Pokvarena ploča

P. Mirko Irenej Vlk, dominikanski mladomisnik, nastavlja ponavljati gotovo iste argumente o tradicionalnoj liturgiji koje je već iznosio (1, 2, komentar) i pritom pokazuje svoju zbunjenost, ali i nesigurnost u službenu priču koju su mu servirali za školovanja na bogoslovnom fakultetu. S obzirom da se pater u međuvremenu nije potrudio poći dalje od onoga što on smatra jedinom i presudnom razlikom između starog i novog obreda - jezika - neću ni ja trošiti svoje vrijeme da mu ponovno pokušavam takve stvari objašnjavati (v. također).

Drago mi je da pater, kako kaže u svom širokom katoličkom shvaćanju "bira oboje", veseli me takav pristup jer to zasigurno znači da će barem ponekad slaviti što bi on rekao "sv. misu na latinskom jeziku", a ja čisto radi određenosti dodajem kako drugdje napisa "po tridentskom obredu". Neću inzistirati da bude po tridentskom obredu, što se mene tiče, može i po starom dominikanskom obredu. Recimo jednom svakih par mjeseci, može pater? Kad već birate oboje. Time biste stali iza svojih riječi jer tradicionalni katolici nemaju u Hrvatskoj gdje sudjelovati na svojoj misi osim povremeno kod SSPX-a, a njih smatrate "izgubljenim slučajem" (kako široko katolički). Ako kažete ne zamolbi vjernika, svjesni ste da "sama Crkva možda eventualno izgubi tu osobu koja može prijeći u raskolničku organizaciju kao što je SSPX". Znate kako je Gospodin rekao "onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. ... Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." (usp. Lk 12,47-48)

Izlet i misa

U neposrednoj blizini crkve Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata...
Izlet na Sljeme - Salezijanska mladež (travanj 2013.)

***

Preko bloga Christus Rex sam naišao na ovu sliku s ljetovanja mladih u vojarni „Kovčanje“ u Malom Lošinju iz srpnja ove godine.

Slobodno pošaljite svoje primjere iz Hrvatske. Bitno je zabilježiti, ne zbog onih koji su na slikama, nego zbog onih koji zabijaju glavu u pijesak.

Dodano nešto kasnije. Naiđoh i na fotografiju ovih, kako ih članak naziva "lažnih fratara" koji se valjda nisu dogovorili koju liturgijsku boju će koristiti (ko da je to bitno).

Santa Cruz de la Sierra, Bolivija

9.-10. srpnja 2015.

U povodu 60. godišnjice smrti Pierrea Teilharda de Chardina SJ

(...) U povodu 60. godišnjice smrti isusovca Teilharda de Chardina valja nam se, sasvim kratko, pozabaviti pustošnim djelovanjem njegovih spisa i njegova lošeg životnog primjera.

U povodu 60. godišnjice smrti Pierrea Teilharda de Chardina SJ (1881. – 1955.)
rtf / pdf

Vidi također: Teilhard de Chardin - A False Prophet

500. rođendan

Sveti Filip se rodio 21. srpnja 1515. usred žarkog ljeta u popularnoj gradskoj četvrti Firenze
...
Svoj prvi odgoj Filip je primio kod dominikanaca u samostanu Sv. Marka. Kasnije će priznati da sve dobro što ima u sebi njima duguje. (nedavno je najavljeno zatvaranje ovog samostana!)
...
Sveti Filip Neri je zaređen za svećenika god. 1551.
...
njegov oratorij je postao jedno od središta duhovne obnove u Rimu. U nj su dolazile po duhovnu hranu stotine i tisuće Rimljana, i tako veseli, originalni, ali sav Božjom ljubavlju prožeti Filip Neri postade jedna od središnjih ličnosti Vječnoga grada.
...
Kod prikazivanja Svete Mise imao je česte mistične zanose. U tim zanosima dizao bi se iznad zemlje, a lice mu se promijenilo, dok se oko glave zapažao jasni sjaj.

Izvor: t, s1, s2.

Zlo uz dijetalni obrok

Tradicionalna misa u Budimpešti

Prošle dvije nedjelje prolazio sam kroz Budimpeštu, pa sam uspio pohoditi tradicionalnu misu koja se već desetak godina održava nedjeljom u podne u crkvi sv. Mihaela Arkanđela. Crkva je smještena u poznatoj ulici Vaci koja je navodno prepuna zamki za neoprezne turiste. Ipak, ako se uputite usred bijela dana na tradicionalnu misu, sumnjam da će vas putem neke prevarantice uspjeti uvući u lift koji vodi u birtiju iz koje se može izaći samo s ispražnjenim novčanikom.

Misa je bila lijepa pjevana. Proprij je pjevao laički kapitul sv. Mihaela koji ondje djeluje, a pjevanju redovnih dijelova mise pridružili su se svi vjernici.

Zanimljivo mi je bilo da se primjerice kod ulaza, graduala i pričesti otpjeva nešto na mađarskom (naravno, nemam pojma što), a zatim i latinski dio propisan za tu misu. Evanđelje je svećenik pjevao na latinskom i poslije pročitao na narodnom jeziku, a poslanicu je kantor pjevao na mađarskom dok je svećenik, naravno, potiho čitao iz misala. Valjda je i kod nas u Hrvatskoj prije koncilske reformacije bilo slično. Ostalo mi je u uhu da su Vjerovanje pjevali nekim jednostavnijim napjevom koji do sada nisam čuo.

