Izbjeglice, migranti, teroristi, muhamedanci

Nemam običaj baviti se na ovom blogu aktualnim političkim temama, ali danas bih mogao priupitati upućenije čitatelje da mi pojasne ili isprave neka shvaćanja o navali ljudi iz sjeverne Afrike i Bliskog istoka na Europu. Priznajem svoje vrlo površno poznavanje ove teme i rado ću pročitati detaljnije i utemeljenije analize na koje me uputite.

Evo kako ja to shvaćam. Muslimani su po prirodi svoje sotonske religije i kulturološkom okruženju koje je ona razvila na navedenim područjima kao zajednica vrlo agresivni. Svoju vjeru i poglede na život šire bilo mačem i terorom bilo rađanjem novih naraštaja i zatucanim odgojem. Iskorištavaju već desetljećima demokratske mogućnosti razvijenijih europskih zemalja koje se dobro slažu s njihovom politikom ovisnom o manjinskom ili većinskom položaju sljedbenika Muhameda. Ondje gdje su u manjini intenzivno se pozivaju na manjinska prava, socijalne stečevine zapadnoeuropskih zemalja i rade na dovlačenju svojih rođaka iz ishodišnih zemalja te rađanju i širenju. Kada se na određenom području osjete dovoljno snažnima stvaraju enklave u kojima dolazi do naglog uvođenja pravila i svjetonazora koje su privremeno morali staviti na čekanje. Daljnje širenje tih krajina odvija se zastrašivanjem i terorom uz nastavak korištenja prije spomenutih metoda.

Europska društva odrekla su se svoje kršćanske vjere. Hereza protestantizma pripravila je pogodno tlo za ateizam i vjerski indiferentizam. Bludnost i svi oblici perverzija promiču se najprije tako da ih država ne bi trebala sankcionirati unatoč uništavanju pojedinaca i njihovih bližnjih. Nakon toga uskoro i kao uređene strukture namijenjene uništavanju društvenih temelja od kojih je najvažniji svakako brak. Katolički kler kapitulirao je pred modernizmom koji se proširio prvenstveno preko novog obreda i s njime povezane selekcije kandidata te mentalnih promjena. Nakon povlačenja iz navještanja prave vjere, katolički biskupi i svećenici umuknuli su o preljubima, kontracepciji, a sve izrazitije i o abortusu, homoseksualnosti, pedofiliji itd. Ograničili su se na socijalna i karitativna pitanja u liberalnom tumačenju kako ih propagira i sadašnji Papa. Ekološke teme vuku takvu humanitarnu religiju još dalje od kršćanskog shvaćanja pomaganja bližnjemu. Protestanti su se, bez ono malo oslonca što im je ostalo u kontaktu i uspoređivanju s Katoličkom Crkvom srozali na službe socijalne skrbi i klubove za provođenje slobodnog vremena.

Sjedinjene Američke Države i njihov NATO savez svojim su vojnim akcijama u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji i potporom tzv. arapskom proljeću omogućile konsolidiranje muhamedanskih snaga koje potpuno, pa zato i radikalno shvaćaju svoju religiju. SAD je zadržao kontrolu nad naftom, a u ostalim dijelovima dopustio kaos koji vodi istrebljivanju kršćana kao i muslimana koji svoju vjeru shvaćaju na manje ozbiljan način. Mediji pothranjuju slike kaosa i izvještavaju o tzv. Islamskoj Državi ne pokušavajući objasniti ni uzroke ni ciljeve njezina širenja. Bogatim naftnim zemljama (posebice Saudijskoj Arabiji), ali i Turskoj, u interesu je da se masa ljudi čije države su u kolapsu radikaliziraju i usmjere prema Europi. Grčka ima svojih financijskih problema, pa im odgovara da izbjeglice nastave svoj put prema zapadu. Hrvatska tim izbjeglicama koje biraju gdje će izbjeći trenutno nije interesantna, ali naša vlast, tzv. nevladine udruge i dokoni twitter redovnici imaju o čemu blebetati.

Rješenje koje je predloženo, a čini mi se prilično realistično je da se žene, djeca i starci prime u izbjegličke kampove gdje bi imali stan, hranu, odjeću i ostale nužne stvari (među kojima svakako pristup pravovjernim svećenicima i redovnicama s kojima bi mogli razgovarati). Muškarci  s recimo 18-55 godina bili bi besplatno prevezeni natrag u svoju domovinu kako bi je obranili od onih koji su ih protjerali. Pri tome Amerika može navođenim raketama vrlo precizno razoriti sva žarišta vojnika Islamske Države i potpomoći branitelje iz lokalnih zemalja. Nakon stabilizacije situacije, kršćanske izbjeglice i manji dio muslimanskih izbjeglica koje su se odrekle doslovnog shvaćanja svoje primitivne demonske religije ako žele ostati, mogu se u manjim brojevima postupno integrirati u europske zemlje, pa i Hrvatsku. Ostale treba humano vratiti natrag u njihovu domovinu i pomoći im u izgradnji vrtića, škola, bolnica itd. 

Na osobnoj razini, naravno, ništa od ovoga ne možemo sami primjeniti, ali se možemo zalagati za ove i slične programe te upozoriti kad nas pokušavaju obmanuti (primjerice bitno.net s teorijom nešivenog ruha po kojoj su sva moralna pitanja jednako bitna, a koju posebno zagovara sramotni čikaški nabiskup Cupich). Onima oko sebe, a to uključuje i eventualne izbjeglice trebamo pomoći u osnovnim životnim potrebama jer nam to zapovijeda Gospodin Isus Krist. Dobro je uz hranu ili odjeću staviti i neki podsjetnik da to što činimo ne radimo iz vlastite dobrote ili nekakvog kozmopolitskog humanizma, nego kao sljedbenici Isusa Krista. To može biti slika raspela ili čudotvorna medaljica i slično. Naravno, cilj je ljudima pomoći i inspiracija u tome nam mogu biti toliki katolički svetci kroz povijest. Bračni parovi trebaju biti otvoreni životu i odgajati svoju djecu u ispravnom katoličkom duhu. U tome će imati malo potpore, ali trebaju ustrajati jer se jedino tako mogu spasiti. Svi trebaju redovito i uporno moliti.