnoj paklenoj kazni, 3. o samoj opstojnosti pakla (jer ne bi bilo potrebe za takvim mjestom kazne ako bi duše prokletih jednostavno ugasnule) i 4. o uskrsnuću tijela na Sudnji dan.

Naš Gospodin suprotnog je mišljenja: Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. (Mk 9,43-44) Čak i novi Katekizam Katoličke crkve, uza sve svoje liberalizatorske težnje, odbacuje krivovjerja pripisana Franji: Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vječni oganj". Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći zivot i sreću, za što je stvoren i za čime teži. (1035)

Naravno, "Bergogliov tim" iz "konzervativne" katoličke blogosfere požurit će se objasniti da je papa pogrešno citiran i da Scalfari nije pouzdan intervjuist jer ne pravi bilješke ni audiosnimke. No Franjo očito ne misli tako, jer svaki od njegovih prijašnjih triju intervjua Scalfariju objavljen je u knjižnom obliku uz papino odobrenje.

I da, Franjo inače jest spominjao pakao: kao mjesto kamo će otići naraskajani mafijaši i trgovci oružjem. No, opet, Franju bije glas da proturječi samom sebi, što autor jednog smiješnog članka pokušava braniti tvrdnjom da se radi o "profinjenoj strategiji" promidžbe decentralizirane crkvene vlasti "hotimičnom devalvacijom kovanja papinskih izjava", kojom se devalvira i samo papinstvo već brojem pukih mnijenja koja Franjo razbacuje u različitim kontekstima.

S obzirom na Franjinu posebnu dostupnost Scalfariju i na prijateljstvo s njime, na istaknuti prostor u kojem je ovaj zadnji eksplozivni intervju objavljen i na to da su prijašnji Scalfarijevi prijeporni intervjui potvrđeni time što su izišli u knjižnom obliku uz papino odobrenje, Franji se ako ima ikakvu namjeru poreći pripisana mu krivovjerja otvara samo jedna mogućnost: mora osobno zanijekati Scalfarijeve navode ili dati da to učini netko ovlašten govoriti u njegovo ime. I to smjesta. U protivnom, kako primjećuju na jednom istaknutom talijanskom katoličkom blogu, "još gušće sjene okružit će papu toliko obožavanog od svjetine koliko smutljivog i sablažnjivog vjernicima". Međutim zasad se od Franje i Vatikana čuje samo šutnja. Šutnja koja kazuje vrlo mnogo.

Jamačno živimo u doba pretkazano Trećom fatimskom tajnom, i to je nedvojbeno razlog zašto je zatajen tekst koji objašnjava viziju objavljenu 2000. godine.
24. 3. 2015.

Christopher A. Ferrara

http://www.fatimaperspectives.com/sv/perspective714.asp