Celebrirao je i propovijedao norbertinac p. Ervin Gellért Kovács. Iz poduljih propovijedi nisam razumio gotovo ništa. Iz prve sam ulovio kad je rekao "Ferenc papa", a iz druge kad je spomenuo relativizam (što se, pretpostavljam, dobro uklapa u evanđelje 7. nedjelje po Duhovima koje govori o lažnim prorocima i upozorava "po plodovima ćete ih njihovim prepoznati"). Nakon mise prvi put otišao sam u sakristiju pozdraviti patera i ostao iznenađen da on izvrsno govori hrvatski jer je, ako sam dobro shvatio, iz subotičke biskupije. Poznaje svećenike iz Hrvatske, pa je neke i imenom spomenuo. Pohvalio je stranicu tradicionalnamisa.com kao bogatu sadržajima. Porazgovarali smo o situaciji s tradicionalnom misom u Zagrebu i Budimpešti. P. Kovács ostavio je dojam simpatičnog, pametnog i duhovnog svećenika, budimpeštanski vjernici su sretni što ga imaju.

Velika je radost moći tijekom putovanja nakratko odahnuti uz drevnu rimsku liturgiju osjećajući se kao kod kuće i usred druge kulture i naroda.

Ostavljam za kraj fotografiju relikvijara sa svetom vladalačkom desnicom sv. Stjepana kralja iz istoimene bazilike. Za razliku od psihodeličnog postava moćnika glave ovog svetca koji su mu priredili dominikanci u Dubrovniku, ovdje je okruženje ipak primjerenije.

Tatarska glava

(a da je kardinal bio iz Kikinde... :-)

Misa i predavanje FSSPX-a u Zagrebu, srpanj 2015.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. imalo je ponovno u Splitu i Zagrebu misu praćenu predavanjem. Predavač je bio p. Schmidberger, a govorio je o temi 50 godina od II. vatikanskog sabora.

Nisam jučer bio u Zagrebu, ali mi je vjerni čitatelj ovog bloga poslao nekoliko fotografija od kojih izdvajam samo par. Bilo je puno ljudi, pa se naš dopisnik nije mogao približiti zbog čega je slika sa svećenicima mutna. P. Schmidberger je po sudu našeg izvjestitelja održao dobru propovijed u kojoj je govorio o pričesti na ruke kao "otrovnoj praksi", o gubitku straha Božjega itd. Više ćete sigurno moći pročitati na blogu Christus Rex. U predavanju nakon mise isti je pater spomenuo anegdotu za koju bi rekli da je crni humor kad ne bi bila žalosna istina. Nekog su njihovog svećenika u Nizozemskoj došli pitati je li slobodan u petak za sprovod. Svećenik im kaže da je, ali nije nitko umro iz njihove obitelji. Vele oni: Baka će umrijeti u utorak (pogađate, eutanazija).

Ako ste bili u Splitu ili Zagrebu, možete dodati svoj komentar pod ovaj tekst.

Uzvisi neznatne

Stoga, Gospodine, velikim dobročinstvom smatram i kad nemam mnogo od onoga što naizvan i po ljudskome shvaćanju donosi hvalu i slavu. I stoga, kad netko promatra svoje siromaštvo i nevrijedost, ne samo da se ne smije jadati ili žalostiti ili obeshrabriti već se, naprotiv, mora uvelike tješiti i veseliti što si ti, Bože, siromašne i ponizne i prezrene od ovoga svijeta, odabrao sebi za prijatelje i ukućane. (Nasljeduj Krista, III 22)

O moj Bože, u moj si život stavio malo toga što sija, podaj da, poput Tebe, idem k autentičnim vrijednostima, prezirući ljudske vrijednosti kako bih cijenila i željela samo apsolutno, Vječno, ljubav Božju po nadi. (Léonie Martin)

Vjetrovi koncilskog proljeća

Što nam je misliti o tome?

Znam da nije lijepo, ali kad čujem ili čitam o nekoj zajedničkoj komisiji koja će procijeniti svetost kardinala Stepinca ili iščekivanju imenovanja novih biskupa u Hrvatskoj ili to "novo lice Crkve" poput preuzvišenog nadbiskupa iz Chicaga, ne mogu se suzdržati a da u sebi ne kažem: "A kud ćete sad, dragi naši konzervativni biskupi i prelati? Smanjuje se područje o kojem možete neustrašivo propovijedati."

S Radio Vatikana:

Hrvoje Juko: U Hrvatskoj smo nedavno imali referendum o braku i u Ustav je uneseno da je brak zajednica jedne žene i jednoga muškarca. Stanje u Sjedinjenim Državama je obrnuto, jer je Vrhovni sud nedavno ozakonio „istospolne brakove“ u svim državama SAD-a. Nadbiskup Kurtz je tu odluku nazvao „tragičnom pogreškom koja šteti općem dobru i najranjivijima među nama“. Kako Vi komentirate tu odluku?
Nadbiskup Cupich: Mislim da je važno uvidjeti da tu govorimo o građanskom braku i o činjenici da je Vrhovni sud smatrao kako postoji ustavno pravo da dvije osobe istoga spola sklope brak. To nema nikakvog utjecaja na naše shvaćanje braka, koji je ne samo zajednica muškarca i žene, već i simbol Krista i njegove Crkve. Stoga mislim da je važno uvidjeti da građansko društvo već dugo vremena nema isto shvaćanje braka kao što ga imamo mi u Crkvi. Laka rastava, primjerice, oduzima obvezu doživotne vjernosti koju od ljudi tražimo za brak. Radi se, međutim, o značajnom pomaku. Ali to nije prvi put da vidimo razliku između građanskog i crkvenog braka.

Punu izjavu preuzvišenog gospodina Cupicha o nedavnoj odluci Vrhovnog suda SAD-a kao i prikladnu analizu možete pročitati na Rorate Caeli.